Ne znam da li je ovo prava grupa za ovu temu pa molim moderatore da je maknu u nešto relevatnije. Postavlja mi se već neko vrijeme slijedeće pitanje: kakve mogućnosti imamo u poništavanju članstva koje je netko napravio u naše ime dok smo još bili djeca i upisali nas npr. u katoličku crkvu (ili bilo koju drugu mainstream religiju)? Jel netkome uspjelo "ispisati" se? Volio bi čuti vaša iskustva.

svatko ima sva prava raskinuti bilo koji savez pogotovo ako nije sam svjesno pristupio.
briga te za formalnost, bitna je samo tvoja svijest koja to zna. dakle ako ti osjećaš da ne pripadaš tamo ili bilo gdje, počmi se tako osjećat.

Hvala na odgovoru, ali mene baš zanima ovaj formalni tj. papirni dio i kakve bi mogle biti moguće reakcije/posljedice "poništenja saveza".
Naime čemu hraniti iluziju "katoličke nacije"? Pretpostavljam da bi pravi test iste bio recimo uvođenje par postotaka dodatnog poreza za religijske službe, ali s obzirom tko su glavni igrači s druge strane, teško mi je zamisliti da bi povukli tako početnički potez.

Ako raskineš sa katoličkom crkvom imaćeš problema sa sahranom, neće te svećenik opojati, a to je baš prikladan ceremonijal za sahranu. Alternativa je da te zakopaju ko psa uz neki nemušti govor prijatelja ili rođaka. Crkve su prikladne samo za sahrane i svadbe, samo za to bi i trebale služiti. Za sve ostalo ne.

Moze se kremirati, pa lepo, na miru otici svojim putem.

U stvari, sada mi pade na pamet, koliko znam, pravoslavni svestenici odbijaju opelo kremiranom, ali ne znam kakav je stav katolicke crkve po tom pitanju.

Naravno, ukoliko ti to opelo nesto znaci.

Ne kontam sta ces dobit s tim da "sluzbano" izadjes iz crkve, moze ti samo biti gore.
Kakve veze da si u crkvi ako se ne osjecas da pripadas tamo. A ne vidim kakvu ti crkva pravi zapreku u shvacanju necega ili prihvacanju necega. Isto tako znam i ljude(sa podrucje Osijeka) koji su sebe i obitelji "ispisali" iz crkve i sad im djeca imaju problema u osnovnoj skoli posto im se ostala djeca rugaju. Po meni vrlo glupo i nepotrebno za djecu posto su jos mali i ne shvacaju stvari kao mi.


Ne volim ni ja crkvu i svecenike(ne sve) ali jednostavno nisam nasao niti jedan razlog da izadjem iz crkve, samo sam zanemario sve vezano uz crkvu i to je to. Idem svojim putem i mislim svojom glavom

Baš nikakva (zapreka), ako nešto nisam onda je to formalist tj. uzdizanje forme nad sadržajem ali me zanimalo ima li tko takvih iskustava odnosno reakcije "druge strane" koja mora se priznati itekako vodi računa o formi.
Jedan frend mi je rekao čemu borba, svaka borba vodi istrajavanju problema, što se može uzeti u obzir u razmišljanje. Ja o ovome razmišljam na način da što bi netkome dao "blanko ček" da s mojim glasom maše kad mu to paše u vremenima koja dolaze. Ne želim niti pozivati na revoluciju i kreirati pokret protiv, niti smatram da će jedno moguće raskidanje saveza nešto promjeniti. Ali ako nešto više nije validno, onda to treba i raskinuti, ili? Ako se rastaviš od žene, bilo bi dobro to i formalno popratiti zar ne? Mada se može uvijek reći s nama je gotovo, ali što ako druga strana nastavi podrazumjevati neke stvari u kojima više ne želimo učestvovati?


Hvala na informaciji, takvi primjeri su me zanimali.


Dobra primjedba, mada sam namjeravao u oporuci ostaviti da me kremiraju i bace u more duboko Valjda će lakše biti naći nekog pijanog mornara nego svećenika, tko bi ga znao

šta se tiče sahrane, koliko sam ja uspio pročitat, najvažnije je da te ostave na miru 3-4 dana, tj. bez naricanja i sličnih radnji.
to je u skladu i s indijskom tradicijom, gdje kremiraju ali tek nakon par dana.
dojmio me se opis rosenkrojcera a i steinera o periodu nakon smrti, a čini mi se da i kršćanski obredi nisu loši, kao ni misa za umrlog.

Dovoljno ti je da ne plačaš lukno (godišnji iznos love koji trebaš dati crkvi) jer te onda neće smatrati "svojima". Recimo vidim da ovdje ljudi spominju da ti neće svečenik doči ako se ispišeš iz crkve ali neće ti doći ni ako ne platiš lukno tako da ti je to isto.

Hm, zanimljivo, fino me pokopaste.

Oće još kod da mi plati misu?

Najbolje bi ti bilo kad osjetiš da ćeš umrjeti da se baciš u vulkan ili možda neku duboku rijeku/ocean jer sve i da ti dođe svečenik na sprovod opet moraš platiti grobarinu kada umreš a ako ju ne platiš ili ako netko drugi to ne učini za tebe iskopaju te iz groba i prodaju ti grob a ako se nisi do kraja razgradio tvoje trule ostatke valjda bace na smeće.

odličan savjet.
ali ako u blizini nema vulkana, možeš se polit benzinom i zapalit.
prožet će te unutrašnja vatra

Svakako, način pogreba je čisto religijska stvar. Recimo u katoličanstvu je to kopanje pod zemlju i to zbog sudnjeg dana; dok recimo da odeš u Indiju bi te bacili u svetu rijeku Ganges jer hindusi to tako vjeruju; dok neki treći kremiraju.

Tako da bi jedna od zadaća ateizma bila da se smisli novi način oko rukovanja sa mrtvacem. To bi možda moglo biti da se osoba koja treba umrjeti obuče u kostim Supermana i skoči u vulkan a aktivini vulkani nisu tako daleko ima ih već i u Italiji.

Najgore mi je kada odem na groblje i na nadgrobnom spomeniku vidim nešto tipa "Odvjetnik taj i taj" odmah si pomislim "E jebi ga lega nisi više odvjetnik."

Barem se i u takvom primjeru vidi kako ljudi neznaju razmišljati,neko bi rekao "naučeno razmišljanje",a možda bolje zvuči nikakvo razmišljanje.

A možda ne umrijeti nego prijeći direkt iz 3D na 4D? Tak zaj...š i crkvu i NWO i Gugije

umireš(m) sigurno, iako to znači da umire fizičko i eteričko tijelo. ostajemo bez tih vozila i to nije beznačajno. najlakše je idealizirati u stilu idem na 4d i voila. i sada si na 4d i pravo je pitanje što napraviti s tom činjenicom.

ja mislim da se ipak netrebas bacat u vulkan,pokopat se treba normalno,cisto da oni koji ostaju, imaju jednu oazu mira, s osobom koju su voljeli za zivota, a vole ju i dalje,recimo meni osobno jedno izuzetno iskustvo u kojem pronadjem svoj mir, na grobu voljene osobe,iako znam da tamo nema nicega,da je ona sad negdje drugdje...ali opet..jedan dio onog sto volis lezi tu pod tom zemljom, pa eto, bar na trenutke osjecas da ti je blizu...a sto se tice iskljucenja/ukljucenja u crkvu, jednostavno radje svo svoje bice pokloni ljubavi,miru i postenju, i ako takav zivot vodis,tad te nikakve druge stvari nece sputat ka tvom usponu,cvijetanje tvog bica,ce nezaustavljivo ici..bez obzira,bio ti krsten u katolickoj crkvi, zidovskoj sinagogi,dzamiji il cemu vec...to je ionako najmanje bitno, e sad,jedino ako ti mislis da je tvoje bice okaljano , uclanjenjem formalnim u crkvu,to je drugo, al osobno mislim da se ne razlikuje previse od uspisa u skolu, fakultet, klub ljubitelja tratincica...i sl..samo hrabro prijatelju