Ako je neko odlučio da sam sebe ubedi da je nečija reinkarnacija, potpuno je slobodan da to učini. I svako drugi da mu veruje, ako mu to dobro zvuči.
No, ovde su iznete neke tvrdnje koje zaista iskrivljuju Gurdjejevljev rad, koji je tema ovog topica, pa ukratko:
Citat:
Gurdijeff je svoje učenje nazvao ČETVRTA STAZA. Naziv četvrta staza dolazi od toga Å¡to njegovo učenje ujedinjuje tri osnovne duhovne staze koje su krÅ¡čanstvo, islam i budizam. Plečko također u svojim zadnjim istupima o reinkarnaciji uporno pokuÅ¡ava ujediniti budistički nauk o reinkarnaciji s krÅ¡čanskim naukom.
Naziv četvrti put nema nikakve veze sa religijama, niti je Gurdjejev na bilo koji način radio na ujedinjenju religija.
Postoje tri „prozora“, kako ih naziva Osho: „ulaz“ preko motornog centra, preko emocionalnog centra i preko intelektualnog centra. Ovi „prozori“ (način rada na sebi) odgovaraju trima stazama: putu fakira, putu monaha i putu jogija. Sva tri puta podrazumevaju izolaciju od običnog okruženja. Četvrti put označavu stazu, koja ne zahteva odvajanje od obične ljudske zajednice, upravo naprotiv, koristi tzv. A uticaje za rad na sebi i podrazumeva paralelan rad preko sva tri centra.
Drugo, Gurdjejev je izuzetno malo pisao/govorio o reinkarnaciji. Nije je osporavao, ali kada je i govorio o njoj, to je bilo češće da bi ograničio njenu univerzalnost.
Uz to, gospodin Plećko zaista ne mora da poseže ka budizmu da bi učenje o reinkarnaciji povezao sa hrišćanstvom. Reinkarnacija je sastavni deo tradicije rano-hrišćanskih zajednica.
Jedan odlomak o Katarima (koji u ovom pogledu nisu nikakav izuzetak):
„
Katari su, uglavnom, prihvatili učenje o reinkarnaciji i priznavali ženski princip u veri. Istovremeno katari su odbacivali pravovernu katoličku crkvu i odricali osnovanost svim crkvenim jerarhijama, svim zvaničnim i ustanovljenim posrednicima između čoveka i Boga. U srži ovog stava ležalo je jedno značajno katarsko načelo - odbacivanje "vere", bar onakve kakvu je crkva zahtevala. Katari su tražili neposredno i lično saznavanje, versko ili mistično iskustvo doživljeno iz prve ruke - koje je bilo nazvano gnosis (od grčke reči za znanje). Za katare je ono imalo prednost nad svim verama i dogmama. Uzevši u obzir takav naglasak sa neposrednim spoznavanjem Boga, sveštenici, kao i ostala crkvena vlast, postali su suvišni. Propovednici i učitelji katarskih verskih skupova bili su oba pola.
To bi ukratko bila suština njihovog opredeljenja...“ Citat:
Većinu mistika i duhovnih lidera znanost nimao ne zanima, čak ju doživljavaju kao neÅ¡to neprijateljsko. Za svoje doba, na prijelazu iz 19tog u 20-to stoljeće Gurdijeff je imao vrlo znastveni pristup duhovnim temama. ...... Plečko samo nastavlja taj veliki rad na pomirenju između misticizma i nauke.
Bilo bi dobro definisati pojam „mistik“. Pretpostavljam da se misli na duhovnu potragu i bavljenje metafizičkim aspektima stvarnosti.
U tom pogledu se zaista ne može reći da „mistike“ nauka ne zanima i obrnuto. Upravo naprotiv, već decenijama unazad se ova dva pristupa stvarnosti ujednjuju, tako da „mistici“ posežu za naukom, a naučnici se bave teorijama, koje bi do skoro bile svrstane u čist misticizam. Već i na ovom forumu ima dosta ljudi, koja ta dva prilaza ujednjuju bez ikakvog unutrašnjeg konflikta.
No, način, na koji se Gurdjejev bavio i jednim i drugim, nema mnogo sličnosti sa današnjim „ujednjenjem nauke i misticizma“. To nije ništa loše ni za jedno ni za drugo, jednostavno drugačiji par cipela.
Citat:
I na kraju ...... i Gurdijeff i Plečko se potpuno slažu ....... "jedino je ljubav bitna"
Uprkos nedostatka auto-tešiteljskih programa – pod kojima se danas obično podrazumeva „ljubav“ – kod Gurdjejeva, ili upravo zbog toga

, ja u njegovom delu zaista vidim veliku ljubav.
Ali mislim da bi od te ljubavi „misticima“ i „duhovnim liderima“ krenula para na uši
U svakom slučaju, gore navedena rečenica veoma
ne odgovara Gurdjejevljevom delu.
Citat:
Plečko je isto napisao knjigu "Moji susreti s jogijima". Knjiga je zapanjujuće slična onoj koju je napisao Gurdijeff ....... kao da je njezin nastavak.
Ovu knjigu nisam čitala, međutim, na osnovu prethodnih navoda i temeljnog nerazumevanja Gurdjejevljevog pristupa i velikog odudaranja od njega, koji proizilazi iz njih, mislim da mogu da donesem veoma osnovan zaključak da se sličnost između ove dve knjige sastoji u reči „susreti“.
Što se brkova tiče, oni su pun pogodak.
