blago tebi

O tome bi isto trebalo pričati. svi govore kako smanjiti ego, ali nitko ne kazuje kako ga povećati. kao da je veliki ego nešto što se podrazumijeva

Evo što o neostvarenim željama i o sanjarenju kaže RA:
"Ekstremno je neodgovarajuće ohrabriti potiskivanje bilo kojih želja; sugerirali bismo IMAGINACIJU prije nego izvršenje na fizičkom planu onih želja koje nisu u skladu sa Zakonom Jednog, štiteći tako primarnu distorziju slobodne volje..."
Ovdje je vjerojatno riječ o željama koje se suprotstavljaju tuđoj slobodnoj volji, ali to se možda može primijeniti i na potencijale koje zbog neodlučnosti, nesigurnosti i/ili nesklonih okolnosti nismo uspjeli ostvariti...? U svakom slučaju, meni se čini da je manja šteta ako zamišljamo i sanjarimo da ostvarujemo nešto što inače nismo i da se te energije barem tako dožive, nego nikako ... To je i funkcija tzv kompenzacijskih snova... Na taj način psiha-duša održava svoju cjelovitost, što je veoma važno.
Najgore je, čini mi se, potiskivati ono što "ionako ne možemo ostvariti" samo zato što to navodno nimalo ne važi osim ako se nije desilo u vanjskom, materijalnom svijetu... Ako se desi samo u mašti također se desilo. Ovo pogotovo moramo shvatiti mi koji znamo da vanjski materijalni svijet nije jedini, pa čak ni najvažniji svijet, iako se možda takvim čini na prvi pogled

Stoga bih ohrabrila sanjarenje, da bi se ostalo u kontaktu sa svojim željama i snovima koje nam je važnije zadržati nego ostvariti bilo kakve vanjske uspjehe

Nije dobro nista potiskivati, time samo dodajemo ulje na vatru.

Ali, kada je sanjarenje u pitanju, trebamo biti vrlo oprezni, jer to je samo podrzavanje lenjosti i jedan od nacina samozavaravanja. Energija koja, pri tome, ode u vetar, je ogromna. Zar ne bi bilo pametnije (ne kazem i lakse), da osvestimo u sebi, sta nas navodi na to da pobegnemo u sanjarenje? Sta nas navodi da toliko sumnjamo u sebe i sta je to u nama sto nam zamagljuje jasnu sliku? Mozda smo, u tom trenutku, izgubili kontakt sa svojim bicem. Jer, kada se setimo ko smo, kada osetimo da smo jedno sa samom svojom sustinom, tada znamo da nasem bicu (nama) nije potrebno nista, osim da postoji(mo) u punoj svesnosti.

Slažem se, Sigma, da ima nešto tužno u beskonačnom sanjarenju i u tome da sve što želimo samo "odsanjamo" - ali jednostavno ne znam koja druga alternativa postoji ako ne možemo iz ovog ili onog razloga ostvariti svoje želje i potrebe?
Cilj jest da "se setimo ko smo, osetimo da smo jedno sa samom svojom sustinom, i znamo da nasem bicu (nama) nije potrebno nista, osim da postoji(mo) u punoj svesnosti." - oprosti, malo sam izmijenila ono što si ti napisala - ali do svega ovoga dolazimo postepeno i uz tešku muku ....
Vjerujem da je ovaj svijet u kome se nalazimo SVIJET ŽELJA, odnosno da sve materijalno postoji kao ostvarenje nečije želje, i da čak i mi postojimo jer smo tako željeli, i da smo ovdje gdje jesmo jer želimo tu biti... odnosno, želja je istovremeno naš blagoslov i naše prokletstvo, a budističko "odustajanje od svih želja" mi se ne čini kao pravi način za napredovanje
Želja je naš putokaz do određenog iskustva koje nam ima pružiti određenu lekciju. Njome mi sami sebe na neki način "namamljujemo" u iskustvo, jer ne znam što bi nas inače po prirodi inertne i mrzitelje svake promjene moglo natjerati na novo iskustvo?...

Dok mi uzmognemo sjetiti se tko smo i ostati na tom sjećanju, da ono postane temelj našeg postojanja, dotle mora proteći još mnogo vode ispod mosta, čini mi se.... Takvo stanje isto dolazi kao rezultat želje za njim, ali ako nas prije njega čekaju druge lekcije, još uvijek ćemo imati malo prizemnije želje; jedna vodi do druge i to je to....

Oni koji su inertni obicno budu potaknuti nekim teskim situacijama, teskim zivotnim okolnostima, a oni koji i ustrajavaju u tom nemaru prema sopstvenom bicu (sebi), u prilici su da se suoce sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, kako bi se osvestili. (Ovde cu samo, usput, napomenuti, da cak i oni koji su poodmakli u samoosvescivanju i duboko zagazili u duhovne vode, nisu izuzetak, jer ako duh odleti u visine, a telo nije adekvatno pripremljeno za to, suocavanje sa teskom bolescu je neminovno. Frekvencija tela bi trebalo da bude uskladjena sa onim frekvencijama na kojima se duh nasao. Dovoljno sna, adekvatna i redovna ishrana, osvescivanje tela...)

Sto se zelja tice, e, pa sad, to je klizav teren. Imamo ih svi, i to je potpuno prirodno, i sve nas vode do zlatnog iskustva. Jedino mislim, da prepustanje mastanju, jer smo ifrustrirani ceznjom za njihovim ostvarenjem, moze da nam poprilicno naskodi.

Samo jos nesto da dodam. Budisticko "odustajanje od svih zelja", predpostavljam, dolazi vremenom, samo od sebe, kao posledica duhovnog rasta. Ako neko krene da se sili odricanjem, hm... nece da valja.

Na sta mislis, kad kazes osvescivanje tela?

Trudio sam se ja oko drugih kako da smanje ego jer smatram ego štetnim,ali oni nisu imali sluha za moje napore,a da napomenem,to su "obični ljudi",a ako se oni nisu spremni odreći ega(konkretno kako kaže budizam najveće zablude u ljudskom umu kad ne trpi kritiku pa makar bila i dobronamjerna i nema samokritike),kako li će se tek elita odreći ega?

I tako dosadilo meni biti "Don Kihot u borbi s vjetrenjačama" pa gledam kako poivećati svoj ego,ne da bih postao elita,nego da bih opstao u ovom superhiperegocentričnom svijetu(zbog kojeg će i biti uskoro uspostavljen NSP jer kad gledaš samo sebe,onda niti dalje ne možeš vidjeti od toga)

Napravio bih razliku između imaginacije,snova i sanjarenja.Tako da ovo sanjarenje za mene osobno znači wischwul thinking].Dok bi imaginacija i imanje snova bio poticajni oblik za duhovni ili bilo kakav drugi napredak.
Recimo mogao bih reći da je Nikola Tesla bio vizionar,posjedovao je moć imaginacije,ostvarivao je svoje snove,...ali nebih, rekao da je bio sanjar.On je djelovao bez očekivanja (nedjelovanje).Možda sam u krivu,ali dovoljno dugo sam bio taj tip čovjeka koji je bio svjestan svog potencijala,ali nikako ga ostvariti,jer to znači i izložiti se matrixu.Nekako je bilo puno lakše sve ostvariti u ....mašti.Meni osobno je bilo važno shvatiti tu moju recimo,New Age zabludu da postoji razlika između "nedjelovanja" i "djelovanja" i da mi sanjarenje u tome samo odmaže,jer očekujem.
Opet,kod mene postoji razlika između želje i očekivanja.Želja je nešto što je moja projekcija.Recimo imam želju da vidim kakvu kosu charleston ima ili želim znati dal sigma voli mačke .Ali ne očekujem da to ikad i saznam,zapravo baš mi je svejedno.Bilo bi ljepo,ali ne marim previše Ali da saznam odgovore poduzeo sam odgovarajuću radnju za koju se ne vežem emocionalno.A to kod mene spriječava ono očekivanje ili za mene negativni dio želje.
Slažem se.

Uh...pa to je lako.Dakle trebaš izgledati uspješno u tuđim očima,bez obzira na cijenu.Ili "prodaj dušu vragu" i to je to.Budi pobjednik,budi materijalist,ne mari za druge već samo za sebe,...................,nemoram nastaviti vjerojatno si shvatio koncept.

Uneses svest u svaki pokret.

Ja sam govorio o opstanku,a ne o luksuzu,a razlika je očigledna

Nisam spreman postati pustinjak asketa,a koliko vidim jako je malo takvih.

A,za mišljenja drugih me zaboli ,kako kaže jedna izreka:

"Ja o svim ljudima,pa i o sebi imam najgore mišljenje i nisam se nikad u tome prevario"

Jesi,ali napisao si ovo :.."gledam kako povećati svoj ego,ne da bih postao elita,nego da bih opstao u ovom superhiperegocentričnom svijetu"
Dakle,ako si odgovoriš na pitanje što za tebe znači opstanak i shvatiš što si za to spreman uraditi,saznat ćeš kako ćeš to uraditi i što moraš žrtvovati da bi to postigao.
Ego možda nemora imati nikakvu ulogu u svemu tome,dakako to je vjerojatno moguće samo ako se jako dobro ili potpuno poznajemo.

Ja mislim da Nemirna Duša hoće reći da za opstanak u svijetu - u kojemu je teško naći posao, a onda i kad ga nađeš možeš se nadati da ćeš spojiti kraj s krajem jedino ako si sam, i uz to najvjerojatnije taj posao nimalo ne voliš - dakle, da je za puki materijalni opstanak potrebna golema žrtva, i da najbolje materijalno "opstaju" oni s jakim egom, samouvjereni i koji se znaju boriti za sebe, žicati, moliti, dogovarati, obećavati, izmjenjivati, trgovati - jednom riječju koji najbolje znaju "prodati sebe" ....

Njega možda kao mladog čovjeka koji možda sve to oko sebe još uvijek samo promatra, unaprijed brine perspektiva takve budućnosti i smatra da neće imati dovoljno "egoizma" (tako on možda zove tu vrstu borbe za sebe) da se izbori za svoj komadić kruha i svoje mjesto pod suncem?...

Trebao bi da se raduje
Brinuti se o budućnosti je mnogo dosadno.



Ako neko tako razmišlja onda to znači da mu je takvo životno iskustvo potrebno da bi došao do bića. Potrebno je da se uđe u žešće trenje da bi se došlo do sebe. Identifikacija sa spoljnim svijetom je jaka, samim tim nesiguranost u sebe je neminovna. Onda, tako nesiguran i u rojevima crnih misli, čovjek nije sposoban da osjeti sebe, svoje biće. A da bi se to desilo, da dođe do sebe, valja postaviti pitanje "zašto tako mislim" i početi promatrati misli. Onda će polako doći do promjene u pogledu na život a onda i samog života. Neke individue moraju doslovno ostati gladni da bi spoznali unutrašnji mir i što život jeste. Ponekad su potrebne i takve drastične životne situacije upravo da bi se počelo postavaljajne pitanja " a zašto tako mislim?" te potom " da li su to moje misli?". Gladna indivuda...eh, kad se samo sjetim

Kako vidim, kod tebe Nemirna dušo je u pitanju prije potreba da spoznaš vlastite mentalne programe i emotivne blokade koje ti donose upravo takvo razmišljanje, pa samim tim i životna iskustva a ne "jačanje ega". Otprilike nekako sam tako krenuo. Kako bih ti rekao ... kao da gledam sebe dok čitam što pišeš . Kad sam počinjao htio sam da "ojačam ego" i opstanem u ovom svijetu. Tada mi je bilo sve mnogo crno. Mala je razlika u toj formulaciji "jači ego"... kod mene je bilo "da ozdravim ego". Preporučio bih ti da više čitaš. Prije svega jer ćeš naći inspiraciju i nadahnuće za rad na sebi. Vidjećeš da si ispravan, da su tvoji temelji ispravni. Tvoje biće će se početi radovati kad ga prepoznaš u nekoj knjizi. Malo čudno zvuči no, tako je. Mene je inspirisao Ošo i Donosioci svitanja....i dalje me inspirišu. Ošo je posebno dobar jer je opširan i pitak pa tako liječi dušu. Imaš kod nas u Galaksija download, pod Ošo knjigu "Zdrav emotivan život"...ili pročitaj Tollea " Moć sadašnjeg tranutka". I to imaš u biblioteci
Donosioce imaš na sajtu i na forumu.

Ko da si mi čitao misli...

Zbog gore ovog podcrtanog propada bijela rasa(egoizam,materijalizam,hipokrizija) jer nam Židovi dovlače;crnce,žute i Arape na naš teritorij.

Nemam protiv nikoga ništa,al nek se svatko drži "svoga dvorišta"(naposljetku,zar smo ratovali 90-ih protiv sličnih,da bi nam sada došli različiti krasti i ono malo radnih mjesta,a veliki "domoljubi" će njih zbog profita zapošljavati ) i nek bude reciprociteta(mi kod njih možemo samo kao turisti)

Tema:Duša, Duh, Razum, Svijest
posle godinu i kusur lutajuceg oftopicharenja chini mi se da je vreme da ovakve semplove mentalnih programa stavljash tamo gde im je mesto,u istoimenoj temi:
viewtopic.php?f=5&t=4&start=0
tamo cesh se osecati kao kod kuce,uz gomilu srodnih postova,a i brzo cesh primetiti da su u toj temi odomaceni sve sami chistokrvni bijelci,pa ce se i bujica ksenofobije u tvojim postovima bar malo smanjiti

Ibid.

ibid je skraćenica od latinskog ibidem, što znači "s istog mjesta", a u bibliografiji se upotrebljava kao oznaka da autori citiraju jedan te isti izvor.

Nisam pogriješio temu jer smatram da bijelci(uz žute)imaju više:duha,razuma,duše i svijesti od crnaca i Arapa

Ako sam ja ksenofob,onda za tebe i sve lokalne dušebrižnike imam prijedlog da dođem malo kod vas doma,jedem i pijem na Vaš račun i tako do kraja života(ko što oni čine),a vi se nemojte buniti.

Nećete,malo morgen.

evo ovde si ON
viewtopic.php?f=10&t=2287&p=92827#p92827
viewtopic.php?f=5&t=4&start=220
.
.
.
...OFF