Hvala Brate!

Vidi
se da si se ovaj put potrudio, a kakvi će efekti biti (tj. kakve si karte stavio na sto, dal su fleš rojal, poker asova, il nešto sitnije), to će se tek videti kad sanjači prostudiraju post ...

Što
se tiče tvojih pitanja u vezi astralne projekcije čini mi se da ono više ide u temu o astralnoj projekciji, nego ovde, i da bi ovde o astralnoj trebali diskutovati sporadično, ... (čisto zbog konteksta) ...

Živ i zdrav bio
i puno sreće u astralnim pustolovinama!

Lepo, brate po Njegošu ...

“Ko na brdu, ak imalo stoji, više vidi no onaj pod brdom” ..., a ti ne da si na brdu, nego na visokom planinskom vrhu ... odakle pucaju bezbrojni i prelepi vidici ...

Ne deluješ nimalo zapetljano, naprotiv ...
U ovom postu si se zapravo dobro prizemljio od tih astralnih lutanja, usidrio pažnju
u oblast nemog znanja, i od tamo pokupio jasne i razumljive misli ...

Ili si se ovaj put malo više potrudio, ili si se prilagodio sagovornicima i temi rasprave,
al, svejedno si to lepo i slikovito opisao ...
...

A pošto vidim da ti se dopada ova igrica, možda bi bilo bi korisno bi bilo i biće da je još malo produžimo, proširimo, produbimo, provisimo, ...

Iz ugla iz kojeg ja trenutno gleda:

Pitah te kako znaš da imaš telo sluteći da si posle tolikih astralnih i vantelesnih iskustava došao do faze kada se i na javi osećaš sve manje telesnim, i kada se kinestetički osećaj tela sve više gubi, pa ono postaje sve više eterično, nematerijalno, bestežinsko, lagašno i neosetno ... i kada se može doći i do spoznaje da ono u suštini i ne postoji (da postoji samo relativno, s tim što relativno ne treba shvatati kao nestvarno) ...

U takvom stanju (na javi) svest o telu i samo telo postaju jedno, a ti si taj/ta/to što si svestan svesti i tela, ali ti nisi ni svest ni telo nego Ono Nesaznajno što poseduje svest i telo ...

(E, sad ću te tek zapetljati...)

Ti si, dakle, (na javi) samo svedok, posmatrač svesti, tela i svih dešavanja koja se trenutno odvijaju na ekranu tvoje svesti, koja se sama “proizvode” ..., a koja se na ekranu tvoje svesti samoprepoznaju i samointerpretiraju ili kao čulni utisci (slike, zvuci, dodir i ostalo), ili kao misli, osećanja, ... i tako se iz nečeg nerazumljivog i nepoznatog, ta dešavanja pretvaraju u nešto razumljivo i poznato ...

I zato, kada “izlaziš” iz jave i iz fizičkog tela ulaziš u neko iz bogatog asortimana tvojih drugih tela, u suštini ti samo menjaš “kanal” na ekranu svoje televizije bogate lepim i raznovrsnim programima ...i dalja dešavanja vidiš drugačije i na drugi način,
sa puno perfomansa u mogućnostima i perspektivi ...

Menja se, dakle, samo slika u “očima”, odnosno na tv ekranu, ali posmatrač ostaje isti ...

A što se tiče tvojih pratilaca i svih drugih bića koje susrećeš na svojim astralnim izletima,
oni su, kao i sve ono što doživljavaš na javi, samo ... sadržaj na ekranu tvoje svesti ...

Autonomna volja
i sloboda u ponašanju bića iz tvojih astralnih doživljaja je upravo proporcionalna tvojoj volji, koja vidim da je vrlo jaka ... (što znači, što je tvoja individualna volja jača, njihova je slabija, i obrnuto), a dostignuti stepen autonomne volje u astralu pomaže ti da ojačaš svoju volju i u ovom fizičkom svetu u kome gospodari onaj nespoznatljivi dio tebe koji ima Apsolutnu volju kojom
upravlja dešavanjima na javi ...

Ovim sam/o/ pokušavam da odgovorim na ono moje poslednje pitanje (“I da li IZVAN tebe postoji IŠTA drugo?”), na koje nisi odgovorio ... i tvrdim
da ni IZVAN, ni UNUTAR tebe ne postoji ništa /ni drugo, ni prvo/ ... i da UVEK i SVAGDA, OVDE i SADA ... postoji samo ono što se upravo dešava na ekranu tvoje svesnosti /i to samo trenutno i u “prolazu”/, a da sve ostalo “spava i počiva” u Potencijalu neograničenih mogućnosti ...

A da bismo i iskustveno dokazali da je tako, probaj prilikom izlaska iz tela, ili prilikom ulaska u fizičko telo obratiti pažnju na to menjanje slike na ekranu tvoje svesti ...

Ako u tome uspeš (ili ako si to već uspeo) onda ćeš shvatiti (ili si već shvatio) da nema VANI i UNUTRA, da nema TAMO i OVDE, da nema PRE i KASNIJE, ... i da nema nikakvog kretanja osim na ekranu tvoje svesnosti ...

I još, nešto,
probaj
u astralu spoznati da u astralu nema drugog Boga osim Tebe,
kao što na javi nema drugog Boga osim Njega.
...

Sretno se otpetljao!

u tvome stilu brate Ans i Eva Jargi, u okviru temem i onoga sto sam zapoceo pisat prvim postom u temi navedenoj mislim da je ovo Five Of a Kind.

Oprosti, brate,

što te ne razumem ... možeš li ovo za trunčicu pojasniti?

(A i nisam baš jak sa engleskim , pa probaj po naški)

Zelio sam reci samo to da kako ce ko shvatit i protumacit dato im znanje... tako ce ga i upraksirati i napredovati ili.. ne napredovati. Ma i ja vijugam sa textom a corav san da prostiš tako da kad falijem(sta je cesto) nevidim se ispravit.

EDIT: Evo citam si postove i najradije bi ih pobrisao.. vecina je ogromna projekcija ega...

Hvala,
brate, sad mi je jasno šta si hteo reći ...

Ovo si lijepo rekao za ekran. Tako nekako od prilike. Mada dok sam u tijelu moram zaboraviti na to. Život se mora odživjeti po pravilima. To tako mora. Ponekad se zaista odaljim i materijalni svijet mi izgleda kao da gledam kroz prozor ili što veliš kao da se odvija na ekranu. Ima zapravo nekoliko stepeni prelazaka u druge svijetove. Nijesam baš na taj način razmišljao mada i tako može.
Prvo veliko saznanje mi je bilo da saznam svoju prirodu. U fizičkom tijelu to nijesam uspio čak je i u astralnom to bilo teško, ali čim sam ukopčao da sam besmrtan i dio nečega moćnog i prelijepog postao sam nedodirljiv.
Zaista kad se ide dublje u te svjetove čini mi se da postepeno prestajem postojati. To si dobro primjetio. Mada u fizičkom svijetu mogu dobro razlikovati sebe i ono izvan sebe. Isto tako i u astralnom svijetu zato što postoje i drugi a moja svijest ne može uticati na njihovo ponašanje. Ali sam otkrio da su svi oni isto kao i ja dio tog nečega neopisivog i da smo svi mi braća. Ne samo mi ljudi i ne samo sva bića na Zemlji nego i bilo đe u svemiru. Obišao sam na hiljade svjetova i zapanjujuće je koliko smo slični.
Imao sam problem jer me je lažavi prevarant namamio na prevaru da se opredjelim za njega. Moj pratilac je bio vrlo razočaran. Ja sam bio ljut i rekao sam da opredijeljenje na važi jer je steknuto prevarom pa sam odlučio da se žalim tvorcu. Pratilac mi nije umio reći đe ću ga naći. Onda sam obilazio sve svjetove u okolini i skupljao njihova znanja misleći da ću tako otkriti način kako da dođem do tvorca. Ništa mi od toga nije pomoglo. Na kraju sam otišao na jedan posebni svijet potpuno različit od ovih nama sličnih. Tamo mi je jedan starac doduše nevoljno pokazao kako mogu doći do tvorca. Morao sam izaći iz svemira što sam na kraju i učinio. ali sam tamo naišao na nešto izuetno što se ne može opisati. zamisli sve u svemiru e to što sam tamo našao uopšte ne liči ninašto u svemiru. Onda je to došlo zamnom i na moju veliku sreću uspio sam se osloboditi poredijeljenja uzetog na prevaru. Taj "oblak pun zvijezda" je toliko moćan da mi se čini da može i uništiti i stvoriti svemir u trenu. Ima još puno svemira a ti oblaci plove između njih i paze da sve bude u redu.

U pravu si za ono da je napolje i unutra isto da rastojanja i vremena zapravo i nema nego je sve to samo proizvod naših ograničenih moći shvatanja. A kad se upuštim u ta razmišljanja onda počinjem da gubim kontrolu i počinjem da serasplinjavam pa to ne smijem raditi jer imam još puno posla da odradim ovđe.

I ono za Boga si u pravu. U astralu su me svi zapanjeno gledali kad sam ih pitao za Boga. Ili ja nijesam sve shvatao ili oni nemaju pojma. Tek sam poslije ukopčao da Boga i ima i nema istovremeno. Svi smo mi Bog i on nije cio dok smo mi tu. On postaje cio tek kad nas nema odnosno kad se svi i sve ponovo sjedinimo u njega. Obraćati se Bogu dok smo ovakvi nema smisla jer se trebamo obraćati sami sebi. Naravno postoje i razna druga stvorenja koja nam mogu pomoći i kojima se možemo obratiti. I Zemlja je isto tako jedno biće koje se sastoji od svih nas i svih drugih stvorenja na Zemlji. Postoje i "starci" koje je vrlo teško viđeti jer smo im beskrajno dosadni a oni se bave ozbiljnim poslovima planiranja i odnosa među svjetovima.
Siguran sam da će "talas" učinjeti da ogroman broj ljudi preskoči u viši svijet a do tad ima još posla ovđe da se obavi. To tako mora da bi se održala ravnoteža a inače nijesam ni predviđen da "prije vremena" preskačem bilo đe.
Jesam li se počeo otpetljavati?

Formica, vrlo jasno pišeš i stvarno uživam čitati tvoje postove.

Eh ko će li ga jasno pisati o svemu tome a da ne laže, može samo pokušavati pa mu nekako uspije da se popne na adekvatno gledište na stvari, no nikad ne stigne do pravog objašnjenja jer ga nema.
Može biti sve, i ne mora biti ništa, i sve između, i simultano.............. sve to svjesno, nesvjesno, svjesno a sakriveno..........

No nitko ne kaže da su stvari nejasne.

Ansi, ti si pak meni jasan. A i viđen si okolo kao onaj koji sanja javu, hvala na pomoći i mislim da tako mora biti i to baš radosno tako.

da
neizrecivo ce uvek ostati neizrecivo
rechi su,nazalost, vrrrrrlo priruchno sredstvo komunikacije
kako reche Pantelija u jednom postu, parafraziracu,ne znam u kojoj temi beshe,neshto kao da je Osho pogreshio shto je uopshte pokushao izreci neizrecivo,ali da je taj pokushaj jedan od najboljih/najblizih mogucih da se pretoche u rechi,
i otprilike je tako nekako
Tao koji se moze izreci nije Tao
zen svima
zato i uzivam u postovima Formice,i razumem ga potpuno
ja kad pokusham o tome da pricham,vec u drugom delu prve rechenice skontam da nema vishe rechi da opishem, i da ,ma koju odabrao,ukalupicu neshto shto se kalupiti ne da ,i okrenem prichu u bajku,basnu,parabolu.... jer zaista nema nachina opisati neopisivo
kako lepo reche Formica ovde:





ko dan
vidjen si i ti
ali neshto nisi bash drushtven ovih dana,samo prozujish kroz kafanu na kraju naguala
bice da je zbog blagdanskih opterecenja i valovitih promena
sledeci put svrati bar na jedno eterichno

Ma ubi me posao do temelja i dublje, radim ja posao i on radi mene, a imao sam i romansu sa samim sobom, iz neba pa u rebra.
Ja sam u jednom drugom realitetu, koji je na višoj razini svjesnosti jedna dobra ženska i petljam tamo sa nekom 4D tehnologijom, imam kuću u litici kraj mora, sve na 4D daljinski radi, portali, teleportacija....

Imao sam to nešto što počinje spavanjem, a ne znam jeli uopće san, lucidan san ili što?
Bilo je to neko spajanje realiteta, jer bio sam svjestan da je ono u snu stvarnost a i da je ovo odakle sad pišem stvarnost.
Spajaju mi se ta dva realiteta nekako, sad više ne znam jesam li muško ili žensko, no pogledam ja dolje kad nisam više siguran.

Tamo sam jasno ko dan vidio da svatko ima svog zaštitnika, koji dežura uvijek... i na spavanju, i spreman se je pokačiti sa manipulatorima, nositi nas kamo želimo..... svašta radi, multipraktik.
Tamo ima mnogo lijepih životinjica koji su ovdje ljudi. Kćer mi je tamo papigica mala, koja se sveg boji.
Formica kako ti to zoveš? Znam da si pisao o tome.

Brate Formice!

Ne samo
da si počeo, ... nego ako tako nastaviš da se otpetljavaš,
uskoro ćeš početi da zapetljavaš i Samog ... Njega ...,
(pa ćeš mesto formice postat ... FORMA) ...

Vidim
da si prihvatio igru i da ti ova komunikacija pomaže u rekapitulaciji Sebe (Njega), pa, ako se slažeš da nastavimo sa ovim ... raspetljavanjem i zapetljavanjem ...
...

“Ovo si lijepo rekao za ekran. Tako nekako od prilike. Mada dok sam u tijelu moram zaboraviti na to. Život se mora odživjeti po pravilima. To tako mora. Ponekad se zaista odaljim i materijalni svijet mi izgleda kao da gledam kroz prozor ili što veliš kao da se odvija na ekranu.”

Kažeš, dok si u telu moraš zaboraviti na ekran? ...
Ko /ti/ to kaže?
I zbog čega?

(Meni se čini prikladnijim tu sabirnicu vizulanih opažanja zvati ekranom, nego prozorom, pošto gledanje kroz porozor i dalje podrazumeva dubinu i prostor, odnosno tri dimenzije,
dok gledanje na sadržaje svesnosti “kroz” ekran eliminiše i dubinu i prostor i dimenzije, i SVE dovodi u JEDNOdimenzionalni fokus ..., al svejedno je, zovimo ga kako hoćemo, samo da ga ne razbijemo ...)

Postizanje percepcije
u vidu ekrana svesti je vrlo važna je vrlo važna je vrlo važna ... stepenica u oSVEšćivanju Sebstva ..., i zato se nadam da mi nećeš zameriti što ću o tome kazati koju reč više ...

Postizanje takve percepcije
je stvar volje i treninga pažnje, i može da se “vežba” na javi sveobuhvatnim vidom u kojem se svi sadržaji slike u očima opažaju u istoj ravni,
bez fokusiranja na pojedinosti ...

Poenta
je u tome da se posle dovoljno dugog voljnog treninga takva vrsta svesnog ekrana automatski samoodržava, tako da videlac više ne mora ulagati bilo kakav napor da bi gledao na taj način, što mu opet omogućava slobodu ... da se posveti potpunijoj analizi apstraktnih sadržaja (misli, predstava, spoznaja i ostalih duhovnih tvorevina svesti) koji prate, tumače i interpretiraju sliku na ekranu (poput neke vrste jasnog i razumljivog titlovanog “prevoda”) ...

Ta vrsta opažanja
i jeste suštinska i jeste suštinska i jeste suština viđenja Sveta kao Sopstva koje neprekidno “teče” na tom Svet-losnom Ekranu ..., koja videocu može dosta pomoći u Rekapitulaciji, ali treba imati dovoljno jaku volju i pažnju da bi se takva svest konstantno održavala (sve dok takva percepcija ne počne da se održava “sama od sebe”, ili “nesvesno”, na način sličan onome na koji se održava proces disanja u spavanju) ...

I ne moraš
da se odaljiš da bi ti materijalni svet izgledao kao da ga gledaš kroz prozor ... (ima i suprotna varijanta, da ga primakneš i približiš) ...
Meni se najviše dopada ovaj sinemaskop ili ful skrin sa crnim okvirom, jer se tako najbolje uživi, i najbolje uživa u filmu koji se gleda ...) ...
...

...

E, sad,
mene interesuje kako i na osnovu čega (u kom kontekstu, u kojoj konkretnoj situaciji, ili kom konkretnom doživljaju) si “ukopčao” da si “dio nečega moćnog i prelijepog”?

(Jesi li do toga došao sopstvenim mislima, saznanjem, spoznajom ..., ili si u glavi čuo neki tuđi glas, ili nešto slično? )

I, pazi,
ako si deo nečega, onda to znači da IZVAN tebe ima Nešto ili mnoštvo nečega, čiji si ti deo, ali tvoje istinsko Sebstvo (ono koje je lišeno bilo koje identifikacije), je Celo i Celovito, a (u relativnom smislu) ne sastoji se od mnoštva (milijardi milijardi delova) nego iz svega DVA dela, ili pola, ili polovine od kojih si jedne (trenutno) svestan, a druge (trenutno) nisi ...

U igri života
taj svesni potencijal startuje iz nule i postepeno se tokom igre “puni”, “raste” i “povećava” na račun one druge “polovine”, a u kom stepenu tog “razvoja” će se naći u trenutku kada istinsko Sebstvo odluči da tu životnu ulogu okonča, zavisi od
vrste uloge i trenutnog scenarija tog filma ...

Naravno, da je velika retkost da se glumcima dozvoli da postanu Kalif umesto Kalifa, ali i to se ponekad dešava, zbog čega se te igre, kao najvišeg stepena igre, po mom sudu, ne treba unapred odricati isprikom da “ja nisam dovoljno dobar za takvu ulogu” ili bilo kojim drugim izgovorom (tipa: “Šta će mi to, i ovako mi je dobro.” i sl.) ...

Slažem se
da se život mora odživeti po pravilima, da tako mora, i da drugačije ne može, jer i život, kao i svaka druga igra, mora imati pravila ... (Igra bez pravila nije moguća, bio bi haos ...) ...

...

I slažem se
da smo svi mi (ljudi i sva ostala bića) braća i sestre po Ocu (upravo zato ovde sve one za koje slutim da se zbog takvog oslovljavanja neće ljutiti, nazivam braćom i sestrama), tj. da smo Božja “deca”, ali još više mi se sviđa da na “nas”, na svu tu bezbrojnu Božiju dečicu, gledam kao na jedno isto Ja koje na Ekranu Svoje Svesnosti igra uloge različitih bića (samo u različito “vreme”, pa se recimo od 5 do 7 Božijih sati prikazuje film “Formica se otpetljava”, a od 7 do 9 Božjih sati “Promatrač se vraća kući”, i sve tako redom ..., i sve tako JEDAN, po JEDAN ...

...

I slutim
da se uspostavljanjem (onog automatskog) Ekrana Svesti može postići i to
da sve što doživljavamo kao vanjsko i čulima dostupno, uključujući i ceo Univezum, vidimo kao sličicu u našim (nepostojećim) očima, i
da tada u potpunosti gubimo kinestetički osećaj pokretanja očnih mišića i očnih kapaka, pa umesto podizanja i spuštanja očnih kapaka, vidimo podizanje i spuštanje filmskog ili pozorišnog zastora ...

...

Na kraju me zanima,
ako si voljan da kažeš, i ako ti pisanje odgovora ne oduzima suviše vremena, kad si prvi put imao lucidan san u ovom sadašnjem fizičkom telu (u kojoj dobi), i da li je to buđenje u snu bilo spontano (ili je bilo izazvano nekim “vanjskim” uzrokom)?
...

Jesam li te ponovo zapetljao?

Brate, Promatraču,

Nijesam ti ja još postao ... čak ni koka koja sniva i snosi snove, ...
a što se tiče sanjanja jave, tu sam ti brate, tek ... ko pile ... u kučini ...,
(al pilence koje tek pijuka i pijuče, a već sanja i sniva da je Oroz koji kukuriče,
il Orao koji klikće )...



Brate, Nate,

Nijesam znao da si pored čuvara reda i zakona,
postao i agitator ... Istine ...

FORMICA


Ans i Eva Jargi

Može li neko opd svjesnih snivača da se uključi u prepisku i da logički poveže citirano FORMICINO iskustvo i Ansovu intelektualnu interpretaciju? Postavio bih to pitanje direktno Ansu, ali se on odredio donjom citiranom tvrdnjom koja potvrđuje gore navedenu interpretaciju.



Hvala unaprijed.
Pozdrav.

Brate, Ome,
a da pokušaš ti? ...

Ako druge (tj. “opd svesne snivače”, kako si ih nazvao) pozivaš da diskutuju u tvoje ime, jel to znači da ti nisi opd? Il da nisi svesni snivač? Ili ... što?

Postavih ti direktno ovo pitanje, jer se u svojim postovima nisi uopšte odredio prema temi, nego se uporno određuješ prema raspravama dvojice diskutanata ...

Naravno, to je tvoje pravo, svako (u okvirima forumskih pravila) bira kako će diskutovati, samo mi je malo čudan takav način diskusije ...

I mada ne podržavam takav stil rasprave (jer mi tvoj apel za poziv “u pomoć” deluje kao kršenje slobodne volje onih koje pozivaš u diskusiju), pridružujem se tvom pozivu, jer rado bih ovde video izjašnjenja “opd svesnih snivača” i čuo njihovu diskusiju o tome što im pokušavaš nametnuti, ali i o samoj temi ... (naravno, pod uslovom da oni to VOLE i ŽELE) ...

Bratski pozdrav,
i hvala unapred

Ne nijesi me zapetljao nego me baš lijepo otpetljavaš. Sve fino složiš.

Od kad znam za sebe meni se to stalno događa. Kao dijete sam čak misli da postoje morski ljudi i kad sam pitao babu koji su to ljudi i đe žive ona mi je počela pričati o Dalmatincima. A kad sam joj rekao da ne mislim na njih nego na ljude koji žive u vodi ona je rekla mom ocu da me moraju voditi pod Ostrog kod Sveca. Kad sam izabrao život i tijelo u koje ću se roditi nešto sam petlajo sa tijelom i prebacio neki prekidač tako da za mene ne važi zaboravljanje. Pratilac mi je rekao da možda nijesam to trebao činjeti. Od tad se sjećam svegašto je povezano sa ovim tijelom a poslije me je pratilac naučio kako da idem u prošle živote.

Zaista o takvom gledanju nijesam razmišljao na taj način. Sigurno da bih mogao i tako razmišljati ali se onda rasplinem pa mi to pravi probleme u običnom životu. Tako dok sam prolazio koz vrijeme potpuno sam izgubio osjećaj vremena. Ne mogu ga ni danas potpuno uhvatiti. Jedno vrijeme nijesam mogao da shvatim što znači juče a što sjutra jer mi je sto bilo isto pa sam morao uvijek da pitam jeli se dogodilo to i to da bih znao đe se nalazim. Kad su ukopčali da ih pitam o budućim događajima počeli su me čudno gledati a baba je opet rekla da me moraju voditi pod Ostrog. Pa sam odustao od svega toga.

Dok sam lunjao po Zemlji i družio se s delfinima i kitovima (oni su fantastična stvorenja) nije bilo problema. Ali kada sam odlučio da trebam otići sa Zemlje počele su se pojavljivati sjenke. Kako se tagamad namnoži brzo a tebi izazivaju strah što ih naročito zabavlja. Meni se život smrkao i sa panikom sam očekivao noć jer su me te sijenke zadržavale i samo se sladile mojom panikom. Više nijesam znao što da činim od sebe. Tad me je pratilac podučio. Rekao mi je „Sjeti se“. Kad sam ga pitao čega da se sjetim i što da radim on je samo ponovio sjeti se i otišao. Ja sam ostao užasnut sa gomilomonih gnjida oko sebe. Pokušao sam da rastumačim što mi je pratilac rekao a one gnjide su pojačale napad na mene. Ukopčao sam da mi oni ne daju da sesjetim pa sam se potpuno isključio i počeo da razmišljam čega trebam da se sjetim. Potpuno sam se isključio iz svega oko sebe i dok sam tragao kroz sjećanje odjednom je blijesnulo prosto saznanje da sam besmrtan i nedodirljiv i da mi niko ništa ne može jer sam nastao od nečega divnog i ogromnog. Isad osjećam oduševljenje tim saznanjem i kad sam se ponovo otvorio one sijenke su se razbježale u užasu i nijesuse više pojavljivale. Još sam ih ćerao od rodbine i drugova ako bi neku slučajno primjetio.

Pa jeste ja to gledanje koristim ako želim da razumijem neke pojave. Čak sam napravio nešto kao fioke u koje ubacujem pitanja i onda čekam odgovore. Ali se ta saznanja ne mogu koristiti u fizičkom svijetu. Možda i mogu no je meni bilo vrlo dosadno da na tome radim a dovoljno mi je saznanje zašto se nešto odigrava na taj način kako se odigrava.

Imao sam ja neke planove što da radim na Zemlji. Plan nije bio loš trebalo je da probudim samo jednog čovjeka pa drugog a onaj probuđeni bi probudio drugog i tako redom kao lančana reakcija u trenu bi svi ljudi na zemlji bili probuđeni. To ide prilično prosto ili se preklopi „prekidač“ ili „uđeš u čovjeka“ i pokažeš mu kako se to radi. Taman sam izabrao čovjeka i samo što nijesam ušao u njega kad je stigla strašna zabrana. Čuo sam samo NE od kojeg su se i zvijezde zatresle. To oni tako rade. Onda mi je dat uvid u plan i uvid što bi se desilo mojom intervencijom. Naravno uvijek su u pravu. Poslije sam shvatio kad sam skupljao kamenje o čemu se zaista tu radi. Pratilac mi je pokazao neki siv iprostor koji sam ja zvao mirni prostor. U njemu se ništa ne mijenja i ostaje tako do kraja. Ja sam tu ostavljao razne stvari koje sam pravio. Poslije kad sam počeo skupljati kamenje stavljao sam kamenje sa raznih svjetova u njega pa kad dođem ovamo otvorimtaj prostor i kamen ispane na zemlju. Bilo je to posebno kamenje madase nije razlikovalo od običnih krša iz dvorišta, i već sam ga skupio sa nekoliko desetina svjetova. Onda se pojavio jedan i gledao me što radim. Ja nijesam obraćao pažnju na njega jer se oni izgube kad ne obraćaš pažnji na njih. Ovaj je sve vrijeme bio pored mene, i na kraju me pitao što to činim. Ja sam mu objasno kakvo je to kamenje (ono je sadržavalo cijelu prošlost tog svijeta sve do kraja) i da pravim kolekciju tog kamenja. On me vrlo pažljivo slušao pa mi je objasnio da se to ne smije činjeti jer sam pomakao kamen i odnio ga iz tog svijeta i ono više ne može da pamti i da ih moram vratiti nazad. O jadu sam se zabavio dok sam ih sve vratio nazad. Ali sam tad shvati jednu drugu stavr da je sve u svemiru povezano jedno s drugi međusobnim uticajem i da sve te veze prave nešto kao mrežu povezanosti koja se ne smije dirati. Zapravo i možeali moraš da nadoknađuješ sve te veze da bi se zadražala ravnoteža i da se mreža ne napregne.Imaju neki koji to stalno prate i ne daju da dođe do velikog naprezanja. Tek mi je mnogo kasnije postalo jasn da zapravo ništa nije nepromjenljivo i da se sve možemijenjati i odigrani i neodigrani događaji. I da i mi sami možemo u jednom trenutku biti u ovome tijelu i u sljedećem da to tijelo nije ni nastalo. To nema nikakve veze sa nama samima je r je tijelo i onako samo obična lama koja se odbaci kad dotraje ili se pokvari. A sve to je fantastično složeno i zapetljano. I sve to je zapravo u jednom trenu a mi smo kao male gnjide koje gamižu po toj ogromnoj mreži pokušavajući da otkrijemo đe se pruža naša nit. Esad sam se stvarno zapetljao

Jargi,znam da se nećeš uvrijediti mojim pitajem ako ću te pitati dal ti imaš lucidne snove.Mojim čitanjem tvojih postova stekao sam dojam da nisi,To nije uvrjeda kad saznaš da sam nisam imao nitijedan,dobro imao sam jedan ali to se ne računa ,želim reći da ne sanjam redovno lucidno:Zapravo što se toga tiče,uopće rjetko i sanjam.
P.S.ako si negdje spomenuo vlastite LS oprosti (usput imaš p.m.)

Sjemenka -Citat:

“Mislim da je mozda 1 osoba na forumu onaj ari (nick) koji kuze o cemu se radi ostali su teoreticari. Bez disrispekta ali je tesko objasnjavat onima koji jos nisu prosli "prva vrata sanjanja"...”

Sjemenka -Citat:

“Ans i Eva Jargi e oni na njih sam mislila
bas neki super par sanjaju skupa ”


Ma, Igraj se neće i ne može uvrijediti ničijim pitanjem ...

Eto, ti si na osnovu svog iskustva, stekao svoj utisak, a Sjemenka na osnovu intelektualne interpretacije mog iskustva, na osnovu vlastitih doživljaja u svojim lucidnim snovima, izvlači nešto drugačiji zaključak ...

A ko je u pravu?

Sami Bog zna ...

Može ti Igraj
reći da ima i ima i ima i tridesetogodišnje iskustvo u sanjanju lucidnih snova koji su 100% kopija jave, i da u takvim snovima ima i ima ima i 100-tnu spoznaju koja prevedena u riječi glasi “U OVOM SNU JA JE GOSPOD BOG, I NEMA DRUGO BOGA OSIM MENE!”, al šta ti to vrijedi, ako nemaš subjektivnog iskustva kojim bi mogao prosuđivati da li govorim “istinu”, ili izmišljam sve ovo što na forumu govorim iz vlastitog subjektivnog iskustva (sve što na ovom forumu iznosim govorim iz subjektivnog iskustva, a tuđa lična i teoretska iskustva koristim onda kad ocijenim da su podudarna sa mojima) ...

Ovim naravno ne tvrdim da su moja iskustva istina, nego da su autentična, ... ako razumeš ...

P.S. Izvini za P.M. (nisam dugo otvarao pretinac, evo sad otvorih ...),
al, svejedno, vidim da se samo se razriješilo ...

Brate, Formo,

Možda
ja tebe lijepo otpetljava, al što više tebe otpetljava, sebe sve više zapetljava ...

Sve što ja fino složi,
ti još finije rasložiš i razložiš, tako da je pravo uživanje tebe otpetljavat i sebe zapetljavat ...,

A kolko mogu da vidim
i tebe kao da ovo raduje ..., i, pomaže ti da se malo sabereš u OVDE i SADA ... u ovom za tebe usputnom gnezdašcu fizičke realnosti (imam utisak da sve sređenije i usredsređenije hvataš misli, slike, vizije, ideje i pojmove, što ti, u ovom što zovemo fizička realnost, poput ptičica leću kroz um, i da naglo pojačavaš ... vezu između svojih kognitivnih /saznajnih/ i izražajnih /interpretativnih/ potencijala), pa da onda nastavimo:

Znači,
ako sam dobro shvatio kod tebe su se lucidni snovi, a vjerovatno i njihova prateća bratija (astralne projekcije i vantjelesna iskustva) pojavili još u najranijem djetinjstvu, tako da se ne možeš tačno s-je-ti-ti svog prvog takvog iskustva?

A možeš li se onda sjetiti kad ti se i u kakvim okolnostima prvi put pojavio Pratilac (dal prije ili nakon ovog fizičkog rođenja?),
i malko pojasniti njegovu osobnost, lik i djelo ...?

I, ako može, još i ovo:

Zar postoji budućnost? ... I prošlost?

Jer,
kad kažeš da u astralnim izletima vidiš budućnost, ... mene to podsjeća na situaciju
u kojoj plivač izlazi iz rijeke na jednom mjestu, potrči malo brže nego što ona teče, i onda tamo negdje naprijed na nekom mjestu ponovo uskoči u tu istu rijeku ...

I tako, gledano relativnim očima, bilo bi moguće da postoji i prošlost (to je cijeli tok rijeke od izvora do mjesta na kojem je astralni plivač izašao na obalu) i budućnost (kao dio rijeke koji teče ispred lokacije u kojoj takav plivač trenutno pliva, pa sve do njenog ulivanja u more ili okean) ...

Ali,
... čini mi se da je kvaka u tome da astralni plivač izlaskom iz rijeke cijelu rijeku (od izvora do ušća) “nosi sa sobom” i da u koritu ništa ne preostaje ...(ili barem on nije u stanju da i dalje vidi rijeku nakon što izađe iz nje, tj. iz fizičkog tijela), tako da kad malo potrči uporedo sa (zamišljenim) tokom rijeke, bez obzira da li trči naprijed, tj. prema ušću (u budućnost) ili nazad, tj. prema izvoru (u prošlost), i iz astrala se bućne u tu zemaljsku rječicu fizičkog vremena, tj. u svoje fizičko tijelo, ta rijeka (tijelo) više nije ista, ona je drugačija, jer je obogaćena astralnim sadržajima koje je astralni plivač pokupio u astralu, ali se on, suštinski gledano, nije pomjerio ni u budućnost, ni u prošlost ..., jer je rijeka "stajala" (nije tekla, nije postojala) za vrijeme njegovog izbivanja iz nje (fizičkog tijela) ...

Zato i ima ona izreka da se u istoj (vremenskoj) rijeci ne možeš okupati dva (ili više) puta ...

...

Ajd, sad ti ...
(Ako mi se iz ovog kako treba ispetljaš, moraćeš počet ti mene ... otpetljavat ..., pa da vidiš, brale, ... kako je to ...lijepa uživancija ... )