Toda je napisao/la:
@Syon
Drago mi je da smo se razumjeli i da si već odavno upoznat sa time.
Možda dobro dođe nekome ko bude čitao postove a nije upoznat sa opasnostima...
@Syon i LightCaster
«Upao» sam u diskusiju samo sa dobrom namjerom, inaće se ne bih mješao. Daleko manje znam od vas dvojice o Crowley-u pa i o samim ritualima koji su spomenuti. Pravac kretanja vaše prepiske ipak je pokrenuo signal za uzbunu...
U vezi rituala ima članak na
http://www.objave.com/tekst.php?sifra=zv&u=62 vezan za zvučne vibracije pri govoru ili pjevanju.
Puno uspjeha u radu!
Toda,
prepoznatljiva je tvoja dobra namjera da se upozore početnici i neupućeni na zamke i opasnosti koje određeni Crowleyevi, i ne samo njegovi, radovi u vezi ceremonijalne magike i sličnih praksi nose sa sobom. Vidjećeš da sam decidan u vezi toga u mojim postovima i da kao i ti posebno skrećem pažnju da neupućeno igranje sa tim stvarima
nikako ne preporučujem.
Najčešća stvar koja se dešava je da osoba koja odradi sa uspjehom određenu praksu doživi egocentrično i ekstatično taj uspjeh kao svoj i samo svoj. Uopšte ne obraćajući pažnju na to da određeni entiteti sa određenim nivoom svjesti i samosvjesnosti to i žele. Nesvjesni
trajno uspostavljene veze čiji uticaj se pojačava svakom sledećom praksom neiskusni (a ponekad i najiskusniji) praktikanti bivaju poneseni iskustvom, ne sagledavajući u potpunosti taj odnos i nesvjesni da njihova životna energija
konstantno odlazi i hrani taj (ili te) entitete.
Crowleyev sistem ceremonijalne magike, kao i svi slični sistemi, ima za osnovu čisto gnostičku polaznu tačku upoznavanja samog sebe (pozitivnih i negativnih strana, svjesnog, podsvjesnog i nadsvjesnog). Znači jedan individualni rad na samom sebi koji je toliko različit i raznolik koliko i razni praktikanti tog sistema. Neki se u tome nađu, neki dodatno izgube, opet stvar individualnog pristupa materiji. Nakon podobrog iskustva, kako pozitivnog tako i negativnog, u tom pravcu usmjerio sam se dalje, van toga, u stvari koje mi trenutno više leže. Prevazišao sam to, i taj period samospoznaje na taj način. Nikako ga ne odbacujem, ne odričem se, i ne smatram ga nepotrebnim u mom slučaju. Cjenim to iskustvo i koliko god da je bilo kontraproduktivno ili loše u jednom svom vidu, naučilo me nečemu. Postojimo da bi učili, sticali iskustva, i taj put posut je i ružama i trnjem. Takav je život svih nas. Takav je bio i Crowleyev život.
Vrlo je veliki hendikep tražiti i vidjeti samo loše stvari u bilo čijem životu ili ličnosti. Pogotovo kada se ukazuje samo na preuveličane bljuvotine i neistine plasirane od tadašnje žute štampe i konzervativnog i licemjernog društva toga vremena. Malo su poznati podaci, a još ređe iznošeni, o tome da je potrošio većinu svog porodičnog naslijestva, koje nije bilo malo, na pomaganje svojim učenicima i ljudima koje nikada prije ili nakon toga nije sreo i bez očekivanja da mu to inakoji način bude uzvraćeno. Takav jedan primjer je i čuveni Israel Regardie, koji je bio običan klošar i živio bukvalno pod mostom dok nije sreo Crowleya, koji mu je dao dom i posao (u svom domu i posao ličnog sekretara), nakon čega je dotični postao renomirani poznavalac i pisac okultnog.
Zašto ljudi imaju potrebu da prezentuju Crowleya izričito kao negativnog i sve što je radio kao negativno, čak i njegov kraj života (72g)? Prosto iz razloga nedovoljnog poznavanja i nerazumjevanja onoga o čemu on govori kao i njega samog. Pogotovo ako su im izvori informacija rekla kazala i žuta štampa ili frustracija zbog uzaludnog truda uloženog da se razumije ono o čemu on govori. Recimo trač o njegovom žrtvoprinošenju i fama oko toga je notorna glupost, kad se dobro zna da je jedino kada je praktikovao prinošenje žrtve bilo u 2 slučaja. Prvo prilikom rada u pustinji kada je u uglovima magičkog trougla prineo na žrtvu 3 goluba, i drugom prilikom kada je to uradio sa žabom. To se nikako ne može porediti sa ljutskom žrtvom ( žao mi je ako ovim uzbuđujem borce za prava životinja ili vegetarijance), i vrlo je manipulativno i krajnje neistinito lijepiti Crowleyu tu etiketu. ostalo je bio rad na sebi i svakodnevno prinošenje samoga sebe na žrtvu, i djelova sebe sa kojima se borio i koje je odstranjivao.
Da li je imao i tamnu stranu, jeste kao i svaki čovjek, kao svi mi. Da li je eksperimentisao sa tom tamnon stranom sebe kroz hedonizam, homoseksualizam i narkotike, jeste. Da li se izgubio u svemu tome i postao rob bilo čemu od toga, mislim da nije. Nikada sebe nije video robom bilo čega, kako društvenih normi lažnog morala i zakona tako i bilo čega drugog. Svjesno je pomjerao granice i nije gubio kontrolu ni nad sobom ni nad stvarima koje je radio, i to i jeste razlog zbog kog je bio velik, i zbog toga i jeste smetao postojećem sistemu i zato mu i jesu zalijepljene tolike etikete od strane tog istog sistema.
Da li preporučujem da se ore njegova brazda i da se rade prakse koje je on radio,
ne ni na koji način i pogotovo ne početnicima u tome. To i on kaže kada izjavljuje; "Ne želim biti fetiš za ovce". Na žalost previše je danas onih koji to ne žele da čuju i bave se njime a ne sobom. Imao je sposobnost da odradi jake prakse i iznese efekte tog rada,
što je izuzetno rijetko, i danas, te iz tog razloga ne preporučujem skok na glavu u tom pravcu, nikako.
Prijava
FAQ
Pretraživač
