sleeperu brate, komšijo, prijatelju, nemaš ti nikakav problem, ti si jednostavno lud. ili , da citiram lone_birda (u daljnjem tekstu LB), "nisi ti lud". ili da upotrijebim jedan citat koji dobro opisuje situaciju.;"jebeš to, isti kurac"
LB ti je dao savjete koji su ljudima ovdje više-manje poznati, također ih ljudi sa ovog foruma više-manje uspješno koriste. uperiš prst u neko krezubo slinavo stvorenje i vikneš mu "sjedi, lezi, plej ded..."
osobno više preferiram plaženje jezika i aboridžanske grimase, to je nekako zabavnije, a osim toga, nije pristojno u nekoga upirati prstom, pa taman i ako nema tijelo.
uključio bih se u raspravu samo iz razloga jer sam kao stariji adolescent imao želju raditi u savjetovalištu. sve osobe koje sam do tada poznavao,a trebale su savjetovanje, bile su tinejđerke, pa sam pomislio da nebi bilo loše da ih tješim za novac.
želio bih ti ukazati na to da bi možda bilo dobro da prije nego kreneš s tehnikama "odlazi!" ili "beži bre utvaro iš!" i sličnima, malo porazmisliš o činjenici da skoro u svakom postu imaš jedan dio u kojem nam napominješ da ti je malo teško sve to "svariti" jer tvoj um je inžinjerski.
pa znaš šta, zajebi taj um. zbog njega i jesi lud. nije ni nama ostalima ništa lakše. moj je medicinski, LB-ov je ribarsko-težački, a što tek reći za tragom_ptice_dodo čiji um je reikistički! pa evo nas svih ovdje, čak nekome i djelimo možebitno korisne savjete.
da ne duljim sada sa opštom "sejv-jour-soul" njuejdž bulšit psihologijom, želio bih ti dati konkretan savjet.
pokušaj ubiti neku svoju rutinu, neki dio sebe, neko mišljenje koje jako voliš i koje ti je važno... ne budi skroman u akciji, pokušaj (ako si u financijskoj mogućnosti) održavati vezu s maloljetnom prostitutkom, napuši se salvie divinorum, odi 7 dana sam planinariti velebitom sa 200 kn u džepu da imaš za spavanje po planinarskim domovima, imaj homoseksualnu avanturu sa nogometnim sucem...
želim reći, pokušaj pronaći nešto što je na granici podnošljivosti tvoje okoline, a preko svake granice tvoje podnošljivosti. dovedi se u opasnost, sebe, svoje stavove, vjerovanja... nikako ne poduzimaj akcije napijanja s frendovima i tučnjave u lokalnom baru, ako si to već prije radio. ako nisi, preopasno je.
što god poduzmeš, pa bilo to i u-inat-šefu-čačkanje-nosa na sastanku, donest če ti nešto novo. koliko hrabra akcija bude, toliko će i to novo biti moćno.
možda otkriješ da si nešto do tada precjenjivao, možda otkriješ da si veće đubre nego što misliš, možda ostaneš u vezi s nogometnim sucem... ali taj novi dio tebe je novi i ovim pizdekima koji te zajebavaju dok bi ti spavao. taj novi dio je "nova" energija, tvoja, i možeš je oblikovati taj čas kako ti želiš, jer je nova.
kao kada kupiš novu kutiju plastelina, treba ga samo zagrijati sekundu-2 i spreman je za oblikovanje.
i prije nego još spomenem svoj univerzalni lijek za sve-smrt, želim reći da bi mnogi "mračnjaci" ubili za to da budu na tvom mjestu, 15 godina terora bez ogrebotine, ozbiljnog poremećaja, čak imaš i (nasmijmo se svi zajedno) normalan život... ako sjebeš taj dar, nisi za drugo neg da te pojede babaroga!
evo jedna vježba iz knjige "susreti s nagualom" koju bih ti svakako preporučio, isto kao i "biti u sanjanju" florinde donner, imaš ih u "galaksija download"-u.
“Ako želite da napravite mesta za nepoznato, morate biti svesni svog ličnog umiranja. Prihvatite svoju sudbinu kao neizbežnu činjenicu. Pročistite taj osećaj, postanite odgovorni za neverovatnu slučajnost što ste živi. Ne molite u prisustvu smrti; ona ne odgovara na molbe onih koji žele da je umilostive. Prizivajte je, osvestite se da ste došli na ovaj svet kako bi ste je upoznali. Izazivajte je, čak iako znate da šta god uradili nemate ni najmanje šanse da je pobedite. Ona je ljubazna prema ratniku a nemilosrdna prema običnom čoveku.”
Posle ovog predavanja, Karlos nam je dao vežbe.
“Napravite popis onih koje volite i svakoga ko se brine o vama. Kada ste ih rasporedili prema nivou osećanja koje gajite prema svakom od njih, onda ih, jednog po jednog, pošaljite u smrt.”
Žagor zaprepašćenja je prostrujao među slušaocima.
Čineći kretnje kojima je iskazivao ozbiljnost, Kastaneda je dodao:
“Ne plašite se! Nema ničega strašnog u vezi smrti. Ono što je strašno je naša nesposobnost da se promišljeno suočimo sa njom.”želim ti dobru zabavu, i što reče ribar; javi se, nemoj da si pička, ako ništa, ovdje svi znamo da smo u istim govnima

sretno!