Prrrr! je napisao/la:
Težimo duhovnosti, da se spojimo sa čitavim svemirom, želimo bit uravnoteženi, želimo spoznat Boga. A još uvijek se gadimo sami sebi i sramimo se svog tijela. Pi-pi terapija je divan način da bolje prihvatimo sami sebe. Da sami sebe više volimo. Na kraju, kako su svi naši djelovi sadržani u Bogu, tako je vljda i pi-pi, jel' da?
Da , samo - i čekić je sadržan u bogu, i nasilna lobotomija je sadržana u Bogu, i Hitler je bio sadržan u bogu.Što se tela tiče - I heroin je se sadržan u bogu. Sladoled, takođe. Jučerašnji ručak je sadržan u bogu. A i onaj slavni izmet je sadržan u bogu
Mislim da se to ne može reći. Niko se ne gadi sopstvene mokraće dok je u njemu. Zar ne? Isto kao što se niko ne gadi sopstvene povraćke dok je u njemu - međutim, kad se izbaci napolje i užegne to je druga stvar

Budimo realni, ni jedno baš ne miriše lepo, i istina je da je instinktivna reakcija kod ljudi koji nisu probili barijeru prema urinu EWWWWW.... pa, to nije bez razloga, sigurno.
Međutim, to može biti proizvod kondicioniranja - ipak su nas godinama učili kao klince da ne mokrimo u krevet i po sebi. Instintkivna reakcija, ako je istina ovo što pobornici urinoterapije kažu bi trebala biti u najmanju ruku neutralna.
Ona i jeste neutralna kod dece. Ali to ne znači da je uriniranje po sebi/u gaće nešto pozitivno - jer, kao što smo rekli, izmet je fekalija, i nešto skroz suprotno od urina - ali mala deca nemaju instinkt da se sklone ni od njega.
Sve u svemu -

Al eto, krenuo sam, pa ćemo videti.
Btw, jedna stvar koju nikako ne shvatam - ako se korištenjem sopstvenog urina u organizam unosi "blueprint" sopstvenog tela onakvog kakvo ono jeste, a i onih ostalih 7 kao što Nat kaže - zar to ne znači da ćemo na taj način samo pojačati sve karakteristike tela-organizma - pa tako i ono što nam se u datom momentu baš i ne sviđa?
Aj, živeli!

(opet pivo u kriglama, naravno

)
Ovi primjeri sa Hitlerom i drugim stvarima su točni. Kad to već znaš, onda je barem malo lakše kad te pogodi
Ajde, vratimo se onom lizanju partnerice. Možeš u tome osjetit razne stupnjeve zadovoljstva, a i gađenje, pa možeš i sa gnušanjem odbit tu pomisao, a kamo li djelo. Svaka od tih reakcija će sigurno utjecat na partnericu da se osjeti o određenoj mjeri prihvaćena ili neprihvaćena. Na isti način odnos prema vlastitoj pišolini može utjecat i na osjećaj prihvaćenosti sa strane samoga sebe. Čak možda i više nego mantranje neke afirmacije tipa "ja prihvaćam sam sebe". To je ono na što sam mislio u gornjem postu.