Pantelija je napisao/la:
Vrlo je važno ne ugađati sebi u težnji da budemo svesni.
Čak ni usporavanjem.
Posebno je opasna politika da su neke situacije nemoguće za vežbu, i zato mogu da se preskoče, a neke povoljne, kao što je sedenje u meditaciji.
Suština svesi o sebi je nezavisnost od tela i uma, a to znači i od svih okolnosti u kojima se telo i um mogu naći.
Uopšte se ne radi o tome kakva je situacija. Samo je u pitanu to koliko si nezavisan kao svedok.
U svemu tome vežba se nezavisnost, a ne svest o osebi.
Jer: svest o sebi je nezavisnost od tela i uma. Nezavisnost je svest o sebi. To je jedna ista stvar.
A ta nezavisnost je zrelost. Jasan uvid da nisi um ni telo. To je onda nezavisnost od celoga života. Tako dolazimo do toga da biti svestan sebe nije moguće sa starom vezanošću za život, navike i želje.
Tačno tako, zato i sam mislim da je usporavanje (u mom slučaju usporavanje pokreta tela da bih mogao sve da ispratim) kontraproduktivno. Kada sam prestao sa tim upravo tada su se javili problemi magnetskog uticaja tih stvari tokom kojih se gubi tok svesti o sebi, dok usporavam i prilagođavam ono što posmatram nivou svog bića zapravo ne radim ništa novo time.
Baš tako kako si rekao, vrlo je važno ne ugađati sebi u težnji da budemo svesni.
Čak ni usporavanjem.
Jer upravo kada veštački usporavamo gubimo tu šansu za rad, čiji je cilj upravo to: nezavisnost od tela i uma. Ipak, smatram da je biti sposoban da se isprati šta dotični rade veoma korisna stvar, a izgleda mi za mene trenutno čak i neophodna, zbog rada - ili, dovođenja tela i uma u takvo stanje da postanu podređeni našoj svesti, zbog oslobađanja od njihovog uticaja.
Čak i ti pokušaji nas ometaju u cilju svesnosti, jer se ona postiže jednostavnom promenom statusa naše svesti, tačnije, promenom težišta našeg fokusa sa pokušaja na - nepokušavanje i bivanje. Rađenje ničega,nema prisutnost. "Just do it". Težnja ka svesnošću je suštinski ono što stvara napetost, koja nas dalje blokira. Ali zar kvalitet naše individualne prisutnosti nije definisan kvalitetom našeg individualnog bića? Iz toga proističe da je ipak potreban određeni rad na sebi da bi se stekla sposobnost "nečinjenja"
U teoriji je to jasno, naravno, ali za sprovođenje toga u praksi ima "još pasulja da se jede ..."
Samo tako je napisao/la:
Od tog "samopromatranja" ćete se samo umoriti i na kraju odustati. To garantiram. Kad vam dosadi, javite.
Naravno, čim ono ispuni svoju svrhu.
