Citat:
Stvarno postoje... i ja sam se u to uvjerila na vlastitoj kozi.
(Odnosno, ako se slozimo s time da nesto sto zavrsi lose je znak da se ucinio pogresan izbor ... jer mozda moze biti naprosto vracanje karme na koje se pristalo u izboru zivota prije rodjenja?)
Negativni sinhroniciteti su kada nesto naumite i kao carolijom vam se sva vrata otvaraju da podjete tim putem ... i ako oklijevate, kao da vas nesto potice, nuka i gurka da prodjete kroz ta vrata, nudeci vam jos vise cudesnih sinhroniciteta i na kraju odaberete taj put jer "Priroda/Bog/Sudbina" vas ocito vodi i zeli da to ucinite, a i zbog cega bi se opirali ?!?! To je slicno kao kada malu djecu neznanci vabe bombonima, i djeca odu s njima jer kakva opasnost moze prijetiti od nekoga tko nudi bombone, a pri tom se jos i smijesi i bas ljubazno izgleda ...
Da se vratim polako na ovu temu
Dobro uočeno.
Sličan tip hiperdimenzionalnih uticaja sa „čudesnim otvaranjem vrata“, koji dobijaju izgled sinhronicističkih događaja, je opisan u
„Maskaradi andjela“ Na osnovu nekog mog posmatranja i razumevanja serija događaja, između kojih postoji navodno poklapanje, a koji su javljaju u vidu božanske ruke koja nam pokazuje put i otvara vrata, jednostavo
ne odgovara prirodi pravih sinhronicističkih događaja.
Kada sam prvi put primetila jedan takav „sinhronicitet“ otprilike sam shvatila koliko je modus operandi širok. U mom slučaju to nije bila „božija ruka, koja nam pokazuje put“, već jedna serija koincidencionalnih događaja, koji su sledili jedan za drugom i podsećali na klasične sinhronicitete, ali su bile usmereni tako da izazovu snažan osećaj zabrinutosti za nekog meni važnog. Taj osećaj nije/ne bi bio (jer me je uviđenje obrasca zaista veoma efikasno zaštitilo) sam po sebi racionalan ali je počivao na činjenici da sinhronicitete shvatam ozbiljno i obraćam pažnju na njih.
I nedavno sam kao posmatrač mogla da vidim delovanje ovih „hiperdimenzionalnih uticaja“ kod nekog drugog. Prva u seriji „poklapanja“ je po pravilu „pozitivna“.
No, da iskoristim ovaj input. Na osnovu nekog posmatranja u poslednje vreme podelila bih one prave sinhronicitete na dve velike i unutar sebe razuđene grupe:
- rezonatno usaglašavanje naše unutrašnjosti sa drugim svestima u polju i sa spoljnjim događajima,
- samo-ispoljavanje ili manifestacija celovitosti psihe spolja.
Rezonatno usaglašavanje praktično predstavlja malo prošireno delovanje zakona privlačnosti. Počiva na ideji o temeljnoj poveznaosti i isprepletanosti unutar zajedničkog polja i znači da smo se našli u rezonanci ili sa drugim svestima u tom polju ili sa određenim događajima. Obično je praćeno velikom psihičkom ili emocionalnom energijom, koja po mom mišljenju upravo i omogućava izranjanje ovih događaja iz ukupnosti mogućnosti/verovatnoće u tom trenutku.
Pojavni oblici su izuzetno raznoliki, ovi rezonatna poklapanja mogu biti „pozitivna“ i „negativna“, već prema okolnostima.
U drugom značenju reč je o manifestaciji celovitosti naše psihe spolja i oni su posebno zanimljivi. Prema mom opažanju rekla bih da se kroz njih psiha ispoljava na način veoma sličan svom ispoljavanju u našim snovima.
U stvari mislim da sam pogrešno smestila zlatnog skarabeja pod sinhronicitete koji reflektuju zbivanja u psihi.
On bi pre spadao u „omene“ – neka vrsta brze intervencije našeg Višeg Ja, najradije bih ga tako opisala.
Jedan primer: Pre više godina sam se našla u situaciji koja je izgledala prilično bezizgledno. Valjda u trenutku kada je raspoloženje, koje je to pratilo dostiglo neki maksimum, neko je pozvonio na vratima i poštar mi je predao razglednicu sa oooogromnim suncokretom od dragog prijatelja iz Nemačke na kojoj je pisalo: „der nächste sommer kommt bestimmt.“ (sledeće leto sigurno dolazi). Naravno, poštari obično ne donose razglednice na vrata, ostave ih u sandučetu.
Poklapnje je bilo perfektno, nisam to posebno naknadno racionalizovala, tog trenutka sam to doživela upravo kao neki zrak svetla.
Omen znači znak, ali za razliku od „božanske ruke koja nas vodi“ ove sinhronicitete karakteriše jedna brza reakcija i gotovo obavezna
kompenzatorska funkcija – veoma je uočljiva u priči o zlatnom skarabeju - ista funkcija karakteriše i mnoge snove.
Neko ozbiljan će dobiti dečiju pesmicu, neko zabrinut suncokret, neko suviše zakopčan u ograničavajući pogled na svet nešto iracionalno poput skarabeja. Celovitost naše psihe prirodno teži balansu.
Uz to dolazi i po pravilu snažno ispoljen arhetipski element.
Međutim, reflektovanje događaja u psihi na spoljašnjost mi je posebno interesantno. Izuzetno ga je teško uočiti – potrebno je istinski pažljivo posmatranje i svoje unutrašnjosti i sveta oko sebe – jer se ne ispoljava na način koji se može uporediti sa uletanjem zlatnih skarabeja kroz prozor.
Prepoznaje se po tome što pokazuje gotovo identičan kvalitet kao samo-ispoljavanje psihičkih događaja u snovima. To konkretno znači da se zaodevaju u simbolične predstave. Tvoj opis me je odmah podsetio na opis nekog sna i na simbolične slike, koje se u njima javljaju, i koje dobijaju veoma sličan oblik.
On uz to pokazuje određenu sličnost sa onom serijom hiperdimenzionalnih događaja, „ruke koja vodi“ – „oslobađanje prolaza“. Međutim, ispoljio se na znatno drugačiji način.
I rekla bih da nudi odličan materijal za analizu. U najmanju ruku podsticaja da se prethodno iskustvo evaluira.
Postoji još jedna vrsta navodnih „sinhroniciteta“, koje bih najradije nazvala jezgrom delovanja ili jezgrom događaja. To znači da kada uklonite gomilu sitnica i nebitnih elemenata, koji odvlače pažnju – rasterate maglu, tako reći - i kada izvučete srž nekih događaja, vidite veliko i teško objašnjivo poklapanje između njih, mada su naizgled nezavisni. Pojavni oblik je drugačiji, gradivni elementi su identični. A i ishodi prema kojima su usmereni.
Citat:
(Btw... sta zapravo znaci "ovladati mentalnim"
Utjecati na zbivanja (ne valjda i ljude??) svojom voljom, postici to da se ispunjava sve sto zazelis...?)
Nisam mislila na to. Nisam baš ljubitelj YCYR-metoda
Trenutno to „ovladavanje mentalnim planom“ mogu bolje da osetim nego da opišem, pa je možda bolje da taj opis ostavim za kasnije.