Citat:
Stoga, ne treba se oslanjati samo na sunce već na sebe i svoju volju. A ta samosvest upravo raste dok gledamo u sunce. Ipak, svest i volja neće rasti samo od sunca (jer ono sija svakome bez razlike, i dobrom i grešnom), već od nas.
Otuda potiču sve razlike u efektima sungazinga kod praktičara
Pantelija,jedan sinhronicitet.Upravo mi je ovih dana izbila na površinu spoznaja,da se ne treba oslanjati samo na sunce,već na sebe i svoju volju.Inače sam na 16 minuta prakse.
Pošto se stalno ponavlja sugestija-samo počni,a ostalo će doći samo po sebi,krenula ja.Bez nekog plana,čitala sam vaše postove iz radoznalosti,i jedan dan samo počela.
I,Gordita-videla od početka čudesne boje,aure drveća na momente,fotone kako nekako spiralno kruže prema meni.I gadjenje na konzerviranu hranu,na svinjsko meso,na grickalice,ali sve nekako u talasima.Vid mi se poboljšao,ne znam koliko(sada čitam i najsitnija slova na receptima).
Glad se,kao i Gorditi,nekad povećavala,a nekad smanjivala.U medjuvremenu sam otkrila da ja retko jedem iz gladi-češće iz ljubavi prema hraniPušenje sam ostavila nešto pre početka sungazinga,s lakoćom,bez traume,pa me je za ovo nekoliko meseci "hvatala "nekadašnja silna ljubav prema cigaretama-opet u talasima.
Sungazing nije jedina tehnika koju primenjujem,radim razne energetske tehnike čišćenja,pa ne znam da li je to samo od toga,imala sam periode besa,aktivacije strahova,nastupa tuge,itd.
Sada mogu reći da se emocionalno stanje stabilizovalo.I javila se spoznaja zašto sve to,ta moja praksa izgleda nekako haotično-upravo zato što sam ja haotična.
Onda sam,isto tako "spontano"počela s gladovanjem u cilju detoksinacije organizma,a takodje gubitka kilograma...
I postala svesna koliko je moja volja jaka.I sungazing zahteva posvećenost,volju da se nastavi,odredjenu disiplinu,ali sam čin gledanja u sunce je pravo uživanje,pa ne pada teško.Ali spremati deci razne djakonije,udisati predivne mirise,a piti samo vodu i čajeve,to je već nešto.
A da ti odgovorim,Gordita,najjači utisak sungazinga za mene je ,kada gledam u sunce u miru i tišini(tek ponekad to mogu),taj osećaj da smo sunce i ja jedno.Ili,pošto više vazduh oko sebe ne doživljavam kao prazan prostor,već kao nešto,puno energije,kretanja i života....ta priča ,često pominjana-a sada kroz lični utisak naslućena-da je sve jedno...