Ne, pandorina kutija je otvorena od kad je svijeta i vijeka, kartikeya. Molio bih da se moje tvrdnje ne uzimaju 100% kao tačne jer se nekih činjenica ne sjećam baš najbolje no u grubim crtama mogu da iznesem ono do čega sam došao.
Nisu samo katolici progonili bogumile nego i pravoslavci (a oni nisu
narod i ovo je vrlo bitno što si napisao), odnosno kraljevi/carevi tadašnje Srbije ( sv. Sava npr. se spominje kao mogući progonitelj, no nisam siguran gdje sam pročitao i da li je ova informacija skroz tačna ) te takođe vladari pravoslavne Bugarske i Vizantije. Bogumili su bili prijetnja za instituciju Crkvi i tadašnjih vladara osim u Bosni koja je dugo bila ''tampon zona'' a poslije će se to krvlju platiti što sam/smo osjetio/li na svojoj koži. Istorija balkanskih naroda je prekrivena sa mnogo dezinformacija jer su je mahom pisali osvajači ili pretendenti na Balkan a naših srednjevijekovnih spisa je malo. Naši spisi novijeg datuma su pisani sa pozicija i interesa nacionalni vladara i ''inteligencije'' te u njima ima dosta friziranja i falsifikata. Mi se mahom oslanjamo na spise iz Vizantije, Mletačke Republike, Dubrovačke Republike, Rima, Franačkog carstva, Ruskog carstava, Svetog Rimskog carstva, Austo-Ugarskog carstva i napokon Otomanskog carstva pa je vrlo teško razlučiti što se to zaistinski dešavalo davno na ovim prostorima no istoričari se svojski trude da raspletu Gordijev čvor. Slažem se da su naši preci bili na udaru Crkvi ali pravoslavlje je donešeno na Balkan (i u Rusiju) mačem i ognjem (kao i ostale) a ne voljom tadašnjih ljudi ili plemena i nije uopšte nevina. Neki moderni srpski istoriski istraživači tvrde da je Srpska Pravoslavna Crkva najveća genocidna organizacija uperena ka Srbima jer se Srbinom zove samo onaj koji je pripadnik te crkve i ne gleda se krvna niti plemenska linija. Njihova teorija je da se sa tim stavom oslabio Srpski narod odbacivanjem, oticanjem, asimilacijom u druge narode. Nadam se da je jasnija ova tvoja rečenica.
Citat:
Kasnije su na red došli pravoslavci koji su bili najbrojniji narod na balkanskom tlu.
Primjećujem je jer sam se dosta bavio ovom tematikom i shvatam da si htio reći nešto drugo ali je upravo ta povezanost vjera=narod vrlo bitna za razumjevaje današnjih problema na Balkanu. Moja agonija (odnosno moje Ličnosti) je bio pokušaj pronalaženja nekog uporišta u nacionalnom identitetu jer sam bio pod udarom okoline 90-ih i moje potrebe da negdje pripadam poslije raspada Yuge a potičem iz mješovitog braka. Ranije nisam imao nacionalni identitet, nisam imao pojma što su to nacije a sa ratovima sam doveden u situaciju da se opredjelim i pripadam ''nečemu''. To trenje,ta laž i poslije agonija zbog unutrašnjeg sukoba me je jednim djelom i dovela do traganja a kasnije i do ovog foruma. Imam Srpske, Hrvatske i Crnogorske korijene a geografski moji preci dolaze iz Dalmacije, Crne Gore, Bosne te Like, a prapostojbina mojeg plemena (tj. po prezimenu,muškoj lozi) je Hercegovina. Moji roditelji sebe smatraju geografski i kulturno vojvođanima a ja sebe hercegovcem sa primjesama svega ostalog (znači gdje je ko od nas odrastao). Poslije sam shvatio da ne pripadam niti jednoj naciji nego kulturi, odnosno jeziku, kako štokavici tako i čakavici. I to je jedina pripadnost. Ovo shvatanje me je dosta oslobodilo.
Da se vratim na temu...vjera=narod, a ovo je proisteklo iz srednjeg vijeka gdje se preko pravoslavne crkve vršila homogeizacija stanovništva te je kontrola vladara bila uspješnija.Srpski vladari su samo kopirali Vizantiski princip gdje se vladaru preko Crkve davala božanska pozicija. Pod naletom Turaka SPC je očuvala srpski nacionalni identitet, BPC bugarski a GPC grčki. Crnogorski nacionalni identitet je održala jaka plemenska povezanost odnosno svijest.Inače pretpostavlja se da su upravo Nemanjići ''krivi'' za neka trvenja između Srba i Crnogoraca ali uzimam ovu tvrdnju sa rezervom. Bosna nije stvorila svoj nacionalni identitet i potpala je pod formulu vjera=narod a to se pogoršalo sa islamizacijom stanovništva.Kod Srba na Balkanu je došlo do odliva jednog dijela stanovništva u druge nacije baš preko formule vjera=narod.Vjerovatno da se ovo može primjeniti i kontra kao i na ostale narode posebno ako im je jezik sličan ili isti. Ovo je vrlo interesantn pogled nekih istraživača u novije doba i diže mnogo bure. Jedino što je sigurno jeste da nas povezuje zajednički jezik sa svim varijacijama i slavenski korijeni.
Ovo što prenosiš iz knjige je vjerovatno dosta tačno ali Katolička crkva je počinila strašna zlodjela prema Hrvatima,Slovencima kao i Poljacima, Česima, Slovacima a ne samo pravoslavnim Srbima i Grcima(ili Vizantincima). Koliko je meni poznato u Hrvatskoj dolazi do procvata pismenosti(*) na maternjem jeziku tek od Napoleonovih osvajanja. Do tada su bili u upotrebi: latinski, talijanski, germanski i ugarski zavisno od doba. Kad je Austougarska povratila dominaciju vrlo brzo je ugušila pismenost odnosno školstvo, naročito u dalmaciji. Kakvo držanje u tami i neznanju hrvatskog te slovenačkog naroda. Sasvim suprotna pozicija je bila kod Srba u Austougarskoj. Oni su imali neku vrstu kulturne i poreske autonomije jedan period a pismenost je održavana kroz pravoslavnu crkvu a koliko mi je poznato Marija Terezija je tjerala Srbe u Vojvodini da grade svoje škole. Jednima oduzimaš a drugima daješ iz političkih interesa koji su dalekovidi sa pozicije vladanja regionom ali pogubni po naše nacije. Sa druge strane Srbima, Bugarima,Crnogorcima, Makedoncima i Grcima (za Albance ne znam) isto se desilo pod Otomanski carstvom kao i Hrvatima i Slovencima pod Austrougarskom carevinom. Slaveni na balkanu su bili žestoko ugnjetavani dug vremenski period. Mislim, pogledajmo cifre od 1000 ili više godina u Hrvata i Slovenaca te 500 godina kod ostalih (od strane Turaka). Ugjnetavanje je bilo dugo prisutno i u Albaniji te Rumuniji. Svi narodi balkana su duboko istaumatizovani i ta trauma se obično liječila na drugome, tj. komšiji naravno ratovima. Naša nesreća je što smo geopolitički postavljeni na granici između Istoka i Zapada tako da su se sve bitke za dominaciju prebijale nama preko leđa i to traje oko 1400 godina za slovene a nekih cca. 2500 (što je poznato iz pisanih izvora Grčke i Rima) za ostale tj. one koji su nestali kao narodi odnosno asimilovani od strane osvajača ili su se pojavili po drugim imenom. Čak i da smo bili pod jednom vjerom u novije doba pitanje je koliko bi izbjegli ratovanje i podjele. Najveću cijenu su platili oni koji su bili na granici razdvajanja izmedju vjera a to je upravo region gdje se priča štokavica i čakavica.Bosna i Hercegovina te Dalmacija i Lika su čini mi se prošli najgore a upravo na ovim područjima je bilo i najjače djelovanje bogumila što je vrlo interesantna činjenica.Intersantno mi je i da se u Bosni nalaze piramide a da se ta informacija maksimalno ignoriše od strane nauke. Ostaje da problem među slavenima na Balkanu nije izuzetak, ovo je problem na cijeloj planeti, a naročito u zonama interesa Crkvi odnosno velikih sila i ''malih'' naroda koji pate zbog njihovih sukoba.
(*) izuzimam pojavu glagoljice u dalmaciji i književnike potekle iz dalmatinskih gradova koji su imali neku autonomiju u srednjem vijeku. Samu glagoljicu Vatikan je vrlo brzo zabranio a bogosluženje se obavljalo na latinskom ili na jeziku vladara.
Pozdrav
