Citat:
“Blaženi su samotni i odabrani, jer vi morate naci kraljevstvo; zbog toga što ste iz njega
potekli, u njega cete se i vratiti”.
Prodrite u smisao svake rijeci: “Blaženi su samotni...” Tko je samotan? Onaj tko je odbacio potrebu biti potreban drugima, onaj koji više ne želi da ga žele. Samotnik je covjek koji je sasvim zadovoljan u sebi, onaj koji ne osjeca potrebu da mu drugi govore: “Znaš, ti si vrlo znacajna osoba”. On je unutar sebe doživio vlastit znacaj, i sada mu nikakve vanjske potvrde nisu neophodne. Smisao njegovog života ne dolazi mu od izvana - on ne prosjaci za smislom i znacajem - jer znacaj i smisao sjedinjeni su sa suštinom njegovog bica. Samotnik može živjeti sam za sebe, sam po sebi bez podrške sa strane.
Vi niste u stanju živjeti sa sobom. Kada god ste sami, osjecate nekakvu neizrecivu nelagodnost. Samoca je u vašoj svijesti povezana s osjecanjem tjeskobe i mrtvila. Što raditi? Gdje ici? Idite u crkvu, u neki klub, u kazalište- nije važno gdje, nadite nekoga, miješajte se sa gomilama, ili, jednostavno, idite u kupovinu. Za bogataša je kupovina jedina igra, jedini sport. Ako ste siromašni, i ako niste u stanju baviti se tom vrstom sporta, onda bar posmatrajte izloge! No bilo kako bilo, idite negdje, što dalje od sebe, što dalje od samoce. Biti sam, to je veoma teško, neobicno. Odakle ljudima tolika žudnja za drugima? Pa, kako odakle? Kada god je covjek u samoci, vaš znacaj pocinje da blijedi nevjerojatnom brzinom. Idite u prodavaonicu i kupite par nepotrebnih stvari; barem ce vam prodavac povratiti onaj izgubljeni osjecaj - da ste nekom nešto. Kupljena stvar nece vam vratiti poljuljani moral, nego prodavac - zbog toga smo opsjednuti kupovinom besmislenih stvari. Izadete u prodavaonicu samo da biste uzeli nešto - bilo što, u stvari - prodavac vas pogleda kao da ste kralj osobno. Svi se prodavaci ponašaju kao da u potpunosti zavise od vas - i vi se hvatate na to, iako znate da to sa istinom nema neke narocite veze. Kupci se na taj nacin iskorištavaju od pamtivijeka: prodavac vam uputi osmijeh koji je stavio na lice još prije deset godina. Docekuje vas kao ministra, s uzvikom dobrodošlice, i vi se stvarno osjecate kao netko tko je znacajan, skoro neophodan. Cini vam se da bi prodavac preminuo da niste pošli u kupovinu. Izgleda da je samo cekao da se pojavite - kako bi nastavio da diše normalno.
Po citavom svijetu, ljudske se oci krecu i love sve ono što covjeku može povratiti izgubljeni smisao i znacaj. Kada god vas pogleda neka žena, vama se podigne moral. Sada su i psiholozi otkrili tu tako jednostavnu cinjenicu: kada god udete u neku prostoriju - na aerodromu, na željeznickoj stanici ili u hotelu - i ako vas neka žena pogleda dva puta, ona je spremna da joj pridete. No, ako vam uputi jedan jedini pogled, ne obracajte pažnju, zaboravite. Psiholozi su cak i snimali takve situacije, proucavali su do krajnosti tu pojavu, i rijec je o cinjenici: kada god žena dva puta nekog pogleda, to je vec dovoljan znak - ona želi da joj uzvratite pozornost, i da joj pokažete svoju naklonost.
Covjek ulazi u restoran: žena ga osmotri, no ako smatra da nije zanimljiv, nece joj pasti na pamet da ga još jednom pogleda. I ženo-lovci to jako dobro znaju - to im je znanje vec eonima u genima. Psiholozi su sve to saznali tek prije nekih desetak ili dvadesetak godina. Ako žena - nakon što je obratila pažnju - uputi muškarcu joj jedan pogled, to je siguran znak da je zainteresirana. Poslala vam je nedvosmislen poziv, jer je spremna s vama odigrati igru ljubavi. Ali, ako vas žena ne pogleda i drugi put, onda su vrata zatvorena. Bolje vam je da zakucate na neka druga vrata - njena su za vas zasigurno zatvorena.
Kada god vas neka žena pogleda, kada god obrati pažnju na vas, vi se osjetite znacajnijim. U tom trenutku, cini vam se da ste jedinstveni. Zbog toga ljubav ima nešto magijsko u sebi. Ona vam daje toliko snage, novog poleta, bujnijeg života...
Ali - to je i problem, jer žena koja vas posmatra svakoga dana nece biti od neke vece vajde. Zbog toga se supružnici brzo zasite jedno drugog - jer kako cete moci da iz istog pogleda, svakoga dana, izvlacite istu radost... da ste bitni, da ste netko i nešto, da ste neophodni? Ubrzo se naviknete - ona vam je žena, maltene sestra, i išcezla je svaka draž osvajanja i borbe. Tada se pojavljuje želja: biti Bajron, biti Kazanova, biti Don Žuan, i ici od žene do žene. To, zapamtite dobro, nije seksualna potreba; ta “šetnja” nema veze ni sa seksom ni sa ljubavlju, jer ljubav je željeti da se ostvari sve dublji i dublji kontakt s jednom osobom. Ljubav se, po samoj svojoj prirodi, uvijek pokrece ka dubinama.
Ta potreba da se ide od žene do žene nema veze ni sa seksom ni sa ljubavlju: rijec je o cistoj egopotrebi. Ako možete svakoga dana osvajati neku drugu ženu, vremenom se pocinjete osjecati kao veliki osvajac - kao nešto vrlo znacajno i poželjno. I ako ste završili s jednom ženom, a nijedna druga ne obraca na vas pažnju, pocinjete nestajati. Zbog toga supružnici izgledaju nekako turobno, beživotno. Možete sa velike razdaljine utvrditi da li je par u braku ili tek na pocetku veze. Ako nisu u zvanicnoj zajednici, primijetiti cete da
su sretni, da pricaju i da se smiju: jednostavno uživaju u prisustvu voljenog bica. Ali, ako su muž i žena, odmah cete steci utisak da oni na jedvite jade podnose prisustvo onog drugog.
Mula Nasrudin je bio u braku dvadeset i pet godina, i baš na dan godišnjice, on se ubrzano spremao pobjeci iz kuce. Žena je ocekivala da se tog dana nešto promjeni - da makar nešto bude drugacije - ali, Nasrudin se ponašao kao i ranije... jedva je cekao da zalupi vrata za sobom i ode negdje: u kavanu, kod prijatelja, bilo gdje.
Žena ga je, zbog takvog njegovog ponašanja, izravno upitala: “Nasrudine, da li ti uopce znaš koji je danas dan?”
“Znam”. “Pa ucini onda nešto neobicno”, predloži mu žena.
“Važi”, rece Nasrudin. “Što, recimo kažeš za dva minuta tišine?”
Ako osjecate da vam je život nekako zapeo, to samo pokazuje jednu stvar: mislili ste da vam se dogodila ljubav. Nije to s ljubavlju imalo nikakve veze. Radilo se o pukoj potrebi ljudskog ega - da osvaja, da svakoga dana ima utisak da je potreban i neophodan. Kada osvojite nekog novog partnera, vaše se stanje ubrzo mijenja na bolje. To je požuda svakog politicara - on teži da ga citava zemlja želi. Što je Hitler pokušavao? Imao je potrebu da ubjedi svijet u svoju neophodnost. Želio je da ga planeta Zemlja smatra najpoželjnijim.
Ta vam potreba nece dopustiti da postanete samotni; politicar ne može biti duhovan - politicari su otišli u dijametralno suprotnom pravcu. Zbog toga je Isus jednom naglasio: “Lakše je kamili proci kroz iglene uši, nego bogatašu uci u kraljevstvo nebesko”. Zašto? Zbog toga što je covjek koji je gomilao svoja bogatstva želio postati znacajan kroz ono što posjeduje. Bogataš želi biti netko i nešto, a svako tko želi takvo ispunjenje, neka zna: vrata kraljevstva zatvorena su za njega.
Samo onaj koji je nitko i ništa može proci kroz rajske vratnice. Rijeku neznanja može prijeci samo onaj ciji je camac sasvim prazan. Do kraljevstva nebeskog stici ce samo covjek koji je shvatio: sva ta želja da se bude željen i poželjan je odraz ljudske neuroticnosti. Te ego potrebe su sasvim beskorisne... i ne samo da nemaju nikakvu korisnost u sebi - te potrebe su i veoma štetne. One vas izluduju, ali vas, zapamtite, nikada ne ispunjavaju.
Tko je samotan? Onaj u cijoj je duši nestala potreba biti potreban. Onaj koji je prestao u drugima tražiti smisao vlastitog života. Onaj koji više ne traži potvrdu iz tudih rijeci ili iz tudih pogleda. Ako mu poklonite svoju ljubav i svoju naklonost, on ce biti prirodno zahvalan, ali ako mu pokažete ravnodušno lice, to nece u njemu stvoriti ozlojedenost ili neko depresivno stanje. Ako mu ništa ne poklonite, sve je u redu - žaljenje ne postoji. Ako odlucite da ga posjetite, taj covjek ce svakako biti sretan, ali ako ne dodete - iako ste obecali, njegovo unutrašnje stanje nece se promijeniti. On ce uživati tiskajuci se u gomili, ali ako živi kao pustinjak, njegova sreca bice istovjetna.
Samotnika ne možete unesreciti, jer on je naucio živjeti u miru sa samim sobom - naucio je biti radost sam po sebi, i sam za sebe. Kao sam, on je samodovoljan. Zbog toga ljudi ne vole kada neki njihov prijatelj postane duhovan: ako muž pocne dublje uranjati u meditaciju, žena se silno uznemiri. Zašto? Cak ni njoj ne mora biti jasno zbog cega se toliko zabrinula. Ako žena krene predano moliti ili primjenjuje neku drugu spiritualnu tehniku, muž nije ravnodušan. Zbog cega? Nesvjesni strah polako se pocinje osvještavati. Strah je u tome što ona ili on pokušava postati samodovoljan. Zbog toga, ako se prosjecnoj ženi ponudi izbor: “Što bi više voljela - da ti muž postane alkoholicar ili meditant?”, ona ce prije izabrati pijanicu. Ako se mužu postavi slicno pitanje: “Da li bi više volio da ti žena postane sannyasin ili da zgriješi s nekim?”, iako nevoljno, muž ce da izabere ovu drugu mogucnost. .
Zašto? Zato što sannyasin predstavlja nekog tko je dovoljan samom sebi. Njemu nitko ne treba - nije zavisan ni u jednom smislu. To stvara strah, jer vi, ako ste u bilo kakvoj vezi s takvim covjekom, pocinjete osjecati vlastitu ništavnost. Citav vaš život izgraden je oko potrebe da vas on treba, da ste mu neophodni. Do malocas ste mislili da ta osoba može živjeti samo uz vašu pomoc, ali vaš ego ce biti razbijen u paramparcad kada saznate da je zavisni cvijet procvjetao i u samoci.
Ljubav je davanje. Bespostedno Davanje sebe.
Kada se Daje, ne ocekuje se nista za uzvrat. Bas nista. Ne ljubis nekoga da bi dobio poljubac, nego da bi drugome bilo lepo.
Ljubav je stanje bica. U tom stanju razmisljate kako da udovoljite nekome.
Tu nema onih zenskih igara, niti muskog sovinizma i egoizma.
Kada se Daje, to se radi svom srcem, potpuno se prepustas tome.
Ko daje, dobija desetostruko.
Ljubav ne trazi paznju.
Mi smo neiscrpni rezervoar iz kojeg se moze davati. Sto vise Das, vise Dobijes. Ka da dajes, ne ocekujes nista nazad.
Kada ljudi Vole, kazu da tada nemaju apetit. Nemaju ga jer se najedu energije ljubavi.
Kazu da Ljubav nema oci. Nema je zaista, jer oci pripadaju egu.
Ljubav ne osudjuje, nego u svemu trazi opravdanje i razumevanje.
Ljubav nije logicna.
Ljubav vidi neku drugu Lepotu, koju oko, ego, ne vidi. Nece je nikada ni videti.
Ljubav ne sumnja.
Ljubav uvek zna sta treba da Daje.
Ljubav nema predrasude ni kontejnere.
Ljubav niko i nista ne moze pobediti.
Kada nekoga Volis, polizaces ga i ako ne mirise "lepo". Tebi i onda mirise bas kako treba.
Kada pocnes da ocekujes, sumnjas, logicki razlisljas, Ljubav nestaje.
Ljubav moze da spozna i onaj koji nikada nista nije procitao. Zar to nije pravedno?
Ljubav se ne moze prepricati. Moze se samo pricati nesto o tome, ali vajde nema.
E ovo Rudar zna.
Nije dovoljno recit da napise o tome dve strane, ali zna.
Sunce i ljubav nam je Bog dao i toga mozemo imati koliko god hocemo, sve je do nas. Ne mislim da nas voli vise nego ptice nebeske, ali ako se za njih pobrinuo, valjda je i za nas. Ljubav oslobadja. Ne logika.
Pisacu jos, kad budem imao jos "reci" o Ljubavi. Od reci i onako nema vajde, ali mogu da pomognu da pronadjes Ljubav.