Ini je napisao/la:
Pa glavno je pitanje zasto zivimo i koja je svrha, a upravo zbog toga je potrebno da pojedinac stvori nesto svoje sto ce da ga odrzava. Sto ne znaci da 'laze', vec stvara neki 'cilj' njemu bitan, a sad zasto je na ovom svetu ko ce ga znati.
Mislim da svako laze donekle samog sebe pa i oni koji kazu da ne lazu, slagali su sami sebe 
Pa ako se prihvati rečničko objašnjenje reči laž, onda ja "apsolutno" ne lažem sebe!!!
Iskreno ne osećam potrebu da stvorim nešto svoje što će da me održava. Tu potrebu jesam imao, ali dok se nisam samoizlečio od hronične teške depresije koju sam imao celog života, a do pre 2-3 godine. Tada sam svakoga časa razmišljao o smislu, i imao potrebu da izmišljam nešto svoje što će me održavati...
Iz ove perspektive bih čak mogao zaključiti da, čovek koji oseća smisao života o njemu nikada ne razmišlja
Ini je napisao/la:
Svi mi bezimo od onoga sto nam ne odgovara bilo to materijalno ili psihicko. I za oba slucaja postoje nacini pomocu kojih to radimo. Nekad covek moze da se suoci sa cinjenicama nekad ne, a to opet zavisi od osobe.
Da, slažem se, i meni se čini da je tako. No, opet da se pozovem na to kako rečnik definiše laž (a bila bi nezamisliva frka kada bi je svako slobodno interpretirao

), to što bežimo od nečega, materijalnog ili fizičkog, a svesni smo toga da bežimo, ne znači da lažemo sebe. Lažemo sebe, kad sebi u mislima kažemo, "ne, ja ne bežim", a svesni smo da bežimo.
Npr, u mom slučaju, uvek sebi priznam razloge zbog kojih nešto radim, ili zbog kojih se na određeni način ponašam.
Ako me boli glava, i ja primenim mentalno programiranje s afirmacijom - "osećam se sasvim dobro, moja glava je laka i bistra", a tačno znam razlog zbog koga to radim, ja nisam slagao sebe...
Ako se zaljubim, ja nikada ne smišljam pred samim sobom laži u vidu - "ona je predivna, plemenita, najbolja osba, pametna...", kad sam svestan da je ne poznajem, jer sam je tek video, jednostavno kažem sebi "čoveče ala me privlači!", i tačno znam zbog čega me privlači...
Sa tim znanjem, ja mogu da izaberem, hoću li pustiti svoje nagoe da upravljaju mojim životom, ili ću zakočiti i ipak pokušati da potražim neku koja je, zaista, pametna, inteligentna, produhovljena, sa kojom ću se lepo skapirati...
Zato je i bitno ne lagati sebe, da se ne bi stalno lupalo glavom u zid, a zatim se pitalo zašto se to dešava. Čak i kada sam bio jako mlad i jako glup, i radio takve stvari, jednim kraičkom svesti sam znao da lažem sebe, i da ubirem upravo one plodove čije sam seme posejao...