mislim da se pocetak u prevazilazenju svog ega, odnosno Oslobadjanju, sastoji u tome da svoj Um malo po malo dovodimo u stanje jednostavnosti, fleksibilnosti, iliti stalno tezimo da razumemo da je svaka potreba za bilo kakvim ratom sa drugom osobom izasla iz tog crno-belog sveta ega, i da je kao takva zapravo izgubljena bitka, jer se nepotrebno gubi energija, dolazi do frustracije ako "izgubimo" ili dolazi do ojacavanja ega ako "dobijemo".. dakle konflikt uvek na kraju dobro dodje samo onima koji i zele da nas zavade pa tako lakse nama vladaju. na kraju krajeva, svi smo mi ovde braca i sestre
mislim da nama nista ne fali vec samo neke stvari imamo u visku, a to je upravo ovo gore sto sam tako lepo objasnio
dalje, po nekoj teoriji, Um je predstavljen kao broj 8 sve dok se ponasa na taj nacin, odnosno sve dok se bavi sobom, odnosno svojim egom.. i dokle god se ponasamo kao takvi, vrtimo se u zacarani krug. po istoj teoriji, Um treba da se trasformise u broj 1, tj u ono stanje gde ce samo vesto da prezentuje ono sto mu govori Dusa. dakle ako je Um predstavljen kao element vode, obzirom na to da voda ima to svojstvo da kopira razne oblike, pamti informacije itd., onda je razumljivo zasto treba da se svede na broj 1 (jer je bilo koji broj puta jedan sam taj broj

). u prilog ovoj teoriji ide i ono da ako sve dozivljavamo kroz odnos, onda je ono sto je jednostavno nama prirodno, dok su sve komplikovane stvari dalje od istine, smisla, razumevanja itd.
mislim da treba i nauciti davati, onako opusteno tj bez osecanja obaveze, jer ne samo sto je u tome najveca radost, vec je davanje sasvim prirodna stvar, jer smo svi mi Jedno. uostalom, sve sto cuvamo za sebe moze samo nama da naskodi jer stvara u nama cvorove koji nam mrse protok energije. pored toga, zabluda je da je ista samo nase. zapravo, sve je nase i nista nije nase. to je paradoks, al sta je tu je, reci su u svakom slucaju tu samo da nas upute na nesto, da nam budu kao podsetnik, inace one pravo znanje, odnosno iskustvo ne mogu da nam prenesu. pravo je jedino ono do kojeg dodjemo kroz sebe dok je knjisko znanje manje vise teze za dozivljavanje, jer smo ga usvojili kroz Um, a ne kroz Dusu.
Dalje, svemir pruza Beskonacno mnogo mogucnosti, i kao takav on moze da se dozivi jedino Dusom. A Bog, Bog je zapravo Ljubav, odnosno Harmonija, odnosno Smisao. Dakle Um treba da ustupi mesto Dusi, a ona je uvek u stanju Razumevanja i vecitog Mira, jer je njoj jasno da haos ne postoji (jer je haos sam po sebi neodrzivo stanje, tj iluzija

). Dakle sve ima svoj razlog i sve je u najboljem redu, svi mi imamo svoje savrseno mesto u Univerzumu, i to nam to mesto u svakom Sada pruza najbolju mogucnost za oslobadjanje od stega ega. Mislim da sve sto nam se dogadja ima za cilj da nas probudi, i da je konstatacija "mora samo da se umre" budalastina, jer ako je energija neunistiva onda je istina da mora samo da se zivi, uostalom univerzum je jedan veliki Zivot, i nista u njemu ne umire, samo menja oblik. tako da smo mi vec besmrtni, samo sto nemamo dozivljaj Celine, pa nam se tako cini, drugim recima zivimo u lazima, jer smo u svojoj glavi odseceni od Celine, tj spavamo.
Mislim da je proces budjenja stalno prisutan, hteli mi to da vidimo ili ne. I sve dok to ne uvidimo mi cemo patiti jer nemamo dozivljaj da je sve u Harmoniji.
Mislim da treba znati svako "zlo" koje nas sputava da budemo slobodni i srecni, da bismo znali kako svemu tome da se prilagodimo, odnosno oslobodimo. odnosno svaka istina je dobra jer je stvarna

ali isto tako treba znati i da sve to postoji sa razlogom, da je sve to tu zbog nas, da bismo naucili da nema niceg sto je nase sto mozemo da izgubimo, jer je sve nase i nista nije nase. mislim da je to najbitnija lekcija u ovom delu Zivota. i sav strah je rodjen upravo iz te lazi da nesto mozemo da izgubimo. zato uspeh moze da ima i svoju mracnu stranu, jer nas laze da je nesto samo nase, jer nas laze da mi nesto stvaramo iz nista, a u stvari istina je da se mi samo igramo energijom koja je vec stvorena. zato je i potrebno da "gubimo" da bismo naucili da nema sta da izgubimo, zato je i potrebno da manje vise puta padnemo sve dok ne prevazidjemo svoj ego. mislim da svaki pad ili "greska" sama po sebi ne predstavlja nista, kao ni bilo sta. uostalom, vec je na nama kako cemo se njemu prilagoditi. odnosno, ako smo u fazonu da
maltretiramo same oko toga, ako nemamo snage da prihvatimo sebe takve kakve jesmo, znaci
samo da smo jos uvek pod uticajem ega i tek onda "gubimo", odnosno ceka nas nova slicna
lekcija oko toga, sve dotle dok se ne izdignemo iznad i dozivimo da je tako moralo da bude, jer se vec desilo. uostalom, obzirom na to da je sve u nenarusivoj Harmoniji, sve sto se desi, ima svoj razlog, i to treba da se prihvati. i tada kada prihvatimo, ne samo sto cemo bolje da se upoznamo, vec cemo i da se izdignemo odnosno dobijemo tu partiju u borbi sa egom, odnosno u borbi za Sebe. tako da se u svakom Sada nalazi dvostruki potencijal, a na nama je kako cemo tome da se prilagodimo. i tako dalje sve dok totalno ne preovladamo svoj ego, odnosno sve dok nasa Dusa ne zasija u punoj snazi, sve dok ne osetimo cistu radost i blagostanje u svakom trenutku. a Dusa ce znati sta kad treba ciniti, cak i pre nego sto se nesto desi, jer ce je voditi Duh, odnosno ona bozanska iskra koja daje zivot Dusi, odnosno iskra koja cini da se Dusa oseca kao Jedno sa Univerzumom.
znaci
