promatrač je napisao/la:
Napipao sam ja nešto u "live" verziji pomoću kristala.
Slučajno sam otkrio da veliki komad labradorita u lijevoje ruci + jači sugilit u desnoj daju jedistven uvid nekog kruga postojanja, vidio sam gospona gravitaciju.
Iz takve percepcije se osjeti da gravitacija "čini" naš svijet takvim kakav je, gravitacija nekako bude ključni faktor u materijalizaciji, to je nešto ispod subatomskog nivoa.
Kad sam krenuo dalje da vidim što je gravitacija došao sam opet do sebe, to je neka petlja ili možda spirala.

Manji labradorit + sugilit daju uvid u bića koja obitavaju u svjetlosti, ovoj tu svjetlosti koju gledamo, žive na toj ajmo reći modulaciji od koje nastaje svjetlost.
To nije opći recept, nego eto, nešto na što sam naletio pošto volim pustiti kamenje da mi pokazuje stvari.

Odlično iskustvo, pokušat ću i ja s mineralima. Do sada je išlo gotovo bez ičega, no možda ovako budu jači uvidi.
Da li ti bića svjetla mogu dati odgovore koji te zanimaju ili barem smjernice?
Često primam lekcije u snu, no klasični problem je da se ne sjećam svega nego uglavnom detalja, pa tako i gravitacije. Doživljavam je kao pulsirajući val, nešto poput američkog uštipka "donuta" s time da iz untarnjeg kruga izvire energija/svjetlo/gravitacija, razljeva se po obodu, a potom razlivena se ponovo od ispod vraća u središte. Pitanje je kako objasniti i sa čime sporediti primljene informacije, jer ako ostanu u sferi nerazumijevanja, nikakva, baš nikakva, korist od tih informacija neće biti. Mislim da je pojam hypersphere dobar, ali na netu se nalaze različite varijante od kojih niti jedna nije točna, po meni.
Ono što ne kužim je pulsiranje gravitacije, poput pulsara (zvijezda). Zašto pulsira, što joj daje ritam? Gravitacija je val. Ima doline i brijegove. Ako je amplituda vala mala, a frekvencija visoka tada val može izgledati kao kontinuirani izvor. Ako ne izgleda tako, nego pulsira, znači da gravitacija ima vjerojatno veliku amplitudu i značajno nižu frekvenciju.
Mislim da bi čak bilo moguće izračunati kad počinje raslojavanje na OPS i OPD. Definitivno se događa na obodu ove gravitacijske krafne. Ispod ravnine je OPS, iznad OPD, a između se nalazimo svi mi, svatko na zasluženoj poziciji. Pozicije su naravno pokretne, jer ovdje se sve pokreće, sve je protočno. Pretpostavljam da ravnina predstavlja neutralno, izbalansirano područje u kojem je jednaka količina OPD i OPS kvaliteta.
Mikro je makro, isti principi vrijede. E sad, i Val koji je već tu, vjerojatno se kreće po sličnom uzorku. Pročitavši neke stare postove o materiji i antimateriji, pade mi na um da bi Val možda mogao biti sazdan od neke vrste antimaterijalne energije (da li vrijedi princip isključenosti ili si val ili čestica? Najvjerojatnije.)

Što bi inače moglo imati tako razoran učinak na sve materijalno ako ne antimaterija, odnosno, antimaterijalni val, koji nije čestica, ali može biti? A svi oni koji jašu Val, nemaju s njime problema jer nisu matrijalne/antimaterijalne prirode. I koja je to sila koja ga tako snažno privlači k nama, da on ima brzinu kretanja veću od svemirskih putnika koji ga koriste kao prijevozno sredstvo? Zar bi neki oblik (anti)materije mogao putovati brže od energije? Ne vjerujem. Da li Val u sudaru s nama gubi (dio ili sve) svog (anti)materialnog valnog karaktera? Prelazi li u svoju suprotnost ili se u srazu poništava i stvaraju se novi Valovi suprotnih predznaka? Netko ga je dobro usporedio sa cunamijem. Pretpostavljam da u svom vječnom kruženju svemirom egzistira u valnom obliku, a privučen suprotnim nabojem ubrzava kretanje dok se ne stušti na materijalni svijet, poput nesretnog cunamija antimaterijalne energije.
Za sada su ovo samo moja razmišljanja i puno otvorenih pitanja na temu.
Netko je rekao da i u zrnu maka možeš promatrati univerzum. Ako se nešto od opaženih iskustava može prenijeti na svakodnevne stvari ili pojave, možda nam oni mogu poslužiti kao model za stjecanje znanja.
