Postoji jedna stara indijska priča koje kaže kako je nekada davno jedan kralj naredio da mu dovedu pet ljudi koji su od rođenja bili slijepi. Kada su ih našli i doveli u njegov dvorac, kralj ih je skupio i rekao im kako će sada imati priliku da opipaju nešto što se zove - slon, a nakon toga će morati podrobno da mu opišu kako taj slon izgleda. Međutim, kralj je udesio tako da se svakom od ovih pet sljepaca dozvoli da opipa samo jedan dio slona, tako da je prvi opipao surlu, drugi - glavu i kljove, treći - noge, četvrti - lijevu stranu slonovog tijela, a peti sljepac opipao je samo - rep.

Onda ih je kralj opet okupio i zamolio da mu opišu kako slon izgleda. Nije prošlo dugo, ovih pet sljepaca su se počeli već toliko da se svađaju da umalo nije došlo i do tuče. Prvi je tvrdio da je slon sličan zmiji sa hrapavom kožom, drugi se odmah usprotivio tvrdeći kako slon nema nikakve veze sa zmijom nego je to nešto zaobljeno i veliko sa dva povinuta koplja koja iz toga vire, treći je tvrdio kako ova dvojica nemaju pojma, jer slon izgleda kao četiri debela kolca zabijena u zemlju itd. itd…

Svaki od sljepaca tvrdio je da slon izgleda upravo onako kako ga je on opipao, a nikome nije palo na pament da predloži, da svako od njih opiše ono što je opipao – pa će tako svi biti u stanju da sklope sliku slona i saznati kako on izgleda.

~***~

Naravno, slon u ovoj prici simbolizuje istinu a priča lijepo oslikava i naš pristup diskusiji na ovu temu. Međutim, da li mi uopšte imamo sposobnost za percepciju Istine, odnosno, objektivne realnosti?

Jedan veoma interesantan eksperiment uz pomoć hipnoze izveden je na sljedeći način. U prostoriji su sjedjele za stolom 3 osobe. Osoba A je hipnotisala osobu B i sugerisala joj da je osoba C iznenada nestala. Kad su osobu B povratili iz hipnotickog stanja, ona je i dalje vidjela osobu C, jer njen sistem vjerovanja ne dozvoljava mogućnost da čovjek može da nestane. Eksperiment je ponovljen s tim da je osoba A saopštila osobi B, koja je bila pod hipnozom, da su osobu C iznenada pozvali te da ova morala hitno da napusti prostoriju. Osoba C je ustala, otišla do vrata praveći se kako izlazi napolje, otvorila i zatvorila vrata a onda se vratila tamo gdje je prije sjedila. Kad je osoba A povratila osobu B iz hipnotičkog sna, osoba B nije više primjećivala osobu C. Međutim kad je osoba C uzela svoju šoljicu sa kafom, osoba B je na svoje zaprepaštenje vidjela kako se šoljica kreće sama od sebe kroz vazduh!? Šta je osoba B smatrala “objektivnom” činjenicom, nakon što je povraćena iz hipnoze? Da se u prostoriji nalaze samo ona i osoba A. Dva čovjeka! Ne moram ni da naglašavam da bi osoba B stavila na sto sve što je imala kao ulog u opkladu da se u prostoriji nalaze samo 2 čovjeka.

To “parcijalno sljepilo”, dovoljno da iskrivi percepciju objektivne realnosti u njenu suprotnost, čini se da je osobina većine ljudskih bića. S druge strane, percepcija i stanje svijesti čovjeka su takođe u direktnoj međusobnoj vezi.

Šta bi to bila objektivna percepcija i šta bi bila objektivna istina u realitetu u kome mi živimo?


Pozdrav!

www.galaksija.com

Kažu da je Isus rekao: "Istina će vas osloboditi." Bez obzira da li je Isus postojao ili ne i da li je on to rekao ili ne, svaka istina bi trebala da bude nešto što je objektivno tačno i što bi trebalo biti u stanju da se samo, nazavisno od vanjskih uticaja, održi na svojim nogama. Sam pokušaj uslovljavanja istine i njenog vezivanja za neku osobu ili sistem vjerovanja je jedan od glavnih metoda njenog iskrivljivanja i pretvaranja u laž. Pogledajte, na primjer, osnovna učenja bilo koje od današnjih religija.
Kako nas to stvarno istina može osloboditi?

Sama pomisao kako bi nas nešto moglo osloboditi navodi nas na pomisao da smo mi trenutno - zarobljenici. U slučaju da nas samo istina može osloboditi, onda ono što nas drži zarobljenim mora da bude nešto što je suprotno od nje, tj. – laž. Da bi se uopšte razmišljalo o slobodi, čovjek prvo treba da razumije da je on trenutno zarobljen od strane laži, odnosno, da su laži ono što ga drži u zarobljeništvu. Međutim, vrlo je malo onih koji će poduzeti sve što je u njihovoj moći, kako bi potpuno spoznali pravu dubinu i istinitost ove tvrdnje.

Kao prvo, moramo da razumijemo sam pojam laži, kao i to odakle on potiće.

Dok će neki od nas bar djelomično prihvatiti ideju da je ovaj svijet baziran na lažima i da su te laži izvor patnje ljudskog bića, istovremeno, vrlo je malo onih koji će tu zastati i zapitati se – zašto je to tako. Odakle takvo jedno stanje dolazi i koga treba da krivimo za to? Da li vjerujemo da je sama priroda ta koja je za to kriva, ili se tu radi o jednom prirodnom stanju stvari na ovoj planeti, - a možda postoje i neke više sile koje se trude da to bude tako? Da li vjerujemo da se taj problem, kao i njegovo rješenje nalaze tamo negdje drugo a ne - ovdje i sada?

Ukoliko bi zamislili ovu planetu kako ona postoji bez ljudskih bića, bez “domaćina”, koji obezbjeđuje pogodno tlo za održavanje, rast i razmnožavanje laži, onda ne bi bilo ni razloga za kojekakve laži i prevare da uopšte postoje. Sve laži i prevare koje postoje i definišu ovaj svijet, čini se da su nam obezbjeđene za naše vlastito “dobro”. Takođe se čini, da nam, kao ljudskim bićima, te laži i prevare veoma dobro pristaju. Znači, radi se o tome da je taj problem - u nama, pa stoga i njegovo rješenje treba da krene od nas, prvo na pojedinačnoj a kasnije na kolektivnoj bazi. To je prva i najvažnija stvar koju bi trebalo razumjeti. U svakom drugom slučaju mi ćemo uvijek biti podložni da postanemo žrtve nekog od mnogih “spasitelja” koji su se dobrovoljno izjasnili kako će nas zaštititi i preuzeti odgovornost za nas, na sebe.

Ako uzmemo npr. hrišćansku crkvu i njene stavove o Isusovom primjeru, od njih ćemo čuti kako je “on umro da bi okajao naše grijehe”. Korištenjem ovih par jednostavnih riječi oni su uspjeli da programiraju milione ljudi da se odreknu svoje lične odgovornosti, pa tako i jedne unutrašnje praiskonske sile uz čiju pomoć je svako od nas u stanju da promijeni svoju vlastitu realnost u zivotu. Istovremeno, ljudima je uljevena i jedna lažna nada kako će biti “nagrađeni” kad stignu gore, na nebo. O kakvoj se to nagradi može raditi i kakva se to nagrada može očekivati zato što neko negira istinu o suštinskoj prirodi svog bića tokom cijelog svog života, istovremeno odbijajući svaku mogućnost i priliku da učini nešto po tom pitanju?

Kad čovjek vidi objektivno stanje stvari i odakle ljudska patnja stvarno proizilazi, on će tek onda biti u stanju da svjesno povuče, odnosno, prekine sa svojim ličnim prilozima dinamici ove situacije. Tu je veoma bitno biti svjestan i toga da kad budemo to činili, ni u kom slučaju se ne bi trebali nadati ili očekivati da ćemo takvim svojim ponašanjem, odnosno, ličnim primjerom, da promjenimo i druge ljude. Naše nastojanje da preokrenemo ovaj dominantni entropični aspekt prirode postaje naš lični izbor i jedan takav akt je rezultat jedne duboke unutrašnje želje da razvijemo jedan svoj lični ukus za - samo one stvari koje su istinite. Nagon za jedan takav rad, na samom sebi, rađa se iz istinske ljubavi. Ljubav i čežnja su ti koji rađaju onaj viši dio nas samih, koji voli istinu i živi da bi je iskusio.

Istina je suština stvari, to je jedno prirodno stanje, nešto što stvarno jeste. Na taj način pohod ka istini postaje i pohod ka ljubavi, jer da bi nešto stvarno voljeli, mi moramo da poznajemo njegovu pravu suštinu. Ono što se od nas traži, to je da volimo istinu. Kad budemo napredovali na putu identifikovanja, istraživanja i prevazilaženja naše sebične prirode, naših automatskih reakcija, nešto kao da će nas stalno pitati koliko mi to stvarno želimo, koliko bi mi to stvarno voljeli da ostvarimo i koliko smo spremni da žrtvujemo kako bi to saznali (kasnije će se ispostaviti da su laži sve čega smo se morali odreći, da su one te koje smo toliko ljubomorno čuvali kao dio svog bića, jer smo ih smatrali istinom). Kad stignemo još malo dalje, postaće nam jasno kako neki ljudi stvarno čeznu za istinom, dok je se drugi istovremeno zgražavaju i boje. Kao rezultat toga, počinjemo da vidimo istinsku prirodu nas samih kao i svijeta u kome živimo. Vidjećemo taj dualitet takođe i u sebi, a kada vidimo oba ta aspekta, doći ćemo i u situaciju da se svjesno odlučimo za jedan od njih. Ukoliko izaberemo to da uvijek tražimo samo istinu, tim izborom ćemo odbaciti sve one restriktivne i iscrpljujuće efekte življenja jednog života koji je baziran na lažima i prestajemo da budemo podložni svim onim automatskim i nesvjesnim reakcijama koje su tipične za čovjekovu egzistenciju i patnju. Mi se oslobađamo, postajemo slobodni.

Kada pronađemo pravu istinu mi istovremeno dobijemo osjećaj kako smo spremni za nju sve da damo – dok je tako nešto nemoguće kada imamo posla sa lažima. Kad se predamo lažima, mi postajemo zajedno s njima - jedna cjelina, mi se tada, takođe, - sami pretvorimo u laž.

I sve se onda svodi na pružanje ljubavi ili istine svim onima koji istinski upitaju za nju. Tako se čini, da je jedina prava molitva - molitva za istinu. (Bog reče "bio sam riznica i bilo mi je drago kada su me poznavali”)."

Pohod ka istini je pohod koji mora da prožima svaki aspekt našeg bića, pa tako i života, unutrašnji i vanjski. U realnosti koja je bazirana na lažima, gdje su ljudska bića samo transportna sredstva uz pomoć kojih se laži rasprostiru, promovišu i održavaju, drugi način ni ne postoji da bi došlo do bilo kakvih promjena. Mi moramo postati otjelotvorenje istine i doseći onu tačku kada naše ponašanje, naše misli i naša djela - postaju istina, za kojom ovaj svijet, u stanju kakvom jeste, stvarno vapi. Razumjećemo i to da istina u ovom svijetu ne postoji, zato što se ona u njega, do sada, - nije ni mogla da uklopi. To je i razlog zašto se mnogi od onih koji potpuno prigrle istinu kao dio svog bića, vrlo često nađu u situacijama u koje više ne mogu da se uklope.

Pokušajmo da zamislimo nešto što ne posjeduje nikakvo znanje, bilo da se radi o nečemu svjesnom ili nesvjesnom. Bez znanja, mi bi bili ništa, mi jednostavno ne bi ni postojali. Naša egzistencija sama po sebi podrazumjeva određenu količinu znanja. Znači, znanje je ključ naše egzistencije. Vrsta i količina znanja koju mi otjelovljujemo definiše našu egzistenciju. Dok samu egzistenciju možemo definisati kao “ono što jeste,” vjerovatno postoje i različiti nivoi iste te egzistencije, znači, nivoi “onoga što jeste”. Stepeni ili stepenice realiteta, da tako kažemo. Manje znanja, tu bi značilo isto što i manje egzistencije, a iluzorno znanje, podrazumjevalo bi jednu iluzornu, odnosno nestvarnu egzistenciju.

Znanje je to što određuje jednu oblast postojanja ili – realitet. Ukoliko bi nekima pošlo za rukom da u određenom realitetu stave – znanje - pod svoju kontrolu, onda bi oni kontrolisali taj realitet, kao i naravno, sva ona bića čiju egzistenciju određuje to znanje.

Možda je to upravo ono što se s nama i desilo? U svakom slučaju, odgovor na ovo pitanje čovjek će saznati, - kad spozna istinu.

Pozdrav!

Dopada mi se ovo sto si napisao :

sve se onda svodi na pružanje ljubavi ili istine svim onima koji istinski upitaju za nju. Tako se čini, da je jedina prava molitva - molitva za istinu. (Bog reče "bio sam riznica i bilo mi je drago kada su me poznavali”)."

Odlican tekst kao i uvijek.
Nadam se da neko i cita.
Pozdrav:)

eto nadam se da si sada shvatio ono sto sam pricala za molitvu -to je bilo to Molitva za Istinu ))

Evo jednog razmisljanja :
Kad recimo podignemo svijest na veci nivo , dakle uspostavimo kontakt sa nad dusom koji nije trenutan nego trajan da li nas jos uvijek mogu pogadjati negativna materijalan djelovanja kao sto su propaganda, zaprasivanje , ELF i razni drugi oblici kontrole uma ...Borise sta mislis o tome ?
Pozdrav.

Bluelight,

Naravno da smo se razumjeli.

Sto se tiče nad-duše, mislim da u kontaktu s njom možemo saznati samo istinu ali u onoj mjeri u kojoj nas ona stvarno zanima, u njenom objektivnom stanju, odnosno koliko, na neki način, možemo podnijeti. To je u vezi sa razvojnim stepenom svijesti individue.

Mislim da ELF talasi mogu uticati samo na taj način što otežavaju čovjeku uspostavljanje kontakta sa naddušom kao i prijem "signala" s njene strane. Možda i pravilno tumačenje tih signala? Svaki slučaj je individualne prirode.

Ako bi uzeo za primjer onu priču S Druge Strane, koju sam objavio na metafizičkoj strani vebsajta, tu možemo vidjeti da je onaj čovjek dobio odgovore na sva svoja pitanja. U slučaju da smo se ja, ti ili neko treći, nasli na njegovom mjestu, mi vjerovatno ne bi postavili ista pitanja kao on, nego ona koja nas lično interesuju. Tako bi vjerovatno dobili i adekvatne odgovore. U svakom slučaju, naše tri priče bi s vjerovatno razlikovale. Mada je na kraju krajeva istina samo jedna, ljudi je mogu različito doživjeti, odnosno, tumačiti.

Problem je u tome što većina nas misli da manje više zna istinu ili bar da je tu negdje, dozvoljavajući mogućnost da postoji jedan određen broj informacija koje su nam nedostupne, pa time i nepoznate. Malo kome pada na pamet da je većina onoga što čovjek smatra istinom, u stvari – samo laž. Da je naša ličnost takođe jedna laž, jer je na lažima sagrađena. To su Gurdjijev i Uspenski stalno pokušavali indirektno da objasne, međutim, kada bi to čovjeku i uspio objasniti, ovaj bi se vjerovatno našao uvrijeđenim.

Npr. danas će svaki “normalan” čovjek misliti, ukoliko nije u zatvoru, da je slobodan. Čovjek sa višim stepenom svijesti (to su oni koji vire kroz onu “zavjesu” koju si pominjala na SC forumu) ZNA da nije slobodan.

Dok “normalan” čovjek ni ne primjeti “zavjesu” koju su mu postavili ispred očiju, kako ne bi percipirao objektivnu realnost, svjestan čovjek je vidi, pokušava da je smakne, a povremeno mu pođe za rukom i da proviri kroz nju. Kako on sada može reći nekome šta je vidjeo, kada je provirio kroz zavjesu, kada taj drugi ni zavjesu ne vidi? Pogotovo ako ono što je vidjeo ne izgleda bajno.

Normalan čovjek, kada bi nekim čudnim slučajem vidjeo stanje stvari iza zavjese, ne bi više mogao normalno da funkcioniše, jer njegova svijest ne bi mogla akomodirati ono što je vidjeo. Ovako nešto, praktično se ni ne može dogoditi, jer čovjekova svijest ima “prirodne filtere” koji ne dozvoljavaju unos informacija koje mu mogu narušiti realitet u kome živi. Oni kojima “filteri” propuste više nego sto ovi mogu podnijeti, - obično završe u ludnici.

Mislim da ukoliko čovjek uspije da uspostavi vezu sa nad-dušom, i postavi neko pitanje, ona determinira kako da mu najbolje odgovori a da mu pri tome ne naruši psihicku ravnotežu. To ce obično biti istina prenesena na najoptimalniji način za datu osobu, što će na kraju imati potencijal da proširi svijest te individue i doprinese njenom daljem razvoju. Mislim da se još češće događa da se odgovor ne servira “na tanjiru,” nego čovjek dobije “upute” gdje i kako ga sam može tražiti. On se tada najbrže razvija kad sam ide tim putem ka istini.

Istovremeno, istina i sloboda su u direktnoj vezi, percepcija istine zavisi od stanja naše svijesti. Ukoliko našu svijest dovoljno proširimo, bićemo u stanju da VIDIMO ogradu zatvora i poduzmemo određene mjere da izađemo iz njega.
Znači, - sve je povezano.

Postoji mnogo i onih stvari koje mnogi od nas ne moraju ponovo da saznaju, jer smo ih već nekada davno saznali. Znali smo ih i kada smo se rodili, jer smo ih i davno prije toga saznali. Njih samo treba da se SJETIMO.

O ELF talasima i drugim frekvencijama kojima nas bombarduju pokušaću da napišem poseban tekst, nekom drugom prilikom. Sve to spada u tehnike kontrole našeg uma. Radi se i o presjecanju naše veze sa duhovnim aspektom kreacije.

Pozdrav!

PS Izvinjavam se zbog sporog odgovora. Neke niže sile su u pitanju.

Čovjek ima sposobnost mišljenja... mišljenje je jedan od aspekta stvaranja... i sve što zamisli za njega može postojati, a z nekoga drugoga ne....

Na fizičkom svijetu se informacije prenose krutim oblikom (vid dodir govor)... i većina ljdi misli daje to što vidi istina i da nema ništa iza toga....

Ali postoje i drugi oblici prenošenja misli (astralno , mentalno i sl), što večina ljdi ne prihvača i za njih to nije istina.....

Ali iz ovoga vidima da koliko ima lji toliko ima i istina....., također vidimo da je to posljedica ova neše prirode.. dualističkog svijeta....

Ali prava istina se naziva i apsolutnom istinom.... pojam kog kojega tj,. oblik postojanja u kojem nema dualnosti... postoji samo jedno, bez vremena i prostora, pad polova i dualnosti..... Eto to je ideal istine i oblik postojanja u koga se treba vjerovati i u koga se treba vratiti (što podradumjeva dokidanje naše dualističke prirode i ega)....

Eto to je istina svih religija .. suštinaska apsolutna istina... bez obzira ko i kako od njij razlišlje nema varijacija...

Pa da li postoje vanzemaljci ili ne to je opet stav uvjerenja i može i ne mora biti istina... i nema nikakv veze sa apsolutnom istinom... klnirali nas izvanzemaljci ili ne bili oni uzrok života na zemlj ili ne.... Život na zemlji postoji miljardama godina... pa je odgovor najvjerojatnije ne.... Jer izgleda nelogično da ijedan civilizacija može postojatu u materijalnom obliku tako dugo...

Ne bi ja to nazvao laži jer je laž aspekt dualističke prirode

Mi smo zarobljenici nas samih naše same prirode koja je podjeljena na polove....
A prava istina je ta koja nas može od toga osloboditi...

Ja izvanzemaljce shvačam kao i ljude sa istom sudbinom (ako su svjesna bića) , sudbina im je da jedamput dođu do istine da se oslobode, ko i mi.... Kad bi oni takodjer bili u apsolutnoj istini sigurno nebi vrludali okolo u letećim tanjurima ....
Da i razlika izmedju njih i nas je sto oni imaju ,ogicnost putovanja (navodno) a mi ne...

Nisam baš siguran da se mogu složiti sa ovakvim načinom poimanja jednog pojma koji je u svojoj suštini apsolutan tj nije uslovljen ničim drugim niti u sebi nosi suprostavljenost.Vi u taj pojam projektujete svoja očekivanje i smatrate da je on ona idealna predstava koju o njemu nosite u sebi,spoznaji pristupate sa ubedjenjem a to je odlika vere a ne gnosisa.
Istina nije ograničena niti odredjena ljubavlju,mentacijom ili iskustvom,ona nemora oslobadjati niti doneti olakšanje i to ne pogotovu u onim egzistencijalnim ravnima koje su ograničene i uslovljene odredjenim zakonitostima.Mada neke od tih ravni su suštinski različite od uobičajenog i kauzalnošću koncipiranog logičkog formalizma po kojem naš um funkcioniše,štaviše on ih doživljava kao paradoksalne,istina ni tamo neprelazi okvire refleksije zbivanja odn. i u tim dimenziolnalnim ravnima može biti jedino tako percepirana.Apsolutna istina je kvalitet apsolutnog bića a ne čoveka a ono što čovek doživljava kao spoznaju je samo daleka i kroz mnoge univerzume i velove obmane dospela iskrica božanskog koja je poziv za prevazilaženje laži i istina ovoga sveta a ne za poimanje apsoluta.A istine ovoga sveta nikada nisu oslobadjale već ropstvo činile još gorim i zbog toga se sve te uslovljenosti kojom ograničavate pojam istine-ljubav,sloboda,duhovnost,duša,nad-duša itd-
moraju odbaciti-jer istina ne zavisi od njih niti one od istine.Ima mnogo različitih nivoa istine,kao i spoznaje-gnosisa,i svaki naredni je negacija onog koji mu je prethodio tako da suština i jeste otkrivanje laži i stvaranje prostora za novo,istinosnije poimanje koje opet samo po sebi nije istina u apsolutnom smislu.U suštini to je i nebitno jer spoznaja podrazumeva prvenstveno otkrivanje unutrašnjih ograničenja i zabluda
i većina ljudi nikada neuspe da odstrani ni taj prvi veo koji zamagljuje poimanje sledećeg nivoa egzistencije i zakonitosti i istina koje su iznad zakona i istina ovog materijalnog univerzuma ali koje su takodje ograničene sopstvenom prirodom i svrhom itd u nedogled sa ljudske tačke gledišta.Možda grešim ali mi se ćini da vi poistovećujete smisao,onaj čoveku potreban i shvatljiv,i istinu koja u sebi možda i nesadrži nešto takvo.O tim vanzemaljcima neznam puno,ustvari neznam ništa,ali me sve to nekako previše podseća na ona bića koje su grci zvali stihije,jevreji beni elohim,hrišćani demoni,gnostici arhonti itd. sa tom razlikom što su,u odnosu na vanzemaljaca koji to čine uz pomoć superiorne tehnologije,ljudima vladali i sa njima upravljali i manipulisali
duhovnom nadmoću...

Istina nije ista za sve, tj. istina za jednog, ne mora biti i istina za drugog.

Ali, općenito: istina je ono što ostane kad gomilu raznih informacija staviš na kup, izvadiš laži, odstraniš poluistine ili djelomične istine - i ono što ostane provjeriš u sebi ili sam sa sobom... Dakle filtriraš sve i ono što ostane je - istina. ( ili negativna laž ? ) hmmm... mani se filozofije... hehehe

:idea:

Evo jednog odličnog teksta kojeg sam preveo o osnovnim greškama kod traženja istine:

Metode zavaravanja

Ovaj svijet je pun čuda, ali također je pun i zavaravanja. Dok niti jedan put nije krivi put, neki putevi su više u krug i više bolni nego drugi. Znati što tražiš može ti uštedjeti mnogo nepotrebnih nevolja. To proističe iz slaganja entuzijazma s oštroumnošću i istraživanja mudrosti neophodnoj za navigaciju na čisti put.
Ovdje je lista nekih uobičajenih zamki koje ljudi mogu doživjeti u njihovim istraživanjima za viša razumijevanja. Većina od ovih primjera je sakupljena iz osobnih iskustava i promatranju grešaka kod drugih:

• Točna proročanstva nisu garancija pozitivnih namjera. Zavaravajući izvori mogu napraviti uspješna predviđanja samo da bi isključivo dobili slijepu privrženost, uzrokovali osjećaje sudbine, ili kreirali samo-ispunjavajuća proročanstva. Kad pozitivni izvori daju predviđanja, oni poštuju slobodnu volju i prezentiraju mogućnosti bez stravičnih opisa ili prekomjernog fatalizma.

• Ako srž materijala sadrži nepobitne istine nužno ne znači da ga to čini točnim. Zavaravajući izvori mogu naslagati cijelu hrpu laži pod istinite osnove, dok površni slučajevi jednostavno legnu zajedno sa egzistirajućim materijalom. Nasuprot tome, pozitivni materijal je uvijek više nego samo zbroj svojih dijelova i prezentira ekstra-informacije koje su nove, praktične i moguće za provjeru.

• Preokupacija sa nižim istinama može odvratiti od potrage za višim istinama. Na primjer, opsesija s otkrivenom političkom korupcijom može odvratiti od stjecanja neophodnog duhovnog jačanja, što je popularna taktika korištena od hiperdimenzionalnih entiteta i njihovih ljudskih agenata. Pozitivni izvori daju prioritet tako da oblikuju niže istine u njihov konteks viših istina.

• Samo zbog toga što nešto sadrži umotane trivijalne stvari, kompleksni žargon, i brdo stranica, to ne znači nužno da sadrži i apsolutne istine. Iluzija apsolutnog baca ljude u potjeru u divljinu za velikim istinama, dok ju je bolje negdje drugdje naći. Pozitivni izvori su kompleksni jedino iz razloga točnosti i višeslojnosti problema.

• Alternativa pogrešnom sistemu vjerovanja ne mora biti uvijek bolja alternativa. Odbijanje nečega i traženje njegove dijametralne suprotnosti može jednostavno biti kretanje iz samozavaravanja u samouništenje. Pozitivni izvori ne obvezuju to mehaničko binarno razmišljanje i umjesto toga prezentiraju izbalansirana rješenja koja premašuju takva lažna račvanja.

• Zavaravajući izvori dobijaju vjernost pomoću djelovanja na ego i igranjem na nesigurnost. Mi smo svi specijalni i ovdje smo radi razloga, ali te mračne sile skrivaju svoje slabosti i ciljaju na poniznost i veličaju važnost sebe pomoću dodjeljivanja jednih granduoznih titula, mesijskih pravila, i odbacuju povijest iz prošlih života. Pozitivni izvori vam pomažu da postignete skromno razumijevanje vašeg mjesta u univerzumu bez uzvišavanja ili obuzdavanja onog što u stvari jeste.

• Ponekad akcija prema balansu može premašiti težište i postati nova vrsta debalansa. Na primjer, micanjem štetnih otrova iz vaše hrane kod dijete, može donijeti zdraviji balans, ali prevelika dijeta bez propisnih zamjena u prehrani može voditi do neuhranjenosti. Da bi izbjegli tu zamku, korektne akcije se uvijek poduzimaju do stanja balansa.

• Prava metoda krivoj osobi može dati suprotne rezultate. Na primjer, metodologija „Fourth Way“ cilja na uzgoju duša unutar onih koji je nemaju; ako se ljudi koji trebaju dušu, „probude“, rađe nego da im „izraste“ duša, ograničavaju sebe na takav sistem, oni će pretpostaviti da su manji nego što u stvari jesu i duhovno se zagušiti. Pomoću znanja o samom sebi, vi ćete znati što je dobro za vas.

• Darovi nisu uvijek dani iz iskrenosti. Otetim ljudima od strane vanzemaljaca su često dane psihičke moći i čak mogućnosti lječenja, ali to su bezvrijedne bižuterije za koje vanzemaljci ne mare i koje su dane za uzvrat spiritualnog i biološkog vlasništva nad otetom osobom. Darovi su jedino iskreni kad se daju bezuvjetno i nesebično.

• Biti pod napadom nije uvijek znak da ste na pravome putu. Napadi mogu ponekad služiti kao lažna potvrda, da bi uboli stoku i napravili joj paranoju i prionuli što više u njezin zavaravajući sistem vjerovanja, kao kad pobožni Katolici imaju demonske napade jer se lako stjeraju u tor i služe kao hrana. Za one na pravom putu, napadi su daleko sofisticiraniji; oni gledaju da potkopaju vjeru u sebe i pritišću nekoga da počini samoubojstvo, ili našteti sam sebi.

• Astralne varalice često poprime izgled impresivnih karaktera kao povijesnih figura, velikih učitelja, arhanđela, Isusa, ili vanzemaljaca. Oni to čine da bi formirali parazitsku vezu sa onima koji povjeruju u tu prevaru, i tada prevaljuju veliki put da bi izgradili svoje ličnosti. Materijal bi uvijek morao biti procjenjen svojim sadržajem, a ne njegovim izvorom, i zavaravajući izvori će dati podmuklo nekompletan ili „prazan“ materijal zbog svojih samo-proglašenih dokumenata.

• Plemenite namjere mogu biti iskrenute u don-kihotska ponašanja. Oni sa dobrim srcem mogu, radi nedovoljnog znanja ili neprizemljenog idealizma, biti vođeni na stranputicu jer se od njih zahtjeva mnogo vremena, energije i resursa da bi ih se držalo u uvjerenju da čine neku razliku, dok njihovi talenti u „široj slici“ mogu biti razvijeni i primjenjeni negdje drugdje. Oštroumnost zahtjeva da se ne dozvoljava subjektivnosti i željnom razmišljanju da zamaskiraju upozoravajuće znakove koji govore da ste na krivom putu.

• Grupna suglasnost je mač sa dvije oštrice. Dok povjerenje i sporazum između mnogobrojnih individualaca umanjuje rizik na osobnoj bazi, ako čitava grupa može biti uvučena u slaganje s lažnom idejom, tada bilo koja individua, koja je u njoj, bude odbačena u racionalizaciji da je ta individua više u krivu, nego čitava grupa. Osobna komunikacija s nečijim srcem i umom će uvijek uzeti prvenstvo nad grupnom suglasnošću jer je istina unutar njega.

• Bilo što dobro može biti prikazano u lošem svjetlu; bilo što loše može biti prikazano u dobrom svjetlu. Uzimajući najbolja obećanja zavaravajućih izvora i uspoređujući ih sa najgorim rizicima produktivnog puta, zavaravajući put može lažno izgledati kao optimalni izbor. Jedino pomoću ispitivanja totalno svih opcija, netko može napraviti izbor, iz svih danih informacija.

• Metoda ili sistem „samo radi i daj vidne rezultate“ nije garancija da je to sistem za dobrobit. One rezultate koje ti vidiš mogu se slagati sa većim količinama štetnih rezultata koje ne možeš vidjeti, što je specijalno istina kod sistema koji potiču naglašenu tehnologiju, rituale, ili formule za spiritualnu vježbu, samo-određivanje, i otkrivanje. Najbolje što netko može učiniti je da promotri dobitke, ali pronalazi i sve potencijalne štete kojim sistem ide protiv njih.

• Prevara obično oponaša istinu što je moguće bliže, sve dok se ne propagira i onda je suprotno. Ona dijeli površne karakteristike pozitivnih izvora i nada se da ciljana publika neće gledati unatrag površnu krivotvorinu. Ultimativno, nešto uvijek teži k osjećanju te prevare tih izvora unatoč površnom obliku koji izgleda uobičajeno; jednom kada vas intuicija upozori, razum vam ne treba više djelovati kod tog problema.

( Thanks to Montalk )

um nije dostojan da spozna istinu

...
Gdje je dojencetova dadilja?
Da bi mu ljubazno usta iznutra zasladila,

I mada mu ona put do sise svoje sprjecava,
Mozda mu se put za sto vrtova uzitaka otvara?

Jer sisa nemocniku tom prepreka je postala
Za hiljade uzitaka,trpeza i hljebova.

Zato zivot nas od odbijanja od sise ovisi.
Malo-pomalo odbijaj se.Govor ovaj se zavrsi.

Kad je covjek embrio bio,hrana mu je krv bila:
Slicno tome,mu`min* iz necistoce,cistocu isisava.

Kad se od krvi odbio,hrana mu je mlijeko postalo;
A kad se od mlijeka odbio,hranu je cvrstu uzimati poceo.

Kad se od hrane odbio,mudar je kao Lukman postao;
On tragac je u igri skrivenoj postao.

Kad bi neko embriu u maternici rekao:
"Napolju je svijet uredjen izuzetno dobro,

Zemlja ugodna, siroka i duga,
Na kojoj je sto uzitaka i mnogo jela,

Planine, ravnice i mora,
Vocnjaci mirisni, vrtovi i polja zasijana,

Nebo visoko uzdignuto, svjetla puno,
Sunce,zrake mjeseceve i zvijezda sto.

Zbog juznog,sjevernog i zapadnog vjetra
Baste dobijaju izgled gozbi i svadbenih pirova.

Divote njegove ne mogu se opisati:
Zasto se u toj tami patis?

Zasto krv pijes, u tom uskom mjestu objesen,
Usred zatvora,bola i prljavstine?"

Embrio,zbog stanja trenutnog,u nevjerici bi bio,
Od poruke bi se okrenuo i u nju nebi povjerovao,

Govoreci:"To je besmisao, varka i obmana,"
Jer to ne moze zamisliti razum slijepca.

Posto cula embrija nesto slicno nisu vidjela,
Njegovo skepticno shvatanje istinu ne slusa;

Kao sto Abdali*na svijetu ovom
Narodu neukom govore o svijetu onom:

"Svijet ovaj je izuzetno mracna i uska jama;
Vani je svijet bez boje i mirisa":

Nista u usi nijednog od njih ne udje,
Jer zelje culne su ogromne i jake prepreke.

Zelja uho od slusanja zatvori;
Interes licni oko od gledanja zatvori,

Kao sto kod embrija zelja za krvlju,
Koja je hrana njegova u niskom boravistu,

Od slusanja ga vijesti svijeta ovoga sprijeci:
Osim krvi on ne zna za dorucak drugi.

Dzelaludin Rumi,Mevlana (1207-1273) MESNEVIJA III

*mu`min-iskreni vjernik

*abdal-jedan od vrhovnih evlija(dobri)

Ovaj tekst sam iskopala i pomalo sam zbunjena. Ovo je vec ne znam koja verzija iste price i covek prosto ne zna sta da prihvati kao najpriblizniju istinu. Jasno mi je da je razlog tome namerno skretanje ljudi sa puta i jasno mi je da sami moramo da osetimo sta je istina a sta ne. Uprkos tome,moze li neko ovaj tekst da procita i da prokomentarise?

http://members.yournet.com/jobrien/liz-1.html

Evo, mogu reći:

ISTINA je za Roger Kerr-a. On je meditirao i spoznao svoje "prošle" inkarnacije, povezao se sa grupnom dušom. Zbilja je imao podosta Reptilskih inkarnacija, pa mu i oni "pašu". Naučio je određene lekcije kroz te inkarnacije. Njegov izbor je bio da to proživi kroz "ova" ili "ona" bića, ma koliko god vrsta bilo i koliko god realiteta zahtjevalo.

Dakle, stvar je ISTINITA ZA NJEGA. Ali nemojmo se prevariti, ne mora biti i za nekoga drugog, ili za sve nas. SVATKO ima SVOJU ISTINU. Dakle, ono što je "ok" za mene, ne mora biti i za tebe.

Zbilja je čovjek htio iznijeti što je doznao kroz svoje meditacije, i ono što mi je drago da je htio to dati drugima da si nešto nauče iz svega toga.

E, sad... Reptili ovakvi, onakvi... Rasa ova ili ona... opet generalno gledajući, mislim da u svakoj rasi ima raznih "dobrih" i "loših" pojedinaca ili entiteta. Ali mogu reći ovo:
- ako netko manipulira drugim na bilo koji način - OPS je i uvučen je u hijerarhijski sistem ( piramide ) i protok energije usmjerava k sebi, izvlači na neki način od drugih. Dakle "debalanser", tama, negativa. Jedno od opredjeljenja suprotnome od OPD. Jedno bez drugog ionako nebi postojalo, pa nije niti jedno niti drugo "u redu" ili "krivo". Oba opredjeljenja su dijametralno suprotna, ali postoje kao takva. Balansiranjem njihovih snaga možete najpozitivnije djelovati. Jer pozitivni entitet balansira snage, a negativni vuče u jednu od krajnosti.

Dakle, istina ili ne, ovisi o percepciji promatrača.

Ako Reptili manipuliraju, znači da su OPS. Mogu se činiti i pretvarati ovakvi ili onakvi, ali ako pomažu drugima radi svoje koristi - ne znači da su nužno pozitivni.
Da li stočar spašava svoju stoku iz štale kad izbije požar ??? Naravno. I u očima stoke im on pomaže, ali pravi razlog tek stoka sazna kad dođe vrijeme za klanje...

Pravo pomaganje bez manipulacije je puko davanje informacija i znanja. Nek si svatko za sebe izabere SVOJU ISTINU i SVOJ PUT. "Uči ovako" ili "uči onako" nije ispravno. "Evo ti svega, pa si probaj, saznaj" jest. Ovo prvo je manipulacija iako može biti i dobronamjerno. Drugo je slobodna volja. Sloboda. Budi glup ili pametan, izaberi sam. Tvoje pravo na slobodnu volju.

Priča sa slijepcima i slonom je savršena ilustracija situacije u kojoj se često nađemo. Govorimo o istoj stvari, svaki sa svoje strane gledišta, i teško je uvidjeti da govorimo o istome.
Nerijetko se na raznim forumima i raspravama među raznim pravcima "duhovnih učenja" lome koplja oko nekog detalja kojeg svatko vidi svojim očima, i nitko nije u krivu, jednako kao što nitko nije do kraja u pravu.
Kako ja to vidim, rješenje nesporazuma slijepaca s početka priče bilo bi u tome da spojeo dvojene dijelove slike i dobiju kompletnu. Međutim, nešto ih u tome sprječava. Oni će se potući i počupati prije nego im ta ideja uspije pasti na pamet.

Potreba da se bude u pravu i da se brani svoje stajalište i nemogućnost sagledavanja drugačijeg kuta gledanja potiče iz taštine, iz ega. Kad bi se riješili te potrebe, bilo bi nam svejedno čija je glava pametnija, čija "istina" više vrijedi, i mogli bi zahvatiti širu sliku. Dok je ego vladar, nema niš od istine. Ni od Znanja. Ostajemo slijepi.

Ako taj problem promtramo sa stajališta funkcioniranja čakri i centara, onda bi nas moglo navesti na zaključak da nemogućnost sagledavanja cjeline, dublji uvid u pojmove, leži u slabo razvijenom trećem oku. Međutim, problem je niže, u srčanoj čakri. Tek kad se srčana čakra riješi blokada i potpuno otvori, moguć je protok energije i svijsti u više centre, a s time i potpuno otvaranje trećeg oka (uz uvjet da niži centri od srčanog također funkcioniraju skladno).
Te se promjene odvijaju u fazama, sloj po sloj, od nižeg prema višem, od plićeg prema dubljem, i kad je u pitanju oslobađanje od obrana ega i razvoj samih čakri, prema općepoznatom principu spirale. Na sličan način se i uvid u znanje širi spiralno.

Vjerujem da je istina samo jedna, da ne postoje različite istine, nego samo različite inerpretacije te jedne istine koja je razbacana u djelićima koje bi se moglo skupiti kao sliku od puzzli kad bi htjeli (i mogli) surađivati bez potrebe za nemtanjem i bez potrebe da se borimo za moć.

Tako je!

Svatko ima SVOJU percepciju svega, pa tako i "istine". Svačiji pogled na neku stvar je drugačiji, pa se jedna te ista stvar može vidjeti na nebrojeno mnogo načina.

Zato i imamo bezbroj realiteta, jer svaki realitet je doživljavanje cjelokupnog okruženja svojom percepcijom. I koliko pojedinih svijesti, toliko i realiteta!!!



Ništa osobno, samo ću komentirati izrečeno: vjerovanje je neznanje, pa dakle sa tvoje percepcije gledanja neznaš da li je istina samo jedna ili nije. S drugim dijelom rečenice se slažem, ali ionako neznamo da li je to samo jedna istina ili nije.

Postoje onoliko interpretacija istine koliko ima i promatrača na nju!!! Opet se pitamo da li svi gledamo na istu stvar? Ili gledamo iluziju? Ili više stvari koje zovemo istim nazivom???

Teško nam je zasad još to odrediti, ali osobno mislim da je istina varijabilna i da ju je nemoguće definirati dosadašnjim našim znanjem ( nevjerovanjem ). Ali, na kraju krajeva, ni ne trebamo ju definirati. Definiranje nam uskoro više neće ni biti potrebno. Dolazi VARIJABILNOST. Tako da se "istina" u trenutku može promjeniti!!!

I da se dalje ne vrtimo glupo u krug: istinu nije potrebno niti naći niti tražiti. Ona je već tu. Samo ju treba prepoznati. Svojom percepcijom. Svatko za sebe, jer nikad nema jedne uniformne stvari koja vrijedi za SVE, na SVIM nivoima i pod određenim zakonima bez izuzetaka, anomalija i slično !!! Sve je FLUIDNO, pa tako i istina.

Sad malo filozofiram, opet, ništa osobno:
Znam / vjerujem / vjerujem da znam...
ako kažem da znam, onda sam stoposto uvjerena da znam, da je to što znam baš tako i takovo i o tome više ne dvojim, ne tragam, ne slušam drugačija viđenja, ne primam nova znanja jer mi nije potrbno jer ja znam.
Ako kažem da vjerujem, ostavljam prostor za provjeravanje informacija na osnovu kojih donosim zaključke, za mijenjanje i dopunjavanje onog što poznajem nedovoljno. To znači da priznajem da ne znam, ili da ne znam dovoljno. Znam da nitko ne zna dovoljno, postoje samo neki koji su u to uvjereni.
Unutarnje znanje je spoznaja do koje se ne dolazi razumom i mišljenjem, već uvidima drugačijeg porijekla i vrste.

Istina, a pri tome mislim na istinu o npr. nastanku svemira, genezi, o zakonitostima funkcioniranja svemira, o kemijskom sastavu, fizikalnim zakonitostima, ta istina ne bi mogla biti tako rastezljiv pojam da bi sad vrijedila jedna, sad druga. Drugo su vjerovanja, percepcije, iluzije i trenutno stanje nečije spoznaje, ali generalno gledajući, stvari i pojave su takve kakve jesu, pa čak i kad su relativne i podložne mijenjanju oblika prema našim vjerovanjima.

Da, ali gle:



Primjer recimo neke zakonitosti funkcioniranja svemira:

Naša percepcija 3. denziteta: Sunce je velika užarena "kugla" koja razvija enormne temperature jer gori određeni materijal u njegovoj jezgri... bla, bla... emitira energiju pri tome... bla, bla... to je naše viđenje stvari ( naše zvijezde ) koju možemo objasniti našim mjerilima i spoznajama ( i trenutnim mogućnostima ).

Za neki entitet, recimo 4, 5 ili 6. denziteta, to je "portal" koji prenosi energije u druge točke vremena/prostora/realiteta... bla, bla... u stvari to su "zvjezdana vrata" iliti točka u kojoj "dolaze" u ovaj dio vremena/prostora/realiteta... bla, bla... odnosno "transferna točka". I oni njega ne doživljavaju kao "vatrenu loptu", već kao "glavni autobusni kolodvor za ovo mjesto".

I, sada, što je tu istina? Užarena lopta ili stanica za transport? A recimo da može biti i nešto treće, ... ili stopedesetsedmo? Što je istina?

Jel da ovisi o percepciji?

Ili da pojednostavim stvar: stablo čovjek gleda kao nešto od čega će napraviti kuću ( daske ), a ptice gledaju na stablo kao kuću!!! A recimo crv ga "vidi" i kao kuću i kao hranu!!!

Opet stvar percepcije! Zar ne?

Dakle, istinu bi jedino točno mogli saznati da možemo na to gledati SA SVIH NIVOA i IZ SVAČIJE PERCEPCIJE !!! Dakle, onda bi bili 7. denzitet, Kreator... jer bi se sastojali od SVIH i SVEGA ( a u suštini nema neke razlike ).

ISTINA JE IZVAN TVOJIH DENZITETA-