Nakon što sam se probudio nekak mi nije savršeno sjeo. Doradit ću. Ima onih crtica i strelica pa mi to malo...

Nema na čemu, Kätzchen

Arja, tekst Armina je izuzetan, hvala na prijevodu. Nikako ne zaslužuje da bude utopljen u diskusiji o "insiderima"!

Potpuno se slažem, možda da otvorimo temu na Metafizici?

Pozdrav

p.s. Hvala arja za prijevod, osobno mi puno znači obzirom na moje krnje poznavanje njemačkog.

Da, ili na forumu kao nova tema, ili možda čak i kao nezavisni članak na http://www.galaksija.com/metafizika.htm

Arja,

hvala ti puno na prevodu, dosta toga pojašnjava i prepun je korisnih informacija. Takođe razobličava i ciljeve navodnog insajdera, koji je u suštini pravdao svoju opciju i predstavljao je kao pozitivnu, što ne može biti dalje od istine nego što jesta.

Hej, hvala!
I meni je veoma legao način na koji čovek razmišlja i piše.

U tekstu bih doduše već u skladu sa svojim vaspitanjem i samo-vaspitanjem veoma rado zamenila reč Bog rečju Apsolut ili nečim sličnim, no, to je samo pokazatelj koliko smo osetljivi na tzv. „ključne reči“ – svako svoje.
Sveprožimajuća svest – i to individualna. To je to.



Klejbe je, inače, prevela njegovu „Svetlost ne baca senku“ i ako bude zainteresovana da postavi makar neke odabrane delove (a mi ostali angažujemo svoj motorički centar na prekucavanju ostalih ), mislim da bi bilo odlično otvoriti temu. Sadrži i odličnu analizu napada na WTC-centar, informacije o čipovanju i slično, ali je meni upravo ovaj filozofski deo – analiza danas vladajućih pogleda na svet – istinski interesantan.
Ovaj članak je praktično neka vrsta sažetka.

Ja bih iznijela dojam/misli koje je u meni izazvalo čitanje ovih Insajdera (uz izuzetak prvoga) odmah iza RA materijala, ali tako da se nitko ne naljuti - ako može.
Sjetimo se da je sve samo iznošenje dojmova i mišljenja u atmosferi dobre (i slobodne) volje

Kad god mi se kaže da moram izabrati između 2 mogućnosti, bez obzira o čemu se radi, ja odmah pomislim kako se tu zapravo radi o tome da „između dva zla izaberem manje“.
Osjećam se kao da se moram regrutirati u nešto što nema veze sa mnom, za nekoga drugoga, odnosno kao da u izboru od 2, ja više nisam ličnost nego postajem brojka, moja se jedina bitnost i vrijednost svodi na pojačanje neke opcije koja se suprotstavlja naizgled drukčijoj opciji, a od kojih nijedna nema direktne veze sa mnom s obzirom da ih nisam ja osmislila....
Kada se ovakav ili-ili izbor vrši u politici, znamo da većina onih koji se svrstavaju na jednu od ponuđene dvije strane nerijetko bivaju žrtvovani – pokaže se da su „glavešine“ i tvorci datih izbora čitavo vrijeme međusobno povezani i da zajedno jedu i piju i zajedno se smiju…
Asocijacije na ovakve izbore od 2 su sljedeće:
- odabir između dvije zaraćene strane koje se obje jednako međusobno ubijaju
- odabir između dva sportska tima tj za kojega ću na stadionu urlati i bodriti ga
- odabir između „poslušnosti Bogu Ocu“ ili neposluha/kazne/izopćenja
- odabir između religijskog „Raja“ ili „Pakla“
- odabir hoću li živjeti kod mame ili tate kada se razvedu
- odabir hoću li nabaviti novce za platiti račun ili ići u zatvor
- itd…
… Jednom riječju, ja to osjećam kao odabir tipa „Ako nisi s nama, onda si protiv nas“. Odnosno ILI –ILI. Jedan ili drugi. Trećeg nema.

A MENI UPRAVO TAJ TREĆI NEDOSTAJE i ja ga zovem: STVARANJE!!
Gdje je u svim ovim opcijama ORIGINALNI DOPRINOS - SVOJA VLASTITA ZAMISAO I ODLUKA? Gdje NEIZBRISIVI VLASTITI PEČAT I TRAG ?!
Zar se u životu i u smrti podjednako radi o tome da samo odabireš između (izvana) ponuđenih strana i stopiš se s onom odabranom … ?
Zar je čitav put Duše samo manijakalno kruženje po krugu: odlazak od Kreatora i puki odabir da li ćeš se vratiti na startnu točku idući s lijeve ili s desne strane?!?! Zar je život Duše kao kada roditelj/Kreator pošalje dijete/Dušu po kruh/iskustvo i ono se mora vratiti „obogaćeno“ nečim čega Doma dotad nije bilo - i to je sve?

E pa, ja imam problema sa prihvaćanjem svega toga.
Ako se ja kao dijete moram osamostaliti i „stvoriti svoj život“ samo zato da bih se jednog dana vratila natrag roditeljima i podastrla pred njihove noge sve što sam stekla/naučila/stvorila, onda se osjećam kao najobičniji rob i marioneta. Meni se više sviđa ideja da kad jednom odnekud odem DA SE NEMAM OBAVEZU TAMO VRATITI – i da ne idem u krug nego da naprosto idem dalje i STVARAM i MIJENJAM…
Za mene je ključna riječ STVARANJE – a ne odabir...

U ovom OPS-OPD izboru, koliko god da su termini sofisticiranije elaborirani od uobičajenih, postoji mnogo toga nejasnog, nedorečenog i nelogičnog.
Meni je prvo upalo u oči to da se u RA materijalu OPD na više mjesta opisuje kao naivan:
„Pozitivni polaritet vidi ljubav u svim stvarima“ nasuprot negativnom polaritetu „koji je inteligentan“ (!!!) Zbog toga što je OPD tako, recimo, pomalo naivan, može mu se desiti da ga negativne sile – dok se on u-službi-za-druge nalazi izvan tijela (upitno je tko je to tražio i na koji način to drugi mogu profitirati od nečijeg izlaska iz tijela – zasigurno ne kanaliziranjem s obzirom da je to varljiva metoda dolaženja do istinitih činjenica...) – dakle, može se desiti da taj plemeniti entitet dok je van tijela nekakav negativac odvuče u negativno vrijeme/prostor i da to bude trenutačni kraj njegovom OPD skupljanju bodova; iz negativnog vremena/prostora takav odlutali pozitivni entitet se može dalje reinkarnirati samo u negativno prostor/vrijeme… Tu će on uglavnom izgubiti većinu svoga OPD načina funkcioniranja i zbog učinjene pogreške morati malo (iznova?) učiti „lekcije ljubavi prema sebi“…. odnosno lekcije opreza i sumnje, a ne bezuvjetnog vjerovanja i predavanja svemu i svačemu.
Spomenuta „naivnost“ OPD kandidata na 3D predstavlja poteškoću čak i na 4D:
„4D obiluje suosjećajnošću. Ta suosjećajnost je nepromišljena kada se gleda kroz oči mudrosti. To je spas 3D, ali kreira zbrku u konačnom balansu entiteta.“
Mi dakle već sada znamo da suosjećajnost/bezuvjetna ljubav koja se u najvećoj mjeri traži od nekoga tko želi "diplomirati" na četvrto-denzitetski OPD nije sama po sebi dobra jer stvara disbalans i već na petom denzitetu će se morati „učiti lekcije“ mudrosti koju OPD nimalo nemaju jer su puni suosjećanja prema drugima-sebi i imaju potpuni „lack of concern towards self“….
I sad: Ako ja već u 3D znam da naivna suosjećajnost i „viđenje ljubavi u svemu“ nisu baš mudri, zbog čega bih sebe polarizirala u pravcu razvijanja takve neizmjerne ljubavi kojom bih obuhvatila sve i sva…? Jer upravo to je ono što je potrebno ako hoćeš biti požnjeven/diplomirati na 4D OPD. Potrebno je da budeš nju ejdžer koji sve voli i sa svime suosjeća (jer je SVE-JEDNO) i da suzbiješ svoje kritičke sposobnosti jer to još nije za ovaj razred - to ćeš učiti na 5D…
Otprilike kao kada ti u obrazovnom sustavu na neko pitanje koje te zanima odgovore "To ćeš učiti u sedmom razredu" - a ti ga želiš znati sada jer ti se sada to pitanje pojavilo...
(Čak je i Isus znao bolje, kada je rekao „Budite blagi poput goluba i lukavi poput lije“... )
Osim toga, ako gomila suosjećajnih entiteta žive jedni s drugima u Raju pozitivnog 4D – KOME će oni to iskazivati svoje suosjećanje? Suosjećanje u Raju mi nema baš puno smisla… Ono mi se čini potrebnije na Zemlji, gdje ima mnogo nesretnih i zapuštenih duša kojima je takvo nešto potrebno kao vanjski impuls da započnu „rad-na-sebi“ tj proces vraćanja vlastite moći (koju su najvjerojatnije dali nekakvim lukavim negativcima)

Pa onda, sumnjiva stvar sa „prihvaćanjem negativnosti“ je također i prihvaćanje tj opravdanje bolesti (bolest spada u negativnost gledanu našim 3D okom, jednako kao i svaka druga vanjska negativna okolnost). RA kaže:
„Pozitivno orijentiran entitet bi mogao izabrati usku stazu razmišljanja i djelovanja (ograničenost i naivnost? moja upadica) te programirati uvjete koji će kreirati fizičku bol ako je ne slijedi. Većina negativnih entiteta će programirati zdravlje, lakoću egzistencije i sposobnost za moć u najvećem mogućem stupnju“.
Prema ovome je dakle istina kada se kaže da „dobri odlaze prvi“ … Oni se razbole kao posljedica silnog suosjećanja i pomanjkanja brige za sebe te prvi odlaze sa 3D. I to se smatra kao nešto dobro. Naučili su svoje lekcije i sada su slobodni otići „iz zatvora“.
Naprotiv, epikurejci i bonvivani koji uživaju u životu najvjerojatnije su svi OPS-ovci. Jer u životu se ne može uživati osim ako ne crpiš od drugoga i ako svojom jakom OPS voljom ne porobiš na ovaj ili onaj način što veći broj entiteta slabijih od sebe ...
Po meni je sve ovo (štetna) demagogija.
Moje je vjerovanje da je fizička bolest znak poremećaja na eteričnom nivou, odnosno u konačnici signal da smo se odvojili od Jednoga… Bolest je ispravljanje, vraćanje natrag na pravi put. Tko to ne shvaća i koga bolest ne navede da počne raditi na sebi i ispravi sva pogrešna vjerovanja i svjetonazore, on će vjerojatno umrijeti, ali nimalo pametniji ni svjesniji … Prikazivati dobro zdravlje kao "preinkarnacijski izbor negativnih OPS" za mene je suludo i štetno i ne može nikako dolaziti od nekoga tko želi dobro ljudima.

Ovi Insajderi koji su se pojavili, navodni negativni entiteti koji su odlučili objaviti „svoje“, da ne bi OPD bio jedini koji daje objave i tako se bori se za duše, samo mi još više daje dojam da je na djelu nekakva (negativna) metafizička reklamna kampanja, borba za duše, kao što se različiti konkurentni proizvođači bore za novac potrošača…
Uz to je ovaj HaHa čini se i podijeljena ličnost, odnosno predstavlja se istovremeno kao OPD i OPS i izriče gomilu gluposti – neinteligentni zbrda-zdola mišung svih pročitanih mudrolija …kao kad je Čkalja u Kamiondžijama zaspao dok je štrebao množenje pa kad ga je žena zazvala naglo se probudio i ispalio „108!"

Kaže taj HaHa da je iz memorijsko-socijalnog kompleksa zvanog Lucifer koji je onomad došao ponuditi ljudima i „drugu mogućnost“ odnosno mogućnost neposluha i negativnosti, kako bi se izazvala polarizacija i entiteti se počeli vraćati doma (natjerani na to svim negativnostima koje će sebi iz neznanja natovariti na vrat te tako postati siti ovog mjesta…) no Jahve koji je bio preblagi vladar na to je poludio jer iako je on vladao previše blago ljudima ipak je on „ljubomoran bog“ - znači s jedne strane imamo Lucifera koji je došao da unese mogućnost negativne polarizacije nasuprot pozitivnoj tj nikakvoj kojom je predsjedao Jahve, koji je međutim ljubomoran i osvetoljubiv, dakle i on sam negativni OPS bog, ali "preblagi".... Koja zbrka!!!
Bili smo dakle sretni na Zemlji i nismo se htjeli polarizirati, a onda je sve poduzeto od strane očajnih bogova (podosta nalik onima s Olimpa u svojim međusobnim odnosima..) kako bi se tom uživanju stalo na kraj i mi se poželjeli vraćati doma… ? a povratak prije toga nikome nije uopće padao na pamet?! A sada nas se uvjerava kako je polarizacija apsolutno potrebna jer nije ovo ovdje „mjesto za uživanje“ kako mi to zamišljamo nego škola iz koje moramo izaći što prije, jer ovi što žanju već su nestrpljivi na obje strane jer već predugo nemaju što požnjeti? I zato se javljaju preko raznih kanaliziranja kako bi nas bockali, nagovorali, potakli i ohrabrili da za boga miloga požurimo više i odlučimo se kamo dalje svojom slobodnom voljom želimo OTIĆI SA ZEMLJE? Gdje bismo se najradije svojom voljom delocirali?!
Kakav je to bloody izbor?!
„Gospodjo, vidite, morate se odlučiti da li ćete radije kupiti bijele ili crvene ruže – ne smijete reći da nećete nijedne – i to mora biti vaš slobodan izbor“?!
Ili malo starija verzija: „Bog je vama dao slobodu izbora ali ako ne poslušate Njega nego odaberete nešto drugo, moraćete umrijeti“…
Tako i sada: „Ako se ne polarizirate u ovom ciklusu, morat ćete se opet vratiti i sve ponavljati i ništa vam se drugo neće desiti na Zemlji osim onoga što vam se i sada dešava a to su brojne lekcije koje vas imaju potaknuti da se polarizirate i ODETE ODAVDE…
Nemojte misliti da ovdje možete uspjeti u bilo čemu - NEĆE vam se broj DNA zavojnica povećati, NEĆETE otkriti kako da koristite preostali dio mozga i NIKADA nećete otkriti što je to uistinu raj-na-Zemlji niti ponovo steći originalne sposobnosti s kojima ste originalno zasađeni – ništa od toga vam neće uspjeti….Vaša jedina šansa je da odaberete jednu od dvije ponuđene krajnosti i odete zauvijek the hell out of here"
Kako divno i srcedrapateljno čak i jedan OPS-ovac opisuje 4D OPD:
„Oni pretežno pozitivnog Polariteteta (Ljubavi i svetla) će se Vazneti do prelepe nove 4. Denzitetske Zemlje, gde ćete početi da radite na svom učenju i demonstriranju ljubavi i saosećanja. To će biti vrlo lepo i "Zlatno" doba….“ – drugim riječima, odaberite ako hoćete OPD, svejedno je, ali samo ODABERITE....
On poput većine klasičnih crkava smješta sve one sposobnosti o kojima je Isus pričao u „onaj svijet“ tj 4D….
„Raj je s one strane, nije ovdje na Zemlji koja je dolina suza – zato gledajte da se što prije tamo preselite" .....

Kakva je svrha tog požurivanja?
I, kakva je korist od izbora na kojega si PRISILJEN - dok zapravo još želiš malo čačkati i ispitivati, skupiti više informacija da bi imao širu sliku, a ne morati izabrati navrat nanos?


I, sam kad se sad "zalaufala", reći ću i to da ne mislim da je Ljubav=Znanje=Svjetlost, i evo što o našim "znanjima" kaže Castaneda:
"Uski rub svijesti epicentar je čovjekova samopreispitivanja kojemu on nepovratno robuje. Igrajući na naše preispitivanje, što je jedina svijest koja nam je ostala, grabežljivci izazivaju BLJESKOVE SVIJESTI. Plamenove što nastaju iz bljeska svijesti grabežljivci konzumiraju na okrutan način, svojstven njima. Nameću nam beznačajne probleme od kojih se bljesak pretvara u plamenak svijesti i tako nas održavaju na životu da bi se mogli hraniti energetskim plamencima NAŠIH TOBOŽNJIH SPOZNAJA"

Svo naše "znanje" za koje mislimo da je ljubav i da povećava našu svijest i čini nas pametnijima, jačima, suosjećajnijima itd - obična je hrana za grabežljivce i mi od tog znanja nemamo NIŠTA.
Dokaz da nemamo ništa i ono zbog čega ja vjerujem da je to sušta istina je taj da nas sve naše spoznaje i saznanja NE MIJENJAJU NIMALO - netko je rekao da nas "znanje štiti" i možda je to istina ali po mom shvaćanju istinsko znanje te u prvom redu mora PROMIJENITI, počevši od sitnih promjena u ponašanju i svjetonazoru pa do promjena u odnosu prema ljudima i na kraju ono mora izazvati biološke promjene koje se očituju u tvojim većim sposobnostima i aktivaciji desne strane mozga...
Sve što nije TO, obične su "tobožnje spoznaje" koje zaista možda štite ali ne pridonose istinskom razvoju. Jer sama zaštita i sigurnost nisu dovoljni - da bi bilo koje živo biće raslo treba mu hrana, odnosno znanje koje će napraviti značajnu promjenu, a ne takvo koje će ga držati zaštićenim i pod staklenim zvonom... S takvim znanjem ostat će zaštićeno, nitko ga neće prevariti ni oteti ni iskoristiti bilo kako, ali će se zato osušiti i umrijeti neupotrebljeno i neupotrebljivo.


Sorry na dužini posta

sa većinom ovog posta se slažem i mislim da dobro primjećuješ.



u životu se može uživati i kad daješ. uživanje u životu traži i jednu vrstu spontanosti koja je nužna za davanje.
prije bi se reklo da oni koji uopće ne nalaze užitak u životu, da su takvi egoistički nastrojeni.



bolest je znak poremećaja, ali poremećaj može nastati i zbog nesebičnosti. tijelo nam umire svakako.

Ali te tema ipak privlači.
A „kada postane svesna Izbora, celina tela/uma/duha se aktivira“.
Pa TI vidi šta ćeš.

A JA ću uglavnom uživati u pronicljivosti, duhovitosti i finoj ironiji, sa kojom je obrađuješ za sebe, baveći se mnogim sličnim pitanjima.

Čist OPS-pristup

Hmmm.
Da li ti onda misliš da je takva smrt, do koje dođe zbog krajnje nesebičnosti (odnosno nebrige za sebe) na neki način "blagoslovljena" (npr tako da nakon nje zaslužiš/osvojiš inkarnaciju u rajski 4D OPD) ?
Odnosno, da li je zaista potrebno da "tijelo umre svakako" ili je to posljedica manipuliranja našom DNA i pada u vibraciji itd - a naša nesebičnost i apsolutno davanje drugima je trenutno jedini način "iskupljenja" tj jedino što možemo učiniti da bismo se popeli u vibraciji?
I što je uopće prava nesebičnost?
Mogu li se ljudi koji su se odreklli svoje slobodne volje i svoje moći kako bi dopustili drugima da oni prakticiraju svoju, odnosno kako bi im ugodili ili izbjegli borbu (za sebe i svoje najbolje interese) - a i zato što je"ovo sve ionako iluzija" i "materijalno ionako nije bitno, ne treba se vezivati za nj" - smatrati nesebičnima?
Čitav život samo raditi usluge drugima i misliti uvijek samo na druge a nikad na sebe - je li to nesebičnost ili kukavičluk?
Da li je u svemu tome bitan STAV - pa je ok samo ako se odričeš ispunjenja svoga da bi drugome omogućio da ispuni svoje (jer vam je to dvoje u sukobu ili jer ti nemaš nekih određenih želja) sa radošću i bez osjećaja gubitka... ?


Arja
Ovo štivo je u meni oživilo jedan prastari ILI-ILI izbor koji je bio prerano došao pa me svojevremeno dobro izmrcvario i izazvao moj prvi životni moral bankrupcy .... zato možda reagiram malo burno na nj, "crno-ili-bijelo" mi je"okidač"... Kad mi netko kaže "Crno ili bijelo?!" meni se odmah zacrni pred očima

Ti se Charleston, očigledno buniš protiv ustaljenih institucionalizovanih formi ljudskog društva, koji inače tako funkcionišu kroz celu civilizaciju, bilo da je država, crkava ili bilo koja institucija, oblik uidruživanja ljudi zbog nekog interesa. Uvek je u pitanju interes, zapravo MOĆ. I oni koji se čine da imaju tu moć, zapravo su robovi te zablude, iluzije...Volja za moć je uvek ropska volja ( Niče)

Čovek je baš zbog toga što je od Boga dobio slobodu izbora, usled sospsvene nemoći, jer ga nije spoznao u sebi, počeo da traga za izvorom unutrašnje stabilnosti, tražeći moć, čime samo prividno stiče sigurnost unutar sebe. Zbog toga je čovek palo biće, biće protivrečnoati u svojoj suštini. Čovek se uvek nalazi u konfliktu sa samim sobom. Čak i kad teži slobodi, kad ima poriv za slobodom, on vrlo lako dospeva u stanje ropstva. Čovek, čak ropstvo i voli, jer je to, sa aspekta njegovog individualnog gledišta, siguran zaklon od nesigurnog spoljnjeg sveta, koga još uvek ne poznaje, jer i ne poznaje samog sebe....

Čovek je u isto vreme i gospodar i rob. To je stanje svesti. Svest gospodara je svest postojanja drugog radi sebe, a svest roba je postojanje sebe radi drugog. Zapravo to su samo dve strane jedne iste medalje. Čovek postaje gospodar nad drugim čovekom, zato što je po strukturi svoje svesti postao rob volje za gospodarenjem.

Sledeći elemanat strukture svesti je slobodan čovek. Slobodan čovek bi prema ovom poređenju trebalo da postoji sam po sebi. Svest slobodnog čoveka je postojanje svakoga radi sebe, i postojanje slobode da se izađe iz sebe prema drugom i prema svima (Nikolaj Berđajev) Svet ropstva je svet duha koji je otuđen sam od sebe

Bog je univerzalna kreacija, koja je data čoveku kao sloboda izbora. Prema tome KREACIJA ili STVARANJE je jedini način kako čovek može prevladati sopstveno ropstvo, našao se sa jedne ili druge strane te granice. Time čovek razvija sopstvenu ličnost, on GRADI, STVARA, KREIRA sopstvenu ličnost.

Čovek postaje tamo gde se zavržava dršava, crkva, institucija. (Niče) Volja za moć, za gospodarenjem, za dominacijom, je STRAST, to nije slobodna volja, ni volja za slobodom. Tiranin u čoveku je samo proizvod masa koji pred njim osećaju strah. Bilo koja vrsta gospodara, čak i u intelektualnim krugovima je takođe proizvod masa koje mu se klanjaju, zapravo klanjajući se ideji koju propagira.....

Duh je slobda, a sloboda je pobeda duha. (Nikolaj Berđajev) Oslobađanje čoveka je u centru njegove individualne egzistencije, u središtu njegove realne subjektivnosti, a ne u idealnoj objektivnosti, koje nude institucije i pojedinci koji manipulišu masama....Čovek koji se počinje oslobađati sopstvenog ropstva, sopstvenih konflikata unutar sebe, ulazi u svet duhovnog razvoja, ali i tu može da vreba još jedan oblik ropstva vezanosti - vezanost za ideju duhovnog i opsednutost tom idejom. Duhovni rast ličnosti ne može se postići bežanjem od realnosti ili odricanjem od realnosti

Stvaralaštvo je oblik oslobođenja čoveka, i njegovo približavanje kreaciji. Čovek teži slobodi kada se nalazi u stanju stvaralačkog poleta. Time dotiže osećaj SMISLA sopstvenog postojanja. Egzistencijalističke filozofije uzimaju SMISAO kao osnovnu težnju čoveka u procesu sopstvene afirmacije. Aktuelizacija selfa - Abraham Maslov, Nečujni vapaj za smislom - Viktor Frankl. ...

Kažu da u stvaralačkokm zanosu čovek može doživeti ekstazu. Postoji i erotska ekstaza. Postoje i ekstaze koje proističi iz negativnih čovekovih poriva....Ali uvek je to čežnja čoveka za izlaskom is stanja okovanosti, vezanosti, ropstva, unutar sebe samoga....Čovek i na taj način, bar za kratko, za trenutak ulazi u blaženstvo oslobođenja, iako se ubrzo vraća istim stegama....

Bezličnost je odsustvo smisla. Ličnost može čoveku obezbediti osećaj smisla. Time čovek teži, teži smislu sopstvenog postojanja, a to može samo aktuelizacijom, afirmacijom sopstvene linosti, jedino ako preuzme sopstvenu odgovornost za posledice sopstvenog slobodnog izbora u životu....



Da, to je upravo ta REALNOST. "blagi poput golubova, a mudri poput zmije". Niko ovde ne bi trebalo da osporava poentu ljubavi, bezuslovne ljubavi, saosećanja kao karaktera čovekovog približavanja Bogu. Mi ovde brkamo ove pojmove, jer u našoj svesti postoji percepcija svakodnevnog odnosa čoveka prema čoveku, a ne kao odnos čoveka i Boga u njemu, u odnosu na Boga u drugom čoveku. Poštovanje Boga u drugom čoveku znači poštovanje njegovog slučaja kao čoveka, koji mu je u ovoj egzistenciji dat, i koji je on sam izabrao, poštovanje njegove slobode izbora. Ako poštujemo sebe, sopstveni slučaj, moći ćemo mnogo lakše da ispoštujemo i drugog i njegov životni slučaj. A to je moguće jedino kroz ZNANJE - SPOZNAJ SAMOGA SEBE....To je taj aspekt ljubavi, kao bezuslovnoj kategoriji....Nije u pitanju pokret new age, ili deca cveća, ideja slobodne ljubavi, koja je još više čoveka vezala u kandže iluzije i postavila ga u poziciju novog ropstva, ropstva ideji, koja nema osnove u razvoju LIČNOSTI, u razvoju samosvesti....



Više puta sam komentarisala tu suludu ideju žurbe za povratkom "kući". Ali i u toj ideji se može očitavati potreba čoveka za spasom, potreba čoveka da nekako pobegne iz sopstvenog ropstva, sopstvenih okova, vezujući sebe u čvor još jedne ideje. Šta radi "robovlasnik"? Vezuje "roba". Pa sada bi nam valjda trebala biti jasna poruka.....Što više vezanih, to se lakše vlada.... Uostalom i to je iluzija, koja ne mora svakog čoveka po pravilu odvući sa njegovog puta. Zar nismo rekli: SVAKO IMA NEPRKOSNOVENO PRAVO DA BIRA SVOJ PUT. Svakome je data SLOBODA SOPSTVENOG IZBORA. Svako ima pravo da li će izabrati da bude rob, gospodar ili će se odlučiti za težnju ka SLOBODI.....



Prihvatanje negativnosti je po meni prihvatanje i spoznavanje senke unutra sebe. Spoznati samog sebe. "Silna saosećanja" o kojima pišeš su surogati te kategorije. Saosećati se ,u pravom smislu, sa nečijim ljudskim slučajem je poštovanje tog ljudskog slučaja. Poštovanje čoveka i Boga u njemu. A kako uopšte možemo poštovati Boga u nekom, kada ne poštujemo sopstvenog Boga u nama. Možete za reč BOG uzeti šta god vam se svidelo, univerzalna kreacija, neuništiva energija univerzuma, tačka nastanka sveta i života......kako vam se sviđa.....Ako ne poštujemo Oca (na prvom nivou sopstvene roditelje, pa onda dalje i sopstvenog oca i majku u nama) koji nas je stvorio, kako možemo sebe poštovati, i kako uopšte možemo voleti....osim ako ne prihvatimo našu ličnu iluzornu predstavu te ljubavi, našu sliku, naše usko poimanje.....

Čovek je največa misterija, najveća zagonetka....ali ne kao prirodno, socijalno, društveno biće, nego kao LIČNOST. Čovekova tajna je u njegovoj jedinstvenosti ličnosti, u njegovoj jedinstvenoj sudbi....Sudbina je više ideja paganskog mnogobožtva, kao nepromenljivog elementa. Ličnost nije ni biološka ni psihološka kategorija....ličnost je duhovna kategorija čoveka. razvojem sopstvene ličnosti mi stičemo POŠTOVANJE sopstvenog napora na putu tog razvoja...na putu prihvatanja sopstvenih dubokih tajni koje krijemo u sebi, nesvesnog dela našeg bića, osveščavanjem svih negativnosti koje nosi u sebi naša senka....tako ćemo moći mnogo lakše prepoznati i prihvatiti postojanje senke i u drugim ljudima.....U tome je MUDROST.



Izgleda da smo svi otišli u
Ovu temu bi definitivno trebalo prebacitu u METAFIZIKU.....

pozdrav

mislim da je jedino što možemo učiniti to da usmjeravamo način na koji živimo.<br>
čovjek se smrću ne mijenja, ostaješ ono što već jesi. bez nekih tijela.<br>
nije to inkarnacija jer se inkarnacija odnosi na fizičko tijelo.<br>
ne treba se uopće nadati, jer to su želje, imaginacije kratkog vijeka.<br>
slažem se da se sve vraća i sve plaća, samo ne onako kako se obično misli, da ćeš napravit par dobrih djela i da će se to isplatiti.<br>
čovjek je ono što je njegova svijest, i naći ćemo se ondje gdje smo sposobni "držati" našu svijest. bio to raj, pakao ili nešto stoto.

Niste otišli baš jako u jer ste u biti ostali unutar teme o kojoj je ovdje riječ!

Htjela bih samo reći da po mome mišljenju - promatrajući do sad sve napisano - dakle - o dva različita materijala koja su ponuđena/spomenuta - sljedeće:

Moje je mišljenje da slobodna volja ili sloboda izbora unutar sebe nema prosuđivanje kao "alat". Kad počnem čitati/proučavati neki materijal s polazišnom točkom odabira OVO/ONO - ILI/ILI u biti sam odabrala opciju prosuđivanja i po meni, sama sebi zatvorila put. Na način da ne mogu više "sa strane" promatrati i pročistiti sve što vidim.

Činjenica je da živimo u vremenima abnormalne količine informacija kako starih, tako i novih, a sve zajedno to rezultira ogromnim materijalom koji je istovremeno informacija/dezinformacija.

Ako svemu tome pristupim individualno na način da propuštam informacije kroz sebe i uzimam samo one koje "unutarnjim" odabirom selektiram i slažem u mozaik moje slike - maknula sam se iz pozicije ILI/ILI.

Sve je moguće - uvijek je sve moguće i ne treba zatvarati niti jedna vrata.

Naravno da je sve ovo što pišem lakše napisati nego živjeti, no mislim da u posljednje vrijeme većina ljudi proživljava upravo "zbunjujuće" trenutke novih informacija.

Tako se ovo vrijeme objašnjava na razne načine, dolaskom Nibirua, vala, zbivanjima sa Suncem, teroijom zavjere i smanjenjem broja stanovnika na Zemlji, borbom dobra i zla, vremenom pred Apokalipsu, putem ka 4D....

Osobno se ne zamaram što je od navedenog točno - više pažnje posvećujem tome kako to sve zajedno djeluje na mene i moju okolinu, s tom razlikom da je u mojoj priči dodana i mogućnost zloćestih grejsa i reptila! Naravno da to moju priču još jače komplicira.

Zato dileme rješavam na način da dileme nema. Ostajem strpljiva i u miru ( što mi ne uspijeva uvijek te prolazim svakava stanja kad se pitam što, kako i kuda dalje?) ali nekako unutar sebe znam da i dalje trebam tragati, a ne slijepo vjerovati. Jer ako povjerujem dogodilo mi se upravo ILI/ILI.

Mislim da nitko od nas - svih ovdje na ovom forumu - ne može reći: Evo - ovo je istina! - ali upravo je ljepota našeg druženja u trenucima kad razmjenjujemo mišljenja. I za svakoga od nas u određenom trenutku neka će tuđa rečenica ili smjernica biti važna u vlastitim potragama.

Što se ljubavi i davanja tiče, a koje su spoemnute, tko kome služi i daje, da li ostaje u tom procesu dovoljno za nas itd....mogu samo reći da to ulazi u pitanje ljudskosti. To je jedna druga priča, ona u kojoj je sve vrlo jednostavno: ili jesi ili nisi! Daješ, ali u biti to nije davanje - to je izričaj koji ljudskost koju nosiš smatra postojanjem.


Eto! Dakle, svi smo mi različiti, ali i svi smo mi ovdje i sada zajedno u ovome što se događa.

I trebamo komunicirati - jer to je jedini način da razvijamo individualnost - bez obzira na različita mišljenja i vjerovanja!


Sve što sam napisala samo je moje mišljenje i moja mogućnost istine, te ne znači da je istinitije od vaše!

Alf

Vrlo zainteresirana da Risi "izađe iz ormara"
No mislim da bi ipak bilo bolje pričekati dok uznapreduje motoristika , zbog redoslijeda.
Pa, do

Upravo tako: ne možemo slepo verovati, jer slepo verovanje, bez sopstvene provere je samo klanjanje jednoj ideji.
Po mom mišljenju, na osnovu svog iskustva, VEROVATI se može jedino ako verujemo iskreno, iz unutrašnjih duboko osvešćenih nivoa, svesno verovanje.

Na primer:
Ako verujemo da smo dobri, mi možemo POSTATI dobri, naravno ako se iskreno zalažemo za to. I ako osvestimo skrivene od naše svesti surogate pojma dobar. Često verujemo u iluziju dobrote, a ona se krije iza nesvesnog osećanja krivice, i onda postajemo žrtva svog besomučnog davanja sebe, sve zbog sopstvene krivice koje nismo svesni....I tako postajemo udaljeniji od naše sopstvene slike o sebi da smo dobri....

Ako verujemo da smo loši, mi možemo postati loši, doduše, to je i najlakši način. Ta vrsta vere proističe iz naših skrivenih mehanizama krivice - kazne. Mnogo je teže biti dobar. Mnogo je teže popeti se nego pasti. Mnogo je lakše prepustiti se skrivenim nesvesnim strastima, nagonima, obrascima, mehanizmima, nego ih na svestan način kanalisati, transformisati. Čak i sumnju možemo transformisati u veru.....

Ako verujemo da možemo nešto uraditi sa našim životom, mi ćemo se zalagati da to i uradimo, naravno, ako postoji realna podloga. Disciplina duha je veoma povezana sa verom. Disciplina u svemu što radimo. Ako svakoga dana, bar jedan sat, treniramo neku disciplinu, za godinu dana ćemo puno postići, a tek za pet...deset....A ako sedimo i čekamo, sumnjajući, pri tom u sopstevni potencijal, nećemo uraditi ništa....

Ako verujemo da se možemo promeniti, mi ćemo se i promeniti....često promena bude spontana, iako sa nekog trenutnog nivoa svesti ne razmišljamo o verovanju sopstvene promene. Vera, kao klica, postoji duboko u svima nama, kao ARHETIP, kao dati potencijal, potencijalna energija, koja uz rad, naše lično zalaganje, čeka da se prevori u kinetičku....Kretanje, kao osnovni uslov napretka, razvoja, stvaralačkog dostignuća....

Ako verujemo u sudbinu, nepromenljivu kategoriju, ako ne verujemo da mi sami možemo promeniti sebe i svoj život, onda ćemo ostati tamo gde jesmo. I ovde postoji problem, jer sudbinu, kao pagansku ideju verovanja u mnogoboštvo koje ima uticaj na našu sudbinu, nećemo moći ni promeniti, ili je možemo delimično promeniti, jer i ta ideja, kao deo kolektivne svesti, arhetip, postoji kao klica u nama. Pitanje je samo da li ćemo se, i koliko primiti na tu klicu....Ako prihvatimo razvoj te klice u nama, samo možemo sebe staviti kao žrtvu pred oltar sopstvene sudbine....

Osnovni uslov je da je to duboka iskrena vera. Ako veru vežemo za bilo koju iluziju, koja nije realna, ona nas samo može odvesti u suprotnom pravcu. Vera proističe iz iskrenih i upornih zalaganja da osvestimo sebe i nađemo sopstveni put, koji za nas ima smisla....To znači verovanje u sebe....To znači samopouzdanje, samopoštovanje, sopstveno znanje.....Ljubav, u krajnjoj instanci...To znači vera u Boga kao univerzalnu kosmičku KREACIJU, čiji smo mi deo....

(Nemojte, molim vas izraz VERA izjednačavati sa religijom, pogotovu sa njenim institucionalizovanim oblikom.)



Alf, ako se okreneš sebi i svojoj iskrenoj veri da možeš postići od sebe i svog života ono što iskreno želiš ("molitva je iskrena želja čovekove duše"), uz lično zalaganje, samodisciplinu, rad na sebi....Svi ti entiteti koji nas okružuju izgubiće na značaju. Kad prohodaš, počneš samostalno da se krećeš kroz život, više ti neće biti potrebne "štake", bilo koja vrsta vezanosti za unutrašnje skrivene mehanizne sopstvene senke, osvestićeš sebe iznutra....postaćeš ličnost, sama za sebe, tek tada sposobna i da daš i da uzmeš od života koji ti je ponuđen....a njegovi oblici su beskarjni, samo ih treba izabrati....



Ovde se ne radi o ISTINI, kao individualnom mišljenju o objektivnosti, globalnoj objektivističkoj istini spoznaje sveta. Prvo moramo savladati sebe, prevladati sebe, transformisati sebe....NAĆI ISTINU O SEBI....Naći svoj subjetvni potencijal ličnosti i razvijati ga....Da li je nešto "istinitije" od ponuđene "istine", je čista iluzija naše skrivene potrebe da budemo u pravu, da se dokažemo, duboko intimno, pre svega svojim roditeljima da smo vredni ljubavi, pa posle i ostalom svetu....naša duboko unutrašnja potreba da konačno otvorimo vrata sopstvenog izvora ljubavi koji se nalazi u nama.....Tek tada možemo ići dalje i pokušavati da spoznamo više istine, pokušavati da dosegnemo te putanje....samo je pitanje smisla naše sopstvenosti, stepena svesti, da li ćemo ićl ili moći ići u tom pravcu....Neke istine visokoumnih i osvešćenih ljudi, mogu nam samo pomoći da osvestimo sebe i osvetlimo sopstveni put....



Slažem se sa ovim iz navedenog citata. To je upravo to prihvatanje onog što nosimo u sebi. I što smo kao duša doneli u sadašnji život, sa namerom da nešto naučimo, da savladamo lekcije koje su nam ostale nedovršene, da idemo korak napred u svom ličnom razvoju. To su karmičke lekcije. Sloboda izbora nam je data, i samo je na nama kako i na koji način ćemo te lekcije savladati....Ono šti ne razrešimo sada, u ovom životu, čekaće nas u narednom. Ono što ne osvestimo sada, ostaće za naredni oblik života, koji opet budemo izabrali....Zbog toga treba da sa poštovanjem prihvatimo sve ono što nam je u životu dato, sve radosti i tuge, izazove i iskušenja, dobre i loše situacije, jer su one tu zbog nas i našeg zadatka....Svako ima svoj krst i mora da ga nosi sa zahvalnošću....



To usmeravanje ja doživljavam kao usmeravanje naše sopstvene energije (+ , -) u konstruktivnom, stvaralačkom smislu....Trošenje i negativnih impulsa u kreativne svrhe. Harmonizacija svih podela unutra nas samih. Unutrašnja transformacija - METANOJA, kao oblik pronalaženja i korišćenja kreativnih potencijala, od Boga datih. INDIVIDUACIJA (jung) = OBOŽENJE sopstevne ličnosti....

Srdačan pozdrav.

I dalje stojim iza teze: ne vjeruj!

Ne želim sad tvoj tekst SUZY cijeli analizirati - dakle ostajem pri jednoj jedinoj rečenici!

Ne vjeruj!

Pa tko shvatio - shvatio!

Sva sreća pa smo slobodni izabrati! Barem mislimo da je tako!


Alf

Nije potrebno da analiziraš moj tekst....Niti da veruješ u bilo čiju reč, niko od tebe to ne traži. Samo se pitam....

A zapravo, ti bi trebala da se priupitaš:
Da li to znači da ti kategorički odbijaš da veruješ u sebe i sopstvene potencijale ???!!!!

Zašto?

Gle Suzy - uopće ne znam kako si došla do toga da ja ne "vjerujem" u sebe ( pitanje je uopće tko sam? ja ga sebi postavljam!) - ali kad si već dotakla to - činjenica je da nije stvar u vjerovanju - jer ne vjerujem! Ne vjerujem sebi niti bilo kojem tekst koji pročitam i sve podvrgavam anallizi! Da li shvaćaš?

Postavlja se pitanje zašto imaš potrebu pisati velikim slovima i zašto tebe smeta vjerujem li ili ne vjerujem u Boga u kojeg ti vjeruješ!
A time i u sebe. I zašto si to tako snažno doživjela!

Mene nevjerovanje ne oblikuje u onoj ljudskosti koju nisam bez veze spomenula!

Vrati se natrag na moj tekst - radi se o tome da sam odgovorila na objelodanjenje insidera i Arjin tekst koji je postavila - a koji je izvrstan.

I na koncu - bez obzira što mi se Arjin tekst sviđa - ja ga ne prihvaćam u potpunosti - jer ima dijelova koji mi ne leže.

To je kontekst mog nevjerovanja i moje osobnosti u ovom obliku postojanja.

Dakle, takva sam i tako osjećam - čemu sad velika slova i boje?

Lijepo sam rekla: svi smo različiti, ali komunicirajmo na način da nemamo potrebe druge uvjeravati u našu istinu!

Jesam li sada bila jasnija?

Neću ti stavljati srčeka, niti zvjezdice, ništa osim samo pozdrav,

Alf

Hmm.
Na cemu bi onda trebalo (po tebi i za tebe) da se temelji kriticko razmisljanje (u ovom slucaju analiza) ako samoj sebi ne vjerujes, odnosno cemu analiziranje ako vec na samom pocetku znas da ce ishod biti ne vjerovanje samoj sebi? Ako sve podvrgavas analizi, onda se postavlja pitanje kakvu metodologiju koristis pri tome, ako ni osobnoj analizi/metodi ne vjerujes?
Shvacas li kakav je ovo paradoks?


Ovdje si pobila samu sebe tj. onim gore prvim citatom svojom izjavom 'da je izvrstan'.
Da bi ocjenila nesto kao izvrsno, ocigledno je da posmatrani objekt/pojava mora proci proces (individualne) filtracije, putem kojeg covjek zakljuci da je, u ovom slucaju, tekst izvrstan. Zakljucak da je nesto/netko izvrsno moze doci samo ako posmatrac ima vec utemeljene i za njega vjerodostojne etalone mjeridbe.

Dakle, ako ni samoj sebi ne vjerujes, kako ti onda nesto moze biti - izvrsno?

LP