Jutros mi je bilo veselo.
Doziveo sam pregrst laznih budjenja. I sve j bilo ok sve dok ih nisam provalio. I tada me je uhvatila panika jer nisam mogao iz prve za stvarno da se probudim.
Budim se i vidim 2 (nepoznate) devojke na drugom krevetu u sobi kako nesto pricaju, primecuju me da sam se probudio, al ne obracaju paznju. Iz dnevne sobe i trepezarije se cuju glasovi kako ljudi pricaju i sve odaje utisak kao da je stan krcat sa ljudima.
Rekoh odspavacu jos malo dok se ne ocisti.
Po drugi put se budim i odlazim u WC, kad u njemu devojka koju prvi put vidim i brata iz Slovenije (kojeg davno nisam video). Izvinio sam se za upad, odlazeci natrag u krevet, sa pretpostavkom da mu je to devojka. Zaspim sa cudjenjem.
Treci put se budim i na krevetu jebeno tik uz moju facu sedi brat iz Slovenije (ima oko 29 godina). Onako sa cudnim osecajem i konstatacijom "jos se nije ispraznio stan sa ljudima" ponovo zaspim.
Cetvrti put otvaram oci, i vidim kako jedna (ponovo nepoznata) devojka sedi na drugom krevetu i gleda me kako se budim. Sad posto su nam se susreli pogledi, upitah je "Koja si sad ti?", cisto iz kurtoazije, sa osecjem u telu "kada ce ovi ljudi napokon da odu" jer se cuje glasovi iz dnevne sobe i trepezarije. Pocela je nesto da prica, nije mi se dalo slusati, samo sam se ponasao kao da je slusam, a zapravo sam pohvatao da je iz Krusevca ili Knjazevca (neki grad u Srbiji sa pocetnim slovom "K") i da je dosla autobusom. Rekoh joj, odspavacu jos malo, i okrenem joj ledja i ponovo zaspim.
Peti put se budim. Ponovo se cuju glasovi iz ostalih delova stana. Prodje mi misao "jbga, ne mogu vise da ih kuliram, posto ocito nemaju nameru da odu". Odlazim do kupatila, prolazeci kroz trepezariju u kojoj mi sede cale, keva, brat od ujaka i njegova zena. Pozdravim ih sve. Zena me upitao kako sam, onako u prolazu, odgovaram joj dobro sam. Ulazim u kupatilo dolazim do lavaboa i pogledam se u gledalo. Rekoh vrlo zacudjeno i glasno "KOJI KURAC!!!"

. Umesto da vidim odraz svog lica, i ogledalu vidim lice devojke (ponovo nepoznate, negde oko 18-20 godina). Jbte i ogledam se tako i nista mi nije jasno. Lagano pomerim ugao gledanja, kada odraz te prve devojke se menja u neku drugu devojku (ponovo nepoznatu pribliznih godina). Krecem ponovo da menjam ugao gledanja, posto primecujem da mi se menja odraz u ogledalu, u stvari menja se odraz tih devojaka. Cini mi se da sam primeto 3-4 zenska lica ogledajuci sebe u ogledalo. Sve su bile lepe i imale su dugacke kose.
I onda mi je sinulo kroz glavu "Ovo nije stvarnost, mora da sanjam", hvatajuci se brzo za nos, proveravajuci da li mogu disati zatvorenih nosnica (provera stvarnosti, reality check). Kada ono mogu, i tu me pocela hvatati panika, ne iz razloga zasto sanjam, vec iz razloga zato sto je sve jebeno stvarno, i jos sam pricao sa ljudima u toj realnosti. I nije mi se dalo imati takvu realnost gde sebe ogledam kao vise zena u ogledalu! Poceo sam ocajnicki da vicem sebi "BUDI SE, BUDI SE, BUDI SE, BUDI SI !!!!!!!!!!!!"
Sesti put sam se probudio u svom krevetu, nisam ni pomisljao da otvorim oci, ponovo sam sa prstima stegnu nos, primecujuci da mogu disati. NE VALJA!!! OK, sad se panika blago povecava i onako sa zatvorenim ocima i prstima koji stezu nos, ponovo vicem sebi "BUDI SE, BUDI SE, BUDI SE, BUDI SI !!!!!!!!!!!!" sa paznjom usmerenom na vazduh kroz nos, ocajnicki ocekujuci kada ce prestati dotok vazduha, jer ce mi to ukazati da se nalazim u pravoj realnosti.
Sedmi put sam se probudio za stvarno. Kakvo olaksanje!
Vreme u ovim laznim budjenjima je bilo oko 8-9h ujutru. Dakle, bio je dan. Mislim da je bilo jos jedno lazno budjenje (izmedju prva cetiri). I nije im prethodio lucidan san.
S obzirom da retko kada sanjam, a pogotovo dozivljavam lazna budjenja, meni je ovo fascinantno.

Jedino sto mi smeta je sto nemam nameru sada da se bavim sanjanjem.