Citat:
... "Kako to?", upita Govinda strašljivo.
"Slušaj dobro, dragi, slušaj dobro!
Grešnik, koji sam ja i koji si ti, je grešnik, ali opet će jednom biti brahma, doseći će jednom nirvanu, bit će Buddha - i gle sad:
to 'jednom' samo je varka, samo usporedba.
Grešnik nije na putu prema budstvu, nije uključen u razvoj, iako naše mišljenje ne zna drugačije predstaviti stvari.
Ne, u grešniku je, i to već sada i danas, budući Buddha, njegova budućnost je sva već tu, i u njemu, u tebi, u svakome tko nastaje valja štovati mogućeg, skrivenog Buddhu.
Svijet nije, prijatelju Govinda, nesavršen ili na polaganom putu prema savršenstvu:
ne, on je u svakom trenutku savršen,
svaki grijeh već u sebi nosi milost,
sva mala djeca imaju u sebi već starca,
sva dojenčad smrt,
svi umirući vječni život.
Nijednom čovjeku nije moguće vidjeti drugoga koliko je odmakao na svom putu,
u razbojniku i kockaru čeka Buddha,
u brahmanu čeka razbojnik.
U dubokoj meditaciji postoji mogućnost ukinuti vrijeme, sav bivši, trajući i budući život vidjeti istodobno, i tu je sve dobro, sve savršeno, sve je brahman.
Zato mi se ono što jest čini dobrim,
čini mi se da smrt i život,
grijeh i svetost,
mudrost i ludost,
sve mora tako biti, svemu je potrebno samo moje pristajanje, samo moja spremnost, moja ljubeća suglasnost, tako je za mene dobro, može me samo poticati, nikad mi štetiti.
Iskusio sam na svom tijelu i duši da mi je grijeh vrlo potreban, bila mi je potrebna sladostrast,
žudnja za dobrima,
taština
i bio mi je potreban najsramotniji očaj, da bih naučio odustati od opiranja, da bih naučio ljubiti svijet, da ga ne bih uspoređivao sa svijetom kakav želim, kakav sam zamislio, nekom vrsti izmišljenog savršenstva, nego ga pustio onakvim kakav jest i volio ga i rado njemu pripadao. - To su, Govinda, neke od misli, koje su mi pale na um." ...
Siddartha, Hesse Hermann
