A koja nam je alternativa dragi ghost? Ima li zainteresovanih, je li išta slično već pokušano u okviru našeg foruma, ima li ljudi da su živjeli u sličnim zajednicama?

thanx

Razumim jer i sam se najbolje osjećam kad spavam i sam šetam po prirodi eventualno sa muzikom u ušima i dugometražnim maštanjima i sanjarenjem, vrtim neki svoj film. Milion novih pitanja se postavlja kad otkriješ neku sitnicu u životu tako da se teško ponekad nositi ako napredak duha i količina infiormacija nije na istom levelu. U biti dešava se umišljeni korak naprijed i prava nazad dva, pa tapkanje u mjestu dok mašina ne uskladi parametre. Kalibar percepcije, količina informacija, duhovno stanje, opterećenje programima, neodržavanje mašine, napadi iz raznih smijerova.

No nije li pojava u masi jedna vrsta treninga obaveznog za prilagođavanje svim vrstama situacija radi skupljanja iskustava i učenja lekcija. Problem je što se nezna stati na loptu kad sve to krene.

Trening i rušenje mentos kegli oko sebe obavezan vid zabave.Ali na teren izlaziš u sferi energije, kugli koja ne smije biti napuknuta. Probaš na nekom niskomentalnom ili ko se ne nada.Tjeranje energijom koju neće izdržati ni par minuta.Farovi energije iz očiju tome u uvo ili potiljak(uvo je bolje, počne trest glavom ko da mu je komarac u uvu)Pogotovo u tramvaju ili busu da nema gdje. Ali se ne smiješ smijati, jer se nećeš moć zaustavit. Smij se poslije.
Trčanje i skakanje do kuće, ono kad ti je duša šira od grudi. Pa onda veći uzorak, postepeno.

Zgodan okolokućni trening: natjeraj mačku da te pogleda i fokusiraj dok ne pobjegne. Ne svoju, brzo te iskulira.

http://www.damanhur.hr/damanhur.htm
Evo ti jedne takve zajednice.Samo ti baš i nebi preporučio da se motaš po takvim kultovskim grupama

Ovakav "trening" bi spadao u grubo narušavanje slobodne volje drugih.

Nadam se da se ti samo šališ.

Inače, neki ljudi se šale na takav način da spuštaju i peckaju druge oko sebe. Misle da je sarkazam isto što i duhovitost. Super im je kad nekom spuste ili smjeste a ovaj to ne skuži odmah, pa ispada da je za njih šaliti se isto što i ismijavanje, ruganje i pravljenje budala od drugih.
Tko može misliti da je simpatično praviti budalu od drugih ljudi? Samo netko tko za sebe misli da je superiroran, da je bolji od drugih, netko tko stalno dokazuje sebi i svijetu da je on najbolji. Tko mora dokazivati svijetu da je dobar, najbolji? Neto to u to nije siguran, jer da je siguran ne bi ima što dokazivati ni vježbati.
Onda se takve osobe čude kad im se u život nakupi mnoštvo nezgodancija i manjih ili većih neugodnih okolnosti i sitnih ili krupnih boleština. Onda im nitko živ ne može pomoći sve dok se drže toga stava - dok misle da imaju pravo peckati ljude na bilo koji način- energetski ili riječima ili djelima.
Takav "trening" i takav stav koji je u osnovi ideje da se smije trenirati na "niskomentalnim" ili na životinjama, to je generator koji kad se jedom upali teško da se može ugasiti, osim temeljitim čišćenjem svega što se nakalemilo oko tog stava, oko te primarne ideje. Generator za generiranje negativne energije.
To ne samo da je čep koji zatvara kanale kojima dotiče pozitivna životna energija, i koji privlači negativnu energiju iz etera, nego osim toga, još i generira negativnu energiju.

I sad, kako da ja tebi podijelim karte za moju igru? Čak i da ti ih podijelim ne bi znao njima igrati, jer, to su karte za neku drugu igru u kojoj je sama ideja bilo kakvog, nikakvog i ikakvog peckanja drugih nešto što je nezamislivo.

A možda si se ti ipak samo šalio?

Ili se oko njih pojave visokomentalni kradljivci energije. Oni koji su mentalno jos visi.

Ti peckanjem krades "niskomentalnima"energiju, a "visementalni" kradu tebi.

Da....takav trening stavio bi nas bok uz bok sa onima koji to čine nama i onda dolazimo do one "jači tlači" al u biti to ide tako u ovom piramidalnom svijetu. Možda se nekad i mogu koristiti takve metode ali kad bi bili svjesni da nam netko sigurno crpi energiju pa zadati kontraudarac samo da se oslobodimo od takvog stanja. Mada ponekad i slutimo da nam netko poteže vime no neznam dali bi se smjeli upustiti u kontranapad da spriječimo tu mužnju ili ti krađu energije; jer nismo sigurni iako bi se kladili da se baš to dešava. Ugl ostaje još nekoliko opcija a možda njabolje je napustiti mjesto dešavanja dok se ta energetska kugla ne obnovi i zacijeli. Pa tako opet jovo nanovo u novu avanturu bilo gdje i bilo kad sa namjerom da ta kugla ostane što manje oškrnuta. Stvar je samo u pristupu a u prostranstvu varijanti svakom svega na volju, pa kakva te sudbina stigne zbog trenutnog stanja neznanja. Ja samo znam da sam vječno umoran i vječno pospan pa sad koji god da je razlog u pitanju. Možda je sve u mojoj glavi a možda se u pozadini sprema neki party ko će ga znati više...

malo kondicije da steknem

Interesantno danas. Zena i ja govorimo o njemom mjestu i njenon+j rodnoj kuci, spominjemo susjede itd. i najednom osjecam da se nesto prikacilo. Pola sata ne mogu locirati izvor.Stara nije jer sam je odmah provjerio...Nesto suptilno i uznemiravajuce, sa laganom kradjom energije...Tad sam se uhvatio misli koja mi je cijelo vrijeme bila negdje u podsvjesti: zenina rodna kuca.

To je kuca u kojoj sam svaku puta dozivljavao napade. Najvise preko njenog starog koji je demon, ali ono...demon. Seljacina i alkoholicar koji se u mladosti bavio crnom magijom. Ne moram ni govoriti da kada se nadjemo u istoj prostoriji (sto je rijetkost), mene pocne gusiti i osjecam slabost po citavom energetskom tijelu, dok tip nervozno sece po prostoriji i zeli sto prije van. Jednom kada smo se zajedno vozili u autu (tip je vozio), prvo meni pocele senzacije a kada sam pozvao cuvare u pomoc, lik se poceo gubiti, da ga gusi, da nista ne vidi...100 puta se skoro zabio autom u rubnik i druge aute...Kako smo dosli cijeli do grada, jos mi ni danas nije jasno...

Lika osjetim kada dolazi k nama. Osjetim ljigave senzacije po sebi (koje se razliku od senzacija kucnog psihopata) i evo ti lika za par minuta na vrata. Ili zeni zvoni mob i na drugoj strani zice stari...

Zadnji gadniji napad od lika i preko lika bio je proslu jesen, kada je iznenada isforsirao da odnese jedan uredjaj iz mog podruma koji sam mu obecao (skrinju za zamrzavanje). Iako sam rekao neka dodje sutradan, isforsirano je dosao sa nekim susjedom, kojeg kada sam vidio, rekoh sebi: "zastita". Dakle, dva demona na kupu. Posto sam ni nesto nategao zeludac, nisam im pomogao nositi skrinju po stepenicama. Zenin muz, vidno pijan i razdrazljiv, pao je kako je forsirao i rasjekao si ruku.

Nista, pravac hitna... Do hitne sve ok. Na hitnoj mene pocne lupati neka cudna slabost i vrtoglavica. Izadjem van da popusim cigaretu i pozovem odmah drugog lika, da vidim jer ide preko njega ili zeninog starog. Vani meni sve losije...Jedva se drzim na nogama...A lik prica nepovezane stvari, odmjerenim, gotovo hipnotickim glasom...E pa pizda tebi materina....Zatvorim lika i osjetim olaksanje, ali osjecam da ide sa jos barem dvije tri strane...

Stari od zene izadje i idemo na kirurgiju da slika ruku... Mene unutra samara totalno...Gubim se...Ko da me neko omamio eterom pod nos ili mi dao neki drugi bolesni anestetik...

I pocnem ja zatvarati staroga...5 punih minuta mi je trebalo prije nego sam odbio napad i sisanje...+ sto sam zvao cuvare + sto sam radio i neke nove stvari koje nikad prije nisam radio. Nakon nekog vremena...puf...napad prestane i ono...olaksanje...euforija...snaga se vraca...vraca se sigurnost...osjecaj kolanja energije svuda oko mene...

Znam da sranja nisu isla samo od ove dvojice i preko ove dvojice nego da je netko stajao iza toga i pojacavao...Kad sam pjeske krenuo kuci, da se potpuno oporavim, osjetio sam jos neka sranja oko sebe...lokalni fakeri su nesto pokusavali (no posto nisu vise imali transsivere) nije bas nesto posebno dopiralo do mene...

Ukratko, da se vratim na danas...I zatvorim ja energetski i njenu kucu i njenu okucnicu i par susjedskih imanja...Pocnem se trest ko siba od olaksanja a energija pocne jednostavno spadati s mene...No osjecam otpore...Nekom to ne pase...Uzjebao se domaci psihopat, a uzjebalo se i ono nesto sto stoji iza one kuce... Vec sam imao s tim ranije posla kada sam isprovociran jednim periodom ucestalih napada vratio jednom napad tamo i pola sata se trudio da zadrzim svijest od siline udara (tek kad sam pozvao cuvare i zamolio ih da mi drze energetski back up, tek tad sam poceo osjecati pucanje tudjih zastita...). Neko sjedi nad onom kucom cak vise nego netko nad ovom, ali ono nije moja briga posto je zenin rodni kraj pun crne magije i gdje se svaki peti bavi nekim oblikom vracanja (a svi kao veliki krscani ). Vidio sam u nekoliko navrata nekog svecenika iza toga svega a opet i taj je bio kanal za druga sranja itd...Uglavnom, demonizacija sa barem 5 strana koja nije moja briga, osim kada ko danas udari barem sporadicno na mene...

Uglavnom, danas je nedjelja pa se pokusava valjda sa svih strana i preko svih kanala doci do energije

U pravu ste obadvoje. Da li ste to probali? Ustvari troje Legolas je upao u međuvremenu dok sam pisao
Mislio sam ovo: da bi shvatio kako stvoriti svoju energiju moraš znati i koliko je imaš. Jer si tek tada spreman i odbiti nekoga ko te napada. Sigurno nisam mislio na svakodnevni teror nad svime što me okružuje.Ni ljudsko biće ni mačka ne znaju šta se desilo i nema posljedica.
Ako ti uspije ovo što sam napisao osjećaš se moćno i znaš kako dalje. Imaš osjećaj sigurnosti i samopouzdanja koji se vidi u tvom energetskom polju kao što se vidi i nedostatak i kolebljivost. Da bi se znao postavit i da bi te drugi postavili na pravo mjesto. Prevodljivo rječima autoritet, harizma i sl. Zgodno je i nekoga nazvati egoistom samo zato što se izmiče iz gomile. Ipak je to mišljenje onih koji bi krojili druženje sa nekim ko to ne želi. Ima jedino veze sa privatnošću.
Pisao sam o stvarima koje se podvode pod socijalizaciju a ustvari su perfidan način da te izbace iz kolosjeka.

Analogija: zabrana držanja oružja neće smanjiti broj oružja kod kriminalaca. Samo saznanje da i kod onih koji se mogu braniti postoji oružje smanjuje broj napada. Karikirano, ali ako tako ne gledaš - postaješ žrtva. Zašto bi meni bilo neugodno ako stvaram svoju odbranu? A nažalost je moram provjeriti. Etičko je pitanje, i moralno, da li će se novostvoreno oružje upotrebiti samo za odbranu.

Ja sam stavio puške u soške i miran sam već jedno godinu. Ima malih ispada kućnih voladoresa ali to ja prevodim više kao nehat i nemar nego kao napad.

Je li bolje živjet u svom miru i biti okružen mirom (prividnim ali se ne usuđuju napasti) ili se svakodnevno sukobljavati tako da se više ne zna ko je agresor a ko žrtva?

Rekla bih da se agresor može prepoznati tako što nema niti jedne jedine sumnje oko toga da li je ispravno postupio što je napao nekoga i isisao mu energiju, već, nasuprot, nakon napada se osjeća energiziran, sretan i pobjednički (kao kad se dobro najedeš poslije posta).

A žrtva koja se brani i u tome branjenju pribjegne sili kontraudarca da bi se riješila napada barem nešto duže od jednog dana, žrtva se uvijek preispituje da li je baš morala tako da postupi, da nije možda pogriješila, je li se moglo drugačije (elem, ima SAVJEST i SAMILOST i mrzi napade na druga bića), žrtva se poslije kontranapada opet osjeća iscrpljeno, ne uživa i prezire tu "energiju" koju je oduzela (a nije oduzela već sačuvala svoju pa joj izgleda kao da je oduzela energiju), žrtva, OPD ako hoćeš, osjeća čak i grižnju savjesti što je "uskratila" energiju vampiru, jer tako je navikla - da daje i dijeli.

Samo što "daje i dijeli" se ne podrazumijeva daje i dijeli vampirima za produžavanje njihove vampirske navike i načina preživljavanja, već za nešto bolje i veće, naprednije, duhovnije...

Eto, tako ja to vidim, kako znati ko je žrtva a ko agresor, čak i kad vraćamo kontraudarac i ne damo svoju energiju nasilu i vampirski.

U tom vrzinom kolu treba naći svoj početak. Jer početak sveg tog ludila nije i naš. Treba sada poslije puno godina od rođenja u vrtlogu izaći iz matice na obalu i udahnuti duboko. Pogledati oko sebe u prazninu postojanja i pokušat shvatit svoje mjesto u tome. I krenut ispočetka sa nove startne pozicije. Ili i ne izlazit iz uzburkanosti i pustit da te voda nosi.

To čini razliku između ribe i ribolovca, pastira i ovce, lovca i plijena. Jer koliko god da je stado tamo negdje postoji lovac.
Oćeš nećeš u igru se mora ući. I ne vataj se u kolo ako ne znaš da igraš.

Poenta: ne moraš postati predator ali ni nedaj da te muze svaka šuša. Tuđe nećemo svoje ne damo.

Zdrаv orgаnizаm se po prirodi uvek bori zа više energije i kvаlitetniji život, dok bolestаn stаgnirа i trpi, predаje se i prije vremenа umire.


Isti princip vlаdа i u društvenoj zаjednici. Društvenа zаjednicа kojoj se nаmetne stаv dа je primitivnа, glupа, nesposobnа, nаsilnа, devijаntnа – morа se stаviti pod protektorаt i sprečiti dа kаo tаkvа bude nezаvisnа i sаmostаlnа jer je opаsnа po okolinu. Glаvnа mаntrа je: ” Živeti u sklаdu sа normаlnim i civilizovаnim svetom!”

Uzdаti se u sopstvenu pаmet je “opаsаn” nаcionаlizаm.

Čini se dа je izreći svoje mišljenje dаnаs postаlа bаhаtost i аrogаncijа, dok se beskičmenjаčko sаvijаnje pred bilo kojim nаletom kritike nаzivа odmerenošću i kulturom. I stvarno nas ima kulturnih.

I kogod izleti sa nekom idejom za bolje danas i sutra talasa more govana koje nam je već do grla i ulazi u usta. I zato NE TALASAJ!!

A jel neko pomislio da postoji " the finest art of surfacing"--- Maši nožicama? Za naš bolji život pošalji poruku na 060089- -------to bi upalilo, možda

Zаprаvo, dresirаju nаs dа prestаnemo dа komunicirаmo međusobno i proizvodimo rješenjа nа bilo kаkаv nаčin. A rješenja nisu ni potrebna jer nije bilo ni problema koje treba rješavati.


Svodi se na JA to je bit svega. Shvati jednostavnost uvlačenja u igru. Jer te oduvijek uvlače u igru, zaboga i crkva nas zove stadom. Što ne jatom? Jer im treba stoka a ne slobodnoleteće individue. I samo JA mogu u svoje ime odlučiti da nekog volim više nego sebe.

I MORAŠ pokazat snagu ako misliš preživjet sa što manje posljedica po mentalno zdravlje. Ne stalno, ali jednom treba počet. I onda stat. Pokazanje novog igrača na vječnoj berzi uma.

Ja mislim da borba postoji samo dok jedinka nije spremna pirhvatiti poraz. To je eogizam.


I poraz je sastavni deo zivota. Tek kada se kao takav prihvati, moze se postici olaksanje. Dotle je stalna napetost i krvnicka borba.

Ima i toga ali si onda priznao da si samo jedinka u stadu, muzara. Sad ću vam ispričati nešto od prije par godina.Toliko me saletjela ljudska glupost i bezobrazluk da je došlo do toga da ostanem na ulici bez ičega zajedno sa familijom koja se počela raspadati.A sve zbog vjere u ljude i dobrotu, sud, državu, opštinu. Jednom rječju nezamisliva nezainteresovanost bilo kojeg relevantnog faktora na svijetu. A neljudi i fukara gaze li gaze. Čak sam izgubio i državljanstvo, sad sam još uvijek bez dokumenata. Duh. Počeli su se vrzmati i psi lutalice oko kuće i vrhunac je kad se jedan posrao na stepenice ispred ulaza.
Znači slabost se vidi i iskorištava. Kunem vam se u sve što mi je najmilije da nikad nikom nisam ništa nažao učinio. Ako nisam pomogao nisam ni odmogao.

E onda sam rekao dosta je bilo. I puklo mi u glavi.Razmakni govna oko sebe, vjera u sebe, zubi na gotovs. I zadnje dvije godine sve se sleglo na podnošljiv nivo na materijalnom a pogotovo na duhovnom miru i spokojstvu. Od 16te godine se brinem o sebi, sad mi je 51. 28 godina u braku.Divna žena i troje divne djece.
I nije mi do filozofiranja, samo mi je žao što mi neko nije prije rekao kako stvari stoje. A predaja ni u snu.

Dear Heretico, ja nisam ni pitala za kultovske grupe već da li ima članova našeg foruma i ljudi sličnih mišljenja i poimanja stvarnosti koji bi voljeli da žive u nekakvoj vrsti blizine, da li u istom manjem gradu, da li zajednici? Ili, da li takve grupe, da ne kažem zajednice jer to odmah ima negativne konotacije, već postoje?

Zaboga, imam 42 godine i nije mi do zajebavanja po kultovskim grupama. Sasvim sam ozbiljna, hajde da ne ulazimo u postojanje hiljada "communities" za ispiranje mozga, pitam najozbiljnije za ljude kao što su ljudi na našem forumu...

Ne predaja, nego priznanje mogucnosti poraza i sagledavanje situacije kroz to. Sagledavanje mogucnosti koje proizilaze iz toga.

Niko ne moze uvek da pobedjuje, niti da ocekuje da uvek svi od njega gube. To je vrhunski egoizam i nepostovanje icije slobodne volje i postojanja.

Shvatam šta mi govoriš i to je ok.
Ja u bitke nikad nisam ulazio, gledao sam svoja posla i pomagao gdje sam mogao. A onda su me zgazili. I od tada opet nikoga ne diram ali ne dam na sebe. To je to.

Sve su to bitke, priznavao ti ili ne.

Bitke nestaju kada shvatis da moras biti i porazen i da si sve bitke imao jer si uvek hteo pobediti. Nisi mogao podneti poraz, jer ti je to u prirodi. Jedan od programa.

Svaki razgovor, u kom zelis biti u pravu, a da drugog dovedes do toga da niej u pravu, je bitka, sa punjenjem ili praznjenjem energije.

Prema tome, mozda i ne postoji kradja energije, nego svesno ili nesvesno kockanje u kom je ulog energija.

Nisam to gledao u tom kontekstu. Da, sve je jeb... borba htjeli mi to ili ne. A pisao sam o tome nedavno sa drugim primjerima i to je to. Pa ja sam onda poražavan do besvjesti a da nisam ni znao. Stvarno nekad od drveta ne vidim šumu. Godina proizvodnje valjda.

Ne mozes proci bez poraza ceo zivot.

Ako prihvatis poraz, kao sastavni deo zivota, onda to ne iscrpljuje, pa ne okrivljujes druge za "kradju" energije.
Niko nije uvek u svemu pobedjivao. I najbolji su doziveli gomilu poraza. Svaki razgovor ili rasprava je svesno ili nesvesno kockanje (odbrana svojih programa) u kom je ulog vlastita energija.

Ako pobedis, onda si se napunio, ako izgubis, onda mislis da ti je neko pokrao energiju. Tako i kockari uvek misle da je neko drugi varao, kad izgube.