Nisam znala gdje ću iznijeti nešto što sam primijetila - kolebala sam se između Chatanja i otvaranja nove Teme

Dakle, iz svega onoga što sam dosad pročitala o porijeklu Čovjeka i njegovom položaju na Zemlji, zapazila sam da se sve teorije o tome, s obzirom na odgovornost čovjeka u čitavoj stvari, mogu podijeliti na dvije glavne struje:
1) Religijska struja Pada. Prema teorijama ove naizmjenične struje (kršćanstvo, reinkarnacija, karma) čovjek je sam sebi kriv što se doveo u stanje u kome se nalazi jer se svojim (ne)djelima odvojio od "Izvora" i sada mora vlastitim naporima pronaći put natrag Kući. U te vlastite napore uglavnom spadaju borba protiv ega i razvijanje hvalevrijednih no stranih osobina poput poniznosti, skromnosti, suosjećanja, praštanja, usklađivanja vlastite volje s Božjom i tome sl. (osobine su strane u smislu da nisu prirodne tj urođene Čovjeku)
2) Struja Zavjere. Prema teorijama ove struje (Gods of Eden, priče o otmicama, teorije o manipulaciji ljudskom DNA, Nietsche) čovjek je izvorno nešto sasvim VEĆE i MOĆNIJE od ovoga što je sada, samo je od strane viših bića izmanipuliran da bude puno manje: rob na Zemlji kojom je trebao gospodariti... Prema ovim teorijama, sve religije, uključujući i reinkarnaciju radi "otplate dugova", postoje samo kako bi čovjeka utvrdile i učvrstile u njegovom položaju crva koji se uvija oko samoga sebe i sve više udaljava od onoga što originalno jest.

Ovo sam iznijela u veoma grubim crtama, skoro kao skicu.
Kako se kroz sve moderne teorije provlači ideja da se (više) ne radi o odabiru jednog od dva polariteta kao istinitog - bez obzira o kom polaritetu i kom životnom području se radi - nego o njihovoj SINTEZI, tako bi se možda iz gore navedenih međusobno suprotstavljenih struja mogao izvesti zaključak po kome je čovjek izvorno izmanipuliran da GRIJEŠI ?
Odnosno, njega se najprije svelo na sićušnog roba koji svoj vijek na Zemlji treba provesti "u znoju lica svoga" (umjesto u manifestaciji vlastite bogate kreativnosti i ostarivanju vlastitih bezbrojnih ideja kojima bi mijenjao lice Zemlje i samog Svemira) i jednom kad je postao tako relativno nemoćan i slab, čovjek je batrgajući se u toj slabosti i kušajući izaći iz nje na razne načine, upadao u sve veće i veće greške, čime je opteretio svoje polje ....
Sklona sam vjerovati da su sve ljudske mane samo rezultat pokušaja da se čovjek vrati na ono što izvorno jest - div a ne patuljak. Čovjek je emotivno-intelektualno sveden na malo više od Ništa no njegov Ego je ostao i dalje na razini onog Nadčovjeka kakvim je on izvorno zamišljen... To je ono što Malog čovjeka čini istovremeno smiješnim i grešnim. Otprilike kao kada bismo čarolijom smanjili pravog konja na veličinu igračke za djecu ali mu ostavili netaknuto sedlo... To sedlo bi onda njega pritezalo, gnjavilo ga, smetalo mu, najradije bi ga se otarasio - no s druge strane, ONO BI BILO NJEGOV JEDINI PODSJETNIK NA ONO ŠTO ON ORIGINALNO JEST: pravi konj a ne igračka za djecu. Jednako tako je i naš ego sa svojim nezajažljivostima, megalomanskim snovima, smiješnim zahtjevima, ranjivošću i uvredljivošću, naš neprestani podsjetnik na ono što mislimo da jesmo, ono što smo nekoć negdje zaista bili i što u vječnosti jesmo - ali nam je oduzeto...

Dakle, čovjek nije skrivio svoj pad - njega se bacilo dolje i što se toga tiče, on nije nimalo kriv za položaj u kome se nalazi. Ono za što je on kriv je to što se u novonastalom položaju nije baš najbolje snašao. On vidi da mu njegov ego - njegova uspomena na ono što je bio – u tom novom položaju pravi probleme, no ne zna što da radi s njime...
Mnogo je onih koji predlažu da se čovjek potpuno otarasi svog ega, odnosno prestane htjeti, očekivati i željeti iznad svojih mogućnosti i u potpunosti se pomiri i prilagodi svome niskom položaju. Tada će se on - tvrde oni - moći vratiti Kući. No ako čovjek postane potpuno samilostan, skroman, ponizan, jednom riječju apsolutni YIN - neće li tada osakatiti Sebe i izgubiti svoj Dom unepovrat? To više neće biti njegov Dom jer on više neće biti ono što originalno jest.
Drugi koji se opiru novonastalome i drže se grčevito svog ega inzistirajući na tome da svakako budu ono što više nisu, s vremenom postaju apsolutni YANG, smiješni poput Don Kihota, i ne pomažu nimalo tome da se vratimo u nekadašnje originalno stanje...
Što bi dakle najbolje bilo učiniti


Ovo je samo moje razmišljanje ...
Names-have-been-changed-to-protect-the-Innocent

i teorija pada i teorija zavjere nisu teorije o porijeklu čovjeka.
to su događaji u životu civilizacija i rasa, a ne označavaju porijeklo jer je čovjek do tada već prošao neku povjest.
ego u širem smislu nije samo negativan, već ego predstavlja i ja. svijest o samom sebi kao individui.

Dobra tema nema šta, i sam sam na jednom forumu pokrenuo sličnu temu pod nazivom teorija o padu duše. Na žalost forum je zatvorenog tipa pa nema smisla ostavljati link.
Mene osobno ta problematika doslovno razara. Pored ostalog čitao sam i mnoge religijske spise od kršćanskih, islamskih pa sve do vedskih spisa koji za razliku od zapadnjačkog učenja imaju mnogo veću filozofsku težinu.
Naravno da i u vedama ima ubačenih neistina i dosta kontradiktornosti sa namjerom odvraćanja zainteresiranih tragatelja za istinom.
Sama riječ Karma ima korijen u sanskritu a označava pojam utjelovljenja u grubo fizičko tijelo. Riječ KARNA prevedeno sa sanskrita znači nešto poput mesa, tako da inkarnacija znači ubacivanje u tijelo ili utjelovljenje.
Pojasnio bih riječ KARMA koja opet ima korijen u sanskritu a kad se prevede na Hrvatski ili Srpski označava nešto poput zakona uzroka i posljedice, što ite kako ima smisla. To je jedan univerzalan zakon na kojem počiva čitava kreacija, jer da nije njega onda bi radio tko bi šta htio a da zato ne snosi nikakve posljedice, na što bi to ličilo?
Većina religijoznih spisa tumači da smo mi kao mali Božiji djelići zloupotrijebili slobodnu volju, navodno se pobunili protiv Božijeg autoriteta te potom izbačeni iz duhovne sfere i stavljeni u materijalnu. Ta teorija je u meni oduvijek izazivala revolt te sam jedno duže vrijeme gledao na Boga kao na negativca i autokratu koji kažnjava za najmanju sitnicu. Proučavajući tako ovaj svijet krenuvši od životinjskog postojanja ka ljudskom stječe se dojam neumoljivog predatorstva, jedna vrsta se hrani drugom vrstom pritom joj zadajući neopisivu bol i patnju. Pa sam se pitao zapravo Bože čemu sve ovo, zašto i kako možeš dozvoliti da živa bića koja su tvoji neraskidivi djelići toliko pate što ti je to potrebno, zašto si i zbog čega nas učinio podložnima za ovako niska i bijedna stanja? Čak sam izmislio krilaticu tipa Da sam Bog sramio bih se svoje kreacije. Neznam šta Bog jeste ali znam sigurno šta nije.
Što se tiče ega on je stečevina ovog materijalnog svijeta, ego živi na račun suštine to jest duše. Ego teži za posebnošću, prestižu, prisvajanju, on uvijek želi nešto postati. Mudar čovjek koji poznaje suštinu ne želi ništa od toga, on ne želi postati on već jest. Svakim korakom napretka u duhovnosti ego gubi bitku pred suštinom, to govorim iz osobnog iskustva. Tek kad se potpuno oslobodimo ega tada će našoj egzistenciji u materijalnoj sferi doći kraj te se nikad više nećemo vratiti natrag zbog proživljene traume koju smo imali. Ali još uvijek ostaje ono prvobitno pitanje pa jesmo li stvarno došli u ovaj bolje reći pakao svojom voljom ili ne.
Gledajući na sebe kao spiritualne jedinke morali smo doći iz najviših nivoa postojanja što znači da smo bili duhovno potpuno osvješteni i imali pojam o tome što znači biti materijalno ograničen, sad se nameće pitanje zašto smo napravili taj nezahvalni korak došavši ovdje gdje smo sad? Pad iz rajskog vrta kakvim ga opisuje Biblija je samo preslika ili loše prepričana priča, slična priča o padu iz raja se može naći i u vedskim knjigama. Istina o tome izgleda leži puno dublje zakopana no što mi mislimo, to vjerojatno neznaju niti oni sa viših nivoa postojanja. Čitajući mnoge materijale počevši od Kasiopjaca pa na dalje nigdje se ne spominje takvo što, najdalja povijest neide dalje od Atlantide. Mislim učesnici seanse sa Kasiopejcima po meni baš i nisu postavljali pretjerano inteligentna pitanja, puno toga je ostalo nedorečeno, i mislim da se tako nešto moglo puno bolje iskoristiti samo da su pitanja bila malo ozbiljnija.
Mišljenja sam da smo svi koj jesmo ovdje u materiji bilo suptilnoj ili ne došli istim putem, srećom put nije jednosmjeran već dvosmjeran. Mi kao Božanske čestice ili energija smo voljom kreatora ubrizgani u maternicu ove kreacije dajući joj na taj način smisao i život. Netreba smetnuti sa uma da mi bez materije možemo egzistirati jer smo kao energija superijorniji, dok materija bez nas nema nikakve šanse jer je inertna sama po sebi i ima tendenciju destrukcije i pada, mi materiji dajemo život kao što ga naša svijest našem tijelu daje
E sad ono najvažnije zašto i koji je smisao toga čina? Meni neko skromno iskustvo govori da Bog kroz nas doživljava iskustva ograničenost to jest koncept suprotan vječnosti i stalnom rastu, pa je zbog tog čina kreator u jednom neutralnom položaju to jest da jednim dijelom svoje volje odobrava ono što se događa svuda oko nas, on u principu nije gledano sa našeg aspekta niti dobar niti loš on je iznad tih dualiteta. Ako je za nas nešto nejestivo to nevrijedi i za Boga.
Vidjeli smo iz ovog kratkog izlaganja da Bog ustvari i nije ono sve naj, naj kako je većina ljudi navikla, njega ima u više varijanti i aspekata, da nije tako nebih bio apsolut. Bog npr. nije nii muškog ni ženskog aspekta ali posjeduje u potpunosti i jedno i drugo, čak se može ekspandirati u zasebna aspekta muški i ženski koji su u tom slučaju u potpunoj suprotnosti, ali o tome neki drugi put.
Pozdrav.

nisam pridavao veću važnost reinkarnaciji, bilo mi je svejedno a zaključak nije uopće potrebno imati.
međutim, pitanje karme je vezano uz reinkarnaciju i ne može se razmatrati odvojeno.
i danas mislim da je pitanje karme i reinkarnacije bitno za spoznaju, ali nije primarno za našu praktičnu svakodnevnu ulogu u ovom isječku vremena.
nedavno je netko na ovom forumu postao linkove za 3 steiner-ove knjige o karmi, pa možda ti budu otkriće.
vrijedne su svakako, meni odlične kao i sve od steinera. molim te da ovo ne shvatiš kao savjet, ali uranja upravo u ova pitanja, a u hrpi linkova lako ih je moguće previdjeti.
čini mi se da previše pažnje pridaješ bogu u praktičnom smislu. ja svakako vjerujem u kreatora svijeta a mislim da je to izvan dosega pisane (ili izgovorene) riječi. najbolje o bogu pričitao sam u corpusu(hermeticum).
bog ne učestvuje u svakodnevnom životu ali postoji hrpa drugih bića koja imaju utjecaja, iako najviše utjecaja imamo mi sami.
naravno da bog nije ni muškog ni ženskog aspekta. i mi smo nekad bili bez spola. možda budemo opet.

Kako sve to zapravo izgleda. Čovjek je stvorenje fizičkog svijeta u kojem se nalazi suština koja pripada svijetu svjetlosti. I taman koliko je taj svijet različit od ovoga fizičkog toliko se naš izgled i naši zadatci razlikuju od tjelesnog. Svaki od ljudi se mora roditi u tijelu neki broj života. I ne rađamo se samo kao ljudi i ne samo na Zemlji i sigurno nećemo završiti sa Zemljom. Naša je obaveza da saznajemo što više o svemiru. Kako smo zapravo djelovi Boga, Bog ne postoji u svemiru (makar ne kao cjelina). Tek na kraju stvari kad se ponovo sjedinimo u tvorca unosimo svo svoje znanje a Bog odlučuje dali je zadovoljan ili ne. Izgleda da do sad nije bio zadovoljan jer se već nekoliko puta rastavljao i ponovo sastavljao. Sigurno će još puno puta ponoviti kreaciju dok postane zadovoljan a možda i nama samima predstoji ista budućnost odnosno da postanemo Bog u nekim našim svemirovima. No o otme će mo kroz nekoliko triliona kreacija porazgovarati budući da se ništa ne zaboravlja.

Gdje

iteratura i linkovi.
postao segrt 13/9/2009


Rudolf Steiner - Ezoterna posmatranja karmičkih veza
http://rapidshare.com/files/266088780/RS-Ezoterna_posmatranja_karmickih_veza_I.rar

Rudolf Steiner - Ezoterna posmatranja karmičkih veza knjiga II
http://rapidshare.com/files/270174390/RUDOLF_STEINER_EZOTERNA_POSMATRANJA_KARMI__268_KIH_VEZA_KNJIGA_2.rar

Rudolf Steiner - Ezoterna posmatranja karmičkih veza knjiga III
http://rapidshare.com/files/267801697/RUDOLF_STEINER_EZOTERNA_POSMATRANJA_KARMI__268_KIH_VEZA_KNJIGA_3.pdf

Da prvo rasčistimo sa nekim elementarnim pojmovima prije nego se upustimo u bilo kakvu daljnu raspravu.
Prvo svega mi nismo ljudska bića sa spiritualnim iskustvom već suprotno mi smo spiritualna bića sa ljudskim iskustvom, tako da pojam ČOVJEK ide u drugi a ne u prvi plan. Mi nismo ovo tijelo, to valjda većina na forumu zna. Tijelo bilo koje vrste od grubog pa sve do eteričkog su samo vozila u kojima prebiva svijesni entitet ili duša.
Dat ću jedan laički primjer ulja i vode, zamislimo da je ulje duša ili svijest a voda materijalna energija ili tijelo. Ulje može biti nošeno vodom ali se kao supstance ne mješaju.


Mi smo jedna od tri osnovne Božije energije, ekspanzijom bilo koje od njegovih energija On sam ostaje nepromjenjiv, duhovna energija ima skroz drugačija svojstva od inertne materije. Bog objedinjuje i perssnonalni i impersonalni aspekt postojanja. Podosta ljudi misli da ako Bog poprimi određeni oblik ili formu da sa time gubi na veličini, jer oblik ograničava što je u startu pogrešno. Bog nebi bio apsolut ako bi bio zakihut za iskustvo utjelovljenog aspekta postojanja, to znači da bi to bilo izvan njegovih sposobnosti što je apsurdno samo po sebi.


Mi kao duhovna bića smo trenutno u ovom materijalnom svijetu ali nismo dio njega, jer da jesmo ostali bi vječno u njemu. Niti jedna svjesna jedinka nemože biti sretna ni ispunjena sve dok se nevrati svome izvoru iz koga je potekla. Jednom kad to napravi nikad se više nevraća u ovaj prolazni materijalni svijet pun patnje i bola.


Tko još misli da u ovom svijetu može mir i spokoj samo neka izvoli sretno mu bilo, trebat će tisuće utjelovljenja dok ne nauči lekciju ali prije ili kasnije kad prođe sito i rešeto na kraju će izgubiti bitku I okrenuti se svome izvoru, vrhovnom kreatoru ili Bogu kako tko voli da ga naziva. Davno je netko rekao da je ovaj svijet raj za budale, u njega dođeš budeš neko vrijeme i iz njega izađeš vrlo jednostavna činjenica.

A zašto smo došli u ovaj svijet patnje i bola iz svog pravog doma koji je IZNAD njega?
Čemu se spuštati u niže stanje ako si cijelo vrijeme prirodno iznad tog stanja?
Ili drugim riječima... koji bi ti razlog imala da kao bogata nasljednica odeš živjeti među svinje ?

Ovo je teorija prve struje - svijet ne valja, u njemu smo po kazni ili da bismo nešto naučili (što točno i zbog čega, nije poznato) a nakon što položimo - ili zaslužimo da nas se spasi - idemo natrag, negdje gdje je ljepše, da se više nikad ovdje ne vratimo. (Puj, puj! )

Pitanje je na mjestu nema što. Na ovo pitanje već godinama tražim odgovor, sve duhovne škole svijeta kao i religije daju jedan površan i nepotpun odgovor, kad se na ovu temu postavi pitanje više svi se povlače i govore kako smo mi glavni krivci za dolazak u ovaj svijet, da smo se mi pobunili protiv Boga te zbog toga ispaštamo, možda se odgovor na ovo pitanje namjerno skriva, objasnit ću i zašto. Kao što sam već napomenuo ta teorija je u meni izazivala neviđen revolt.
U Indijskim vedama se na primjer govori da postoje tri osnovne energije od kojih je satkana cijelokupna kreacija. Dat ću samo kratak osvrt; postoji dakle čista nepromjenjiva duhovna energija, suprotnost joj je materijalna promjenjiva, obje su vječne ali su suprotnog polariteta. Osnovna razlika između duhovne i materijalne energije je što je duh stalan, nepromjenjiv i samosvjestan te ima tendenciju vječitog rasta i ekspanzije jer se temelji na ljubavi, materijalna energija nije samosvjesna jednom riječju inertna te je u stalnoj promjeni i ima tendenciju pada i destrukcije urušava se pa je stoga treba stalno održavati. Međutim postoji energija koja se nalazi između materijalne i duhovne energije( ne gledati prostorno) a to je granična ili rubna energija koja je ustvari duhovna ali podjeljena u bezbrojne minijaturne djeliće koji mogu egzistirati kako u matereriji tako i u čistom duhu kada se sa njim sjedine.
Jedna iskrica nema sve što i vatra, kad se odvoji od izvora iskra ugasne ali kako se približava svome izvoru postaje sjajnija i na kraju se stapa sa vatrom tako ponovo postajući djelom vatre.
E sad ono najvažnije zašto se nalazimo u ovako jadnom stanju to jest zbog čega i zašto smo ovdje?
Moje skromno mišljenje proizašlo iz nekih mojih iskustava bi glasilo da smo ovdje najmanje svojom voljom, objasnit ću i zašto. Svi smo navodno došli u ovaj svijet direktno od kreatora dakle sa nivoa apsoluta, na tom nivou nepostoji neznanje dakle postoji uvid u sve sfere postojanja i sve što koji nivo postojanja donosi, bilo bi krajnje glupu i nelogično da pored znanja koje imamo načinimo kardinalnu grešku to jest padnemo sa konja na magarca ili još niže od toga, to bi stvarno bila neviđena ludost.
Ako su vede samo jednim djelom u pravu kad kažu da smo mi kao rubna energija pogodni za sva stanja od stanja savršenstva pa do najdublje iluzije nesavršenstva, to je onda i blagoslov i prokletstvo.
Da rezimiram, nas je kreator zamislio da možemo ići po cijeloj kreaciji kroz sve dimenzije postojanja od materijalne do duhovne, ali pošto je kreatoru pored duhovne potrebna i materijalna kreacija onda je po logici stvari postojala potreba za pogodnom energijom koja bi ispunjavala tu zadaću, stoga je naša prvobitna namjena prvo da opslužujemo i održavamo materijalnu kreaciju ali pošto smo kako rekoh ipak duh i kao takvi nemožemo ostati vječno u materiji i kada nam svega bude dosta vraćamo se natrag svome izvoru.
Iznova i iznova će pristizati novi regruti dok stari odlaze doma.
I na kraju da ne ostanem dužan odgovor na početku posta vezan za prešućivanja odgovora na ovo krucijalno pitanje. Po svemu sudeći ovdje smo Božijom voljom, gledano sa našega trenutačnog stajališta izgleda kao nepravedno ali sam siguran da kad jednom dođemo u situaciju i proširimo vlastitu percepciju vidjet ćemo da sve ima svoj smisao. Davati ovakve odgovore na pitanje o razlogu našeg boravka ovdje nije baš preporučljivo iz prostog razloga što su ljudi neuki i oskudnog znanja pa mogu lako izvući pogrešan zaključak i za sve svoje nedaće okriviti Boga što niti jednoj vjerskoj zajednici nije u cilju. Dosta komplicirana tema zbilja.

Bojim se da nas rasprave o ovoj ili onoj teoriji neće daleko odvesti....

Ono što bih željela istaknuti jest to da različiti ljudi vjeruju različitim teorijama - što ovisi o njihovom unutrašnjem sklopu, a sudeći po svađama i nesporazumima što ih sve te teorije izazivaju među njihovim pristašama, tu se uglavnom radi o egu... jer "ego je taj koji analizira"

Kada nađemo Istinu, to ćemo znati po tome što će nas ona osloboditi.
Dok se to ne desi, sve što u međuvremenu nađemo neće imati puno veze s Istinom...

Isto tako, teorije ćemo - kao i svaku stvar i pojavu na ovom svijetu - prepoznati po njihovim plodovima.
Što je svaka teorija/uvjerenje učinila od svojeg pristaše? Kakav je on, kako živi, kako se odnosi prema drugim ljudima?
Odgovori na ta pitanja su plodovi.
Naša procjena bi dakle trebala biti prilično jednostavna.
Na stablu smokve ne raste drača i grožđe na vrbi neće roditi nikada.

Dalje je stvar naše unutarnje prirode kojem kontejneru ćemo se priključiti, koji nas najviše privlači i u kojem ćemo se osjećati najsretnije (ili najnesretnije - kako tko voli)

Nevjerujem u potpunosti niti jednoj od zvaničnih teorija, sve podvrgavam prvo kritici i sumnji. Niti jednu teoriju negledam po autoru nego po sadržaju. U svom prošlom postu sam podastro jednu od zanimljivih teorija koju sam studiozno duže vremena proučavao i stekao određena iskustva.
Nema te istine koja te može u trenu osloboditi poput čarobne riječi, čovjek mora sam uložiti podosta truda, ali to treganje i ta potraga za apsolutom ima svoje čari, zapravo uvijek iznova otkrivaš nešto novo i to te tjera da ideš dalje i dalje. U početku osjetiš neutaživu glad za znanjem a kad stekneš neko osnovno znanje rađa se slatkoća i samim tim čovjek prestaje patiti, počinje uviđati da sve ima svoj smisao i razlog a ne kao što većina misli da je sve okrenuto protiv njega. I najdulje putovanje počinje jednim malim korakom. Pozdrav.

Tako prekrasno rečeno... Kao da si pročitao/la moje misli i stavila u ove lijepe riječi. Thanx for sharing

Moram da se oglasim i ovde...
Mislim da je Zemlja (ovaj fizički svet) poželjno mesto, mesto na koje Bog kroz individualne slobodne duše želi najneposrednije iskusiti sebe. To vam je nešto kao da ceo život (van Zemlje) možete samo gledati film ali ne možete biti u tom filmu dok se ne spustite u fizičko telo. To je razlog zašto duše dolaze na Zemlju. Drugi razlog je taj da se time stiču detaljniji uviđaji kako svemir funkcioniše. Odgore sve je jednostavno. Duše na Zemlju vuče radoznalost. Isto kao što je bitan duhovni aspekt bitisanja, tako je bitan i materijalni aspekt bitisanja. Oba pružaju jednako bitne informacije za postojanje i dinamiku svemira kao živog bića. Nije raj samo na nebu, raj težimo da napravimo i na zemlji.

I sad zamislite da ste došli u zemlju u kojoj vam je sve, apsolutno sve novo: načini funkcionisanja bića, ustrojstvo ličnosti, pojavljuje se ego, a pride se tu nalaze i manipulatori. To ostavlja prilično mnogo mesta za greške. Sve je to lepo izgledalo na filmu, ali sada smo sami u njemu i ništa nije onako kako smo mi zamišljali. Vremenom, eonima vremena, stekli smo određena iskustva (karmu) i mudrost, i na osnovu toga odlučujemo o narednim inkarnacijama.

Može biti onda čovjek i nije ovdje da bi se na ikoji način vraćao u to nekakvo nekadašnje originalno stanje niti bivanje onim što originalno jest (bio). Kad bi se tamo i vratio, može bit bi i opet sve isto iz početka, iovo nanovo i nitko ništa pametniji...
Ako je suditi po (učenju o) plodu - ono što je tada bio - sve ovo sad je plod toga. Svega toga što je bio u tom svom originalnom stanju, svih tih nekakvih, kojekakvih i svih interakcija... itd. Hm...
Kako god bilo, u nama je ta nekakva čežnja da se vratimo tom nekakvom svom (neznanom) domu, gdje god i šta god on bio. A svi znamo onu staru: dom je tamo gdje je srce (a ne gdje je ego). Apropos ega, nije li zanimjlivo kako manipulacije rijetko kad uopće i ciljaju na ego, i on njima zapravo kao da jača, a ono što slabi je "srce": desenzitivizacija (uz još koješta). Pa ni subliminalne poruke ne ciljaju na ego, već na ono gdje svjesnog ega nema tj. gdje nema prosudbe o njemu niti njegove prosudbe, rekli bi, podsvjest. Iako je tu ta svjesna prosudba ega pojedinca zamijenjena samom subliminalnom porukom i time njenom okosnicom: egom njenog smišljatelja i pošiljatelja.

Poanta: može bit nismo tu da bismo se negdje vraćali, već da izaberemo i pokažemo na djelu svoj izbor: kamo idemo. Dove vai uomo...



Suosjećanje? Empatija? Poziv za šeranje "iznad"skog naslijeđa? ...

Ako smo u ovaj svijet patnje i bola došli iz svog pravog doma koji je iznad patnje i bola - kako ćemo pokazati da smo "od iznad", ako se ne možemo uzdići i dostojanstveno i nepomućena duha koračati svijetom patnje i bola? Ako smo iznad stanja patnje i bola - možda 'vladar patnje i bola' (misleći da je vladar nečeg bitnog?) želi da mu dokažemo da smo iznad svega toga? I time iznad njega? Može bit ne dokazujemo onima (niti nama) iznad tko smo i što smo, već onome ispod, a koji si misli da je iznad? Ako išta dokazujemo ili potvrđujemo svime uopće. Ali ovaj svijet nije tek svijet patnje i bola, on je i svijet silovnosti, sebičnosti, licemjerja, laži i obmana, moći i vladanja nad (primarno drugima) i tek marginalno samim sobom. I noseći drukčiju poruku, onu od pravog iznad - došli mi odatle (pa smo se malko zblesnuli) ili jer je to negdje gdje bismo željeli tek stići (pa poruku prenosimo jer smo ju čuli od drugih bilo od nekog sličnog kao i mi, bilo od nekog tko jest već od tog gore iznad) - nekome ovdje to jako smeta...

Ima ona priča o Jobu... A ima i priča o pružanju ruke ... koja prenosi preko praga.

Svakako zanimljiva tema!

Grazie, sen sei
(It is I.... charleston.... ne mogu se više ulogirati kao takva ...)

Prego, prego... Good to see (new) you!