Otok već stoljećima plijeni pozornost čovječanstva: na njemu su, naime, veliki kameni kipovi zagonetna izraza lica, općepoznati kao moai koji listom zure u neku neodređenu točku. Na cijelom ih je otoku pronađeno tristotinjak, što podignutih, a što pak za podizanje pripremljenih kipova s izduženim glavama i šiljatim nosevima.
Njihovo podrijetlo još uvijek nije u potpunosti razjašnjeno, ali zato ima jako mnogo teorija. Najveći primjerci visoki su do pet metara, ali ima ih i koji visinom premašuju 10 metara. Njih petnaestak, koje je poodavno načeo zub vremena, nedavno je restaurirano i poredano na istočnoj strani otoka u uvali zvanoj Poike. Predvodi" ih ?Putnik"! Tako zovu kip koji je neko vrijeme proboravio kao izložak na svjetskoj izložbi u Osaki u Japanu.
Civilizacija koja ih je gradila (ako je i ta postavka točna), nije poznavala ni željezo, ni oružje, a onda je odjednom nestala. Kao da je stigla s nebesa, ili pak s pučine, a onda se istim putem vratila u legendu.
Prema tradicionalnom mišljenju, došli su s Polinezijskih otoka na zapadu, čiji su pak stanovnici došli iz Azije.
Međutim, Norveški istraživač Thor Heyerdahl smatrao je da to nije cijela priča. Tijekom svojih istraživanja o Uskršnjem otoku sredinom 1950-tih godina, prikupio je neke intrigantne dokaze koji podupiru njegovo uvjerenje da su na ovaj udaljeni otok igrirali stanovnici s istoka, iz Perua, iz doba prije Inka. eyerdahlovi dokazi o njegovoj tvrdnji jesu prisutnost biljke koja se zove totora-trska na otoku, biljka koja je autohtona za jezera Titicaca u Andama.
Osim toga Američki su naučnici otkrili nevjerojatnu sličnost kamenih ogova Uskršnjeg otoka s kamenim kipovima, pronađenim u ruševinama najstarijeg užnoameričkog grada Tiahuanacau. Dokazi o štovanju boga Sunca i na Uskršnjem toku i u starim peruanskim kulturama: postojanje ljudi svijetle kože i crvene kose i na otoku i u andskim kulturama; te kameni divovi dugih ušiju koji se pojavljuju u andskim legendama o božanstvu Con-Tici vladajućem bogu-kralju, sve su to sličnostitih dviju kultura koje se ne mogu previdjeti.
Da bi dokazao svoju teoriju Norvežanin je načinio splav u tradicionalnom peruanskom stilu i uspio se probiti od peruanske obale do Polinezijskog otočja.
Geograf Robert Langdon podupro je ovu teoriju otkrivajući 1988 g. Da je tapioka koja se dobiva iz južnoameričke biljke manioka, bila dio prehrane i otočkog
stanovništva još davne 1770 g. što je otkrila ekspedicija koje je predvodio kapetan Felipe Gonzalez. Na nesreću, ta je važna činjenica ubrzo bila zanemarena zbog kriva prijevoda domaćeg naziva biljke manioka, što se dogodilo povjesničaru Boltonu Corneyu u prikazu svoje ekspedicije 1908. pogreška koja je ispravljena tek 80 godina
poslije Langdonovim otkrićem. Unatoč tomu , zamisao o drevnom južnoameričkom stanovništvu na
Uskršnjem otoku još uvijek nije u cijelosti prihvaćena u znanstvenim krugovima, tako da je tajna o podrijetlu civilizacije s Uskršnjeg otoka i dalje neriješena.
_________________ Drugs don't make you go insane...they make you fucking sane
|