Amire, nekada treba pustiti neka teče, jer kompletna kreacija je proces. Pozdrav
p.s. - "Treba spoznati ko nisi, da bi onda shvatio ko si" naravno Amire da i sam znaš da je ovo lijepo reći ali za ostvariti je dug, naporan i na kraju jako zabavan proces. (samo da znaš i ja sam u toku tog procesa i nije ni malo lagan)

Slazem se juzni, samo nekad je dobro reci gdje si... ima ovdje mnogo ljudi koji jedva cekaju da daju svoje znanje, mogu pokazati "vrata" ... Zasto ne... objektivan sam. A dalje, ipak ono glavno, je na meni-nama...

i naravno, i meni je zabavno . bez humora i zabave nista...

pozz

Amire,
Možda si svojim radom na sebi potaknuo neki program koji se u tebi sada pojačao - a programi se ponekad znaju pojačavati prije negoli nas sasvim napuste .... ?
U svakom slučaju, sjeti se samo da što god nam se desi je za naše dobro u smislu da je većina nevolja tu kako bi izbalansirala nekakvu našu vezanost ili drugu grešku koju nesvjesno činimo, kako si sam rekao, kršenjem kozmičkih zakona koje jedva poznajemo... i radije nego da mozgamo kakvi da budemo kako bismo privukli u život nekakvo željeno iskustvo ili se pošto poto riješili neželjenog, bolje da u sebi zahvaljujemo za sve što nam se dešava jer je svaki neobjašnjiv događaj zapravo neophodni "lijek" za greške koje činimo uslijed vlastitog neznanja tj nerazvijenosti ...

U tom smislu znanje ne samo da oslobađa nego i uzdiže, a najviše od svega - obavezuje.

Sretno!

Evo ja naleteo na ovaj forum, i stvarno je dobar.Dugo trazim forum na temu duhovnosti, svesti i slicno.Novi sam clan i bicu redovan kolko tolko





Neko ovde rece da se strah javja usled razmishljanja!To je tacno...Kad dodje do opasne situacije, mi ne razmishljamo razumno o posledicama vec nasa svest sama pravi sliku o najgoroj mogucoj posledici, e onda smo gotovi.Pravo pitanje je zasto se to dogadja?Ja mislim da je za to mozda krivo odrastanje, mozda roditelji(secate se onog maminog, ne naginji se kroz prozor, ispasces)

Isto tako razlog za strah moze biti i lose iskustvo!Ja se recimo secam kad sam sa 5-6god prvi put isao na tobogan, spustio sam se i skroz sam ogrebo ledja na dole neku rdju...posle su se sva deca lagano spustala dok ja nisam smeo izvesno vreme.Zasto?Zato sto kad god bi se popeo da se spustim, ja prvo stanem(ne znam ni sam zasto sam uvek stao, mozda sam mislio da bi prvo trebao da promislim)i onda kad stanem, meni kroz glavu prodje ona scena kad sam se ogrebo, skoro ista, kao i da sam osetio taj bol!U tome isto moze biti problem.Slicno bude i sa drugim stvarima


Mada za sve treba prvi put, kad se skace sa visoke skakaonice treba bar 2 minuta da se razmisli dobro, pa onda se MOZDA skoci.A kad se skoci...oces opet.

Ne znam kako pobediti strah, nije lako.Verujem da to mogu duhovno uvezbani ljudi i duhovno mirni!Moj savet je jednostavno uraditi nesto sto pre tj. ne dozvoliti svesti da napravi sliku.

A ako vas nesto iznenadi(npr. neka tuca ili slicno) treba biti svestan da ta slika nije stvarna i treba nekako "suzbijati" tu sliku i biti svestan da je to imaginacija.Nikad ne bude onako kako zamisljas da ce biti.Posle cu procitati sve stranice kad budem imao vremena.Pozdrav.

Dobro došao Čarobnjak1. Jesi li ti to iz Mostara kad takavo iskustvo imaš? Nema potrebe da mi odgovoriš, daješ mi priliku da se sjetim svog prvog skoka... nisam se mislio ni tren, odma na treću (10 metara) i opa ''ćupice'' na noge, imao sam 13 godina, predivno iskustvo, jedna prava avantura. Navala adrenalina je bila žestoka i to mi se svidjelo. Poslije sam skakao 100 puta na dan.
Evo još nešto iz Mostara... kad bih čuo zmiju ispod nogu ili ukoliko bi je spazio u posljednjem trenu isped sebe, momentalno bih u strahu odskočio . Taj strah je prirodan jer me čuva, no strah od bubašvabe je već nešto sasvim drugo. Bubašvaba/žohar nije direktna pretnja po opstnak. Ona kao simbol ima neko značenje. Ona je objekat projekcije unutrašnjeg nesvejsnog ili potisnutog straha, u mom slučaju jedna vrsta gađenja i straha istovremeno. Postoje realni strahovi koji nas čuvaju da preživimo i projektovani, nesvjesni, neprirodni strahovi, strahovi koji nas muče. E sad, iz dosadašnjeg skromnog iskustva pobijediti neprirodni ili projektovani strah znači razumjeti zašto ili zbog čega se plašiš, a da bi to uradio moraš se suočiti s njim na adekvatan način. Vjerovatno će ti neko iskusniji sa suočavanjem sa strahom više reći.Kontam da se sa strahom mogu izboriti svi koji su spremni sebi pomoći a ne samo ljudi koji teže dohovnosti.
Pozdrav

Pozdrav!

Strah je krajnje jednostavno pobijediti - jednostavno, znanjem. Spoznajom o postojanju besmrtne duše u srži svakog od nas, izvoru beskrajne energije i istine, izvoru svega što postoji... o tome nas, svaka na svoj način, uči bezbroj religija... neke krivo, neke neuspješno... o tome nas odvajaju mediji, TV, politika (do sad nisam nikad vidio reklamu "budite sretni i slobodni u duši")... lol. Prelako, samo treba znati kako (inače sam postupak otkrivanja boga ne bih nikada mogao objasniti, ni sam ne znam kako sam došao do toga. Ali pali, provjereno ) I to je to, case closed (iskreno se nadam da jest...!).

Brate Hammeru, jako lijepo rečeno...

Spoznajom o postojanju besmrtne duše u srži svakog od nas, izvoru beskrajne energije i istine, izvoru svega što postoji...

I najbitnije-jako TOČNO rečeno.

Nisam iz Mostara, iz Novog Sada sam

Kada se treba nesto uciniti(bio je primer skakanja) onda to treba uciniti sto pre, ne dozvoliti svesti da napravi ruznu sliku.Sliku o najgoroj mogucoj situaciji koja se moze tada desiti.

Mozda se strah i moze prevazici kao sto si i rekao, pitati sam sebe cega se bojis?I biti svestan da smo mi sami napravili taj strah, u svojoj glavi.


Ja sam hteo da kazem da je iskustvo veoma bitna stvar u pobedjivanju straha.Najvaznije je prvi put.Kada uradis nesto prvi put, drugi je vec mnogo mnogo lakse!


Uvek postoji verovatnoca da ce ti taj prvi put biti gorak(zato i nece to uraditi drugi, iako bi on imao bolji ishod ) ali za to su jako male sanse da ce se desiti, o tome ne treba ni razmishljati.



Ali dzaba mi sve ovo pricamo, sve ovo znamo.Da se setim svega ovoga sto sada pisem kada se bojim, ne bi mi pomoglo.Pomoglo bi onda da se strah ne javlja u nasoj podvesti.Ali nazalost je tako...strah je podsvestan.Pozdrav

Strah je neznanje, a neznanje nije naš nepijatelj. Ako bilo što gledamo kao našeg neprijatelja ništa nećemo naučiti. Ako smo ponekad i mislilimo da imamo neprijatelje, najbolji put "savladavanja" neprijatelja je da ga učiniš svojim prijateljem. Ako imamo neprijatelja to ukljućuje emocije nižeg ega koje zasjenjuju ono što možemo naučiti od njega i prvi instinkt je borba. Ako to isto stavimo u ulogu istinskog prijatelja, dolazi do komunikacije u kojoj imamo mogućnost naučiti, osloboditi se jednog straha.
Kada smo kod borbe, nju vodi naš ego, ono što jesmo zahvaljujući socijalizaciji i mnogim nametnutim mislima i osjećajima koje su nam drugi ugradili. Ako napravimo odmak, vidimo da je sve upravo onako kako treba i biti.

Hm...
Kažeš da je strah neznanje,pa onda kažeš da to neznanje nije "neprijatelj",s time si u biti rekao-la da je strah čovjekov prijatelj.

Upravo to i mislim. Strah je naš učitelj. Kako bismo se pokrenuli da on ne postoji? Kako bismo u svome životu mogli upaliti svijetlo ako se ne bojimo mraka? Zar je po ovome strah naš neprijatelj? Mislim da je učini veliko djelu

"Strah" i "pobjeda" su elementi istog polariteta i javljaju se istovremeno, uvjetuju se.

Pobjeda kao koncept proizlazi iz "borbe". Borba se polarizira na "pobjedu" i "poraz". Na "pozitivno" i negativno".

Borba je, po samoj svojoj prirodi "negativno" polarizirana. Sama "borba" je poraz sam za sebe. Ona odražava naš strah od nepoznatog, koji je u isto to vrijeme i prepreka spoznavanju novog (nepoznatog) i oslobađanju od straha, to je jedan beskonačni čvor uvjetovanosti. Vremenska petlja življenja ljudskih drama, kako na individualnom tako i na globalnom planu. Ona je grč cijelog našeg bića.

Suočavanjem sa vlastitim strahovima kroz svjesno proživljavanje osobnih "drama" sa nivoa promatrača "vidi" se šira slika sa više uočljivih sitnih detalja koji oblikuju nečiji odnos prema određenim okolnostima. Poput smirenog jogističkog udisanja u grč.

To je "pobjeda" nad strahom. Percipiranje više detalja kako bi se stvorila šira, duža i dublja slika, vremenom nas toliko zaokupi da strah postane samo jedan od segmenata te iste slike, integrira se u naše spoznajno i ne blokira prolaz za nove količine znanja (nepoznatog). Opuštajuće stanje nalik jecaju na kraju dugog plača.

Potpuna predaja svim mogućnostima, svemu novonastalome, svim okolnostima.Bez borbe, bez pobjede, bez poraza...čisto opuštanje. Disanje punim plućima.

Sudjelovanje u trenutku kad je potrebno, kad se nameće potreba za djelovanjem. Radosna ustreptalost cijelog bića u težnji za novim iskustvima, spoznajama.

Potpuna predaja borbe bez straha.

Yes, to je to Vjetre, podržavam

Za potpuno predavanje odgovorna je grlena čakra.

Durga, možeš li detaljnije objasniti ovu tvrdnju?

Mislim, južni je napisao jedan fantastičan post, pogledaj OVDJE a u proteklo vrijeme izranjaju ''stidljivo'' informacije, pitanja,dijalozi, sličnog ili istog ''frekventnog opsjega'', a tiču se prepoznavanja ( i šire, kao u tom ''jezgrovito'' napisanom postu) Pošto se ovih dana govori o prepoznavanju nekako mi je prirodan nastavak i potpuno predavanje.Vjetre...

Poznato je kako svako energetsko središte u ljudskome biću, odnosno čakre, odgovorno za neki od istinaodnosno naših moći. Još sam ovdje nova pa ne znam dali postoji post o čakrama, no ispisati ću ukratko ovdje.

1. čakra: PLEMENSKA MOĆ
2. čakra: MOĆ ODNOSA
3. čakra: OSONA MOĆ
4. čakra: EMOCIONALNA MOĆ
5. čakra: MOĆ VOLJE
6. čakra: MOĆ UMA
7. čakra: NAŠA DUHOVNA SPOJNICA

Dakle, pitao/la si me za 5. čakru (grlena, Vishuddha). Ona utjelovljuje izazove prepuštanja vlastite snage volje i duha Božjoj volji. S duhovnog stajališta, naš najviši cilj je potpuno prepuštanje naše osobne volje u "ruke Božanskog". Ovdje upotrebljavam riječ Bog, no isto tako mogu koristiti zajednička viša svijest, unutarnji glas ili nešto slično. Npr. Isus i Budha kao i ostali veliki učitelji, u potpunosti su ovladali tim stanjem svijesti. To je potpuno jedinstvo s Božanskom voljom. Peta čakra je povezana sa svim emocijama i mislima koje su uključene u učenje naravi moći izbora. Upravo zbog ovoga su i sve bolesti povezane sa njom, jer je izbor uključen u svaki dijelić našeg života. S ovom čakrom najviše imaju problema kontrolfrikovi, koji vole sve konce držati u svojim rukama.
Osnovna snaga ove čakre je vjera, samospoznaja i osobna vlast, sposobnost donošenja odluka znajući da, bez obzira kakovu odluku donjeli, moramo održati rječ sebi ili drugoj osobi. Dakle ovdje govorim i o prihvaćanju odgovornosti.
Ova čakra je i središte karme, svaki odabir koji napravimo, svaka misao i osjećaj koji imamo, čin je moći koja ima posljedice.
Pitanje je koje se postavlja, kako se prepustiti, a uporno nam govore da moramo biti svoji? Stvar je da smo mi u biti ono što je napravila socijalizacija od nas. Mi smo dakle maglica ispred pravoga ja, pravoga sebstva. Programiranje "onoga što jesmo" počinje u majčinoj utrobi. Možemo reči i da smo mi skup programa, programiranih kako su htjeli ljudi sa kojima smo dolazili u dodir i naših reakcija na to. Ovo je zaista paradoks, jer se svi boje "izgubiti sebe" a u biti niti ne znaju tko su. Ego zamka. Dakle ovaj strah koji proizlazi nam je nametnut, jer "pazi što će reči susjed", "ti si još mlad i ja znam što je bolje za tebe"...
Isto tako su nas učili da su drugi za sve krivi, pa po tom modelu i mi reagiramo. No istina je da trebamo krenuti od sebe. Naoko "ružne" situacije su one koje nas najdublje pokreću. Nije niti čudo što se bojimo - BOJIMO SE SEBE, jer se ne poznajemo. Prepustiti se znači slušati svoj unutarnji glas, svoju intuiciju, ma šta se kasnije desilo.

Pitao .


Dođoh i do odgovornosti ovih dana (ka sebi, automatski i ka drugima) a te lekcije su za mene vrlo bolne, nesnošljive, još traju...otud i izdvajanje bitnih riječi za mene.


Ja', baš to... Hevi vejt kategorija, strah od sebe odnosno nepoznavanje/neprepoznavanje sebe. Za sada imam ''sreće'' jer mi srce dobro ''radi'' te prateći ga nisam se slomio pod jakim ometanjem koju čini um pod naletima kako vanjskih (matrix) tako i unutrašnih (kontejneri) ''situacija''.Matrix je nesebičan i široke ruke prema kontejnerima.

Poslije ove moje izjave na temi Ljubav:

intenzitet iskustva se toliko pojačao da je bilo upravo tako-nesnošljivo.Zato mi je i zapala za oko tvoja tvrdnja Durga i nekako se poklapa sa tim mojim intuitivnim uočavanjem ''frekventnog opsjega'' oko prepoznavanja i sada oko potpunog predavanja.

poslije sam došao do ovakvog shvatanja komunikacije...

i na to mi se lijepo nadovezuje:

toliko za sad...

Hvala ti Durga na odgovoru i dobro nam došla

p.s.-Ja'...bosansko Da

Hvala na dobrodošlici, baš sam negdje pročitala da je malo žena ovdje, pa evo još malo da balansiramo

Jednostavno treba shvatiti da je strah največi problem, iz njega svi ostali proizlaze, i da ga se treba riješiti pošto-poto. Zatim se u tom razdoblju između 'straha' s jedne i 'ne-straha' s druge strane formira čak i neki 'strah od straha', neko privremeno prijelazno razdoblje gdje se čak bojimo bojati se. Tako je barem bilo meni... Sada zbilja mogu reči da se ne bojim ničega - na kraju krajeva što se treba dogotiti dogoditi če se i 'strah' je utoliko besmislen koncept. Kako je netko napisao ovdje u potpisu, 'što se dogodilo trebalo se dogoditi, upravo zato što se dogodilo', u to sam uvijek vjerovao, to mi zvuči kao jedna osebujna interpretacija onog poznatog Leibnitzovog 'Ovaj se svijet uistinu najbolji od svih mogućih svijetova!' , s kojom se neizmjerno slažem

Inaće, zanimljiva mi je ona dihtomija između straha i ljubavi... Izgleda da se sve emocije mogu svesti na jednu od te dvije 'temeljne'.
Mogli bi to još generalizirati pa reči da su i jedno i drugo u temelju ljubav, samo što je prvo ljubav prema sebi a drugo ljubav prema Drugome. Ovo pak neodoljivo podsjeća na OPS/OPD polaritete





Ili ne.

Pozdrav

Ja sam bas pricao negdje u predhodnim postovima, isplovio mi je neki strah od mraka, u smislu da je netko prisutan... mjenjao sam sobe u toku nocu...

Ona mi je prije par noci doslo to da se jednostavno moram suociti sa tim...

Ja sam sve pogasio, legao, srce je lupalo... Bio sam svjestan samo sebe, i iz daljine posmatrao taj strah... Taj strah je iscezao negdje, otisao je u daljnu... Ja sam 100 % bio svjestan sebe i disanja... i dogodilo se !

Strah je otisao, ja sam se osjecao blazeno... Stvarno... Nevjerovatno... Ne samo to! Nikad prije nisam uspio dugo da se koncentrisem na SEBE. Ovaj put je to trajalo sat-dva .Nekih sitni misli je nailazilo, ali su se odbijale od mene kao od zid... Sad to svaku noc radim, jos ima doza tog, jos se nije iscistilo... ali odlazi... Puno su mi Osho-ve knjige pomogle (knjiga tajni 1 i 2), kao i Vippsana...

Mislimd a se sve i jedan strah moze pobjediti, ako se mogu tako izraziti, ako ga samo posmatramo, uz potpunu svjesnost sebe...

Mozemo da zivimo u dva stanja bica. Ljubav ili strah. Strah moze biti od milion stvari, a da ga nismo ni svesni. Kad god nismo svesni, radimo nesto automatski, mi smo uglavnom u nekom strahu. Strah od reakcije okoline, strah od odbijanja, od nerazumevanja, od odbacenosti, od usamljenosti, od toga sta ce drugi reci, strah od smrti, strah od bola, od gladi, strah da ne ostanemo bez posla, strah od proslosti, od buducnosti, strah od nepoznatog...........
Sve su to kontejneri, predrasude, programi i potprogrami, na osnovu kojih smo oblikovani. Sve ono sto je u svesti i podsvesti, ali nikako nije osvesceno. 99% dana nismo svesni sebe, ni svoje licnosti a kamoli svoje sustine, zaboravljamo sebe, a svo to vreme zivimo u strahu. Stalno smo pod nekim kocnicama i sablonima, koje nam je drustvo i vaspitanje nametnulo, pa se plasimo da iazdjemo iz toga, jer je to izlazak u nepoznato.
Kada smo u stanju Ljubavi, mi jesmo stalno u nepoznatom, ali posto nemamo strah, nama nije to problem. Uzivamo u tome, jer je to ono sto covek ustvari zeli, ali potiskuje to, jer se boji svega onoga sto sam vec nabrojao. Kada smo u Ljubavi, mi ne mislimo na sutra, na juce, nema ega, samo davanje.
Bio sam jedno vreme u stanju Ljubavi , dok nisu dosle sumnje, odnosno strah, koji to sve ponistava. Kao svetlo i mrak. Ne mogu da budu oba u isto vreme. Mrak ne moze da postoji, tamo gde ima svetlosti, jer je on samo odsustvo svetlosti.

I onda sam razmisljao da nam je Stvoritelj svima dao tako jednostavan nacin da spoznamo i Sebe i Ljubav. Tako sto cemo voleti nekoga, nadopuniti sebe drugom polovinom i tako kompletni otici vise, doci do Znanja..... Mozemo voleti bilo koga. Znam iz iskustva da izgled nije bitan, nego obostrana otvorenost i potpuno prepustanje, bez sumnje.

Cini mi se da smo ovde, na zemlji, u ovom realitetu, ili kako god da nazoves, kao u cistilistu. Odatle ima raskrsnica. Ili u pakao=strah, ili u raj=ljubav. I tako onda samo od nas zavisi sta cemo. Mi smo kreatori svoje realnosti.

I jos sam razmisljao o Znanju. Kada smo u strahu i sumnji, ono naravno ne dolazi, jer smo zatvoreni. Kada smo u Ljubavi, Znanje dolazi, kad se nesto zapitamo, jer smo otvoreni, prepustamo se.

I kao sto sam ti vec jednom pisao, a to je doslo samo iz mene:

Ljubav je davanje. Bespostedno Davanje Sebe.
Kada se Daje, ne ocekuje se nista za uzvrat. Bas nista. Ne ljubis nekoga da bi dobio poljubac, nego da bi drugome bilo lepo.
Ljubav je stanje bica. U tom stanju razmisljate kako da udovoljite nekome.
Tu nema onih zenskih igara, niti muskog sovinizma i egoizma.
Kada se Daje, to se radi svom srcem, potpuno se prepustas tome.
Ko daje, dobija desetostruko.
Ljubav ne trazi paznju.
Mi smo neiscrpni rezervoar iz kojeg se moze davati. Sto vise Das, vise Dobijes. Kada dajes, ne ocekujes nista nazad.
Kada ljudi Vole, kazu da tada nemaju apetit. Nemaju ga jer se najedu energije ljubavi.
Kazu da Ljubav nema oci. Nema je zaista, jer oci pripadaju egu.
Ljubav ne osudjuje, nego u svemu trazi opravdanje i razumevanje.
Ljubav nije logicna.
Ljubav vidi neku drugu Lepotu, koju oko, ego, ne vidi. Nece je nikada ni videti.
Ljubav ne sumnja.
Ljubav uvek zna sta treba da Daje.
Ljubav nema predrasude ni kontejnere.
Ljubav niko i nista ne moze pobediti.
Kada nekoga Volis, polizaces ga i ako ne mirise "lepo". Tebi i onda mirise bas kako treba.
Kada pocnes da ocekujes, sumnjas, logicki razlisljas, Ljubav nestaje.
Ljubav moze da spozna i onaj koji nikada nista nije procitao. Zar to nije pravedno?
Ljubav se ne moze prepricati. Moze se samo pricati nesto o tome, ali vajde nema.

Sve sto nije tako, nije Ljubav, nego strah.

Najjaci strah je strah od smrti, pa onda strah od toga da nismo vredni zivota i Ljubavi.

Budite iskreni.