Mislim da se stvar, u suštini, može i pojednostaviti. Kako se iz samog naslova i uvoda ovih vježbi može jasno vidjeti, one su namijenjene za žrtve vanzemaljskih otmica koje žele da se oslobode i tako prestanu da budu nečije žrtve.

Prema nalazima Dr Malange, postoje ljudska bića koja su žrtve vanzemaljskih otmica a postoje i ona koja to nisu. Neki od od onih iz prve grupe, imaju potrebu ili želju da zaustave ta dešavanja, te su tako odlučili i da poduzmu nešto konkretno u vezi s tim. Tako su ove tehnike namijenjene prvenstveno - njima.

Dr Malanga je do sada predstavio tri tehnike koje navodno daju dobre rezultate (od kojih treća, trenutno nije prevedena). Za neke od njih se može reći da su zasnovane na sugestijama vodiča, dok za druge ne može.

Dakle, osoba koja sebe smatra žrtvom vanzemaljskih otmica i koja stvarno želi da prekine ta dešavanja i tako prestane da bude žrtva, ima mogućnost da izabere onu tehniku za koju smatra da joj najviše odgovara.

Sasvim jednostavno, zar ne!?

...

Jest jednostavno onome koji zna. No, meni nije.

Čini mi se da je učestalost napada na mene u zadnjih godinu dana izrazito velika i da ima veze s radom na sebi. Primjenjujem neke elemente Malanginog rada i mogu reći da imam prilično dobre rezultate, no otmice nisu anulirane u potpunosti. Stvar je u tome da sam sebi najveći problem, ponašam se poput psa koji dotrči na zvižduk. Svijest je upoznata s nekom pozivnom frekvencijom i njoj se ne suprotstavlja. Kad bih se barem mogla sjetiti te frekvencije tada bih je mogla izdvojiti kao nepoželjnu i otmice bi prestale. Iako sam uvela dosta samo-programiranja u smislu ograničenog pristupa bićima, entitetima i misaonim formama niže frekvencije, napadi su svakog puta drugačiji i nalaze rupe u mojoj obrani. Pravim popis napada i njihovih rezultata kako bih se svake večeri programirala da ne dopustim biti ponovo prevarena.

Zadnji put prilikom uspješne otmice (u snu, kod mene je gotovo uvijek u snu) je pristupila osoba bez napada i zatražila je neku sitnu pomoć. Onog trenutka kad je moja naivna svijest spremno poletjela pomoći, pala sam u zamku kao muha u paukovu mrežu. Nakon toga imam samo fragmente sjećanja.

Stječem dojam da je učestalost napada u direktnoj vezi s promjenama koje se događaju u mojim tjelesnim stanicama. Mislim da promatraju/proučavaju promjene na staničnoj razini kako bih ih umjetno inducirali svojim hibridima i tako im omogućili prijelaz na 4D. Toliko dugo dok se ne uspijem zaštiti i odbiti sve njihove napade, direktno, premda protiv svoje volje radim za njih. Rad na sebi htjela ja to ili ne utječe i na tijelo. Ne znam kako bih mogla isključiti opciju da se tijelo ne razvija i ne mutira, da razvijam samo duhovnu stranu. A s druge strane imam čvrstu odluku da ovaj put idem skupa s tijelom kad planeta bude prelazila u 4D.

Tijekom svake tjelesne otmice induciraju nešto u tijelo i prate ponašanje i utjecaj svjetla na njega. Ovog puta je inducirana teška i tamna frekvencija koja jako snažno vuče prema dolje, prema tami. Osjećam se kao da sam izložena x puta većoj gravitaciji.

Klin se klinom izbija, primjenjujem kontra-frekvenciju. Ne znam da li će biti korisno ili ne.

Onako izdaleka mi izgleda da se boriš sa detaljima koji su numerirani i poredani u tvojem umu 24/7 (večinom tek konceptualno).
To samo po sebi i nije loše, ali ne dozvoljava rad bez očekivanja i jako umara.

Vjerojatno si u pravu. No, za sada ne znam drugačije. Trebala bih otpustiti kontrolu i dopustiti svijesti šansu da se sama izbori za mjesto pod suncem. No čini se da moja svijest i previše lakovjerna, pa je gadovi preveslaju samo tako. Može se postaviti pitanje: pa što onda ako me stalno otimaju, programiraju, seciraju? Očito ni prvi ni zadnji put. To je ionako samo tijelo koje je očito zamjenjivo, nestalno i nevažno. Jasno mi je da se slično sličnim privlači. Ako sam opterećena otmicama one će se i događati. No nije baš uvijek tako. Nastojim se ograditi, zaštititi od njih kako bih održaval frekvenciju dovoljno visokom za rad sa svjetlom, a ne s tamom. Zbog napetosti oko otmica i zamjene tijela možda propuštam mnoga zanimljiva događanja. Ali tu sam gdje jesam.

Ali kako jasno možeš odrediti negativnost tame i pozitivnost svjetla?
Postoji mogućnost da u onome što je tama ima peta kolona koja radi za tebe, i u onome što je svjetlo (ili makar tako izgleda) ima peta kolona koja radi protiv tebe.

Možda si vremenski putnik iz budućeg ovog (ili nekog drugog) palog svemira (u nekom visokom postojanju) koji je dok se reinkarnirao na zemlju dao sebi šanse da odradi uzdizanje umjesto pada. Možda je tad morao uzeti što god se našlo a da ima šansu uzdizanja makar nakon xxx reinkarnacija.
U tom slučaju bi to biće iz tame bila tvoja pozitivna stana, i to je još uvijek tamo kao tvoj dvojnik jer je pogled na to bezvremenski, a i biće je bezvreneno ako je bilo toliko visoko da te moglo posijati ovdje kao vremenski i interdimenzionalni putnik.

Ovo što kažeš za gravitaciju prema tami koja je mnogo veća nego prije... vrlo lako se može desiti da ti dođe biće koje je mnogo jače od tebe i htjet će te odnijeti u tamu, tad možeš birati samo hoćeš li sama uroniti tamo preko u smjeru kud te gura ili će te to biće odnijeti po svome i na svoje tamo preko.

Još nešto u vezi gravitacije, vlastite težine (ja bih rekao osjećaj pada i stvrdnjavanja u nekakav beton kao kruti oblik zarobljeništva), to možeš prebroditi bezuslovnom ljubavlju prema sebi. Tako ostaneš lebdjeti nad tom crnom rupom.

Ne određujem pozitivu niti negativu svjetla niti tame. Uspoređujem njihovu frekvenciju sa svojom. Sve što je ispod moje frekvencije doživljavam kao potencijalnu opasnost, a sve što je iznad nje, ne predstavlja potencijalnu opasnost. S time da postoji kvaka, ukoliko mi je frekvencija dovoljno niska, tada i bića OPS-a mogu hipotetski imati frekvenciju višu od moje, a proći će kroz moj filter. Zato svoju vibru moram držati dovoljno visokom.

Tamu koju sam opisala u postu prije, vidim kao tamno gusto more poput katrana koje me snažnom silom vuče prema dolje. Vidim čak i frekvencije koje su niske, debele. Široke, rastegnute, spore. Tijelo je bilo izloženo niskim frekvencijama, a tama ga zato privlači. Inače, imala sam „susrete“ s entitetima/bićima/misaonim formama tame. Neki su mi pomogli, pretpostavljam zato jer mi je vibra bila niska i tada sam član njihovog tima, a i vlasništvo njihovo kako neki od njih smatraju. Što se tiče svjetlosnog tima, imam uvid da nije baš sve ljubav nego više indiferentnost. No ne usmjeravam se na bića/entitete nego na frekvencije.

Na ovo nemam što reći, nemam nikakvih uvida o tome. Barem ne još. Nije mi baš jasna ova obojana usporedba.


Do sad je funkcioniralo na moj način da se okružim svjetlom, plovim u čahuri. Imam i svjetlosno tijelo da me prenese gdje želim, ne koristim ga baš puno. Niti ne znam kako ga koristiti. Ne stignem dovoljno vježbati.
A ostalo će biti kako bude. Koliko god da me obuzme tama, opet ću isplivati na svjetlo,kad-tad, jer to je moja originalna boja, moja frekvencija postojanja. Iako znam da sam i svjetlo i tama kroz svoje postojanje.

Obojana usporedba ima veze sa antimaterijom kao tamom koja je samo nivo ispod onoga što ne može pasti, no nije bitno, ja tu samo iznosim stvari za otvorenost uma, ne mislim ti sjesti na glavu i tupiti nešto.

Ima jedan stara poslovica koja glasi: Vrag je u detaljima! Iz mog iskustva rad počinje s njima - svaki detalj ima uzrok, a često je jedan uzrok za mnogo detalja i kad se on odpetlja, dalje se lakše može raditi.

Jer ovakvim postupkom (procesom koji traje i koji bi trebao biti prepoznat i u ovom našem svijesnom stanju) stvari polako postaju potpuno drugačije u svom izričaju, a tu onda nastaje mjesto za rad. Aktivan rad.

Očekivanja se mogu izbjeći - ako ih se ne promatra kao očekivanja već samo kao doseg tog trenutka - kojeg pak koristimo opet samo u tom (procesnom) trenutku rada.


Lampa kaže o detaljima:

Vjerojatno si u pravu. No, za sada ne znam drugačije. Trebala bih otpustiti kontrolu i dopustiti svijesti šansu da se sama izbori za mjesto pod suncem. No čini se da moja svijest i previše lakovjerna, pa je gadovi preveslaju samo tako. Može se postaviti pitanje: pa što onda ako me stalno otimaju, programiraju, seciraju? Očito ni prvi ni zadnji put. To je ionako samo tijelo koje je očito zamjenjivo, nestalno i nevažno. Jasno mi je da se slično sličnim privlači. Ako sam opterećena otmicama one će se i događati. No nije baš uvijek tako. Nastojim se ograditi, zaštititi od njih kako bih održaval frekvenciju dovoljno visokom za rad sa svjetlom, a ne s tamom. Zbog napetosti oko otmica i zamjene tijela možda propuštam mnoga zanimljiva događanja. Ali tu sam gdje jesam.

Lampa - nije riječ samo o tijelu! U tome je caka - tijelo je samo dio događanja. U ovome što si navela "padaš" na zadatku - zadatku da održiš frekvenciju! I zadatak na taj način postaje "njihov" način rada. Tako bi na ovom primjeru detalj na kojem bi trebala raditi bilo ispitivanje frekvencije za koju vjeruješ da je tvoja. Moje je pitanje - što ako nije? Jer ako nije - vrtiš se u krug. A možda i je? No, na samom početku rada - možda to i nije nužno znati jer te ometa potreba za znanjem.

Drugi detalj koji je isto tako moguće obrazac njihova rada s tobom je pitanje stanice, tijela i duhovnog bitka. Pa kažeš:

Stječem dojam da je učestalost napada u direktnoj vezi s promjenama koje se događaju u mojim tjelesnim stanicama. Mislim da promatraju/proučavaju promjene na staničnoj razini kako bih ih umjetno inducirali svojim hibridima i tako im omogućili prijelaz na 4D. Toliko dugo dok se ne uspijem zaštiti i odbiti sve njihove napade, direktno, premda protiv svoje volje radim za njih. Rad na sebi htjela ja to ili ne utječe i na tijelo. Ne znam kako bih mogla isključiti opciju da se tijelo ne razvija i ne mutira, da razvijam samo duhovnu stranu. A s druge strane imam čvrstu odluku da ovaj put idem skupa s tijelom kad planeta bude prelazila u 4D.

Detalj koji je možda ovdje prisutan je opet tvoj zadatak: tvoj trud da se razvijaš duhovno predstavljen je kao zasebni dio tebe, a on to nije. Ti si istovremeno sve, pa i tijelo i promjene se normalno odvijaju paralelno, tako da po meni, iako je ovo zaista samo moje mišljenje - potreba da isključiš opciju u kojoj tijelo postoji kao Ti opet otvara njima mjesto za rad.

Nadalje, u svemu što pišeš vidljivo je tvoje stajalište - vjerovanje o nekim stvarima. Ti vjeruješ primjerice u prijelaz u 4D, a čak znaš i da će planeta to zaista činiti - pa biraš opciju - imaš zadatak kakva trebaš to dočekati. To je opet sitan detalj - ali on je tu i kao takav - ponovno služi prvenstveno njima. Zašto? Zato što je pitanje prelaska u 4D sada nešto što nije došlo - to je u nekom očekivanju događanja, to je izvan tvog sadašnjeg života. I da bi im se mogla "suprostaviti" po meni, bilo bi dobro da u sada i budeš. I da znaš kakva si u tom sada - jer tako im oduzimaš oružje, a tvoja se startna pozicija mijenja. To ti pak daje priliku da vidiš detalje i prepoznaješ ih, a kad oni prestaju biti rascjepkani, dobivaš priliku za daljnji rad.

Dakle, ja bih radila upravo na detaljima i prestala se boriti. Jer borba u ovom slučaju ispada samo tjeranje vode na njihov mlin, a njihov mlin pokreću tvoja vjerovanja koja koriste kao ulaz za rad na tebi.

I da, klin se klinom izbija, ali da bi znala koji ćeš klin koristiti - po meni bilo bi nužno znati detalje od kojih je klin sastavljen. A to možeš znati samo ti. Jer to je tvoj klin.

Alf

Koliko sam ovo uspjeo do sada istražiti, ispostavlja se da odmah na početku dolazi do jednog "fenomena" gdje ljudi počnu da modifikuju Malangine tehnike po svom ukusu, dakle "primjenjuju neke elemente" a rijetko ko odradi neku vježbu po propisu!?

Interesantno je da se to obično radi tako što se Um zadužuje da on bude taj koji treba odradi one poslove koje kod Malanginih tehnika treba da odradi Duša?! Zašto je to tako teško je znati, možemo samo nagađati?! U praksi se navodno pokazalo da postoji i dosta žrtava otmica koje iz određenih razloga ne žele da se njihove otmice prekinu zastalno (prva "kvaka"!), a takođe, ima i dosta slučajeva gdje se čovjek više, svjesno ili podsvjesno, boji susreta sa svojom Dušom, nego s vanzemaljcima (druga "kvaka"!). Tako se onda prave neki surogati gdje se treba ostaviti utisak kao da se nešto radi, dok u suštini ostaje "status quo". Dakle, vuk sit a ovce na broju.

Druga "kvaka" je prilično nezgodna, zbog toga što taj proces može biti prilično bolan za ličnost jer prilikom sastanka s Dušom i Duhom, ličnost može uvidjeti i tako napokon otvoreno priznati, da je i ona u nekim periodima svog života voljno sarađivala s tim silama...?!, bez obzira na to koliko bila manipulisana s njihove strane. U istim periodima, ona je svoju Dušu i Duh maksimalno zapostavljala. (To će joj tako jasno i razgovijetno biti predstavljeno od strane Duše i Duha, da ova to neće biti u stanju negirati).

Međutim, u ovom kontekstu, vrata napolje vode jedino kroz Dušu, ili bolje rečeno kroz integraciju svih čovjekovih komponenti ili njihovo povezivanje u jednu cjelinu.

I na kraju, te vježbe se mogu modifikovati ali s jednim razumijevanjem ove problematike. Jedan primjer bi bio da se vježbi SIMBAD dodaju 4. i 5. modul iz FMS-a (ili neki drugi modul za kojeg čovjek smatra da mu odgovara).

...

Mislim da je Malangin rad više usmjeren na osobe koje nisu svjesne otmica i otmičara. Show im služi za prepoznavanje i izdvajanje napadača da bi ga mogli onemogućiti u daljnjim napadima. Preporučenu vježbu sam modificirala tako da s dušom odmah stupam u kontakt i dogovaram/programiram ograničenje pristupa za sva bića/entitete/misaone forme nižih frekvencija. Stvar funkcionira. Samo…Napadi se javljaju na različite načine, svaki put drugačije, često ih odbijem, no dogodi se da i ne uspijem, tj. da me prevare.
U pravu si, tu i leži prava kvaka. Jer duša je tako dugo bila pod komandom Uma da se po nekoj „navici“ priklanja odlukama Uma. Duši je potrebno razjasniti hijerarhiju za donošenje odluka. Treba joj biti jasno da je ona ta koja je krajnji donositelj odluka, a ne Um.

Naravno da sve ovisi o tome koliko je pojedinac okovan svojim egom, nekome je ta bitka teža, nekome lakša.

Slažem se, vježbe treba prilagoditi svojim potrebama ali s odgovornošću prema činjeničnom stanju, a ne prema zamišljenoj/umišljenoj slici o samome sebi.
Detaljnije ću pročitati Malangine tehnike rada s bojama, mislim da se tu nalazi prilično mogućnosti za postizanje dobrih rezultata u malo vremena, a nadajmo se da su rezultati trajnog ili trajnijeg karaktera. U svakom slučaju, hvala ti na post-anju njegovih tehnika, unaprijedile su mi kvalitetu života otkako imam saznanja o otmicama. A kad sve riješim, tada i ja mogu reći: "Jednostavno je, zar ne".

U pravu si kad daješ naglasak na detalje, jer oni su ti koji utječu na stvari ili događanja. Detalji ruše frekvenciju. Frekvencija nije jedna, fiksna, zacementirana, nepromjenjiva. Radi se o promjenjivim stanjima kompleksa koji me čine (fizičkih i ne-fizičkih tijela), koja za posljedicu imaju određenu vibraciju koju šire u okolni prostor. Naravno, treba razlučiti s koje pozicije govorimo da li s pozicije osobe duboko uronjene u 3D realnost ili s pozicije prosvijetljenog bića svjesnog svoje originalne frekvencije Sebstva, kojeg je u stanju održavati i u 3D realitetima. Kako se ovo zadnje još uvijek ne odnosi na mene, moja frekvencija je promjenjiva. A svaka frekvencija koja je drugačija od frekvencije Sebstva je, u stvari, njihova frekvencija, a ne moja. Ispravi me ako griješim.

Hmm, ovo će biti možda teško objasniti, ali 'ajde, pokušat ću to smisleno predstaviti. Tijekom dnevnih aktivnosti se bavim kao i svi poslom, čitanjem, učenjem, studiranjem stvari koje me zanimaju. Nastojim biti u sada i povezana sa svojom Svijesti i održavati frekvenciju koja je za mene dobrotvorna/korisna/podržavajuća, ali se to ostvaruje vrlo rijetko ili traje kratko. Svakodnevno sam (kao i svi, pretpostavljam) izložena različitim izvorima napada kojima je zadatak rušenje frekvencije i koncentracije. U večernjim aktivnostima primjenjujem program koji vodi održavanju i/ili podizanju frekvencije, posebice prije spavanja kako bih s veseljem uplovila u događaje u snovima. Kroz snove imam uvide, a ne vjerovanja, o nekim stvarima. Tako primjerice, imam dogovor s planetom da idemo skupa u prijelaz. Taj sam prijelaz vidjela i doživjela, osjetila. On nije vjerovanje, niti dolazi iz straha, ega ili nečeg trećeg. Jasno je da budućnost nije predodređena, sve su opcije otvorene. Ono o čemu mislimo to i privlačimo. Tako da ovo što nazivaš vjerovanjem to u stvari nije. To je činjenica nekog budućeg događaja. I ne opterećuje me previše. Kao da ima funkciju pokazivanja svjetla na kraju tunela, radi jačanja samopouzdanja i povjerenja, razbijanja straha od nepoznatog. Ono što je poznato ne izaziva strah (ako nije strašno), a nije.
Nakon prvih saznanja o otmicama, veselje pred spavanje je nestalo, a javila se zabrinutost i strah s kojima je trebalo i još uvijek treba izlaziti na kraj. Prethodno sam doživljavala integriranost svojih fizičkih i ostalih tijela,ili sam makar mislila da je tako, a sada doživljavam razdvojenost, raščlanjivanje. Vjerojatno da bih spoznala sastavne elemente i kasnije ih integrirala u cjelinu. Tako da se ovo uklapa u tvoj komentar.

Sve je tjeranje vode na njihov mlin, djelovanje i ne-djelovanje. Vrlo je uzak pojas u kojem nas ne mogu dohvatiti. A i tada, kad se nađem u njemu, slijede napadi kako bi me iz njega izbacili i doveli opet pod svoju kontrolu. Čak i ovaj duhovni razvoj im ide na ruku do određene razine. Zato ga i potiču. A onemogućuju kad im se čini da je previše uhvatio maha. Sve su stvari višeznačne.

Ovo je neadekvatan pogled na odnos duše i uma, pošto um duši nema što razjašnjavati i ne može biti pod komandom uma.
Duša može samo imati neku vrstu žetve iskustava uma, to jest koristiti ga za svjedoka na ovom planu.
Um je taj koji se odvoji od činjeničnog stanja duše, a duša mu u svojoj bezuslovnoj ljubavi svejedno dopušta da postoji iako je kao takav iščašen i neadekvatan činjeničnom stanju.
Um je osuđen na nečinjenično stanje pošto je samo dio slagalice a uzeo si je za pravo da se samoproglasi kompletom.

Druga kvaka ne mora biti u pitanju čak ni kao priznanje da se surađivalo sa otmicama, dovoljna je bol i podsvjesni okus gubitka koji je nastao egzistencijom na ovom planu (koja je opet možda nametnuta suradnjom ili pristankom u vezi viših nivoa manipulacije).
Da, baš to, ali sa ili bez otmica/otmičara problem ostaje isti.

Problem je da je sagledavanje činjeničnog stanja i prilagođavanje svojim potrebama nemoguće i apsurdno, jer nemamo platformu s koje bi ga sagledali, a pogotovo prilagođavali. Jer tu se opet svodimo na um i bivamo odsječeni od duše koja će i to dopustiti iako se zna da je sve neadekvatno.

OK, ovo je vjerojatno točniji koncept. No pitanje je zašto duša dopušta umu glavnu ulogu? Duša slijedi odluke uma iako su kako kažeš, iščašene.


Što onda predlažeš da bi trebalo činiti? Na apsolutnoj razini nemamo mogućnost sagledavanja svih činjenica, ali može se odabrati neko referentno stanje ili područje u odnosu na koje se promatraju promjene. Ili treba presjeći cijelu stvar, uzeti stvari takvima kakve jesu – obzirom na individualnu razinu informiranosti/znanja i odraditi svoj ugovor. No budući smo kao ljudska vrsta pod nekoliko različitih tipova ugovora, pitanje koji je ugovor prioritetan. Isto tako,ako se sve lekcije, pa i otmice, one služe da se nauči nešto – zaustavljanjem otmica da li zaustavljamo i proces učenja? Nadam se da ne. Pretpostavljam da je zaustavljanje otmica test na kojem se dokazuje razina znanja. Kome se dokazuje? Pojma nemam.

Lampa, pa mislim da govorimo s pozicije čovjeka u 3D - ako ostajemo u toj terminologiji. I da koriste frekvenciju koja nije "naša", a u kojoj se mi najčešće nalazimo. Da li među nama postoje i ti prosvijetljeni koji su stalno samo u svojoj frekvenciji - ne znam - ja ih nisam do sada upoznala. Niti sebe smatram takvom. A možda i ta "naša" frekvencija ispada onda zbir - sažetak frekevncije koja je ukupnost svega...Nemam pojma....ali znam da postoji mogućnost da se čeličiš "otkrivanjem" detalja, ali vidim da si shvatila što sam mislila!

Čitajući što si dalje pisala meni su eto "upali u oko" neki detalji.

Kažeš da nastojiš biti u sada - možda je u tome trik zašto imaš osjećaj da to traje kratko. Pa probaj ne nastojati - jednostavno budi - opušteno. Znam da ovaj način komunikacije s pisanjem/dopisivanjem po forumima - pogubi ponekad i dijelove nečega što je mišljeno, ali nije rečeno - no, ja sam kod sebe primjetila kad sam analizirala neke svoje tekstove da me upotrebljavanje određenih riječi određivalo i više nego se to čini na prvi pogled. Kao da su te riječi koje sam prepoznala drugim pogledom na vlastito mišljenje - osvještavalo da uvidim gdje je detalj na kojem još mogu raditi. Ili se njime pozabaviti - opuštenije.

Spominješ i napade, iz vlastitog iskustva znam da ih je moguće drugačije proživljavati - a nekako time ih možeš promatrati i iz drugačijeg ugla. Ako ništa drugo - napad se smanjuje u intenzitetu našim određivanjem prema njemu. I kad ga ugledaš i prepoznaš - on više nema onu snagu koju je imao kad je bio nevidljiv. Tako da mislim da je izvrsno što ih možeš detektirati. A sve ostalo - mislim da znaš sama dalje odrađivati.

Ostaje mi nejasno veselje koje osjećaš kad pišeš o snovima. Znam da snovi znaju biti takvi da imaju to što nazivaš "uvidima" ali bar ja, kad su oni u pitanju imam podignute sve antene - te ih ne smatram uvidima. Vrlo sam oprezna glede njih, ako ni zbog čega drugoga zato što pola od njih nisu bili snovi i kad sam mislila da jesu. I danas stoga ne "vjerujem" uvidima u snovima!

Tvoj san s planetom - je tvoj. I samim time on za tebe može biti činjenica - ako je tako nazoveš i daš joj tu snagu i život. Ali ne znam, ne mogu govoriti o tome, jer osobno ne donosim zaključke ni o čemu - kod mene je sve otvoreno, ali zaista otvoreno, pa sam stalno u toj budnosti u kojoj se stalno pitam - šta je to moj osjećaj i moje znanje, jel moje?
I tvoj odnos prema tom "snu" s planetom je u ovoj stvarnosti vjerovanje, ma kako god ga drugačije poželjela nazvati. Doduše ovdje bi se mogla razviti dulja priča o vjerovanju i kako ono zaista izgleda i kako se manifestira. Pretpostavljam da bi vjerovanje u nekoj fazi trebalo biti Znanje - ali možemo se vratiti na individulanost - tako da to ostaje zaista u domeni: svako za sebe najbolje zna.

S tezom da ono što mislimo to i privlačimo se ne slažem u potpunosti - ako ni zbog čega drugoga zbog manipulacije s otmicama, implantatima, itd.....Tako da je ponovno tu otvoreno pitanje jesu li naše mislim naše ili su uvjetovane "radom" nečega ili nekoga tko nismo mi.

Znaš da o strahu puno pišem, pa ga ne smatram poželjnim ni u jednom slučaju, kao što ne smatram sve poznato i sve ono što mi ne izaziva strah - isto tako poželjnim. Radi se o tome da je važno o čemu je riječ - ako je riječ o događaju kojeg sam dobila kao uvid u snu, a kojeg se ne plašim (govorim o sebi i snovima i uvidima - ne o tebi!) i koji mi izgleda kao da ima sve osobine "učenja" za mene, kao i nečega što me dodatno ojačava za dalje, ja svemu tome pristupam gotovo identično kao i nečemu čega bih se eventualno bojala, ali samo zato što o uvidu imam stav koji sam već iznijela. Naime, kad sam riješila pitanje straha, sva događanja bilo je lakše "upoznati" - ali bez obzira na to - ta događanja ne trebaju isključivati oprez. Ne znam jesam li ovo dovoljno jasno objasnila? Uglavnom, ovo je samo moje mišljenje - moje iskustvo i ne znači da možda zbog toga ne propuštam uvide koji su važni za mene. Moguće je da je i tako. Mislim da ipak znam o čemu pričaš, ponekad mi se zna dogoditi da sve lagano primim, mirno, a slučajni promatrač koji bi me čuo da o tome govorim mislio bi da strah još uvijek postoji jer o tome svemu pričam.

Međutim, riječ je o nečemu što mi je teško objasniti. Kad sam tek osvješćivala otmice, to me izluđivalo, taj strah i nevjerica. Onda je kako je vrijeme odmicalo strah tokom dana jenjavao, ali ostajao je taj pred spavanje. Onda je i on nestao. Onda sam živjela samo s onim koji sam znala osjećati tokom događanja - kad sam znala biti probuđena - ali to je gore od straha. To je jeza u punom smislu te riječi. Sad je i to nestalo. Dakle, unutra mene postoji još tisuću pitanja, jer mislim da je micanje straha samo jedan dio priče, ali nužan da bi uopće išao dalje. I nekako mislim da je najteže od svega - prepoznati sve vrste strahova koje imamo, jer sakriveni su ponekad tako duboko da ih je jednostavno nemoguće vidjeti. Na žalost, iz vlastitog iskustva znam da su oni dobro zamaskirani unutar raznih vjerovanja. Dakle, kad i pomislim da sam nešto upoznala - ostajem otvorena za mogućnost da možda i nisam. Ne iz straha, nego iz opreza.

Zato ti i pišem sve ovo, prepoznajem neke stvari s kojima sam se i ja "mučila", pa ako ti išta od ovoga što sam napisala zazvoni kao nešto što možeš iskoristi - eto izvoli! Jer i meni sve što čitam, a što drugi ljudi odluče podijeliti s nekime, ima elemenete kad mi za mene "zazvoni". Pa sam zahvalna svima koji pišu.

Alf

Pravo je pitanje s čime oni rade? Koga "napadaju"? Ako eksperimentiraju na način da izdvajaju duše - onda duša nikako ne može biti ovakva kakvom je opisujete. Ona je napadnuta - mogli bismo i koristiti onaj izraz "opsjednuta". Koliko takva duša može išta? Pa to je i Malangi jasno - zato je i napravio vježbu u kojoj direktno "pomaže" duši da taj problem riješi!

Kod abdukcija i općenito nakačenja (implanatata) bilo koje vrste i dalje ostaje upitno jedno, što i kako još napadaju povrh nje? Um, misli, tijelo, organe? Gdje ih sve ima?

Alf

Pitanje je i što Malanga naziva dušom, imam dojam da je ono što on naziva dušom nešto niže od duše.
To je sve skupa zeznut materijal za definirati odavde.

Koliko kužim, a možda i griješim, duša je voljno pristala na fragmentiranje, pristala je na zaborav i na ovo stanje. Zašto, vjerujem zato da bi iskusila. Ne treba pomoći duši da se obrani, pošto duša, kakvom je ja percipiram je nešto razinama više i od ljudi i od ops sila, pa čak i od samog zaborava. Treba joj omogućiti da sjeti.

Snovi bi po meni trebali dobiti novu definiciju, jer naziv „snovi“ koristim kao skup za različite vrste iskustava koja doživljavam tijekom spavanja. To uključuje glasovne poruke, slike na „ekranima“ putovanja u tijelo i izvan, kontakte s drugim entitetima, različite doživljaje i svašta još. Očito je da svaki od tih događanja u spavanju ima svoje ime i definiciju, pa mi je potpuno nejasno što je uopće san i da li on kao takav postoji, a da ne obuhvaća gore navedeno.
Jako bih rado bila oprezna u svojim „snovima“, ali mislim da nisam. Tada kod mene dominiraju dva suprotna načina ponašanja u novim i nepoznatim situacijama/stanjima: strah ako je nešto što izaziva jezu (vjerojatno ima frekvenciju znatno drugačiju od moje) ili radoznalost uz veselje i/ili oduševljenje što sam nešto novo saznala, naučila, vidjela, doživjela. Moguće da je postoje i situacije između kada sam oprezna, ali nemam sjećanje na njih. Dakle, pamtim samo ekstreme kao i doživljaje koji su se istakli po nečemu neobičnom. I to mi je doista donosilo veliko veselje. Zadnjih nekoliko godina najviše sam i naučila u snu, odnosno, razumjela i doživjela koncepte o kojima sam samo čitala, a i više od toga.
Druga je stvar kako u budnom stanju pristupam sjećanjima iz snova. Jasno mi je da mogu uhvatiti informaciju koju bilo tko na ne-fizičkim razinama šalje, kao da hodam kroz grad pun ljudi i čujem što govore. Nema razlike. Mislim da sam s godinama naučila razlikovati brojne vrste poruka. A kako se to razumijevanje produbljivalo, otkrile su se i abdukcije. Ne vjerujem niti jednoj informaciji koju dobijem u snu – dok je ne analiziram u budnom stanju, dok je ne provjerim na internetu ili u literaturi. No, nažalost, tijekom spavanja – počesto padnem na fore.

Ne znam za druge, no, kod mene u sve više slučajeva, misli su moj proizvod uvjetovan postavkama koje su mi umjetno instalirane, tako da ograniče neke potencijalne prirodne sposobnosti, poput koncentracije, zaključivanja i sl. Do promjene obično dolazi u interakciji s drugim ljudima kada se prilagođavam njihovim razinama razumijevanja i tada napuštam(nehotice) svoju liniju razmišljanja i preuzimam podmetnute misli. Zato da bih održala koliko je moguće misli koliko-toliko svojima koristim svašta, od bijelog šuma, svile, glazbe i zvukova s Mi tonovima. Najviše od svega mi pomaže iskrena namjera da pomognem nekome. Ako dobro prosudim da je osoba vrijedna pomoći, to mi uvećava frekvenciju i izbistrava misli. No, ako nije, svašta može biti.

Slažem se da podjelom iskustava svi dobivamo. Zato sam i prelomila nelagodu oko pisanja o abdukcijama jer sam ih doživljavala kao sramotu, kao osobnu golotinju.
Sada dopuštam sebi biti u krivu, dopuštam biti u strahu – ako se tako osjećam, dopuštam ne razumjeti stvari , jer ću ih razumjeti drugi put, dopuštam osjećati ono što mi se događa, jer imam povjerenja da se proces otkrivanja istine događa, ide svojim tijekom. A ovaj forum kompenzira nedostatak osviještenih ljudi u mojoj okolini, jer bez ljudi sam ništa. Bez ljudi ne mogu dalje.

Sad je ekipa iz mog sna kompletna.
Tnx guys.

Lampa

Iz čitavog tvog izlaganja barem ja uočavam da tebi najveću zbunjozu i hajmo reći nesigurnost pravi ovo gore kvotano...
Lično mislim da si na dobrom putu i da je samo potrebno da nastaviš raditi. Ovo što oni izmišljaju nove igre i zamke sigurno kroz jedno vrijeme sigurno će prestati, jer će se kroz osvješćivanje povećati tvoje znanje-shvatanje, tako da ćeš biti sve teže dostupna za neke stvari i za njih sigurno više ne interesantna. -Što bi se verao po drvetu i brao jabuke, kad ih ima po zemlji koje leže-
Vježbati se mora sve do faze dok osoba sama ne počne uočavati momenat kad bi im mogla znači u nekoj sljedećoj fazi u kojoj sad već ide na RJEĐE I PONEKAD postati interesantna igračka i da to na vrijeme osujeti... Uglavnom sve više ponestaje nekih novih trikova...

Nakon svih ovih događaja poslije jednog dužeg perioda kroz povećanje znanja VIDJET ĆEŠ šta rade nekim drugim likovima ili na nekom širem-globalnom nivou, i to će opet proizvesti nova pitanja...počevši od prvog na redu... Kakve veze mi- ja imamo sa tim...ali o tom potom...

- Ova dešavanja ,,abdukcije i razne manipulacije,, nemaju veze sa visokim ili niskim frekfencijama u onoj mjeri kako se na taj dio stavlja toliki akcenat. Zezali su oni i mnogo više frekfentna bića (avatare) u nekom periodu njihovog života dok su boravili u 3D, tako da barem mene ovo uvijek vrati na početak tj. tačku- centar- uzrok... svih ostalih događaja, dešavanja i pojava...a ne na tačkice koje su nastale NAKON i koje takođe samo prividno imaju sve iste karakteristike tačka-centar-uzrok i iskrivljuju stvari i prave lažne zbunjoze shvatanja svih ovih manipulacija dajući im maltene težinu nerješivosti ili bar teške, teške rješivosti...