Godinama sam čitala Oshove knjige na koje sam sasvim "slučajno" naišla dok sam obilazila neke druge učitelje u Indiji. Nekoliko godina sam vjerovala da je pravi razlog moga putovanja bio da "pronađem" njega

(dobila sam knjigu od neke djevojke u ashramu jednog drugog učitelja). Nakon više od 12 godina proučavanja i čitanja njegovih knjiga svakodnevno, ne samo njegovih, ali
I njegovih, između ostalog, imam dva pitanja koja me muče do te mjere da sam prekinula tu svoju
opsesiju njime i njegovom nevjerovatnom prodornošću i poetičnošću, i prestala da ga čitam (na svoju veliku tugu):
1. kontraverze njegovog privatnog života dovode ljude u tako teške dileme, ja trenutno vjerujem (
trenutno, ali ko zna?) da svaki istinski milostiv učitelj ne treba i ne smije takvim stvarima izlagati svoje simpatizere, sljedbenike, učenike,
whatever...život i ropstvo je dovoljno teško i BEZ razbijanja glave pet godina puta tristo šezdest dana da li je Osho pokušao da izvrši državnu udar u malom američkom gradiću i otruje njegove stanovnike itd ili nije. Ako je tako samilostan, zašto je tako duboko zakazao u vlastitom životu? Čitala sam nebrojene ispovijesti njegovih najbližih učenika, gotovo im je uništio živote. Odgovori na pitanja oko njegovog privatnog života me skoro i ne interesuju, ja ne mogu da mu oprostim i gotovo. Tačka.
2. Ako je već do takvih detalja otišao u razbijanju stereotipa, oslobađanju ljudi od uslovljenosti, razbijanju slike stvarnosti - kako nije stigao i do izvora svih problema? Uticaja stranih neorganskih entiteta, bića, letača, demona, vanzemaljaca, ili zovimo ih kako god, na sve na zemlji.? Kako je moguće da nije imao iskustvo sa potpunim ropstvom ljudske vrste od strane nevidljivog svijeta...To mi nije jasno. I žao mi je ako nije. Ostao je uskraćen za najveći ključ njegove fantastične prelijepe bajke o slobodi. Voljela bih da sam u krivu i da je on SVE znao samo nije htio o tome da govori. Voljela bih...
Veliki pozdrav,
Lilly