Tao Han je napisao/la:
Oh Nat, divan je ovaj Vinaver!
A evo nesto od Tina Ujevica sto
"umrije od ljepote"....

,da,znao je Tino sve tajne lepote
a to znanje nositi nimalo lako nije
pa je vrelinu vatre shto mu u grudima gori
kao i Mika pokushao da vatrenom vodom zatomi
negde nazad na ovoj temi stavih Tinovu "Poslednju mudrost"
a sad se setih da pomenem josh jednog iz ekipe ludih dvadesetih,veka dvadesetog:
Nocne ulice
ili
Shta je sve pesnik video i chuo
Nocne ulice,hodnici tamni,sanjalachki,
Isprekidani,ovde-onde,proreshetani
Radosnim eksplozijama ponekog svetlog prozora,
Hodnici setno veseli chija je tavanica
Jedna pruga zvezdanog neba,
Arkade s astronomskim svodom - pa i astroloshkim
Isharanim znacima zodijaka -
Kolika su mi nadahnuca,dragocena,opojna,
Priletala, hitro i cudljivo,
Iz vasheg ljubaznog mraka i razdraganog sjaja,
Kolika su mi nadahnuca i ganuca odletala
I ishchezavala,sumorno,medju vashim kulisama,
Vashim charobnim tamnim fasadama,
Po chijim se ukrasima
Moja dusha penjala,chesto u mesecharskom zanosu,
Ka nekim zvuchnim visinama !
To je bilo lepshe od svih ljubavi ove zemlje,
Jer zvezde - odjednom tako bliske - shiljale su mi poljupce
I, u razna doba,na raznim tachkama Evrope,
Susretali su me isti,inache,nedostizni snovi
I chudesno naprasna,duboka i mila secanja
Iskrsavala su,charobno,ozivljujuci,nastavljajuci
Vec odavno minule,potonule vizije
I avanture - na primer i avanturu moje mladosti uopshte -
Tako da sam sa slashcu gubio osecanje vremena
I, u pijanoj jasnoci i lako kao uz zvuk mandoline,
Korachao,preko ponora,od vrhunca do vrhunca
Jedne druge,ekstatichno zapete slikovite jave.
U Firenci,U Borgo San Jakopo - srednjevekovna,mrachna,
U luku povijena ulica sa visokim mrkim kucama -
Sreo sam,jednom,u letnjoj ponoci - zvezde
Padale su ko pijane od mirisa pokoshene trave -
Neke mladice s gitarama chiji je veseli poj
Rasplamteo u meni moju najsumorniju pesmu; -
U elektrichnoj mesechini Bulvar Sen Mishela
Proshla je kraj mene i povela me je sa sobom
Tajanstvena i bleshtava povorka svih pesnichkih mladosti
Ovoga i proshloga stoleca; -
Jedne jesenje noci,u Padovi,zalutao sam pod beskrajnim
Surim i niskim gotskim arkadama
I nashao sam se,odjednom,pred zdepastom mrachnom kulom Ecelina,
U chijoj se gustoj senci dvoje zaljubljenih grlilo,nemo,
Uz zvuke jedne chile arije od Paeziela
Koju je neko svirao,tako sanjalachki i usrdno,
U jednom svetlom crvenom salonu,na katu,preko puta; -
U Novome Sadu,u varoshi najdrazih srpskih uspomena,
U chijim se asfaltiranim,vodoravnim ulicama
Moze studirati istorija nashe knjizevnosti,
Trgla me je,jednom,iz takvog rodoljubivog razmishljanja
Neka tershtava i banalna gramofonska svirka,
Ali kada sam posle,kroz jedan visoki otvoren prozor,
Spazio jednog divnog,starinskog Svetog Djordja
I u zlatnom okviru sliku Svetozara Miletica,
Ja sam ponovo poleteo u najlepshe srpske Rajeve
I svechano skinuo sheshir pred drazesnom Uspenskom crkvom; -
U Veneciji,prodiruci kroz plamtece tesne tunele
Od beskrajno izredjanih zlatarnica,bazara,
Restorana,kolonijalnih,staklarskih i cvecarskih radnji,
Kroz jednu sharenu gungulu elegantnih stranaca,
Devojaka bez sheshira sa vatrenim ochima i vatrenim mindjushama,
U belo odevenih mornara zapanjenih pred bleshtavim
Sajdzijskim izlozima,naparfimisanih,raskoshnih dama
I varoshke sirotinje ispijene,mrke i zudne -
Probijajuci se sporo kroz utvarni plamen i haos,
Zaslepljivih sijalica,zazarenih ochiju,
Dijamanata,djerdana od cilibara,lotosa,
Tuberoza voshtanih,opojnih - rumenih kao korale
Dzinovskih morskih rakova,bleshtavih srebrnih riba
U vencima sveze salate - sedefastih pehara
I vaza,banana,grozdja,mirisnih malih dinja,
Zelenih smokava,drevnih porculanskih Harlekina
I Kolombina,lutaka,vezenih svilenih shalova -
I, stigavshi,najzad,na jedan prostrani i svezim mrakom
Obliveni pusti Kampo,osetio sam,naprasno,
Svu svoju golemu usamljenost usred noci,usred zivota -
Chija sam najcharobnija,najchudnija prividjenja
Ponekad,ipak,uhvatio i sa sobom poneo...
Nocne ulice ! raznolike,daleke,bezbrojne,utvarne -
Kada sam lutao po vama,moje ochi su bile aparat
Za kinematografsko snimanje,moja dusha jedan silan gramofon -
I tako sam uhvatio,kao kadifaste nocne leptire,
Vashe chari,vasha chudesa i vashe najtajnije treptaje
Koji sad zive samo josh u meni -
, ili mozda,mozda da ja
Zivim samo josh u njima i da je moja pesma
Samo vash daleki odjek i bledi bolecivi odbles
Koji ne izchezava,koji nece vishe da gasne - ?
Todor Manojlovic
