Čovekov osnovni instikt je instikt samoodržanja....
Kada se čovek nađe u nepovoljnim okolnostima, kada je ugrožen bilo koji aspekt njegovog bića, onda se taj instikt ili mehanizam aktivira. Bilo da je reč o održanju golog života, bilo da je reč o održanju stabilnosti prihičke, emotivne strukture.... Ukoliko se u takvim situacijama ublažava svaki simptom koji pokreće mehanizam strahova da izađu van, da se osveste, onda mi zatvaramo mogućnost našem celokupnom biću da se odbrani od nadolazeće opasnosti, bilo da je ona realna ili imaginarna. Zatvaramo mogućnost i telu da se odbrani od nadolazeće opasnosti koja je najčešće prouzrokovana unutrašnjim mehanizmima, a koja se ogledaju najčešće u vidu unutrašnje tenzije.... Telo pamti svaku našu misao, pa makar ona dolazila iz iz polja nesvesnog....
Mnogi "duvaju" iz dosade, prikrivenog osećanja bezvoljnosti, nemogućnosti da ulože kreativni napor da nešto osmisle u svom životu, da nađu smisao u nekom stvaralačkom potezu, pa maka i u pokušaju da drugačije organizuju sopstveni život...
Mnogi, najčešće mladi posežu za tim iz radoznalosti, želje da probaju neko drugačije iskustvo koje taj prosec donosi.... I kao i svaki opijat, marihuana izaziva opuštenost, ne samo tela, već i opuštenost u kompletnom biću, stanje nestanka problema, umanjenje simptoma neuroze, od koje boluje
svaki čovek ovog savremenog društva, danas sve jače i učestalije....
Mnogi dolaze u svere onostranog, pokušavajući da dostignu neki stepen specifičnog odnosa sa samim sobom, doživlajvajući neobična iskustva veze sa onostranim do halucinacija koje odvlače u zonu izvan stvarnog života. Neki čak smatraju da je taj život stvarniji od onog koji im pruža ova naša, prilično konfuzna i ružna realnost.... Stvar subjektivnog osećaja...
Neki, naprosto beže od problema, jer će tako lakše podnositi sopstveno breme....
Neki posežu da bi umanjili bolove u telu.... Opuštanje grčeva mišića i smanjenje spazama koji telo dovode u specifičan osećaj bola....
A šta se pri tom dešava?
Oduzimamo telu i našem biću osnovnu potrebu da se
brani, da izrazi mehanizam sopstvenog samoodržanja. Oduzimamo mugućnost kretanja, na svim nivoima, koje je i uzrok i posledica rešavanja problema koje nam život donosi....
Homeopatija, kao veoma uspešna metoda lečenja, koja tretira sve aspekte našeg bića, od telesnog - fizičkog nivoa, preko psihičko emotivnog, mentalnog, na kraju do duhovnog, se bazira baš na tom principu da se unošenjem sličnih elemenata, organizam i celo naše biće budi,
da prepozna opsanost, da bi se pokrenuo mehanizam
odbrane, prirodan mehanizam samoodržanja... Ako unesemo antibiotik u naše telo, samo ćemo taj mehanizam zakočiti... Ako posegnemo za sredstvom za umirenje, takođe ćemo taj mehanizam zakočiti, i nećemio dati šansu našem telu da se odbrani.... ista stvar je i sa alkoholom, duvanom, marihuanom.... a da ne govorimo i o ostalim drogama koje samo umrtvljuju naše ćelije i ne dozvoljavaju im da se same izbore sa problemom koji je nastao, čak i na čisto telesnom nivou.... Uostalom telesni nivo je samo posledica mehanizana koji deluju na najčešće podsvesnim nivoima psihičkog aparata... neuroza je samo šansa za osvešćivanjem, granica, koja nas vodi dalje u razvoju, a od nas zavisi koji put biramo....
Generalno, čovek se mnogo otuđio od sopstvene suštine, od Izvora.... A vraćati se "tamo" nije lako... Mora da se učini napor, mora da se nađe želja, volja, snaga.... Mora da se u krajnjoj liniji probudi vera, vera u sopstvene vrednosti, samopoštovanje, samouverenost, samostalnost.... vera u smisao sopstvenog egzistencijalnog odnosa prema sebi, drugima i svetu u kome živimo.... A to je jedino moguće ako se suočimo sa problemima, sa bolom i tela i duše, ako se suočimo sa sobom...
Marihuana, kao i svi ostali opijati, koliko god u nekim granicama nisu štetni, samo predstavljaju "štake" pomoću kojih osećamo da lakše hodamo kroz sopstveni život.... A zašto bi hodali sa štakama, kad imamo sopstvene noge...???!!! Da li hoćemo da nam "mišići", glavni pokretači našeg bića atrofiraju? Da li smo svesni da nas posle nekog vremena neprirodnog kretanja čekaju "invalidska kolica" za naše telo, naš mozak, našu psihu, "Invalidska kolica" za naše celokupno biće??? Da li je smisao u tome???
Naravno, čoveku je data sloboda izbora. I na njemu je kako će iskoristiti potencijale koje u sebi nosi.... Na njemu je kako će iskoristiti dati mu život.... Da li će izabrati lakši ili teži put, što bi rekao Skot Pek, "put kojim se ređe ide"....