|
"Foo Fighters"
Iako je taj događaj potaknuo stvaranje drame suvremene ufologije, devet neobičnih predmeta koje je 1947. ugledao Kenneth Arnold iznad planina Cascade, nisu bili prva takva pojava u 20. st, koja se povezuje s NLO-ima. Potkraj Drugog svjetskog rata, saveznički piloti koji su sudjelovali u noćnim napadima iznad Europe, često su izvješćivali o neobičnim letećim predmetima. Ti su se predmeti poslije počeli nazivati "Foo Fighters", prema rečenici iz popularnog stripa Smokey Stover. "Where there's foo, there's fire." ("Foo" je igra riječi - s franc. feu što znači vatra.) (Engl. "fighter" = zrakoplov-lovac, op. prev.) Piloti su tada posumnjali da je riječ o nekom tajnom njemačkom oružju. U newyorškim novinama Herald Tribune, 2. siječnja 1945. objavljena je sljedeća obavijest Associated Press-a:
"Čini se da su nacisti izbacili nešto novo na noćnom nebu iznad Njemačke. To su neobične, tajanstvene kugle "Foo fighter", koje jure uz krila Beaufightera, koji lete u misijama presretanja iznad Njemačke. Piloti su se s tim sablasnim oružjem susretali posljednjih mjesec dana tijekom noćnih letova. Čini se da nitko ne zna kakvo je to nebesko oružje. "Vatrene kugle" pojavljuju se iznenada i kilometrima slijede zrakoplove. Obavještajne službe izvješćuju da se njima upravlja radio-vezama s kopna."
U svojoj knjizi Man-Made UFOs (1994) ("NLO-i koje je izradio čovjek"), Renato Vesco (predvodnik hipoteze o nacističkim NLO-ima) i David Hatcher Childress navode iskaz bivšeg američkog časnika zrakoplovstva, koji je potkraj rata radio u obavještajnoj službi osme zrakoplovne snage. Časnik, koji je želio ostati anoniman, dao je sljedeću izjavu u newyorškim novinama:
"Potpuno je nemoguće da su leteći tanjuri najnoviji izum 'psihološkog' protuzrakoplovnog oružja, koje su Nijemci već upotrebljavali. Tijekom noćnih misija iznad zapadne Njemačke, nekoliko sam puta vidio sjajne diskove ili kugle, koje su slijedile naše formacije. U to doba bilo je dobro poznato da su njemački noćni lovci imali snažne reflektore na kljunovima ili propelerima - koji su im omogućavali da uspješno uhvate metu, dijelom kako bi njemački piloti mogli preciznije ciljati, no uglavnom zato da zaslijepe neprijateljske artiljerce, koji su se nalazili u kupolama na repovima. Oni su često izazivali uzbunu i nervozu među posadom, pa tako i utjecali na njihovu učinkovitost. Tijekom posljednjih godina rata, Nijemci su slali na nebo i mnoštvo sjajnih predmeta, kojima su upravljali pomoću radara sa zemlje, kojima su ometali naše sustave paljenja motora ili upravljanje radarima u avionu. Posve je moguće da su američki znanstvenici zaplijenili te izume i da ih sada usavršavaju kako bi odgovarali novom ofenzivnom i defenzivnom zračnom naoružanju."
Nažalost, Vesco i Childress se nisu detaljno osvrnuli na njegovu izjavu.
Britanski istraživači NLO-a, Peter Hough i Jenny Randles, zanimljivo primjećuju da je tijekom Drugog svjetskog rata na nebu bilo mnogo više ljudi nego u prethodnim razdobljima povijesti, te da stoga ne iznenađuje da je u tom razdoblju bilo i mnoštvo NLO-a. Naravno, iz te tvrdnje proizlazi da te letjelice nisu zemaljskog podrijetla, što zagovornici hipoteze o nacističkim NLO-ima žestoko pobijaju: oni tvrde da su Foo Fighteri, s obzirom na činjenicu da su očito bili zainteresirani za savezničke zrakoplove, izrađeni isključivo sa svrhom da na neki način utječu na te zrakoplove.
Kao što je uobičajeno za zagonetku NLO-a, viđenja tih letjelica izazvala su glasine o tome kako se vlada interesira za te pojave. Na-primjer, govorilo se da britanska vlada tajno istražuje izvješća o Foo Fighterima, koja su se službeno nazivala "Projekt Massey". "Međutim", pišu Hough i Randles, "glavni zapovjednik Zrakoplovnih snaga, Sir Victor Goddard - koji je 1950-ih javno isticao svoje uvjerenje da je riječ o izvanzemaljskim letjelicama - glatko je odbacio te glasine, tvrdeći da bi bilo potpuno apsurdno da Ministarstvo odobri tako sporedno istraživanje u doba kada je Britanija vodila rat za opstanak."
Neki navodni susreti s NLO-ima imali su zemaljska objašnjenja. Naprimjer, tijekom bombardiranja tvornice u Schweinfurtu u Njemačkoj, 14. listopada 1943., piloti zrakoplova američke 384. eska-drile uočili su gusti roj srebrnih diskova, debelih 2,5 cm i promjera oko 8 cm. Polako su lebdjeli zrakom slijedeći put američkih zrakoplova. Jedan od pilota strahovao je da će se njegova leteća tvrđava B-17, uništiti dotakne li je jedan od tih predmeta. Međutim, bombarder se posve neoštećen probio kroz roj diskova. Posve je moguće da je u tim slučajevima bila riječ o "otpacima", komadićima metalne trake (staniola) koje su Nijemci ispuštali iz balona "Afrodita" radi zbunjivanja neprijateljskih radara, koji je uslijed toga slao lažne slike.
Bez obzira, mnogi ratni piloti izvještavali su o događajima, koji se nisu mogli lako objasniti, kao što su bili slučajevi kada su njihove zrakoplove ometali mali, svjetleći predmeti u obliku diskova i kugli, koji su veoma vješto manevrirali. Poručnik Edward Schlueter, koji je zapovijedao američkom 415. eskadrilom noćnih lovaca, odletio je
svojim teškim lovcem u noći 23. studenog 1944. iz stožera u Dijonu prema Mainzu. Trideset dva kilometra od Strasbourga, poručnik Fred Ringwald, obavještajni časnik zrakoplovnih snaga, koji se nalazio na promatračkoj misiji, zamijetio je iz svoje kabine oko 10 sjajnih, crvenih kugli, koje su veoma brzo letjele u formaciji. Schlueter je pomislio da je riječ o zvijezdama, u što se uskoro razuvjerio kada su se letjelice približile zrakoplovu.
Shlueter se odmah radio-vezom javio američkoj radarskoj postaji na zemlji, izvijestivši da ih proganjaju njemački noćni lovci. No iz radarske postaje su mu odgovorili da radar ništa ne pokazuje. Ni Schlueterov radarski promatrač, poručnik Donald J. Meiers nije uočio ništa neobično na svom radaru. Zato je Schlueter odlučio punim gasom slijediti letjelice. Foo Fighteri su istog trenutka odgovorili: njihov plameno-crveni sjaj počeo je ubrzano blijedjeti i uskoro su se posve izgubili iz vidokruga. No, nakon samo dvije minute ponovno su se pojavili, iako je izgledalo da više nisu zainteresirani za američke zrakoplove, te su odjurili u smjeru Njemačke. Nakon što su otišli, radar na lovcu počeo se kvariti, zbog čega je posada morala obustaviti misiju.
Piloti Henry Giblin i Walter Cleary izvijestili su da su 27. studenog 1944., dok su letjeli iznad Speyera, ugledali veliko narančasto svjetlo, koje je letjelo 400 km/h oko 450 m iznad njihova lovca. Radarska postaja u tome području odgovorila je da nije zabilježila nikakve neobičnosti na nebu. No, zbog problema koji su se počeli pojavljivati na radarskom sustavu, piloti su se morali vratiti u stožer. Sastavljeno je službeno izvješće - prvo takve vrste - zbog kojeg su piloti poslije ismijani. Nakon događaja 27. studenog, piloti koji su vidjeli Foo Fightere odlučili su ih ne spomenuti u svojim službenim izvješćima.
Tu samonametnutu cenzuru prekinula su dva pilota 415. eska-drile, McFalls i Baker, čije službeno izvješće o misiji 22. prosinca 1944., dijelom glasi:
"U 06:00 h u blizini Hagenaua, na visini od 450 m, prema nama su se sa zemlje uspinjala veoma jaka svjetla. Potom su se zaustavila na repu našeg zrakoplova. To su bila velika, sna-
žna narančasta svjetla. Ondje su ostala dvije minute. Čitavo vrijeme na mome repu. Bila su pod savršenom kontrolom. Potom su se okrenula od nas i činilo se kao da vatra nestaje."
Foo Fightere nisu vidjeli samo članovi posade zrakoplova. Hough i Randles navode izvješće jednog od bivših ratnih zarobljenika, koji su bili zatočeni u logoru Heydebreck u Gornjoj Sileziji, Poljska.
"U 15 h, 22. siječnja 1945., Nijemci su pregledavali muškarce prije nego što su otišli u misiju istjerivanja oslobodilačke ruske vojske. Na nebu se pojavio bombarder, koji je letio na visini od oko 5400 m. Muškarci su prestrašeno gledali kako mu iz stražnjeg dijela izbija nešto nalik vatri. Potom su pomislili da je raketa zapela u otvor propelera na zrakoplovu. No, uskoro su shvatili da je riječ o nečem posve drugom: oko bombardera je kružila srebrnasta kugla, od koje je ovaj očajnički pokušavao pobjeći. Dok su nestajali u daljini, foo fighter se još uvijek nalazio na repu zrakoplova."
Znanstveni urednik Associated Press-a, Howard W. Blakeslee, izjavio je 1. siječnja 1945. da su tajanstveni Foo Fighteri zapravo prirodna pojava, koja se naziva vatrom sv. Elma, a riječ je o spontanoj svjetlosti koja nastaje elektrostatičkim izbijanjem iz trupa savezničkih aviona. Blakeslee je tvrdio da se Foo Fightersi upravo zato ni nisu vidjeli na radaru. Piloti koji su se susreli s tim predmetima nisu bili zadovoljni Blakesleeovim objašnjenjem: većinom su to bili iskusni piloti, koji su letjeli dugi niz godina, pa su znali što je vatra sv. Elma. Foo Fighteri su izgledali potpuno drukčije: svjetlost koju su proizvodili postupno se gasila i pojačavala ovisno, kako se činilo, o njihovoj brzini; osim toga, nekad su imali oblik diska, a nekad kugle i često se govorilo da se brzo okreću oko svoje okomite osi. Budući da Foo Fighteri nisu nikada srušili neki saveznički zrakoplov (samo su ometali njihove radare), pretpostavilo se da je riječ o njemačkom tajnom oružju, možda neke posve radikalne tehnologije V-oružja. Rakete V-l već su uzrokovale krvoprolića u Londonu, a bilo je poznato da su njemački znanstvenici očajno pokušavali razviti balistički projektil, kojim će moći napasti Ameriku.
Prema Vescu i Childressu, neke priče o Foo Fightersima pojavile su se u časopisu American Legion Magazine u prosincu 1944., u kojima su potom objavljena osobna gledišta nekolicine časnika američke obavještajne službe, koji su tvrdili da su Foo Fightersi naprave za ometanje radara, kojima su upravljali Nijemci iz radio postaja na zemlji. Vesco i Childress navode iskaz drugog (neimenovanog) pilota zrakoplova B-17, koji je presreo Foo Fighter, uspjevši se sjajnoj kugli približiti na udaljenosti od nekoliko stotina metara. Rekao je da je čuo: "neobičan zvuk, poput 'sudara nevidljivih zrakoplova'". Posljednji zabilježeni susret s Foo Fighterom dogodio se početkom svibnja 1945., pokraj istočnog ruba grada Pfalzerwalda. Pilot, koji je također pripadao 415. eskadrili, vidio je pet narančastih, svjetlosnih kugli, koje su letjele u daljini u "V"-formaciji.
Izvor, knjiga: “Invisible eagle”
_________________
"Putujem da upoznam sebe"-Zuko Džumhur
|
Prijava
FAQ
Pretraživač
prekrasan pogled
](./images/smilies/eusa_wall.gif "Brick wall")
