prvi izbor je za mene tezak zato sto sam shvatila da ja nisam dosla do te tacke razvoja,iako sam mislila da jesam,kad sam probala taj svet mana tog sveta (ako je mana) je nedostatak materijalnog..ja sam osecala da je materija ipak zabavana sto je opet dokaz moje nespremnosti za to kako god ,ja se vracam drugom izboru vracanje u josh jedan ljudski zivot...imam suprotna ,dvostruka osecanja u vezi toga....to sam radila nebrojeno puta...vec sve znam..ono shto me u celoj toj prichi opet nervira je zaboravljanje hocu da pobedim tu prepreku,hocu da znam sve ovo o cemu sada razmisljam..hocu da se secam
razmisljam kako da ostvarim to secanje,da ne zaboravim,jer su mehanizmi zaboravljanja jednostavno skoro nepremostivi..zasto? prvo ,pad u zivot/materiju/raj je veoma privlacan...sam zivot ,zivljenje je takodje veoma privlacno,osecas teksture razlicitih materijala,mirisi,ukusi svega,imas telo koje je zivo,pokrece se,osecas krv koja prolazi telom..sunce,svo to sjajno zelenilo,zivotinje,zvukovi..sve je veoma privlacno,nekako veselo,radosno,odnosi sa ljudima koji mogu biti sjajni,uspesni,toliko neogranicenih mogucnosti....sta ja sad sve zelim da mi se desi?sta zelim da naucim? rekla sam sebi,ok,ovo je poslednji put i necu da zabrljam sigurno..ako zabrljam ...........
drugo suprotno osecanje u vezi zivota je -dosada strahovito me mrzi da ponovo prozivljavam detinjstvo,da me vode drugi i uce iznova i iznova,pubertet i maldalastvo..svi ti silni'problemi' odrastanja ...ah sve je to toliko puta vidjeno i prozivljeno...odrasli svet..pa tu je mozda malo zabavnije...treba da 'cekam ' svoje cetrdesete godine da bi konacno dosla na ono zasto uopste dolazim u zivot opet...ma sta to znacilo.... to je dugo,do cetrdesetih.................................
na kraju ,prihvatam sve to..i odlucujem se za zivot pod uslovom da ne zaboravim .. okolina se menja ,nije sivo vise,svi ostali su tu,okruzeni smo belinom..pricamo..oni su moja porodica,ne porodica iz zemaljskog zivota,to je siroka porodica ljudi koje cu znati u zivotu,ali ima tu ljudi koje sam znala i mnogo ranije ili koje cu znati u nekim drugim uslovima/oblicima/dimenzijama najsjajniji,najodredjeniji u svojim oblicima su oni koji ce mi biti bliski u sledecem zivotu.. razgovor je prijateljski,osecam se svoj na svome medju njima,osmesi,puno osmeha energija prihvatanja i medjusobnog privlacenja je lepa sta ces biti,sta zelis,kakav zivot,pitaju me...samo bez ikakve guzve,dramatizacije,samo da bude sve mirno,zelim da se odmorim-kazem ja i necu da pravim iste greske dva bica su tu ..moji buduci moguci saputnici..gledaju u mene sa osmehom i pitaju me da biram sa kim cu od njih dvojice..obojicu odlicno znam iz prethodnih prica..vrlo smo bliski emotivno...tesko se odlucujem jer sa obojicom je zabavno i lepo i zao mi je da nekome kazem ne..oni sve to znaju i vide.. sva moja komunikacija sa ostalima je telepatska ,oni jasno vide sva moja kolebanja,frustracije,razmishljanja,osecanja,kao i ja njihova i istovremeno pokusavamao da budemo bliski ,da oprastamo ,da prihvatamo,dajemo to je konstantna aktivnost tokom komunikacije ja biram jednog od te dvojice ,i on je veoma srecan zbog toga,sav sija i siroko se osmehuje, a drugome kazem,videcemo se!izabrala sam prvog jer je zivot sa njim mirniji i opusteniji
sledeca stvar koje se secam je biranje roditelja stojim u belini i gledam negde dole..vidim tri otvora u toj belini..a otvori pokazuju tri para koji vode ljubav..koga izabrati? dva su vrlo slicna po poreklu ,po znanju,medjusobnoj vezi,nacinu zivota.. oba para me mogu dovesti do onoga sto ja zelim od zivota...razlike su minimalne,treci je takodje slican,ali njih odbacujem odmah...
dva para su toliko slicna da se na kraju odlucujem nasumicno opet se prisecam svog obecanja da ne zaboravim sve ovo...govorim neke kljucne recenice sebi,ali shvatam da su predugacke i da sve to necu moci da zapamtim,pa pokusavam da izaberem kljucnu rec koja sublimira sve .... ne zaboravi,ostani svesna ostani svesna ostani svesna i onda sledi usisavanje,putovanje na dole koje je dramaticno vrtoglavo i extremno brzo,kao kroz tunel ,ali taj dogadjaj uopste nije neprijatan ,naprotiv,uzbudljiv je,ogazmican,veoma privlacan ,toliko snazan da tu nastaju vec velika zaboravljanja
ja sam u stomaku ostani svesna ne mogu da sprecim zaboravljanje,koje se nastavlja,utisci su prejaki ,ovi materijalni,ono pre postaje kao san,daleko....sve vise ostani svesna vidim crvenu boju,koja je nekad svetlija,nekad tamnija,cujem telo,glas majke ..ona se hrani... ostani svesna...
to je to ja sam imala do sada jedan veoma miran prijatan zivot,sa dobrim roditeljima,u mom zivotu se nije desilo nista strasno i extremno... extremna su samo moja unutrasnja previranja tokom celog zivota i sigurna sam -povecana svest ... imam 42 god
|