Sada je: pon maj 05, 2025 12:50 am.

Prijava

Korisničko ime:   Šifra:   Automatsko prijavljivanje  

Vremenska zona: UTC + 01:00




Započni novu temu Odgovori  [ 584 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18 ... 30  Sljedeća
Autor/ica Poruka
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: uto aug 04, 2009 7:14 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
Kad počnemo da se pitamo šta ćemo sa svojim životom (kod nekih se to pitanje postavlja i u mlađim godinama, a kod većine sa prvim pojavama starenja), to je znak da silazimo sa pravog puta i da život ne zna šta će sa nama. Jer, ne živimo mi život, kao što u svojoj slepoj egocentričnosti mislimo, nego život upotrebljava nas, upravlja nama i odbacuje nas kad više ne možemo da poslužimo njegovim nama nepoznatim ciljevima.

Posle toga mi još „živimo“ neko vreme, ali samo po inerciji, krećući se sopstvenim pogonskim sredstvima, dok nas taj život ne skloni sa piste kao smetnju svom živom saobraćaju.

Dešava se, naročito na putovanjima i kad ostanem duže sam, da izgubim račun o vremenu i o sebi u njemu, da mi posve nestane utvrđeno osećanje vremena, kao što čoveku nestaje daha, da gubim brzinu i padam kao mrtav predmet, sopstvenom težinom. Tada se gubi najpre sećanje, pa svest o sebi i svojim dimenzijama, planovima, dužnostima i potrebama, naglo slabi volja i odliva se snaga od nas.

U tom stanju, kad bi potrajalo, ne bi se moglo živeti ni onoliko koliko čovek može izdržati bez vode ili bez hrane, jer od njega postaje živo ništa koje se gubi u opštem, bezimenom postojanju.

*******


Vreme je da se penje, da se napreduje za stepenicu više, iako ni prethodna stepenica nije još potpuno osvojena ni utvrđena kako treba. Govoriti malo, ne govoriti zlo, glupo, površno ni uzaludno, ili čak ne govoriti uopšte. Sve su to stepenice na putu ličnog napretka i usavršavanja koje u toku života, kao teren u ratu, osvajamo, gubimo i ponovo osvajamo. S godinama, tačnije rečeno sa starošću, koja nastupa polako i tiho kao sumrak na zemlju, krv hladni, nagoni odumiru, savlađujemo se i obuzdavamo lakše, tako da i bez svoje velike zasluge govorimo manje, možda razumnije i čovečnije. Ali to nije dovoljno. Vreme je da se pređe na postizavanje višeg stepena, a to je: unutarnje ćutanje. Šta vredi što mudro držimo jezik za zubima, ako u nama još sve vri od oštrih sudova i brzopletih replika koje ne pokreću naš jezik i ne prelaze preko usana, ali potresaju i paraju našu unutrašnjost? Često mogu da se vide takvi starci koji smireno i prepodobno ćute, ali im se u pogledu i podrhtavanju usnica javlja ponekad odraz unutarnjih kivnih i zloćudnih monologa i dijaloga.

Bilo je vreme da već naučimo da u sebi ćutimo. Sve nas poziva na to. Priroda sama nam pomaže u tome. Vreme je, jer inače će nam se desiti da do kraja zlo živimo i, na kraju, ružno umremo. A to je strašno.

******


Budite nepoverljivi prema sebe, svojim osećanjima i raspoloženjima. Budite nepoverljivi prema sebi pa nećete imati potrebe da budete preterano nepoverljivi prema celom ostalom svetu. A time ćete biti bolji, pravedniji, svima prijatniji, i sami sebi lakši. Čim osetite opštu zlovolju prema svetu i nepoverenje prema ljudima, više nego što je to razumno opravdano i potrebno, odmah budite na oprezu, ali prema samom sebi, i obratite pažnju na svoju unutrašnjost, jer to je najbolji znak da u nešto vama nije u redu.


Znakovi pored puta - I. Andric


Zadnja izmjena: SUZY; sri aug 05, 2009 12:08 am; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: uto aug 04, 2009 7:32 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
PRIČA

Sećam se samo
da je bila nevina i tanka
i da joj je kosa bila
topla kao crna svila u nedrima golim
i da je u nama
pre uranka
zamirisao bagrem beo

Slučajno se setih
neveseo
jer volim da sklopim oči i ćutim

Dogodine
kad bagrem ponovo zamiriše
ko zna gde ću biti
u tišini slutim
da joj se imena ne mogu setiti
nikad više


Miloš Crnjanski


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: uto aug 04, 2009 7:47 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
Nas dan je zelena jabuka na dvoje presecena
gledam te, ti me ne vidis
izmedju nas je slepo sunce
Na stepenicama zagrljaj nas rastrgnut,
zoves me, ja te ne cujem
izmedju nas je gluvi vazduh
Po izlozima usne moje traze tvoj osmeh,
na raskrsnici poljubac nas pregazen
Ruku sam ti dao, ti je ne osecas
praznina te je zagrlila
Po trgovima suza moja trazi tvoje oci,
uvece se dan moj mrtav
s mrtvim danom tvojim sastane
Samo u snu istim predelima hodamo

Vasko Popa


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: uto aug 04, 2009 7:47 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
MOŽDA SPAVA



Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja,
Pesmu jednu u snu što sam svu noć slušao:
Da je čujem uzalud sam danas kušao,
Kao da je pesma bila sreća moja sva.
Zaboravio sam jutros pesmu jednu ja.

U snu svome nisam znao za budjenja moć,
I da zemlji treba sunca, jutra i zore;
Da u danu gube zvezde bele odore;
Bledi mesec da se kreće u umrlu noc.
U snu svome nisam znao za budjenja moć.

Ja sad jedva mogu znati da imadoh san,
I u njemu oči neke, nebo nečije,
Neko lice, ne znam kakvo, možda dečije,
Staru pesmu, stare zvezde, neki stari dan.
Ja sad jedva mogu znati da imadoh san.

Ne sećam se ničeg više, ni očiju tih:
Kao da je san mi ceo bio od pene,
Il' te oči da su moja duša van mene,
Ni arije, ni sveg drugog, što ja noćas snih;
Ne sećam se ničeg više, ni očiju tih.

Ali slutim, a slutiti još jedino znam.
Ja sad slutim za te oci, da su bas one,
Što me čudno po životu vode i gone:
U snu dodju, da me vide, šta li radim sam.
Ali slutim, a slutiti jos jedino znam.

Da me vide dodju oči, i ja vidim tad
I te oči, i tu ljubav, i taj put sreće;
Njene oči, njeno lice, njeno proleće
U snu vidim, ali ne znam, što ne vidim sad.
Da me vide, dodju oči, i ja vidim tad.

Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet,
I njen pogled što me gleda kao iz cveća,
Što me gleda, što mi kaze, da me oseća,
Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet,
Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.

Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas;
Ne znam mesto na kom živi ili počiva;
Ne znam zašto nju i san mi java pokriva;
Možda spava, i grob tužno neguje joj stas.
Ja sad nemam svoju dragu, i njen ne znam glas.

Možda spava sa očima izvan svakog zla,
Izvan stvari, iluzija, izvan života,
I s njom spava, nevidjena, njena lepota;
Možda živi i doći ce posle ovog sna.
Možda spava sa očima izvan svakog zla.



DIS


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: uto aug 04, 2009 8:00 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
PRESTANAK JAVE

Dolaze dani i noći bez jave,
I kao senke, bez šuma, nestaju;
U snu, prolazom oko moje glave
Svi doga?aji i stvarnost nestaju.
Dolaze dani i noći bez jave.

Sad ne poznajem izraz božijeg sveta
I nemam pojma za misli i boje;
Nebo i zemlja više mi ne smeta,
Kao ni ljubav, k'o ni rane moje.
Sad ne poznajem izraz božjeg sveta,

Gde duh lagano, nečujno opada
Kao lepota, prah leptira, cveće;
I ja ne vidim da mi sve propada,
I da l' me išta može da pokreće.
Gde duh lagano, nečujno opada.

Ja ne znam gde su moje noći sure
I stare strasti, ma'ovina stara;
I ne znam gde su moje avanture,
I srce ludo, da l' se već odmara.
Ja ne znam gde su moje noći sure.

Ja ne znam više da l' se sećam sada
Jednog momenta i izraza lica
Jednog momenta da l' se sećam, mada
Još gledam sebe vezanih vilica.
Ja ne znam više da l' se sećam sada.

Ni kad je doš'o oblik zaborava.
I ne osećam strasti, ni oluje,
Ni kako diše mir, daljina plava.
I ja ne čujem suze, ni slavuje,
Ni kad je doš'o oblik zaborava.


A. Rembo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: uto aug 04, 2009 8:00 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
PRESTANAK JAVE

Dolaze dani i noći bez jave,
I kao senke, bez šuma, nestaju;
U snu, prolazom oko moje glave
Svi doga?aji i stvarnost nestaju.
Dolaze dani i noći bez jave.

Sad ne poznajem izraz božijeg sveta
I nemam pojma za misli i boje;
Nebo i zemlja više mi ne smeta,
Kao ni ljubav, k'o ni rane moje.
Sad ne poznajem izraz božjeg sveta,

Gde duh lagano, nečujno opada
Kao lepota, prah leptira, cveće;
I ja ne vidim da mi sve propada,
I da l' me išta može da pokreće.
Gde duh lagano, nečujno opada.

Ja ne znam gde su moje noći sure
I stare strasti, ma'ovina stara;
I ne znam gde su moje avanture,
I srce ludo, da l' se već odmara.
Ja ne znam gde su moje noći sure.

Ja ne znam više da l' se sećam sada
Jednog momenta i izraza lica
Jednog momenta da l' se sećam, mada
Još gledam sebe vezanih vilica.
Ja ne znam više da l' se sećam sada.

Ni kad je doš'o oblik zaborava.
I ne osećam strasti, ni oluje,
Ni kako diše mir, daljina plava.
I ja ne čujem suze, ni slavuje,
Ni kad je doš'o oblik zaborava.


A. Rembo


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: sri aug 05, 2009 5:36 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 31, 2007 8:27 pm
Postovi: 300
Lokacija: 7D
Pozdrav

Ovo sam skoro napisao, inspirisan SVRHOM....


SVRHA


Iz bitisanja ka nepostojanju,
iz nepostojanja ka bitisanju
biti svedok,
svrha svemu
da zašto sve da postoji
i čemu da se nada,
da nema ništa izvana
i da je u svemu postalo...
Posmatraču u svesti
koji je obojio iluziju
nekog vremena
istrgnutog iz večnosti,
ostaje da bira
jer je on izabran
da iluziju pretvori u stvarnost...
ili obrnuto...

Je li taj krug večnosti zatvor
ili je tamnica prostrana,
zaborav igra ulogu smrti
i neka nova okupljanja
za mnoštvo koje se ne seća Jednog!

Tako sam ,,sam,, u svom
vremenu Egzistencija,
da razumem ,,SEBE,,
jurim kroz holove vremena
za svedokom koji ne nosi ništa
osim vere...

...da je SUDBINA biti BOG...
i ništa više!

Biti SVE i NIŠTA
podrazumeva izbor posmatrača
da sklopi oči,
ili da zuri u postojanje...


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: sri aug 05, 2009 9:19 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
Sudbina

Skamenjena na velikom trgu snova,
naslonjena uz bridove neba,
prestrasena u grlu rose,
nijema poput leptira
okrecem svoje lice zemlji
jer svuda nalazim tebe.
Hrabra na zici iznad ponora,
ponosna medju obalama ohole rijeke,
ja dozivam noc prisutnih godina,
sav ocaj napustenih drvoreda,
sve naricaljke predaka
jer svuda nalazim tebe.

U ustima ovog zdenca
ne dodirujem rubove vode,
ni dno u srcima riba,
prolazim poput kise
kroz tkanine jesenjih gradova,
vezujem se gladju,
ranjavam vid na ostrici sunca
stojim na paljevini vlastita sluha,
poklanjam se izvoru mora
i pronalazim svoj strah.

Odrezala sam kosu
spalila sam lice
oderala sam kozu
pretvorila sam se u izgorio pejzaz,
ali ti me prepoznajes.
Zbog tebe
odijevala sam se u lice trava
i zaustavljala sam sjene mjeseca
na svim oblicima tvog vrata,
zbog tebe
u ovoj polovini mog dlana,
rasprostirala sam vrtove rijeci
koje pamtim od djetinjstva,
kad su igre bile svecane,
a kosa jos mlada.



Nisam zaboravila korijenje ociju
na obali onog drugog svijeta
sto me doziva
mrezom svog glasa
i tjeskobom snijega,
nisam stajala kraj rijeke,
nisam gledala brodove
koji odnose dijelove naseg tijela,
nisam okusila ruze
na snopovima plemenitih ljeta.



Zbog tebe
pamtila sam oblike zagrljaja,
dvije male bitke
na obronku straha,
robovala sam stablima
i pijesku pred zatisje vjetra,
nosila sam tudje haljine,
pretvarala sam se u zeca i srnu,
moja su stopala
bila ograda od zice.
Zbog tebe
ne znam vitka i rana jutra
i ja se bez sjecanja
radujem oblini mladog sljunka,
jer tko ce od sinova mojih
nalik mijenama duge,
zaustaviti mahovinu i dane
sto prodiru u pore mog sna?



Tko ce kad tebe nema
zatvoriti vrata
zatvoriti usta
zaustaviti krv,
pred dolaskom divljih stada godina?

Irena Vrkljan


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: sri aug 05, 2009 11:20 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
Kad sam je drugi put video

Kad sam je drugi put video rekao sam:
“Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu.”
Obećala je da će doći ako bude lepo vreme
Brinuo sam o vremenu pisao svim
meteorološkim stanicama
Svim poštarima svim pesnicima a naročito
sebi
Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
Bojao sam se da preko noći ne izbije rat
Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu
naš sastanak
Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost.
Te noci sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu
tu ženu sa dve senke
Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime
Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom
Koju sam davno sreo na ulici i pitao:
Gospodjice, osećam se kao stvar koju ste izgubili
Da nisam možda ispao iz vaše tašne.
Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i
lične ljubavnike
Volim je više no što mogu da izdržim
Više od mojih raširenih ruku
Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta
i ludila
Moj snu kao asfalt izbušen njenim štiklama
Noći za mene sve duža bačena između nas
Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje
Moje su uši pune njenog karmina
Te providne te hladne uši to slatko u njima
Kad se kao prozori zamagle od njenog daha.
Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta
Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje
glave
Šumo vremena šumo ničega ljubavna šumo
Još ne prestaje da me boli uvo
Koje mi je pre rođenja otkinuo Van Gog
To uvo što krvari putujući u ljubavnim
kovertama.
U staklenu zoru palu u prašinu
Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih
slobodno jaukao
Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje
vazduha
Radnice po podne na tuđem balkonu
Već dvadeset godina moj pokojni otac ne
popravlja telefon
Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih
isprava
O koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni
O koliko ćemo biti sami u svojim grobovima
Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće
I visoke prozore spuštam pred njene noge
Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu
kuću
Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju
Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj
glavi
Taj anđeo isprljan suncem list vode list vazduha
Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju
O sunce nađeno među otpacima
Zuje uporednici kao telegrafske žice
Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu
I mrtve ih krila godinama zadrzavaju u
visinama
Kao što mene njena obećanja zadržavaju u
životu.
O siroče u srcu što ti brišem suze
Moja nesrećna ljubavi razmeno đubreta
Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to
izmislio
Kuća ništavilo na svim prozorima
Sve je dignuto u vazduh
Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave
nadom.

Matija Bećković


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: sub aug 08, 2009 8:33 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
Епископ Николај
Молитве на језеру
I
Ко ме то гледа нетремице кроза све звезде на небу и све ствари на земљи?
Закрите очи своје, звезде и ствари; не гледајте наготу моју. Довољно ме стид пече кроз моје очи.
Шта имате да видите? Дрво живота, које се смањило у трн на друму, те убада и себе и друге. Шта друго - него пламен небесни зароњен у блато, те нити светли нити се гаси?
Орачи, није главно ваше орање но Господ што посматра.
Певачи, није главно ваша песма но Господ што слуша.
Спавачи, није главно ваше спавање но Господ што бди.
Није главно нешто воде у шкаљама око језера но језеро је главно.
Шта је све време људско до један талас што окваси врео песак на обали, па се покаја што остави језеро, јер пресахну?
О звезде и ствари, не гледајте у мене но у Господа са очима. Он једини види. У њега гледајте и видећете себе у домовини својој.
Нашто вам гледање у мене: у слику изгнанства свога? У огледало своје журне пролазности?


Nadam se da ćete se potruditi da ove reči Vladike Nikolaja čitate van ikakvog konteksta religije ili bilo koje ideološki obojene predstave. Čitajte celim bićem, i ne zamarajte se kako će to drugi videti. Bitno je kako ih vi doživljavate. Budite malo sami sa sobom i u sebi.

Pozdrav iz "celog bića" :love5:

SUZY :love9:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: čet aug 13, 2009 5:05 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
Тајна рођења

О црвенило ми дотече из матере
Светлост, чуј, из дома где се не враћа
Пламени зрак, чуј! кроз пребеле шаторе
За смешног младића
(Коме се визија детињства враћа
Црвени зрак мозак да прободе!
Дубока звучна шума подсети на стадо младих јарића;
Ја вам нећу рећи никада црвену плиму слободе,
Ја вам нећу споменути никада
Прашумски занос слободе!

А колико супом појих заносних својих снова,
Колико врућих небеса кусах то из тањира:
трбух још памти тежину и грч богова,
Остатке чије протера са мучног трбушног пира!
Али црвена светлост дома где се не враћа,
И крепко тело још звучно од химни и покрета
Побркаће ме код начела и каљача,
Побркати - ха дивоте! - и отуђити од света!
Та изађох из џунгле намирисане
И покрих земљу телом да је сачувам од испарења,
И њушках је тако дуге дане
Док не застрепих од раздражења.
Али умрли већ дом где се не враћа
Одвући ће ме тајном до места смртног кошмара,
И неће ми рећи нико тад - која је стаза најкраћа
До спасења: Но умрећу, видим, од прскања
Дамара.


Rastko Petrović


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: pet aug 14, 2009 2:05 am 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet dec 29, 2005 1:26 am
Postovi: 456
Suzy, ti si se ovdje bas raspisala :) .... hvala :hug: :love5:

Nasla sam nesto poslije duzeg vremena, vrijedilo je chekati ...

Probaš i uspeš...

I odjednom sam shvatio:
postoje reči bez usana.
I verovanje bez daha.
To je nekakav izazov onoga što je ispred nas,
kao da te začikuju da nešto nećeš uspeti,
a ti probaš i uspeš.

Zamisli da si sova i dužnost ti je da žmuriš
i da se bojiš svetlosti.
A ti se čvrsto zarekneš i hipnotišeš sunce.

Objašnjavanjem stvari,
oduzimamo im nešto od one lepe čarolije,
od onog zlatastog omota,
ispod kojeg se kriju tolika čudesna
značenja svega što izgleda isto.

Reči su iskraćale. I iznošene. I krpljene.
Mereno od pre vremena i mnogo posle vremena,
ostaje samo smisao kao čudo svih čuđenja

M.A.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Dva Svijeta
PostPostano: sub aug 15, 2009 12:58 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jan 21, 2005 10:12 pm
Postovi: 121
Poucna prica o Svijetu koji zaista postoji,a pojavljuje se kao nepostojeci,i o svijetu koji zaista nepostoji a pojavljuje se kao postojeci.

On,(Allah) daje da se nepostojanje pokaze postojecim i velicajnim;
On daje da se postojanje u obliku nepostojecem pojavi.
On je more sakrio,a pjenu vidljivom ucinio;
On je vjetar sakrio a tebi je prasinu pokazao.
Prasina se u zrak vrti,poput munare:
Zar se prasina uzdignuti moze sama od sebe ?
U visinu prasinu vidis,o ti,vida nemocnog:
Vjetar ne vidis osim preko znanja cinjenicnog.
Vidis kako se pjena u svim smjerovima krece:
Pjena bez mora nemoze da se pokrece.
Pjenu vidis culima,a Morepreko znanja:
Misao je sakrivena a govor ocigledan.
Mi negiranje smatramo potvrdzivanjem:
Mi imamo oko koje vidi samo nepostojece.
Oko koje je nastalo u stanju sna,
Zar moze ista vidjeti osim utvare i nepostojanje ?
Neumitno je da nas zbunjuje greska,
Jer istina je skrivena a Fantazija vidljiva.

Pitajuci se sto je On (Allah) nepostojanje tako vidljivim ucinio,
A zasto je Istinu od ociju nasih sakrio.
Slava Tebi,o Tkalacki Majstore magije,
Koji dajes da Izmet izgleda cist onima koji zastranise.
Sihirbazi (carobnjaci) pred trgovcima brzo mjere mjesecinu,
A kao zaradu zlato dobijaju.
Kad vjestim trikovima ovakvim oni uzmu novac,
Iz ruke kupaca novac ode,a i tkaninu nema.
Dunjaluk je sihirbaz a mi snjim trgujemo,
I od njega izmjerenu mjesecinu kupujemo.
On carobnjacki brzo arsinom premjeri
Petsto arsina tkanine iz mjeseceve svjetlosti.
Pa kad uzme novac,a to je tvoj zivot,o robe,
Novac nestane,kesa ti je prazna,a nema ni tkanine.
Uciti moras: "Reci,utjecem se,vicuci:
"O Jedini,dodji,od vjestica i cvorova me spasi.
Sihirbasice ove u cvorove pusu:pomozi nam,
O Ti,ciju pomoc trazimo protiv pobjede i mata."
Ali prizivaj ga i jezikom djela,
O covjece casni,jer jezik rjecima je slab.

Na dunjaluku tri saputnika imas:
Jedan je vjera a izdajnici su druga dva.
Od ona dva,jedan su prijatelji a drugi imovina;
a onaj treci je vjeran a to je izvrsnost u djelima.
Bogatstvo iz palata tvojih nece stobom ici;
Prijatelj ce doci,ali ce te samo do mezara pratiti.
Kad tvoj dan smrtni dodje u susret tebi,
Tvoj prijatelj ce reci,jezikom svojim osjecanja pravih:
"Dovde sam doso:dalje te necu pratiti,
Kod mezara tvog malo cu ostati."
Samo su tvoja djela odana: ucini ih utocistem,
Jer ce ona stobom ici u dubine mezarske.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: sub aug 15, 2009 2:29 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jan 21, 2005 10:12 pm
Postovi: 121
U svakom trenu jedan dah zivota nestaje,
pogledas li,shvatices da jos malo ostaje.
Pedeset ti godina pobjeze dok spavas,ludi covjece,
mozes li ih pristici sada kad ti jos samo pet dana ostade?!
Jadan li je onaj koji ode,a smisao zivota ne otkrije,
zvone zvona prolaska,on spremio nije kofere.
Slatka pospanost u jutro njegovog polaska,
odvrati od putovanja nemarnog putnika.
Ko ovdje dodje,sebi kucu lijepu sagradi;
no,svi moraju ici,kucu drugom ostaviti.
Neki su opet na muci tudjoj zadovoljavali svoje sujete;
no,niko od nas ovdje vjecno ne ostaje.
O,nemoj svoju ljubav dati toj nestalnoj ljubi,
to prevrtljivo bice nije dostojno tvoje ljubavi!
I dobri i losi na smrt su osudjeni ovdje;
sretan je onaj koji tamo vrlinu ponese.
Posalji sretnu opskrbu u grob,prije no u nj legnes;
ako to sam ne ucinis,zar ce to neko uciniti za tebe?
Zivot je poput snijeznih pahuljica,a sunce proljeca przi;
gospodine,sujeta ovog dana u trenu se jednom istopi!
A ti,nesretnice,na bazar zivota krenuo si ruku praznih,
plasim se,torbak tvoj ce na kraju prazan ostati.
Ko god pojede zito svoje dok jos zrelo nije,
trazice ostatke zita na njivi komsije.


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: sri aug 19, 2009 12:39 pm 
Offline
Član foruma

Pridružen/a: pet jan 21, 2005 10:12 pm
Postovi: 121
Poslusaj ovu hikaju o tome kako su se u Bagdadu
Posvadjali bajrak i zavjesa.

Bajrak,uprashen na putovanju,izmucen u marshu,
Rece zavjesi prjekorno:

"Ti i ja smo drugovi po polozaju i poslu:
Sluge smo Sultanovog dvora.
Ja sluzim i ni casa nemam mira;
Neprestano sam u ratnim pohodima.
Ti nisi osjetila teskoce,ni tvrdjava,
Ni pustinja,ni vjetrova,ni prasine,ni vijavice.
Moj trud i moje zasluge su vece od tvojih.
Po cemu ti uzivas veci ugled ?
Ti si u zagrljaju mjesecolikih robova
i robinja koje na jasmin mirisu.
Ja sam dopao u rukama konjusnika;
Vezan za pohode,stalno svijetom tumaram.
I opet me ispred vrata ostave,
a ti u sobama uzivas.

Zavjesa prozbori: "Ja saginjem glavu pragu;
ne dizem je prema nebu kao ti.
Ko god nadmeno dize glavu
Sam svoj vrat osijeca."


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: ned aug 23, 2009 11:56 pm 
Offline
Početnik
Avatar

Pridružen/a: pon apr 13, 2009 10:43 pm
Postovi: 28
Trulež

Smrad truleži,
nastao crvanjem,
nekad zdrave duše,
ubija i reže.

Širi se i ubija,
tamani sve što živi,
što se smije,
i što voli.

Mržnja je ključ,
koji zaključava kavez,
iz kojeg ionako,
nećeš izaći.

Da li je izlaz rješenje,
ili samo novi kavez?
Ključ je ti, ključ je ja,
daleko, a blizu.

_________________
Kakve su ti misli, takav ti je život!


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: uto aug 25, 2009 7:21 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
NIKOLAJ VELIMIROVIC

Ljudi koji ne mogu vladati svojim srcem, još manje mogu vladati svojim jezikom.

Ljudi koji ne mogu videti svet u sebi, još manje mogu videti sebe u svetu.

Bezbožnik se boji skoropostižne smrti, lopov se boji obijača, ubica se boji mača, gordljivac se boji sramote, klevetnik se boji suda istine.

Veliko bogatstvo otkriva siromaštinu.

Telesni brak je samo simbol duhovnog braka. U telesnom braku prvo pristupaju radosti pa onda gorčine, dok u duhovnom prvo gorčine pa radosti.

Vlast je veliko iskušenje i malo je onih koji mogu tom iskušenju odoleti.

Od pamtiveka vuci kolju jaganjce, a nikada nijedno jagnje nije zaklalao vuka. Pa ipak je u svetu vise jaganjaca nego vukova.

Često jednog dana kad učiniš jedan greh, učinićeš i drugi, i kad pokažeš jednu vrlinu pokazaćeš i drugu.
Ko ima veliko ima i malo.

Gospodar duše, gospodar je i tela.

Kao što se sveća od sveće pali, tako i dobro delo od dobrog dela.

Učini dobro i zakopaj pod kamen, ono će od kamena načiniti sebi jezik i objaviti se.

Ko daleko ode sa đavolom u šetnju, teško se vraća na pravi put.

Što više slasti to je manje slatko, što više gorčine to je manje gorko.

Vladanje zastrašivanjem je očajno i poslednje sredstvo u rukama nemoćnih upravitelja jedne zemlje.

Neprolazne vrednosti su dragocenije od prolaznih kao što je večnost dragocenija od vremena. A neprolazne vrednosti ulaze u okvir zdravlja duševnog.

Istina ne zavisi od vremena i nije ni nova ni stara, nego upravo Istina, juče, danas, sutra.

Ako se knjige budu množile današnjom brzinom, biće više učitelja nego učenika i razbiće se pamet od knjige čoveku kao ogledalo kad se razbije na stotinu parčeta.

Biranje kraljica lepote moderni je običaj starih latinskih naroda. U stvari, to je samo jedna vešto prikrivena trgovina belim robljem.

Kad čovek misli da je na vrhuncu svog uspeha, tada, u stvari, stoji na granici svoje propasti.

Lenjost je jedan od smrtnih grehova jer umrtvljuje dušu u čoveku. Lenjo telo je gnezdo poroka, lenja duša naseobina đavola.

Kad radiš, ne gledaj samo korist, i dobit, i uspeh. Lepota i naslada koju jedan stolar oseća pri tesanju, struganju, glačanju i sklapanju drveta ne da se ničim isplatiti. Moralna lepota, lepota duše, srca i karaktera svetli i kroz najružnije lice čovečije.

Kakvu ljubav prema prijateljima nudi takve će i prijatelje naći.

Ljudi koji ne mogu videti svet u sebi još manje mogu videti sebe u svetu.

Ljudi koji ne mogu učestvovati u tuđem bolu, još manje mogu učestvovati u tuđoj radosti.

Zalud je bure od najskupljeg drveta kad s u njemu drži ukislo vino.

O tri stvari ne žuri dok govoriš: O Bogu, dok ne utvrdiš veru u njega. O tuđem grehu dok se ne setiš svoga i o sutrašnjem danu, dok ne svane.

Ne prljaj onoga koji se počeo prati nego mu pomozi da se opere.

Ko nije stradao od požara u sebi, taj će zajaukati kad mu prst oprže.

Voda se može upotrebiti za električnu vodenicu, ali i za potop sveta.

Kao što suze teku od velike žalosti, ali i od velike radosti, tako strah obuzima čoveka od velikog zločina, ali i od velike žrtve.

Ako sam pozvan da se branim ja ću ćutati, ako sam pozvan da branim istinu ja ću govoriti.


Ako putnici znaju, recimo, koliko je kamenova u kaldrmi puta i koliko je zrna peska pod kaldrmom, i ako znaju imena sveg drveća i svih travki što rastu pokraj puta - šta im pomaže sve to znanje, ako ne znaju gde je put počeo, i gde će se završiti, i odakle su pošli i kuda idu?

Posvednevno ljudi žive i opšte više verom nego ičim drugim. U gostionici čovek ruča s verom da u jelu nije otrov, spava u postelji s verom da pod jastukom nisu škorpije, prima na pijaci banknotu s verom da nije lažna, kupuje u dućanu šibicu s verom da nije vlažna, iznajmljuje kočiju s verom da će ga kočijaš odvesti tamo gde treba, putuje železnicom s verom da je vozovođa normalan čovek, koji ne misli na samoubistvo. Težak seje žito s verom da će seme nići. Čobanin goni stado na pašu s verom da mu trava nije preko noći usahla. Žena žuri s krčagom na izvor s verom da iz njega voda još teče. Škola počiva na veri učenika i učitelja. Država počiva na veri građanina u građanina i u vlast. Brak postoji na veri, u dobronamernost obe strane. Prijateljstvo postoji na veri u iskrenost obe strane.
Vera čovekova nije drugo nego otvaranje vrata duše i dopuštenje Bogu da uđe?

Moja vera u Boga ne smeta mi da usvojim svu pravu nauku od alfe do omege? Najbolja nauka stoji u savršenoj harmoniji sa najboljom verom. A najbolji se nikad ne prepiru: najbolji se razumeju i ljube. Niski ili nejednaki se prepiru i glože i uživaju u prepiranju i gloženju. No prepiranje i gloženje psevdovere i psevdonauke pokoleba mnoge proste duše u veri.

Obrazovan je onaj koji ima obraza.

Školovan je onaj čovek koji je uspeo da očisti jezik od gadnih reči i svoje srce od smradnih želja i svoj um od bezbožnih misli. Ko nije ovo uspeo tome školovanje pomaže samo da jednom naučenom veštinom zarađuje sebi za hleb kao što školovan (na svoj način) medved zarađuje svojom veštinom igranja.

Bogatstvo je dobro kad se može u dobro delo obratiti. Bogatstvo je zlo kad, mesto da da slobodu čoveku stavi svoga sopstvenika u službu.

Zavidi li ko gubavome? Ne zavidi. Zašto onda poneko zavidi zlome, kad je zlo veća bolest od gube? Guba je bolest tela a zlo je bolest duše.

Mrzi na zlo, no ne mrzi na čoveka koji čini zlo, jer je bolesnik. Ako možeš leči bolesnika, no ne ubijaj ga mržnjom svojom.

Istina je šira, viša i dublja od vasione. Zato se istina ne može znati - ona se može otkriti duhovnom čoveku, kao što se dan ne može znati, no može se otkriti otvorenom oku.

Reći za jednu veru ili jednu filozofiju da sadrži svu istinu isto je što i reći da sve druge vere i filozofije sadrže sve zablude. Od ove brutalnosti retko je kad slobodna velika masa ljudi. A zadobiti ovu slobodu znači učiniti jedan divovski korak ka veličini, ka božanstvu.

Najveće istine lakše ćeš dokazati ljudima životom no rečima. Zato i ne počinji govoriti o njima prvo jezikom jer ćeš ih dovesti u sumnju.

Ko duhovno misli, taj dolazi do saznanja da nije svet prostraniji od čoveka, no obratno, da je čovek prostraniji od sveta. Neka vasiona uveća sebe i umnoži sebe još milion puta, moja duša preleće sve njene granice i svu je obuhvati kao ispolinska ruka malu loptu.

Smatraj svaki dan kao jedan ceo, otpočet i završen život. Odživi ga kao celinu a ne kao deo. Nek se svaki tvoj dan odroni od tebe kao ceo jedan čovek s kojim ćeš želeti da se opet sastaneš kao s prijateljem i da ga bez stida pokažeš vasioni.


:love5:


Zadnja izmjena: SUZY; uto aug 25, 2009 7:29 pm; ukupno mijenjano 1 put/a.

Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: uto aug 25, 2009 7:28 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: sub mar 21, 2009 7:38 pm
Postovi: 210
Lokacija: Beograd
MEŠA SELIMOVIĆ (1910 - 1982)

Ne volis da budes na smetnji, ne volis da te ko krivo pogleda, ne volis da ti iko ruznu rijec kaze. Kako onda mislis da zivis.

Dusa moze cesto da odrzi tijelo, ali tijelo dusu nikad; ona posrce i gubi se sama.

Ako bismo otpatili svaciju nesrecu, sta bi bilo od nas?

Najmanja je mogucnost da pogrijesim ako budem cutao.

- Sta bi ti savjetovao covjeku kome zelis dobro?
- Da se svojim misljenjem ne izdvaja medju ljudima s kojima zivi. Zato sto ce se onemoguciti prije nego sto ista ucini.
- Drugi moj savjet covjeku kome zelim dobro bio bi: ne govori uvijek ono sto mislis.

... sve je moguce, sve je na dohvat ruke, samo se covjek ne smije predati. Tesko jedok se ne odlucis, tada sve prepreke izgledaju neprelazne, sve teskoce nesavladive. Ali kad se otkines od sebe neodlucnog, kad pobijedis svoju malodusnost, otvore se pred tobom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen ni pun prijetnji.

Sve cemer, sirotinja, glad, nesrece... A zasto je tako? Ne znam. Mozda zato sto smo po prirodi zli, sto nas je bog obiljezio. Ili sto nas nesrece neprestano prate, pa se bojimo glasnog smijeha, bojimo se da cemo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas. Zar je ondacudo sto se uvijamo, krijemo, lazemo, mislimo samo na danasnji dan i samo na sebe, svoju srecu vidimo u tudjoj nesreci. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni.

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se ugasi. Izbrisati je, da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje, ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
Ovako se mjesaju utvare i zivot, pa nema ni cistog sjecanja ni cistog zivota.

Cetrdeset mi je godina, ruzno doba: covjek je jos mlad da bi imao zelja a vec star da ih ostvaruje. Steta sto nemam deset godina vise pa bi me starost cuvala
od pobuna, ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno.

Smijesno je mozda , bio sam covjek s onim od juce, i hocu da budem covjek s ovim od danas, drukcijim, mozda i suprotnim, ali me to ne buni, jer covjek je promjena, a zlo je ako ne poslusamo savjest kad se javi.

Niko nikome ne moze natovariti toliko muke na vrat koliko moze covjek sam sebi.

Nikad covjek ne smije misliti da je siguran, ni da je umrlo sto je proslo.

Nije vazno sto ne cinimo dobro, vazno je da ne cinimo zlo.

Ko oprosti, on je najveci.

Lijepo je osecanje ponosa, brani nas od kajanja.

Nekad i sad to su dva covjeka.

Ali ponekad, ne tako cesto, kad mi se zgadi laz, onda govorim istinu. Crno je, u teskom vremenu zivimo, a zivimo jadno i sramotno. Utjeha je samo sto ce oni koji budu poslije nas zivjeli, preturiti preko glave jos teza vremena, i pominjati nase dane kao srecne.

Lako ce se sporazumjeti dva covjeka koji misle.

Kud vojska prodje, trava ne nice, ali nicu djeca.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objasnjavati ni traziti joj razlog.

Od pamtivijeka sinovi su nerazumniji od oceva, i razuma bi tako sasvim nestalo, ali srecom, sinovi postanu razumni cim postanu ocevi.

Nemojte nikad reci da ste sreli najglupljeg covjeka; uvjek se moze desiti da ga neko pretekne!

Sve ce proci. Ali, kakva je to utjeha? Proci ce i radost, proci ce i ljubav, proci ce i zivot. Zar je nada u tome da sve prodje?

Pretvorio sam se u covjeka koji moli, a to je posljednje bice na zemlji. Ispod toga nema nista.

Zaustavice te na svakom koraku, ogadice ti svaki pokusaj, ponudiće ti bezbroj dokaza da je najbolje cutati, mirovati, gledati iz prikrajka.

Ono sto nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo.

... nije tesko kad biju, tesko je kad cekas. Gledas i cekac, pa boli unaprijed.
Boli i posle, ali je to lakse.

Covjek je nepopravljiv, i najcesce laze sam sebi.

Muz koji zeli sebi dobro, poslusace ono sto mu zena kaze.

Svakome cu priznati pravo da me prevari, osim prijatelju.

Neprijateljstvo obavezuje kao i prijateljstvo


:love5:


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: uto sep 01, 2009 9:07 am 
Offline
Moderator

Pridružen/a: pon jan 12, 2009 12:46 pm
Postovi: 1148
Lokacija: ni vrit ni mimo,Zagreb
POKREĆE me MISAO da OSJEĆAM da ZNAM da sam SVJESTAN da ZNAM da OSJEĆAM da MISLIM da me POKREĆE


Vrh
 Profil  
 
 Naslov: Re: Poetski kutak
PostPostano: sri sep 02, 2009 2:48 pm 
Offline
Član foruma
Avatar

Pridružen/a: čet sep 04, 2008 12:49 pm
Postovi: 408
Lokacija: extrawelt
Nisam li ti rekao: "Ne odlazi, jer Ja sam ti prijatelj?" U ovomu priviđenju
ništoće, Ja sam praizvor Života! Čak i ako Me gnjevan napustiš za
narednih stotinu tisuća godina, na kraju ćeš se vratiti, jer Ja sam tvoj istinski Cilj!
Nisam li ti rekao: "Ne zadovoljavaj se svjetovnim stvarima?" Jer Ja
oblikujem svetište tvojega zadovoljstva! Nisam li ti rekao: "Ja sam More, a
ti si riba?" Ne zamamljuj se obalom, jer Ja sam tvoje Kristalno More!
Nisam li ti rekao: " Ne ulijeći u zamku poput ptice?" Dođi k meni, jer
Ja sam Sila tvojega leta! Nisam li ti rekao: "Oni će te opljačkati i ostaviti te
smrznuta?"
A ja sam Vatra, Toplina, i Žar tvoje želje!
Nisam li ti rekao: "Umrljat će ti karakter, sve do zaborava da sam Ja
Izvor tvoje čistote?"
Nisam li ti rekao: "Ne pitaj kako ravnam tvojim životom?"
Jer Ja sam Tvorac, a nisam ravnatelj.
Ako ti je srce svjetiljka, daj joj da te odvede na tvoj pravi put.
A ako si pobožan, znaj da sam Ja tvoj Bog!

Rumi :love3: :love9:

_________________
Sve...i Ništa.


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove “stare”:  Redanje  
Započni novu temu Odgovori  [ 584 post(ov)a ]  Stranica Prethodna  1 ... 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18 ... 30  Sljedeća

Vremenska zona: UTC + 01:00


Online

Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju.


Powered by phpBB © 2010 phpBB Group
BH (BIH) by Šehić Nijaz