Zanimljivi postovi, u najmanju ruku. Tko zna, možda je ovo neki drugi Stalker, zombi verzija, koji kontrolira neki strani entitet ko u star treku pa je tjera da radi stvari protiv svoje volje... ili mu je netko jednostavno drmnuo password pa nas malo zajebeva

No šalu na stranu. Za ovo skomentirat trebat će mi puno vremena i tipkanja pa bolje da krenem odma. Svi postovi su zanimljivi no posebno je (meni osobno) zanimljiv zadnji, koji govori o skoro pa oslobođenju i svetom ratniku no ne vjerujem da ću stići i njega iskometirat večeras jer je kao što rekoh puno posla, pa da danas odradimo barem dio (a ostatak ćemo neki drugi dan);
Prvo o istinitosti i o kvaliteti Castanedinog rada samog po sebi. Tamo se kaže da je on sve izmislio a onda se pak govori o njegovom sustavu vjerovanja kao o pažljivo pripremljenoj zamci sotone. Šta je sad u pitanju, hrpa besmislica i izmišljotine ili zamaskirano demonsko učenje? Neznam kako za vas no mene osobno ne interesira CC previše. Dobro postoji nekakva ljudska radoznalost no ono što je meni bitno su načini na koji su tehnika prikazane u knjigama utjecale na moj život i kako su ga doslovce okrenule naglavce. Stvari koje su tamo pisane RADE. Djeluju u praksi. Mijenjaju čovjeka u nešto više nego što je bio. U ovom je kjuč. Evolucija svijesti. Ja sam danas naprednije biće u svakom pogledu nego što sam bio prije 10 godina. Tu sumnje nema. Tehnike besprijekornog ratništva, rekapitulaciju i unutarnje tišine i sve ostale su blago za čovječanstvo. Ljudi oko mene mogu samo zahvaljivati Bogu što sam ovakav kakav jesam. Kamo sreće da je svaki idiot, pijandura, nasilnik i budala kakvih ima previše što ranije u svom životu počeo primjenjivati ovakve principe. Kakva bi to sreća bila i za njih sam i za ljude oko njih. Zato mi smrdi ta spika da je ratništvo podmetnuto kukavučje jaje. Ako nekog žališ podjarmiti i držati u ropstvu i neznanju, nećeš ga naučiti kako da MISLI. Nećeš indijancima naprimjer, ako ih želiš kontrolirati, dati knjige, oružje, edukaciju i organizaciju. Nema smisla. Ratnici nisu budale. Ako bi nanjušili zamku, onaj tko je tu zamku stvorio imao bi protiv sebe najefikasnije, najsavršenija i najjača ljudska bića koja mogu postojat. Zbog toga mi ta spika nema smisla. A ako i ima, što je alternativa? Ako je taj sotona zbilja toliko jak da se ne boji niti dati ljudima svo znanje na svijetu, onda kakve ja imam šanse uopće? Radije ću proživit život kao ratnik i kao ratnik ću i umrijeti. Jer za mene više nema alternative. A odbijam pomislit da je ratništvo nešto suprotno i uvredljivo Bogu. Ako sam išta u ovom svom postojanju na ovoj zemlji naučio i o svijetu i o Bogu onda mogu reći samo da ratništvo može biti samo slavljenje Boga i svijeta koji je stvorio. Nikakvo zastranjenje i nikakva uvreda. To jednostavno ne bi imalo smisla.
Ovdje prenosim neke od svojih ranijih tekstova koje sam pisao na newsima a koje bi u ovom kontekstu mogle bit možda zanimljive. O dobru i zlu, raju i paklu, o grijehu i na kraju o nagualu;
- - -
Tebe malo jebu osnovni koncepti. Ni zlo ni dobro ne mogu
postojat samostalno jedan bez drugoga. To su dva kraja istog
štapa. Štap ne može postojat sa jednim krajem. Sjever ne može
postojat bez juga. Tama ne može postojat bez svjetla. To su dva
pola, dvije suprotnosti uvijek vezane i uvijek nerazdvojne. Zlo ne
samo da je neuništivo, nego je i apsolutno neophodno. Ovaj svijet
je bez zla neodrživ. Ne može postojat.
Onaj tko je *izmislio* zlo je naravno, isti onaj ko je izmislio dobro.
Kako bi drugačije i moglo bit?
Ne postoji raj, ne postoji pakao. Ne postoji vrag. Postoji samo Bog
kao jedina referentna točka. Alfa i Omega. Iz njega si izašao, u njega
češ se vratiti. Ne postoji vječni život. Svjest sama po sebi ne umire no
umire osobnost oko nje, osoba koja nosi ljudsko ime i prezime nestaje
zauvjek. Ne misliš valjda da netko održava resurse za mjesto za sve one
silne milijarde ljudi koji su pormle u povijesti? Čemu? Naša svijest i
osobnost je koncipirana da ima vrijednost samo u ovom svijetu. Ovaj
život je jedina šansa koju imamo. Ništa više. Samo ovo. Sad.
Ovo ti je skraćena verzija neuljepšane, jednostavne istine. Na tebi je
šta ćeš dalje s njom. I nije baš najljepša i najpraktičnije stvar za prihvatit,
jelda? Nemaš pojma što bi dao da ponovo mogu vjerovat u raj i vječni
život makar i na kršćanskoj bazi. Koje li je to prekrasno utočište za
čovjeka. To je samo čovjek mogao smislit. No jabuka spoznaje ne
poznaje povratni proces. Jednom kad odabereš crvenu pilulu umjesto
plave, povratka ti nema. Baš kao u Matrixu.
- - -
Bogu se nije potrebno opravdavati. On ima razumjevanja za sve naše
grijehe jer nas je napravio točno takvim kakvi jesmo. Ne postoji akcija
kojom ti možeš naljutit Boga. Sve tvoje opcije su već pokrivene. Ljudi
sami sebi sude, Bog se ne postavlja kao sudac. Grijeh je ljudski koncept,
za boga on nema težinu. Boga jedino zanima prijepis tvojih životnih iskustava
viđenja drugih ljudi i "indeks" tvog duhovnog rasta. Kako si donjega došao,
kroz dobro ili zlo, Boga ne zanima previše. Jer se duhovni rast se može (ja
bi dodao čak i da mora) odviti i po "tamnoj strani" jer tek onda možemo
uvidjet svjetlo u svom njegovom sjaju. Povijest je puna grešnika i krvoloka
koji su kasnije postali najvrijedniji sluge Boga.
Oprost je ljudska stvar, ne Božja. On nema što oprostit jer nije
sposoban zamjerit, ljutit se, smatrat da je zakinut. Grijeh kao koncept
je ljudska tvorevina. Ne Božja, ljudska. Moji izbori utječu na mene i
samo na mene i na moj način života. Ne utječu na Boga niti mu trebaju
niti ga se tiču. Ima on pametnija posla moglo bi se reć

Jedina dodirna
točka s Bogom je u trenutku moje smrti i u trenutku predaje životnih
iskustava i obogaćene svijesti koju sam dobio na poklon, da bi je
vratio kad je napunim. Poput praznog CDa. Ostalo je nebitno.
Točno tako. Ljudski život, pun sranja bez ikakvog smisla i reda je
interesnatan Bogu. Što misliš da je vrijednost za boga? Hrpa zlata?
To je jedan element, jedna molekula i ništa više. Jedan čovjek
kroz svoj život priča svoju neponovljivu i uvijek posebnu priču,
sve ono što ga je oblikovalo onakvim kakav jest. Prijepis njegovoh
životnih iskustava je ono što Bog želi.
A znaš zašto Bog želi naša iskustva? Jer ih nema. Zašto je stvorio
mene i tebe i Zemlju? Odgovor je jednostavan - nije nas prije imao.
Nikad. Pa nas je zato stvorio. On je svemoguć al opet neke stvari
ne može. Ne može ispast glup. A njega zanima kako je to ispast i
jadan i glup. Jesi li sposobna koncipirat ovo?
On ne može bit zadivljen jer već zna sve. On ne može osjetit kako
je to stavit sve što imaš na kocku zbog glupog hira. On ne može
osjetit kako je to dat život za drugoga. On bez nas ne može
osjetit ni ljubav jer je zauvjek svemoguć i zauvjek sam.
- - -
Temeljna istina? To je istina u koju se naš tonal (skup svih nama
poznatih stvari koje definiramo svojim opažanjem i ocrtavamo svojom
sviješću) uklapa kao podskup i koji je pravi nosioc svih stvari i svih
događanja na ovom svijetu. Ovaj svijet je temeljen na Nagualu, čiji je
tonal samo podskup i zato su sve projekcije, procjene i razmišljanja
temeljene na tom našem tonalu samo polovično točne a moglo bi se
reć i netočne, u neku ruku.
Kad jednom postigneš nivo svijesti u kojima ćeš sam uvidjeti stvari
o kojima pričam vidjet ćeš da tonal i nagual spajaju dvije različite istine,
koje su na naki čudan način suprotne (poput dva suprotna gledišta
dva čovjeka na istu stvar) a opet se savršeno uklapaju jedna u drugu.
Tek kad odmakneš glavu unazad vidjet ćeš da se mala slika u koju
si zurio savršeno uklapa u veću sliku koja je naslikana oko nje i kako
mala slika ne proturiječi velikoj, iako dok nisi vidio obje slike
istovremeno činilo bi ti se da je mala suprotna velikoj, jer u
neku ruku i jest. One su poput dvije strane matematičke jednažbe
koje se, normalno razlikuju ali se i poništavaju pa im je rezultat
uvijek nula, ma koliko različite i kompleksne se na prvi pogled
činile.
Dakle - itekako postoji temeljna istina. Samo je ti još nisi imao
snage sakupiti, i to je sve.
(btw svjestan sam trapavosti nelogičnosti i ružnoće kvazi objašnjenja
koje sam ti pokušao opisati pa te molim da se na njega ne vraćamo.
Znam da nema smisla. Za nikoga tko nije osobno vidio na svoje oči.
To je temeljni problem komunikacije između ljudi, dok nisi probao,
ne vidiš niti možeš vidjeti. naš narod bi rekao "gladan sitome ne
vjeruje"
Što je poanta svega ovoga? Meni je viđenje dobro vs. zlo i anđeli vs demoni i Bog vs sotona nekako postalo arhaično i zastarjelo od kad sam na ratničkom putu i od kad sam neke stvari uspio sebi uklopit u glavi. Taj dualizam je svojstven ljudima i usađen u naš način gledanja i razmišljanja (neki kažu i iz vana) i mi ga pokušavamo nametnuti na sve stvari koje vidimo oko sebe. Ljudsko oko vidi na ljudski način. Vidi borbu, vidi dobro i zlo zato jer je to za njega tipično.Za mene sotona kao arch zli bog nema smisla. Besmislen je. Sotona je samo lice boga koje mi ne razumijemo i to je sve. Bog sam po sebi nije dobar niti zao. On je iznad i izvan tih koncepata. Za duha, kojeg stalker tako lijepo opisuje u zadnjem postu, bi se moglo reć da je dobar, a duh jest ispoljenje Boga, odnosno njegovo lice odnosno ono što u religijama najčešće i podrazumijevaju kao Bog. A dobar je jer drugačiji ne može bit. Jer je dobro činiti dobro, jer je zlo neefikasno. Jer ide pod ruku sa nerazumijevanjem glupošći i strahom. Zato je dobar. On je stvoritelj, promjena i zaborav. Dobar je jer je ovaj svijet čin pozitive. Ima matematičku oznaku +1. Ni nula ni minus. Stvara nešto iz ničega.
(ostalo ćemo drugi put, kasno je ... pozdrav ratnici i ne gubite glavu)