
Prekrasna rozeta iz Đakovačke katedrale. Vrhunska geometrija. U centru isijavanja - spiritualno sunce, budno oko Velikog Arhitekta Kozmosa između dvije krajnosti Alfe i Omege.

Obelisk negdje na Samoborskoj ulici u Zagrebu. Nisam slikao sam, već sam našao sliku na nekom blogu. Nikad nisam čuo za ovaj obelisk ali čini se da je najveći obelisk u Hrvata. Barem od onih koje sam ja vidio na slikama ili uživo. Ovaj je u egipatskom stilu, trapezasta baza a piramideon na vrhu. Pitam se kojim povodom je podignut. Sa ove strane nema nikakvog znaka ni natpisa.
Rijeka, toranj, korzo:

Iako je simbol dvoglavog orla korišten još od preddinastijskog Egipta i Babilona, nalazimo ga u nekoliko stupnjeva crvene masonerije, no bez obzira kakvo tumačenje u svjetovnoj okolini poprimio, arhetipski se radi o pomirbi polova. Jedinstvo u duha i duše u tijelu. Tijelo je fiksno, ono nosi i duh i dušu. Orao ima jedno tijelo, ali dvije glave (duh i duša). Alkemijski, radi se o sumporu i živi (dvije glave) u fazi konjukcije, dok je sol samo tijelo orla. Tri principa stvaranja i postojanja sumpor, živa i sol su arhetipsko trojstvo koje ova ptica prikazuje. Ptica je okrunjena jednom krunom – jedinstvo. Razlijeva neku tekućinu iz vrča: voda ili mlijeko? Ili neka alkemijska alegorija?
Kameni zmaj u kuli dvorca u Valpovu:

Knjiga amlema Lucasa Jennisa „De Lapide Philisophico“ (1625). Zmaj koji grize vlastiti rep. Iako ovaj zmaj s kule u Valpovu ne grize svoje rep, simbolika je i dalje arhetipska. Po mom mišljenju, heraldička simbolika srednjeg vijeka je profanirana alkemija. U alkemiji susptancu koja predstavlja početak i kraj Velikog Djela nazivamo „Azoth“. Prvo slovo riječi, A je početak hebrejske, latinske i grčke abecede. Slovo Z je kraj latinske abecede. Slovo O je kraj grčke abecede, slovo T ili Tau je kraj hebrejske abecede. U ovoj riječi imamo ukodiranu simboliku neprekidnosti procesa spiritualizacije materije i materijalizacije Duha. Azoth je supstanca Filozofa, vrhovni božanski Merkur koji se nalazi u svemu (duh, duša, tijelo). Jedan od načina kako su alkemičari prikazivali ovaj princip je gnostički Ouroboros – zmija ili zmaj koji grize svoj rep. Riječ je o nužnosti ciklusa i pretvorbi iz višeg u niže i obratno. U čisto gnostičkom smislu, riječ je o jedinstvu materije i duha, odnosno besmrtnosti jednog i drugog.