Brate, Kolose,

Dok nam se brat Forma fino i uspješno otpetljava, samo da kažem:

Nadam se da si ispravno shvatio igru premetanja slova iz “Jargi” u “Igraj” (kada se čita s desna u lijevo), i da si, u tom kontekstu, ovako pročitao one dijelove mog posta u kojima sebe oslovljavam sa “Igraj”:

“Ma, Igraj (Jargi) se neće i ne može uvrijediti ničijim pitanjem ...”,

i

“Može ti Igraj (Jargi)
reći da ima i ima i ima i ...”

(A ovo objašnjavam zbog onih koji tu premetaljčicu možda nisu primjetili, ni shvatili)

Ma shvatio sam te,čak da si napisao i npr.Miljenko bi te shvatio.Zato i postavljam ponekad takva čudna pitanja jer kad čitam postove pročitam ih po nekoliko puta da vidim što piše između redaka.
Sve super.

Tako sam i mislio.

Sve super.

Ans I Eva prvi put s nekim ovako lagodno razgovaram bez straha da ću biti nerazumljiv.

Tačno misli mi se baš lijepo slažu i nalaze veze među sobom koje ranije nijesu imale.

Ne samo od djetinjstav nego od prije rođenja. Dok sam bio u majčinoj utrobi povremeno sam boravio u tijelu I to sve duže što se rođenje više primicalo. Valjda kod začeća kad sam već odabrao život I tijelo jas sam nešto preklopio tako da mi je sjećanje očuvano. Sjećam se svega što je u vezi tijela a ostalog se ne sjećam. Od tad znam I pratioca jer je uvijek bio pored mene kad god sam ulazio u tijelo prije rođenja. Prije rođenje čovjek nije neraskidivo povezan sa tijelom. Jedno dva puta mi se desilo da u svom budućem tijelu zateknem druge ljude. Oni su me molili da budu u njemu I da mi neće smetati a zapravo se radi o ljudima koji nijesu svjesni da su umrli ili su vezani za ovaj svijet da se ne mogu lako odvojiti od njega. Nijesam im dozvolio da boreve u tijelu koje je za mene no neka idu redovnom procedurom. Moguće da su se plašili povratka jer ko zna što su tokom prošlog života činjeli. Kad sam se trebao roditi boravio sam u tijelu bez prekida. Vrlo čudan mi je bio osjećaj da mogu pokretati noge I ruke. Taj osjećaj je bio vrlo neobičan. Pred samo rođenje sam se protezao jer sam htio izaći. Onda mi je pratilac rekao da budem miran. Poslije mi je majka pričala kako sam je namučio dok sam se rodio. Pored pratioca su došli još njih sedam ili osam koji su mi vrlo dragi drugovi. Bio je I jedan stariji. Taj stari je došao pogleda sve I rekao u redu I otišao. Svi smo bili vrlo uzbuđeni I onda sam krenuo da izlazim. U jednom momentu moj pratilac je učinio nešto I tad sam postao čovjek povezan sa tijelom I rodio sam se. Taj osjećaj da sam u tijelu I u novom svijetu je izvanredan. Nijesam mogao ništa viđeti bila je nekakva buka okolo nijesam znao kako kontrolisati tijelo I jnjegove djelove a opet je sve bilo nekako novo I uzbudljivo. Tek poslije nekoliko godina se pratilac ponovo pojavio. U prvi mah ga nijesam prepoznao. Osjetio sam da mi je drag ali se nijesam sjećao odakle ga znam. Kad me pitao zar ga se ne sjećam onda sam se sjetio njega I izgrlili smo se. Meni on uvijek izgleda kao mlađi čovjek odjeven u bijelu odjeću dugačku do stopala. Sad se ne mogu sjetiti jesam li jkada vidio stopala. Imaju svi oni žutu dugu kosu. Na leđima nemaju krila nego kao plašt koji šire I skupljaju a koristi im za kretanje. U liku su vrlo fini a pogled im je koliko blagonaklon istovremeno I vrlo ozbiljan I strog.

Ne ne postoje ni prošlost niti budućnost. Postoji samo redoslijed odigravanja događaja koji se ne odigravaju dok se ne ispune svi uslovi za njihovo odigravanje. Nego mi je lakše tako reći nego da su mi poznati događaji koji sejoš nijesu dogodili. I tu leži problem kod opisivanja nedogođenih događaja. Nemoguće je reći kad će se što desiti prema vremenskoj skali jer ona nema nikakvi uticaj na događaje. Na događaje utiče samo ispunjenje uslova da se događaj dogodi. A I ne mora se dogoditi. Sva ta slika svih događaja je još nemirna I moguće su promjene u bilo kom mjestu.

A vidi tebi je poznato sve što ja pričam. Da se nijesmo neđe sretali?

Ovo mi je baš zanimljivo i zapravo - logično. Dok se "Ja kao duša" razvija na ovoj "3D realnosti" može da mu se događaju jedno događaji za koje je "Ja kao duša" spremana da ih apsorbira u skladu sa cjelokupnim "unutarnjimrazumjevanjem i " razvojem, "vanjskim okolnostima" jer za nju nebi ništa zapravo značio događaj za kojeg "Ja kao duša" nebi bila u stanju da doživi i opazi. Zato se i budućnost mjenja sada, kako se mi sada mjenjamo (razumjevanjem sebe/drugih/svih realnosti i cjelokupne kreacije) ostvarujemo uslove za manifestaciju događaja koja nam predstavljaju nova iskustva i lekcije, no tek kada smo spremni za njih.

Iz tih razloga "Ja kao duša" postojim i u "budućnosti i prošlosti" odnosno ono di ću biti u "budućnosti" rezultat je "sadašnjosti". Pod ovim mislim i "budućnost" u drugim denzitetima. Gdje se sada možda promatram i smijem samom sebi.

To me podsjeća i na jednu scenu u matrixu koja je otprilike parafrazira ovako:
Neo je pitao Oracle zašto on uopče postoji kada ona zna već unaprijed koji će potez on napraviti a on će njemu na to:
-Ovdje si samo da iskusiš i razumiješ svoju akciju koja se već "dogodila".

Orginal scena pogledajte ovdje : 2 min 50 sec :
http://www.youtube.com/watch?v=EYvtuuOZ ... re=related

To i je ono što se nalazi u Sudbini. Događaji koji "čekaju" manifestaciju i dušu da ih doživi razumije i time raste.

Pozdrav!

Rekla bih da je u rečenici “Neki opd snivača” opd slovna greška.

Takođe se ne bih složila sa ovom inerpretacijom namere postera. Ne bih rekla da predstavlja kršenje tuđe slobodne volje, niti manipulativni pristup odnosno nametanje nečega.

Post glasi:


Mislim da je sve mnogo jednostavnije: da se jedno lično iskustvo iz zone, koja je većini nepristupačna, poveže sa određenom intelektualno koherentnom interpretacijom.

A ovo iskustvo sa astralne ravni:

...Međutim meni su u ruku ušpricali nešto oni sivi. Sreo sam se sa njima na Mjesecu i oni su mi objasnili da su tu očekujući nešto zanimljivo i lijepo na zemlji pa da nam se kao nađu pri ruci da pomognu. Ja sam ih pozvao da dođu dolje do mene da ih pokažem drugovima i da tiu divnu priču ispričaju i njima. Pratilac me nije pratio do njih nego je stajao udaljen a kad sam mu rekao o čemu smo pričali nije mu bilo milo što sam ih pozvao na Zemlju. Došli su odmah ujutro a ja sam poveo drugove. Ti gadovi su drugove uveli unutra u metalni elipsoid a meni su odmah napolje ušpricali nešto u ruku pomoću nekog šprica koji je ličio na pištolj. Onda sam čuo sestru kako me zove iz one njihove letjelice. Kad sam ušao sivi su tračali zamnom i vikali da im ništa neće učinjeti, vidio sam đe mojoj sestri nešto stavljaju u nos a jedan drug mi je bio sav isprobijan žicama. tad sam se strašno razljutio i počeo sam da im razbijam stvari pa su ih sve pistili. Meni nijesu mogli naređivati kao drugima i strogo sam im zabranio da se više nikad ne pojave u mojoj zemlji. Do sad su održavali svoje obećenje.

potvrđuje naredne teze, zasnovane na dugogodišnjem istraživanju, koje je Montalk izneo u tekstu, a koji ćete naći pod „vanzemaljcima“:

- Da su kako ih on naziva ,,sivi,, bića astralne eterične i materijalne ravni;
- Da lažnim predstavljanjem njihovog interesovanja nameću poverenjenje ljudi sa kojima su
određenoj interakciji,
- Da u kontaktu s ljudima vrše ugradnju implanta (ubrizgavanjem u ruku,
ubacivanjem kroz nozdrvu...);
- Da su ranjivi na materijalnoj ravni;
- Da im se može pružiti otpor u određenom stanju svesti koje ima manifestaciju
oslobođanja od straha kroz ,,spoznaju o svojoj besmrtnosti,, ili nekim drugim sredstvima;
- Da u takvom stanju svesti ne mogu vršiti uticaj naređivanje:

Takođe, kao što ovde namera nije bila neki napad, tako ni moja namera nije da Omu pružam podršku, zato što se njegovo viđenje jedne epizode na ovom forumu poklopilo sa mojom. Nije uvek bilo tako, sa obe strane.
Niti mi je namera da nekog drugog napadam.

A mislim da tako neće biti ni shvaćeno .
Oni koji su na nekoj verziji četvrtog puta/gnostike to obično znaju: mogu koristiti različite izvore, imati u trenutku drugačiji pogled na neke stvari, naći se u trenutku na naizgled drugačijim pozicijama, reagovati na neka ispoljavanja ego-ličnosti kod drugog, ali uglavnom znaju da niti slaganje znači davanje “kvazi” podrške navodnom istomišljeniku, niti neslaganje znači napad na nekoga i subjektivno zasnovano osporavanje.

Već pre skidanje par zarova i proširenje okvira za percepciju objektivne stvarnosti.

Mislim da je logički gap između iskustva sa astralnog plana i Ansovog objašnjenja odlično prevladan na ovom tekstu.

Bogovi koji Jesmo

Na osnovu poređenja jednog novijeg teksta i dosadašnjih tekstova bih rekla da se sve i kreće u tom pravcu. Drago mi je zbog toga.

Sorry za kratak upad, momci.
Ne dajte se omesti u diskusiji.

Uvijek me fascinirala sposobnost definisanja nepostojećeg!!!???

Brate, Formo,

prvi put s nekim ovako lijepo, radosno i lagodno razgovaram bez straha da ću biti nerazumljiv ...i tako sebi postajem sve razumljiviji ... i ...tačno mi se ... misli ... baš lijepo slažu i nalaze veze među sobom koje ranije nijesu imale ...
A pošto nam se ova igra sve više dopada, veži pojas, pa da polijećemo dalje ... u nove epizode ...
...

Eto
si se, brate slatki, raspetljao baš kako treba,
i mene zapetljao, baš kako treba,
i zato ja ovde i sada evo svečano proglašavam da više nisi (pretežno) FORMICA,
nego (pretežno) FORMA, da više nisi pretežno jin,
nego pretežno jang ...,
da više nisi pretežno svijet-lost,
nego pretežno tama (iz koje svjetlost izvire) ...
...

A da bi
naša komunikacija bila još ljepša i još komotnija,
obući će će će će će će će i moje ja tu odjeću prvog lica jednine, u kojoj si trenutno i ti,
i pokušaću ću ću ću ću ću ću ću riječima definisati, približiti i učiniti razumljivim i ja-snim naša nepostojeća jastva,
kako bi poslije udruženim snagama mogli bolje raz-ja-sni-ti i ovu temu o lucidnom
sanjanju ...

Pa da krenemo i vidimo kako ja to vidim vidim vidim ...
...

Mi
smo ti nešto kao dvije (naizgled, ili na prvi pogled) velike suprotnostiti, ...
dva suprotna pola (zato se međusobno privlačimo) ... tako blizu i tako daleko ...

Ti si (do sada bio pretežno) svjet-lost,
a ja (pretežno) tama ...
Ja sam noć,
a ti dan,
Ti si java,
a ja san ...

A da to bolje ilustrujemo,
zamisli jedan ogromni i nezavršeni krug od svjetlosti koji opkoljava cijelu ovu vidljivu Vaseljenu
i malo mu fali (jedan stepenčić, ili jedan fotonski koračić mali) da se sastavi ...

I zamisli
da si ti na jednom kraju, a ja na drugom ...

Ako gledaš OTVORENIH OČIJU
i vidiš taj ogromni svjetlosni krug ti ćeš reći da smo mi daleko jedan od
drugoga kao ... nebo i zemlja ..., cijelih 359 fotonskih stepeni ...

Ali ako gledaš ZATVORENIH OČIJU ....
viđećeš ne samo da smo nas “dvojica” blizu jedan “drugome”,
nego da smo ... mi ... “obojica” ... JEDAN ... ISTI ... NEPOSTOJEĆI ...JA ... da smo “mi” taj malecki međuprostor između dva kraja tog svjetlosnog kruga i da to nepostojeće ja postoji ... samo ...
kada i dokle “OČI” (fizička i duhovna ČULA) “drži otvorenima” ...

A kad “OČI” (fizička i duhovna ČULA)
svjesno i namjerno istinski “držiš otvorenima” , tada možeš i u snu i na javi viđeti svega što ti duša ište ..., a što “OČI” (fizička i duhovna ČULA) stvaraju ..., pa i druge ljude, bića, svjetove, čuvare, Pratioca, Stvoritelja, ...

A kad “OČI” (fizička i duhovna ČULA) “držiš otvorenima” nesvjesno i nenamjerno, umišljajući da ih držiš otvorenima svjesno (na javi) ili nesvjesno (u snu), namjerno (na javi) ili nenamjerno (u snu), tada
i na javi i u snovima vidiš ono što ti duša daje, a ne ono što ti duša ište ...
...

Ali, imaju i oni treći, mješoviti, koji u snovima vide ono što im duša ište, a na javi ono što im duša daje ...
....

Tebe
vidim kao pripadnika one prve grupe,
koji se odlično snalazi u snovima, i dobija ono što mu duša ište,
a na javi pravi svoje prve korake u treniranju duše da mu daje
ono što mu duša ište ...
...

A sebe ...?
Sebe ... ne vidim niĐe,
pa probaj ti da me neĐe vidiš ...
i strpaš u kakvu grupu, il grupicu ...
...

P.S. Vidi, meni nije poznato skoro ništa od toga što ti pričaš, i ne sjećam se da smo se neđe sretali.
Ako se ti sjećaš ili sjetiš, ja-vi.
A pošto sam iz Bosne (a đedovi mi s obje strane vuku korijene iz svjetle nam Crne Gore), da nijesam bio jedan od one dvojice stražara (zajebanih momaka od kojih je jedan iz Slavonije, a drugi iz Bosne) koji ti nijesu dozvoljavali da ideš u dalju budućnost?

Mene je faciniralo nešto drugo.

Ovaj opis je postan nekoliko puta na forumu. Prvo na temi, a onda je još dva puta ponovljen.
Ja u isto vreme prevodim jedan tekst i čitam ova iskustva nekoliko puta i ne vidim očiglednu povezanost izmedju ta dva .

Tek je nedavni opis na “vantelesnim iskustvima”, koji takođe pokazuje isti tip poklapanja sa postojećim opisima, bio klik Onaj o buđenju. ("da im se može pružiti otpor i potvrditi autonomija sopstvene svesti").

Klik ne za ono što več znam i za poklapanje u iskustvima sa sve četiri strane sveta, već za činjenicu da mi je u ovom konkretnom slučaju uviđanje očigledne veze potpuno promaklo.

Što bi se reklo, šta ti je letački mozak

Jeste to tako ispane. Pošto je sve poznato i isplanirano preostaje da kroz iskustvo prođemo kroz život. no kako nemamo sjećanje moramo stalno biti nadgledani da neđe nešto ne pobrkamo.
Postoje isplanirani događaji koji se i ne moraju dogoditi. postoje i dogođeni događaji koji se takođe ne moraju dogoditi i ako su se dogodili. Sve to se može izbrisati. Mada se to rijetko radi. A možda i nije rijetko. Uglavnom pazi se da sve bude kako je isplanirano.

Auh brate mili sad me opet zapetljao


Ej ako nijesi do toga znanja došao izlazeći iz tijela ili budeći se u drugom svijetu, ti onda spadaš u onu rijetku grupu koji imaju uvid. Samo sam dvoje takvih sreo jednog Francuza i jednu Amerikanku crnkinju. E ima još i onih koji su u budućem svijetu na Zemlji i oni imaju uvid i rađaju se sa njim. Da nijesi maožda vodič u prelazu. Ne nijesi onaj Bosanac. On je zafrknut tip i samnom nije htio progovoriti ni jednu riječ.

Naslućujem što sve vrijeme pokušavaš da mi kažeš. Da smo svi mi zapravo Jedan. To svakako jeste tačno jer smo svi dio Tvorca i time dio istog. Nijesam siguran da smo spremni za ponovno spajanje u Njemu jer prema onome što sam vidio ima još mnogo toga da se uradi. Ne može se puno odstupati od predviđenog redoslijeda, mada sam ja sve uradio upravo bez redoslijeda. Ima neka lijepa definicija Boga kja kaž: Bog je sve što nije, a što jeste smo mi. Nekako se lijepo uklapa u ideju da trebamo szrijevati do skupljanja svog znanja kad postajemo Bog i svi se ujedinimo u njemu.
A i lijepo se igraš riječima sigurno imaš uvid.

Imam ja par pitanja vezanih za temu.

Molim lucidne sanjace da odgovore konkretno. Slagalice, pesmice, ukrstene reci i slicne gluposti me ne zanimaju, ne zelim da im poklanjam paznju, samim tim i energiju, tako da takve postove preskacem. Takodje ne prilice ni ovakvom forumskom vidu komunikacije.

Pitanja:

Lucidni snovi-zasto? Sta mislite da time postizete? Koji je cilj? Sta se dobija time?

Znaci ne zanima me "kako" vec vasa subjektivna misljenja o "zasto" i "zbog cega".

Meni oni povećavaju znanje i rješavam pitanja koja me inače "izjedaju".

Hvala, ne moze konkretnije od toga

Jos neko? Evo da ponovim:

Pitanja:

Lucidni snovi-zasto? Sta mislite da time postizete? Koji je cilj? Sta se dobija time?

Znaci ne zanima me "kako" vec vasa subjektivna misljenja o "zasto" i "zbog cega".

Ma evo da ponovim i ovo, da bude sve jednostavno:

Molim lucidne sanjace da odgovore konkretno. Slagalice, pesmice, ukrstene reci i slicne gluposti me ne zanimaju, ne zelim da im poklanjam paznju, samim tim i energiju, tako da takve postove preskacem. Takodje ne prilice ni ovakvom forumskom vidu komunikacije.

nisam lucidni sanjač ali se trudim, a zašto: zato što bih želio iskusiti neke stvari koje su mi trenutno na odmet iz ovog svijeta, zato što bih želio osjetiti neke stvari koje ne mogu trenutno, zato što sam željan iskustva i htio bih napraviti neku kompenzaciju u vezi toga kroz svoje snove i tu ne smatram ništa loše. njakraće bih to mogao sažeti u jednu rečenicu: želim letjeti. i to je sve. ne smatram da je to krajnji cilj ljudskog bića, ali smatram da bi bilo lijepo iskustvo. nemam ništa protiv tuđeg mišljenja da to nije neophodno, ali moja filozofija je da to jest dobra stvar i da jača svijest pojedinca, a samim time i sve ostalo što jaka svijest donosi. to je to.

Ja nemam nikakvog iskustva sa nekim tehnikama "lucidnog sanjanja" samo mi se vec godinama s vremena na vrijeme desava da u snu znam da sanjam i onda izgleda sa budnom svjescu odlucujem sto ce se desiti u tom snu a ne stihijski kako se to desava u obicnim snovima, ne znam je li to "lucidno sanjanje" ili je to sad nesto drugo.
Nekoliko puta se desilo da postanem biti svjesna da je to san kad mi sadrzaj tog sna postane sumnjiv, tj u tom snu imam osjecaj da to sto se nudi nije tako lijepo kako izgleda i voljno se probudim, ili kad san postane neprijatan , mada se par puta desilo da shvatim da sanjam i da ne moze nista da me povrijedi pa su te neprijatnosti nestale i san je donio neku vrstu simbolicne poruke .
I trece da mi dok spavamo osjecamo misli osoba koje su budne , pa i onih koji spavaju ako tada salju neku vrstu signala ka nama i to se prenosi u san i oblikuje prema sadrzini tih misli jer su to valjda desava u toj astralnoj realnosti.
Mada meni su najkorisniji snovi kad imam neku dilemu , nesto na sto ne znam odgovor i prije spavanja postavim svjesnu namjeru da dobijem odgovor u snu.
I ne mogu reci da dobijem odgovor uvijek, mada mozda dobijem ali ga ne shvatim , samo par puta se desilo da sam sanjala odgovor naravno presvucen u simbole ali nekako savrseno smislen i prevodljiv u budan svijet.
I takav san nije lucidan tj naizgled je tipican san mada se nekako vibracijski u samom snu drugacije dozivljava i budjenje bude sa osjecajem jasnoce da je to bas tako.
U biti osjecam da je istina ovo sto je Arja rekla o lucidnom sanjanju i sanjanju uopce da se prvo treba ovladati budnim stanjima da bi bili u stanju vladati snovima i biti u stanju razluciti sto je od toga stvarno a sto "Alisa u zemlji chuda" .
Vjerovatno da za sve sto covjek radi bi mu "java" jos uvijek trebala da bude znak da li ide ka harmonizaciji budnog stanja i duhovno uskladjenijeg zivota jer nema svrhe biti "Bog" u snovima a na "javi" se ne snalaziti, tu nesto nije u redu, naravno ovo je iz mog subjektivnog ugla , istina ima bezbroj.

Mene lucidno sanjanje i potraga za tim, moram da priznam ne privlaci, odnosno cini mi se da bi puko usredsredjivanje samo na to bilo kao da citam samo pogovor i predgovor neke knjige, a od sadrzaja nista.

Volim i ja da letim u snovima, mada zanimljivo da to nisam radio godinama i godinama, ali u zadnje vreme eto sam opet nesto "uzleteo". I to su obicno lepi snovi. Napominjem opet da ne mislim za sebe da imam lucidne snove.



Ovo mi je bas zanimljivo (uz ostali deo posta naravno ). Cini mi se ponekad kada samo ja spavam, a meni bliske osobe su tu negde oko mene budne, kao da sam i ja jednim delom budan tu sa njima, odnosno svestan njihovog postojanja. Nije bas kao da im cujem misli, ali otprilike kao neko polusvesno stanje. I da, najbolje se naspavam kada sam totalno sam u kuci i cini mi se da to nema veze sa bukom.

Lucidni snovi-zasto? Sta mislite da time postizete? Koji je cilj? Sta se dobija time?

Mnogo je zato!
Postiže se nezamislivo mnogo!
Ciljeva je tušta i tma!
Dobija se SVE!

Ovo gore kratko i konkretno.

Ako
su gornji odgovori izazvali zanimanje, može malo i šire i apstraktnije.

Dio vlastitih odgovora već ispostovah u prva dva posta na ovoj temi, pa ću neke dijelove ponoviti:

“Teško je
i gotovo nemoguće bilo šta od onog što možemo iskusiti na javi (osim ljubavi prema najvoljenijima) uporediti sa
vrhunskim zadovoljstvom koje nam daruje visoko ostvareni potencijal lucidnih snova ...”

“A neopisivo ushićenje
koje takvi „snovi“ donose nije izazvano samo tim neobičnim moćima i doživljajima u kojima se sanjar /Gospodar takvih snova/ ponaša onako kako se ponaša Gospodar Jave u onom što zovemo budno stanje, nego i spoznajom o apsolutnoj nezavisnosti sanjara ne samo od fizičkog tela, nego i od svega materijalnog, prolaznog i smrtnog ...”

“Voljno buđenje
u snu koje karakterišu lucidni snovi je ključni korak i prekretnica u razvitku individualne svesnosti, a jedna od najvećih vrednosti tog koraka, koju nisam spomenuo u prošlom postu kao potencijalnu motivaciju za budno sanjanje,
jeste činjenica da se punim buđenjem svesti u snu stiče dodatno pogonsko gorivo za bolje funkcionisanje i viši stepen svesti u onom što zovemo java, a to opet pojačava svesnost budnih snova, a to opet ..., i tako se stvara jedan začarani vrtlog koji vodi sve većem širenju svesti i svih pozitivnih psihičkih atributa i potencijala lucidnog sanjača ...”

“Buđenje
u snovima otpušta energiju straha od smrti i svih drugih strahova,
što pročišćava, balansira i pojačava energetske potencijale sanjača ...”
...

Vidi, brate, Arbitrium (ako još čitaš ovaj post),
u lucidnim snovima možeš (pod određenim uslovima) činiti sve što poželiš:

možeš učiti strane jezike, matematiku, fiziku, povijest, ili bilo koji drugi predmet,
možeš se baviti pronalazaštvom i inovacijama,
možeš kreirati književna, muzička, likovna i druga umjetnička djela,
možeš se igrati kršenjem zakona gravitacije i svih drugih fizičkih zakona,
možeš kreirati materiju, živa bića, čitave svjetove,
možeš (samo u jednom snu, koji mjereno zemaljskim vremenom traje nekoliko minuta) proživjeti ne samo godine i godine, nego i živote, ...
možeš spoznati sve što te zanima i dobiti odgovore na sva pitanja ...
A sve to je samo mali djelić onoga što možeš ...(ovo nije baš sve iz vlastitog iskustva, ... ima i nagađanja )
...

Možeš,
dakle, činiti sve što možeš (pod određenim uslovima) činiti i na javi ... i još daleko, široko, visoko, brže, dalje i više od toga ...

Auh brate mili, kad prije se opet zapetlja?!

A tek smo počeli ... (šta li će tek sada biti, poslije ovog ...) ...
...

Nego,
sad ja vidim da se ti, brate, sam zapetljavaš vjerujući da imaš tijelo, i da iz toga (što smatraš da je tvoje tijelo) možeš izaći bilo gdje, i da se uopšte možeš mrdnuti bilo kud ..., i buditi se u “drugom” svijetu ...

Najočiglednije stvari je i najteže pojmiti ...

Mi ne znamo objasniti ni kako gledamo, ni kako čujemo, ni kako bilo šta činimo, al sve to ipak činimo ...,
ili bolje reći mislimo da to činimo, iako se SVAKO činjenje (ne samo ono što činimo nesvjesno, kao što je varenje hrane u stomaku, nego i ono što mislimo da činimo svjesno, kao što je pokretanje ruku i nogu) čini i odvija samo ... od Sebe ... tj. od Njega (s tim što je ono što mislimo da činimo svjesno, praćeno “našom” komandom tijelu da nešto učini, koja opet nije naša komanda, nego nam je prije nego što smo je postali svjesni već servirana na gotovo) ...

To da imaš tijelo, da se u njemu krećeš, da iz njega “izlaziš”, da se budiš u “drugim” svjetovima, se tebi samo tako pričinjava, i to ti se zove RELATIVNA stvarnost (na istoku čuvena MAJA), a na zapadu je najčešće poznato pod imenom OBJEKTIVNA stvarnost ...

Vidi, ovako:

Kad spavaš i kad se probudiš u snu (astralu) i gledaš neki prizor u tom snu, neki grad, brdo, rijeku, neke ljude, stražare, pratioca, bilo koga, ili bilo šta, ... da li je to što vidiš u tebi ili izvan tebe?

Ako je to što u snu vidiš izvan tebe, kako bi ti to mogao viđeti kad su ti oči zatvorene (ili možda spavaš otvorenih očiju?)...

E, vidiš,
to što vidiš u snu nije IZVAN tebe, nego je u Tebi, ali Ti u snu nisi (fizičko) tijelo, niti si bilo koje drugo tijelo (kako kažu astralno, ili mentalno, ili kako već)...

Ti u snu “proizvodiš” sve te prizore, a možeš “proizvesti” i to sanjano tijelo, ako ti se sviđa da imaš tijelo, a možeš biti i samo posmatrač bez tijela koji dešavanja u snu prati odozgo, ili sa strane, ili odozdo,
ili kako ti već paše ...

E, nešto slično tome dešava se i na javi, samo što je veza između Tebe i Tvog fizičkog tijela na javi neuporedivo čvršća nego u snu, i mnogo je teže iz njega izaći dok je budno ...

(Evo, sad i ovi novi fizičari kažu da sve što vidimo i čujemo, uključujući i naše tijelo, oči i mozak, nije čvrsto i materijalno, nego predstavlja neke električne signale, ali to je samo novi i drugačiji opis one iste priče prema kojoj mi gledamo očima i mozgom) ...

Suština je u tome da mi u stvari nemamo nikakvo tijelo, i da mi u suštini ništa i ne činimo,
nego smo samo svjedoci i posmatrači dešavanja i činjenja u nama i oko nas (na ekranu naše svjesnosti) ...
...

Nego, viđi, nije mi jasno kako znaš da nijesam baš onaj Bosanac, ako me ne poznaješ?
Kako znaš da se nijesam premetnuo u njega?
...

Nijesam vodič u prelazu, niti znam išta o tom prelazu ...
...

Još uvijek ne naslućuješ dobro šta svo vrijeme govorim:
Opet Tvorca dijeliš na dijelove?
Još uvijek ne priznaješ Njegovu Cjelovitost?
(Nijesmo nikad ni bili odvojeni od Njega da bi se ponovo s Njim spajali. “Mi” i “Svi” ne postojimo, samo On.)
...

Znači, ipak si me strpao u grupu ... onih što “imaju uvid”,
pa bi bilo dobro da malo pojasniš to ... “imati uvid” (čisto da znam s kim sam u društvu) ...

A, pošto se i ti lijepo igraš riječima, jel to znači da i ti imaš taj uvid, ili lijepo igranje riječima nema veze s uvidom ...

Dobro, shvatam. Ali sta ja od svega toga imam u ovoj "fizickoj" realnosti?
Kakve koristi od tamo naucenih vestina imamo ovde? Kako ce nam to tacno pomoci u nasoj fizickoj realnosti. Ili nasim nepostojecim fizickim telima. Mislim da sam u ovom "nepostojecem" fizickom telu ipak sa debelim razlogom, a kada tog razloga vise ne bude bilo verovatno cu biti u nekakvom drugacijem. Do tada sam evo bas ovde i sada.

Naravno priznajem da su "tamo" naucene vestine korisne ako mogu da se primene, svejedno dal ovde ili tamo. Trenutno stanje svesti i percepcije me nekako vuce da mislim da ono znanje koje ne mogu da upotrebim u ovom "nepostojecem" fizickom telu i za usavrsavanje trenutnog postojanja i nije neophodno, cak moze i da steti jer nisam siguran da li sve to mogu dobro da shvatim jer ipak sam "ovde" a ne "tamo".

Kao da sam u trecem razredu, al sam cuo da djaci iz sestog pricaju o nekom meni nepoznatom predmetu "fizici", e sad ja to nista ne razumem al mi se svidjaju izrazi koje oni upotrebljavaju i narocito mi se svidja kako me devojcice gledaju kad i ja tako pricam. I dok se tako mangupiram nemam vremena da ucim matematiku, pa dobijam lose ocene.

Pročitaj dio iz teksta iz knjige Život poslije smrti', Yogi Ramacharaka na http://www.val.hr/index.php?option=com_ ... &Itemid=91
Ima dosta objašnjenja onoga što te zanima. Možda ti bude jasnije.

Pozdrav