To što mi ne zapažamo odnosno ne znamo za sve što je oko nas, ne odražava naše stvarne granice, već samo pokazuje da se između naše sadašnje svijesti i onoga što možemo postići nalaze još mnoge brane, mnoge kočnice i ograničenja.
Što više razgrađujemo te prepreke, to više dolazimo u odnos s svojom esencijom.Tj Božanskom inteligencijom.
Da bi tijelo moglo nastati, božanska inteligencija (duša) mora svoju snagu ograditi.
To se zove rođenje ega.Ego je u stanovitom smislu barijera pred dušom(B.I.), da bi tijelo uopće moglo egzistirati u svojem materijalnom obliku i u svojim ostalim tjelima-oblicima (osobno im zovem snopovi svjetla).
Mi te barijere ne trebamo od danas do sutra prevazilaziti,odnosno naglo odbaciti ego, već ga naprotiv trebaš ojačati, kako bi mogli dosegnuti svjesnost božanske inteligencije i izdržati njegovu snagu.
Ako naš ego kroz razne inkarnacije i denzintete ne dosegne izuzetnu snagu, mi nemamo dovoljno iskustva da budemo spremni ga kao takvog odbaciti i biti u potpunosti svjesni njega.
Kad to steknemo prelazimo u čistu spoznaju duše tj. same božanske inteligencije.
Mi svi smo jedna duša.Mi smo svi besmrtna, vječna duša. Cijela svrha i smisao naših tijela sastoji se u tome da steknemo samospoznaju, samosvijest.Neku sekundarnu svrhu ona nemaju. Samo mi kao duša možemo postići blaženstvo 7. denziteta. Suprotno tome , tijelo je samo odsjaj.
Varaju se oni koji imaju želju da solo ulete u 7. denzitet, to ih samo njihov privat ego zavarava. Božansku inteligenciju dostižemo svi zajedno.
Možda toga niste trenutno svjesni, ali osobno u 3. denzitetu sve više imam intinkt i intuiciju susreta s sve svjesnijim "ljudima ili oblicima".Polako ali sigurno napreduje se,to strpljenje me iz dana u dan čini sve radosnijom i sretnijom osobom.
Uh ne mogu vam opisati to kad svoj ego ismijavam kroz odličan humor s prijateljima.
Iskrena šala je nerijetko izraz oštrine duha.Postoji temeljna razlika između vica i humora.
Vic je nerijetko pokazatelj duhovne snage, dok je humor izraz duševne snage.Zato je humor važan cilj koji bi svatko od nas trebao doseći.
Što je humor? Humor je sposobnost da se smijemo situaciji, svojim stavovima, mislima i posebno! - svojim pogreškama.Ali općenito onome što je smješno.
Platonu su već u antici predbacivali njegovu ozbiljnost.
Legenda govori da je Platon bio toliko ozbiljan, da je zabranio smijeh na svojoj akademiji.
Sve dok je Sokrat živio, koji je volio šalu, anegdote i igre riječi te se naravno i rado smijao, moglo bi se reći da je vjerojatno imao fin, ljubazan smiješak na licu, sve dok je Sokrat živio, Platon se smijao.
Nakon njegove smrti Platon je ostao ozbiljan.Ova ozbiljnost je bila znak žalosti za svojim voljenim, čudesnim učiteljem.
Gledajući s neutralne točke... veeeliki čin.
Moramo se što je moguće bezbrižnije odnositi prema šalama koje se nas tiću, ali pritom ne bi trebali sebe zanijekati.
Ne moramo nikad nikog preopteretiti "preoštrim" vicevima. Budimo ljubazni
i dajmo svom sugovorniku uvijek na znanje da ga priznajemo i poštujemo onakvog kakav jest.
U tom je slučaju između nas postoji savršena "podjela rada"; jedno se šali, a drugo svojim humorom prihvaća šalu.
Što iz toga proizlazi? Čudestan, radostan, ljubazan, opuštajući smijeh!!!
God is nowhere - God is now here ...
Što više možemo postići s nekoliko rijeći? Tome se mora nasmijati čak i onaj koji ne stremi putem božanske inteligencije... zar ne

!!!