Ali, ucestvovala sam...
Dosad sam se tko zna koliko puta inkarnirala i sjecam se osjecaja tog ponovnog nalazenja Sebe... sjecam se olaksanja, slobode, pa cak i smijeha - slicno kao kada se zavrsi snimanje nekog filma i citava ekipa se opusti, otvara sampanjac i nazdravlja, pronalazi onu "stvarniju stvarnost", razlicitu od netom dovrsene glumljene ...

Zatim slijedi ono sto upravo citam u Putovanju dusa - revizija ucinjenog... sto se svladalo a sto ne.. lekcije.. zanima me koja je Vrhunska Lekcija nakon koje mozes konacno napustiti Skolu (zivota) i otici malo.... na praznike?
Empatija?
Ispravno koristenje Moci?
Ljubav..?

Uglavnom, ne znam zasto, ali ja sam umorna od citave te ideje o reinkarniranju i ucenju/napredovanju sve do postizanja Savrsenstva i konacnog sjedinjenja s Jednim, a nakon toga opet zapocinjanje istoga, i opcenito ideja o "skolovanju" dusa me ne ispunjava radoscu i ne daje mi poleta - a SJECAM SE I POLETA I RADOSTI ....
Znaci da je nesto DRUGO ...
Ali sto?
E, TOGA se ne mogu sjetiti
Znam samo da to sto me ispunjava radoscu NIJE nikakva skola ni ponavljanja-dok-se-ne-nauci, a znam i duboko osjecam da je RADOST jedini pravi kriterij procjene je li nesto istinito i potrebno - ili ne ...
NIJE to ni Igra sa svojim pravilima sto ih treba slijediti da bi se doslo do Cilja - nije nista utabano, unaprijed odredjeno, nista sto ima nekakav Cilj, nista sto sadrzi u sebi Pravila, nego TOTALNA SLOBODA ... koju ne nalazim ni u jednoj filozofiji/teologiji/teoriji/itd..

A ipak je mogu ZAMISLITI - a sve sto mozes zamisliti postoji... vec samim tvojim zamisljanjem... makar samo kao misaona forma ..u svijetu Ideja.. ako ne i istinsko Sjecanje ....


Znam da sam otisla OFFTOPIC, ali sto cu kad se ove neke teme medjusobno ispreplicu
A usput sam se i malo metafizicki izjadala ...

Da, na nekom par-ti-ju si očigledno učestvovala,
no, i sama se pitaš da li je to taj PRA-VI ... PAR-TI...,
što će reći da to nije taj PAR-TI ... o kome govorim ...,
jer, ... "Ukoliko covjek u svemu ovome izgubi smisao za humor, onda je to siguran znak da nije na pravom putu" ... do pravog PAR-TI-JA ...

Put ne smije biti (i nije) opterećenje ... ako je pravi, naravno ...

A ako nas opterećuje i umara, onda sigurno gazimo ... nekom stranputicom ...,
zbog čega treba malo sesti, dobro predahnuti i ... pažljivo razmotriti druge potencijalne puteve, staze i bogaze ... iz malo šire perspektive ...

Uffff, kasno videh, šta napisah ...

Ne htedoh reći da si izgubila smisao za humor, naprotiv ...
(vrlo si duhovita) ...

Nego:

"Ukoliko covjek u svemu ovome počne da se smara i umara, onda je to siguran znak da nije na pravom putu"
...

Eto, sad mi je lakše

hmm...
ja bih rekao da su ideje vječne i nepromjenjive (po Platonu), a pojave tj. realna egzistencija/postojanje je promjenjivo i vremenito.
slažem se da je Ja također ideja (u svijetu ideja).

možda bi ti slobodu našla u egzistencijalizmu....možda je sve apsurdno i besmisleno.
stvari jesu, ali nema nikakvog razloga za to...sve što jest moglo je i ne biti.
možda smo mi ipak greška prirode
ali potpuno slobodna greška

Slutim da o tezi-ideji da “Ništa ne POSTOJI!” govoriš na osnovu vJero-vanJA I UMoVANja o umovanom i pročitanom (izvini ako griješim, u tom slučaju bolje ćeš shvatiti ovo što slijedi) ...

Ali, ako tu ideju ikada lično iskusiš i doživiš, shvatićeš, bez imalo sumnje, da se radi o najvišoj, najčudnijoj, najneobičnijoj, ... i svijesti najteže dostupnoj Istini ...

O spoznaji u koju spoznavalac ne sumnja, niti može da sumnja, jer se u njoj stapa sa Istinom ... u riječ, ideju, u najviše i nesumnjivo znanje, koje pretočeno u riječi zvuči upravo tako:

“Ništa ne POSTOJI!” (tj. “Ništa /čvrsto, trajno i materijalno/ ne POSTOJI!”...) ...

Zato mi se mnogo mi se zato mi se dopao taj tvoj Gorgi-ja, jer u njegovim tezama po prvi put susretoh vlastitu davnašnju spoznaju... (i još sročenu riječima identičnim onima kojima se i meni razotkrila) ...

Ne postoji Istina, postoje samo različita mišljenja.

Da,
kad ništa ne postoji (ako pod postojanjem podrazumijevamo trajanje), onda, u tom smislu trajanja, ne postoji ni Istina ...

Ali,
u svojoj tekućoj, protočnoj, idejnoj i svjetlosnoj formi ... Istina se (Sama Sebi) svakog trena pokazuje i šepuri ... tu ... na ekranu naše (Svoje) svjesnosti ...

Zato
je jedina /Apsolutna/ Istina ... SVE to što se (na tom ekranu svjesnosti) trenutno dešava i registruje..., što upravo teče ... SADA i OVDE ...
(i zato su sve ostale “istine” samo ... relativne istine) ...

Drugim riječima,
između onog što zovemo Objektivnom Stvarnošću i Istine stoji znak jednakosti ... (zato /zbog tog znaka jednakosti/ se to i zove /Apsolutna/ Istina) ...

dobro slutiš.
jer kako je moguće iskusiti ne-postojanje?
to je negacija, a svaka negacija postoji samo u mišljenju. iskustvo negacije je nemoguće.

Kako se sloboda moze povezati s necim apsurdnim i besmislenim...?
Egzistencijalizam je pogubna filozofija jer te najprije ogranici na nesto sto ima svoj Pocetak i Kraj a onda ti ko fol unutar toga daje slobodu.
S tim da je najveca sloboda u takvom kokosinjcu = samoubojstvo.
Very nice ... i poticajno poput neizljecive bolesti. Ili neplacenih racuna.
Potpuni trijumf lijeve polovice mozga. Koja bi trebala biti samo pomocnica desnoj. A desna jos uvijek sasvim nepoznata ....


blablablabla

ok charleston, samo sam ti dao prijedlog...
ne paše ti egzistencijalizam, ni meni previše osim tog dijela da smo potpuno slobodni.
a sloboda proilazi iz apsurda i besmisla. ako je nešto nastalo greškom, od toga se ništa ne očekuje.
koja je svrha greške? nema je. ona nije trebala biti tu. u tome je sloboda.
to je samo jedan način opravdavanja naše slobode...ne kažem ja da je to tako...možda je, a možda nije...
kao što piše par postova iznad - to su samo mišljenja

Egzistencijalizam je za pubertetlije

Dobro ide uz muziku CULT-a i CURE, crnu odjecu i one goleme smijesne cipeletine kakve je i Charlie Chaplin imao ... od kojih je jednu skuvao i posluzio

http://www.youtube.com/watch?v=r5NWhFllg3o

Rekoh
ako ikada lično iskusiš i doživiš ideju da “Ništa ne POSTOJI!” , a ne ako ikada iskusiš ne-postojanje ..., što nije isto ...

Iskustvo
ideje da “Ništa ne POSTOJI!” je moguće doživjeti, a iz mog subjektivnog iskustva gledano, to je zaista najneobičnije i riječima NEISKAZIVO i neopisivo iskustvo ...

aha, tako već da. iako nisam siguran...
vjerujem ti da si to iskusio, ali kako možeš biti siguran da je to što si iskusio baš to da "ništa ne postoji"?

a Gorgija je teški skeptik i ako se slažeš s njim onda ne možeš tvrditi ništa. ako si siguran da ništa spoznatljivo ne postoji, onda pobijaš sam sebe, jer to je jedna spoznaja. ako je nešto spoznatljivo, onda mora i postojati.
uostalom Gorgijine teze se mogu pobiti iz očiglednosti.

kako smo zabrijali

Ehhhh,
kad doživiš ... vidjećeš... da se u to iskustvo ne može sumnjati, jer ...
nema nikoga ko bi mogao sumnjati ... tvoje jastvo se tada stapa sa iskustvom čiste Svijesti
i NESTAJE, ...a ostaje Čisto Iskustvo ... Čista Svijest bez bilo kakve identifikacije ...SA BILO ČIM, koja je, kojeg li paradoksa, i prazna, i nepokretna ...i bezsadržajna ..., ali u isto vrijeme i nabijena iskustvom i znanjem do krajnjih granica, ... do nivoa na kome samo što ne “eksplodira” ... (kao kada svo doživljeno i svo moguće i potencionalno znanje i svo doživljeno i svo moguće i potencionalno iskustvo “sabiješ” u samo jednu riječ, samo jednu ideju) ...

Iskustvo
ideje da “Ništa ne POSTOJI!” je posljednje i najupečatljivije iskustvo koje se
može spoznati i iskusiti ... prije nego što dodirneš taj “Vrh”, ili “Dno”, ili “Zidove” (svejedno je) Čistog /Apstraktnog/ Iskustva ... i njegove Izvorne /Apstraktne/ Praznine ...

Imaš utisak
da si zaustavljeni Svijet, da si zamrznuto vrijeme, da si SVE sabijeno u NIŠTA ... (Prazan Ekran Svekolike Svjesnosti) ...
...