Mene ova tema baš i ne zanima odavno... ali eto.. čitajući nešto, ko zna šta... tako... naletim na neke pasuse koji se bave ljubavlju, pa poželim da ih ovde postam... eto:
Citat:
* Ušla sam u mnoge odnose očekujući da mi partner ukaže na moju lepotu, jer je sama nisam uspevala videti. Dok sam odrastala junakinje su mi bile Bionik Wumen, Wunder Wuman i Čarliejevi anđeli, iako su bile prekrasne, nisu bile slične meni. Tek kad sam se zaljubila u sebe, u svoju kožu boje kafe, u svoje pune usne, okrugle bokove i kovrdžavu crnu kosu, tek tada se i ostatak sveta mogao zaljubiti u mene.
Morate voleti Sebe, jer ne možete se dobro osećati ako ne osećate ljubav prema sebi. Ako se zbog sebe osećate nelagodno, sprečavate priticanje sveukupne ljubavi i dobra koje vam Svemir upućuje.
Ako se zbog sebe osećate loše, to je kao da sami iz sebe isisavate život, jer se sve vaše dobro, svaka pojedina stvar, uključujući zdravlje, bogatstvo i ljubav, nalazi na frekvenciji radosti i dobroga raspoloženja. Osećaj neograničene energije i onaj čudesan osećaj zdravlja i udobnosti nalaze se na frekvenciji dobroga raspoloženja. Ako se ne osećate lepo zbog sebe, tada se nalazite na frekvenciji koja privlači ljude, situacije i okolnosti koji će u vama izazivati nelagodu.
Morate promeniti način razmišljanja i početi da mislite o svemu onome po čemu ste prekrasna osoba. Potražite svoje pozitivne strane, razmišljajte o njima, divite im se... Psihološki zakoni kojima su ekvivalentni i metafizički i filosofski, govore da postajemo ono što mislimo… zapravo, da jesmo ono što mislimo!
* U nama postoji nešto veličanstveno. Ponekad bih se želeo poljubiti! I vi ćete zavoleti sebe. Ne govorim o preteranom ponosu. Govorim o zdravom poštovanju prema sebi. A kad zavolite sebe, automatski ćete zavoleti i druge.
* U odnosima smo navikli žaliti se na druge ljude. Na primer: »Moje su kolege lenje, muž me izluđuje, deca su mi užasna«. Uvek je reč o nekome drugom. No, da bi odnosi zaista mogli funkcionisati, moramo se usredsrediti na ono što cenimo kod druge osobe, a ne na ono čemu prigovaramo. Kad se žalimo na nešto, uvek dobijamo još takvih stvari.
Čak i ako vam je u odnosu zaista teško, ako odnos ne funkcioniše, ako se ne slažete, ako vas neko napada, ipak možete promeniti taj odnos. Uzmite komad papira i sledećih tridesetak dana zapisujte sve ono što kod te osobe poštujete. Razmislite o svim razlozima zbog kojih volite tu osobu. Sviđa vam se njen smisao za humor, podrška koju svima pruža. Kad se usredsredite na dobre strane i priznate ih, otkrićete da upravo one počinju preovladavati, a problemi nestaju.
* Nereko drugima pružate mogućnost da stvaraju vašu sreću, a oni je često ne stvaraju onako kako biste vi želeli.
Pa to je upravo osnovna greška u predstavi o ljubavi!!!
Zašto? Zato što samo jedna osoba može biti odgovorna za vašu radost i blaženstvo, a to ste vi sami. Stoga čak ni vaš roditelj, dete ili supružnik ne mogu imati nadzor nad stvaranjem vaše sreće. Oni mogu samo sarađivati u njoj. Vaša je radost na vama.
Sva se vaša radost nalazi na frekvenciji ljubavi, najuzvišenijoj i najmoćnijoj frekvenciji. Ljubav ne možete držati u rukama. Samo je možete osetiti u srcu. Ljubav je stanje postojanja. Možete videti kako se dokazi ljubavi izražavaju kroz ljude, ali ljubav je osećaj, a vi ste jedini koji možete zračiti tim osećajem i odašiljati ga. Vaša je sposobnost stvaranja osećaja ljubavi neograničena, a kad volite, tada ste u potpunom i krajnjem skladu sa Svemirom. Volite sve što možete. Volite svakoga koga možete. Usredsredite se samo na ono što volite, osećajte ljubav, pa ćete iskusiti kako se ta ljubav i radost umnoženi vraćaju k vama!
Ako zračite ljubavlju, učiniće vam se da čitav Svemir radi za vas, privlači vam sve što je radosno i svaku dobru osobu.
A zapravo, upravo to i čini.
Citat:
Kako se raða ljubav izmeðu mladica i devojke? Jednog lepog dana
ugleda mladic devojku i oseti naklonost prema njoj. Ona to u pocetku
ne primecuje sve dok joj se on ne pocne udvarati.
Pre nego udvaranje pocne, ljubav je obicno jednostrana, i mladica
obicno interesuje hoce li devojka odgovoriti na njegovu pažnju. Kada devojka primeti njegovu naklonost, mora da odluci da li ce je prihvatiti
ili ne. Ona ce o tome vrlo pažljivo razmisliti i možda se posavetovati sa
roditeljima ili drugaricama. Ako shvati da može odgovoriti na njegovu
naklonost i da ga može voleti, uskoro ce se oboje sastati i bice to
velika radost dva srca koja su se u ljubavi predala jedno drugom.
Pogledajmo, na ovom primeru, šta je sve bilo potrebno da bi se rodila
uzajamna ljubav:
(1) Mladic se morao udvarati devojci. Ako bi se umesto toga pojavilo
nasilje, prestala bi sva radost i ljubav, i umesto toga došli bi bol i
mržnja u srce. Po svemu sudeci ljubav pociva na slobodnom
uzajamnom pristanku, i ona apsolutno poštuje slobodnu volju obe
strane. Uslov za istinsku obostranu ljubav je sloboda i uzajamna
odluka obadve strane.
Zakljucujemo iz ovoga daje za ljubav potrebna potpuna sloboda. Kad
kažemo ljubav, ne mislimo samo na fizicko sjedinjenje koje može biti
posledica strasti, nego na sjedinjenje tela, duše i duha. Samo fizicko
sjedinjenje bez sjedinjenja duše i duha je greh, koji je cesto uzrok
mnogih duševnih bolesti. Ako jedan od partnera primeni silu, ubrzo
prestaje iskrena ljubav i umesto nje se javlja mržnja. Može se reci da je
uslov za pravu ljubav potpuna sloboda koja dopušta slobodan izbor.
Ako na primer, prisilim dete da bude "dobro" dok smo negde u poseti, ono ce biti dobro, ali takva dobrota je površna.
U socijalizovanom svetu su sva "dobra dela" i dela ljubavi organizovana. Samim tim to prestaju biti dobrocinstva, jer više nisu dobrovoljna. Treba još spomenuti da dobrovoljni davalac novca ili dobara dobija blagoslov. Sam Isus je rekao: "blaženije je davati nego uzimati".
Domovi za sirocad Džordža Milera izdržavani su dobrovoljnim
prilozima, a osoblje je tamo radilo dobrovoljno. Bila su to utocišta puna
ljubavi, radosti i mira za hiljade napuštene dece. To je bila privatna
ustanova. Pošto su danas sirotišta uglavnom izdržavana od poreza, i u
njima radi zaposleno strucno osoblje, u njima se oseca hladnoca.
Država koja se brine za dobro svoga stanovništva, cesto guši
dobrocinstvo koje je ranije pokretalo ljude da osnuju privatne ustanove.
Kada izostanu dobrovoljni prilozi i dobrovoljna služba, postoji opasnost
da na takvim mestima izostane i ljubav.
"Ljubav je strpljiva, puna dobrote... ne razdražuje se, nije
zloslutna; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve podnosi,
uvek veruje, svaku nadu cuva, sve snosi... Ljubav nikad ne
prestaje" (1. Korincanima 13,4−8)
O britanskom kralju Džordžu VI i njegovoj ženi Elizabeti prica se
sledece: kao mladic zaljubio se buduci engleski kralj u lepu Elizabetu iz
Škotske. Ubrzo je otišao kod nje i zaprosio je, ali ga je ona odbila.
Govorilo se da princ nije privlacan ženama. Bio je, naime, malo
nespretan u govoru i ponašanju. Mladi princ je bio jako nesrecan što
ga je Elizabeta odbila. Otišao je kod svoje majke da se posavetuje.
Majka ga je saslušala sa puno razumevanja. Kad je mladic završio
svoju pricu, postavila mu je samo jedno pitanje, da li on stvarno voli
Elizabetu, ili bi se mogao odluciti i za neku drugu. Mladi princ je
odgovorio da želi za ženu samo Elizabetu, i ni jednu drugu na citavom
svetu. Majka mu je rekla: "Onda možeš uraditi samo jednu stvar. Idi
ponovo k njoj i zaprosi je još jednom."
Princ je nadvlado svoj ponos i zaprosio mladu Škotlanðanku još
jednom. Ponovo je bio odbijen. Kad se malo pribrao, ponovo je pitao
majku za savet. Ona ga je strpljivo saslušala, pokazala mu da saoseca
sa njim i pitala ga da li je i posle drugog odbijanja voli. Njemu je bilo
sasvim jasno da samo nju želi i voli izmeðu svih devojaka koje je
mogao birati. "U tom slucaju", rekla je majka, "ne prostaje ti ništa drugo
nego da opet odeš kod nje i zaprosiš je ponovo". Posle nekog vremena
otišao je, dakle, mladi princ po treci put kod lepe Škotlanðanke. Mlada
princeza je uvidela da je princ uporan i da mu ona znaci sve. I ne samo
to; osetila je da njegova ljubav budi u njenom srcu isto osecanje.
Priznala mu je da ga voli i da želi biti njegovom ženom. Tako je nastao
veoma sretan familijarni život, koji je trajao sve do kraljeve smrti.
U ljubavi često treba biti strpljiv, sve dok se ona ne pojavi u srcu buduceg partnera; a kada se jednom pojavi obostrana ljubav, treba je negovati da bi se ta ljubav i održala onako kako ju je Bog zamislio, na radost i srecu oba supružnika.
Naravno čitam ja i teške psihologe... ali do sada su bili samo papirni... a mene mrzelo da prepisujem onoliki text
Inače i dalje stojim iza toga da je de Melo jedan od najboljih, a sa istim pristupom je i Kurpatov...
I onaj Lazarev je dao lepe definicije... a Čarston-ičica

, ga je predivno citirala u par (desetina) stranica pre, na dotičnoj temi...
Tada mi se učinilo, a i još uvek, mi se čini, da je draga Čarlston pogodila pravi pasus za citiranje, Hvala ti Čarlstonice na tome...
Hvala i Sofiji na predivnoj knjizi... koju i sada, posle god i po, još nisam uspeo da pročitam do kraja... ali sve što je predivno tako i treba konzumirati... polako i sa uživanjem...
Hvala i pozdrav
