galaksija je napisao/la:
Tako, na kraju, vraćajući se opet na gnostiku, mi moramo odrediti da li imamo još nekoga kod kuće i da li smo u stanju povezati se s tom višom komponentom našeg bića koja je multidimenzionalna po svojoj prirodi i u ovom momentu inkarnirana u različitim tijelima, na različitim planetama u raznim denzitetima i na raznim tačkama vremena/prostora u Svemu što jeste!? Odatle će doći i objektivnija percepcija, bolje razumijevanje situacije u kojoj se nalazimo i viši nivo svjesnosti što podrazumijeva i optimalniju interakciju sa Svim što jeste.
...
Hvala G., u pravu si, treba koristiti vlastite resurse za dobivanje informacija o neprijatelju, ali i samoj sebi.
Kompleksnost uloge koju ovdje igramo nam je bila poznata i znali smo unaprijed u što se upuštamo. Shvaćam da smo poput komandosa iskrcani na neprijateljski teritorij s potrebnim alatima i opremom kako bismo odradili svoj zadatak. Ali, u ovoj ljudskosti, u kojoj jesam, želim se pobuniti i bunim se protiv zločinačkog postupanja s ljudskom vrstom i sa mnom u ovoj ulozi pripadnika te iste vrste.
Imam rođenjem zagarantirano pravo na jedan komplet tijela i duše, i nikakva priča o tome kako naša tijela, u stvari, njima pripadaju jer su ih oni stvorili ne smije držati vodu - a to mi je glavna zamjerka sebi samoj - jer pušim tu foru. Stvorili su toliko kopija koliko im treba, moje originalno tijelo odavno ne postoji, ovo tijelo je tko zna koji po redu klon mog nesretnog originala. No, to im nije dosta, pa rade napade i manipulacije nad dušom. Pa čak i da ova sjećanja nisu točna, nego su podmetnuta, to nije u redu.
Svako novo prisjećanje koliko god je dragocjeno, jer želim znati što mi se događa, ujedno ruši frekvenciju. Potreban mi je neki period u kojem ću spoznati više o zlostavljanjima i napadima koji nam (mi) se događaju, te proći kroz proces "probavljanja" takvih događaja, nakon čega ću povući vodu. Vezivanje za tragedije koje se događaju može opet naravno njima ići u prilog, zato ih treba obraditi i pokopati.
Činjenica jest da fokusirana svijest štiti od napada i otmica, vremenom će se mojojm upornošću i vježbom vjerojatno dogoditi da me više neće moći prevariti. Ali do tada se bunim, želim svima reći da nas
sve otimaju i zlostavljaju, podmeću paravan sjećanja u snove, uvide i otmice. Ne događa se to tamo nekim "ovcama, a lavovima ne". To je čista iluzija/prevara. Sve što nam kažu je prevara. U ovok kokošinjicu sve kokoši su prošle kroz obradu.
Činjenica je da plivamo u bazenu govana, kojem smo sami obilno napunili i još uvijek punimo i vjerujem da će ljudska vrsta i dalje nastaviti to zdušno raditi.
Mi kao multidimenzionalna bića, ako se odljepimo od tjelesnosti, koja , premda je ukradena, je ipak moja, i ako se odljepimo od uma, premda izmanipuliran je ipak moj i duše koja je također zlostavljana i izmanipulirana je isto tako moja, možemo biti iznad domašaja ako smo uvijek, 24/7 snažno fokusirani na svoju višu svijest - koja sam stvarna/stvarni Ja.
Ne dam im više ništa što meni pripada, nosim sve sa sobom, gdje god i kad god to bilo. A istovremeno prihvaćam da moje tijelo nije ono moje, moja duša ni, um također. Jedino ne promijenjeno, mislim, da je viša svijest, a sve ostalo je protočno, nestalno i nevažno. Kakvi su - takvi su, sada su na raspolaganju kao instrumenti djelovanja svijesti.
Stvaranjem kritične mase ljudi koji im također "uskraćuju hranu", (a hrana su naša tijela, emocije, misli, i tko zna što sve ne proizvodimo još), svi zajedno i svatko od nas, istovremeno, postaje moćniji.
Sjetimo se i ne dajmo nas! Bitka za noć/dan je počela. A riječ je moje oružje.
PS
S odmakom od par sati čitam što sam napisala i kažem: Neka bude!