waax je napisao/la:
Eto jednog mojeg. Inace ja imam vrlo rijetko snove od kojih se probudim i kojih se bas kristalno sjecam kad se dignem.
U kojem god slucaju ovo nije bio jedan od "horora" koliko god da zvuci hororski.
Recimo da je to bilo oko 3 u jutro. Vozio sam se sa best frendom, slusao muziku i isao po Rijeckoj zaobilaznici. Na kraju zaobilaznice skrenuli smo za Bakar prema krku i kako smo skretali samo od jednom, gljiva. Nisam siguran da li je to bio udar kometa ili udar atomske bombe. U kojem god slucaju, bas se vidilo kako dolazi val, nosi sve pred sobom i u jednom momentu tj. kada je gljiva se digla monstruozno u zrak moj frend govori, to je to i dere se onako napol nadobudno kako bi to rekao. Nit negativno nit pozitivno. Ja sam doduse sutio i odjednom poceo je dolazit val, osjetio sam kako me rastavlja vatra djelic po djelic no zbog jacine nisam niti osjetio bol nekakvu i tako sam nestao i ono, govorim si, umirem, to je to... I kao "umrem" tj. totalan muk. Neopisiv muk i samo se probudim.
Sto mi je fascinantno je to da u niti jednom momentu nije me nista bolilo niti sam sada u nekom strahu niti ista. Digao sam se, aha, ziv sam. Kull san i zaspo

Pozitiva uglavnom.
E sad kako to protumacit. To je vec, jao.

Prilično je nezahvalno tumačiti tuđe snove. Da je to moj san pretpostavljam da bih pomislila da se radi o još jednom slučaju stapanja realiteta. Vjerujem da ti je poznato da živimo u bezbroj realiteta i da kroz san imamo pristup njima. Kroz san ujedno i učimo, upoznajemo se s novim situacijama, tako razbijamo strahove od nepoznatog. Sjeti se osjećaja kojeg si proživio u snu o dezintegraciji tijela. Što možeš iz toga naučiti?
Ljudi ponekad misle/umišljaju da kad sanjaju dramatična događanja da će se ona i dogoditi, pri tome ne shvaćaju da su dospjeli u jedan od svojih brojnih realiteta. Ono što nisam sigurna je da li smo tom prilikom samo nevidljivi promatrači ili aktivni sudionici kroz fizičkog ja koji živi u dotičnom realitetu, tj. imamo zajedničku svijest s "ja" iz drugog realiteta. Mislim da se integracija realiteta događa kroz svijest, bez obzira da li je "ja" fizički živ ili ne. Također mi nije jasno koji realitet je dominantan, koji će na kraju prevladati za ujedinjenje ili to možda nije ni bitno, jer će integrirana svijest sadržavati znanja, iskustva i vještine svakoga od brojnih "ja" u svim realitetima. Kad bolje razmislim, nema ni potrebe da neki realitet bude dominantan, oni, već kad su stvoreni, nastavljaju paralelno egzistirati sve do fizičkog kraja, kada se svijest povlači u 5D. Ne odlaze svi realiteti istodobno.
S osobne razine gledano, čini se da su realiteti poput krošnje ogromnog stabla koji rastu iz sjemena tek rođenog bića. Svaki put kad napravimo neki izbor djelovanja ili nedjelovanja stvara se čvor/pup iz kojeg nastaje novi realitet koji ima samostalan život. Odvojeni "ja" donosi vlastite odluke i slično. Ista osoba u različitim realitetima može imati potpuno različitu sudbinu, npr., bogataš i siromah, obrazovan i neobrazovan, oženjen i ne oženjenjen i slično. Ako pokušam gledati s nad-osobne razine tada pretpostavljam da su svi realiteti paralelni događaji, potpuno ravnopravni u svom postojanju. Svi predstavljaju po jednu sjenu stvarnog Ja bića obasjanu različitim izvorima za stjecanje iskustava.
Ono što mislim da je super, je dijeljenje iskustava između "ja" likova u različitim realitetima, jer nemamo vremena u jednom životu tako puno stvari iskusiti kao u mnoštvu realiteta, pa onda sve lijepo spojiti u jednu bazu podataka. Tako da npr. waax, ti ne moraš u ovom realitetu iskusiti dezintegraciju koju si već proživio u nekom drugom realitetu, ako si integrirao to iskustvo u sebe. Međutim ako nisi, ha, lekcije se ponavljaju dok se ne nauče. Smatram odličnom mogućnost, da recimo milijarder "ja" dobaci koji praktični savjet o razvoju poslova. Imaš svog besplatnog savjetnika 24 sata na raspolaganju.
Moguće je da predosjećaji koje imamo u vezi nekih budućih katastrofa, problema i sličnog mogu proizlaziti iz razmišljanja ili suočavanja našeg lika u drugim realitetima sa njegovom stvarnošću. Zahvaljujući donekle pobuđenoj svijesti s obe strane (ili zbog nekog emocionalnog naboja) osjetimo što se tamo događa, pa onda lijepo radimo ratne zalihe namirnica, benzina, i što ja znam čega sve ne, potpuno nepotrebno. Naša svijest bi trebala biti u stanju, poput ptice na stablu, skakati s grane na granu i tako kontaktirati sve svoje realitete. A kad sam već kod usporedbe sa stablom, nameće mi se asocijacija s Yggdrasilom, drvetom života unutar denziteta. A ako primjenim pravilo hermetizma "kako gore tako i dolje" pretpostavljam da i viši denziteti također imaju svojevrsno stablo života.
Sorry waax, najmanje napisah o tvome snu, ali eto, igra asocijacija je odradila priču.
