Pozdrav, Sophia! Welcome back!
Neko moje misljenje o tome kako mozemo pristupiti ovim podacima.
Jung je u radu sa pacijentima imao jedan pristup koji bi nam se na prvi pogled mozda cak mogao uciniti i problematicnim. Uz laganu sugestiju da je rec o uverenjima relativnog karaktera, podrzavao je kod svojih pacijenata one poglede na svet koja su (na osnovu njegove procene) mogla da pomognu toj
konkretnoj licnosti na putu individuacije. Cilj tog procesa – kao sto mu i ime govori – nije postavljen u vidu nekog gotovog produkta (kako to cesto radi danasnja psihologija, a i ne mali broj grana metafizike
), vec u smislu kristalizacije individualizovane svesti i uspostavljanja veze sa onim sto je nazvao Jastvo.
Pomalo nam neobicno zvuci. „Hej, pa, raste li ta Sumanova rezonanca ili ne?!“ Kakve to uopste veze ima sa nasim uverenjima
„Hoce li nas zgombati te komete ili ne?“ „Stize li taj Val?“
Zaista ne znam.
Sigurno ne mozemo dobiti odgovore na sva svoje pitanja. Medjutim, ono sto svakako mozemo uciniti je da prema informacijama do kojih dodjemo i koje razmatramo zauzmemo takav stav koji ce omoguciti nas daljnji rast i podstaci rad na sebi.
A to zaista svako moze da ucini samo sam za sebe.
Najvece metafizicke istine mogu da posluze kao odlicna zvaka za um –
ako licnost odluci da ih upotrebi da bi lagano kretanje ka percepciji objektivne stvarnosti zamenila svojim iluzijama, projekcijama i dubokim snom subjektivne interpretacije stvarnosti.
Drugim recima ono sto mozemo da uradimo - buduci da nam nikakav Jung ili Gurdjijev nije pri ruci – je da pokusamo da sami vaspitamo ovog naseg „kocijasa“ (nasu laznu licnost) - uz punu svest o njegovoj subjektivnosti - da radi u
nasu korist, odnosno u korist naseg istinskog bica, koje bi se najverovatnije najtacnije moglo opisati recju individualizovana svest.
Kao sto je vise clanova napisalo u ovom topicu: razmotriti podatke i iskoristiti ih ne kao novu iluziju vec kao podsticaj za rad na sebi i delovanje u stvarnosti koju opazamo.
=============
Nego, iz poslednjeg broja
Kasiopejskih transkripti nesto u vezi sa linearnom percepcijom i predstavi beskonacnosti u vidu niza prirodnih brojeva.
Beskonacnost zaista zamisljamo kao linearni niz. Secate se onog: na svaki broj mozete dodati jos jedan.
Sa druge strane apsolut se u prirodi mnogo cesce a i uspesnije ocituje preko Fibonacijevog niza. Preko spirale/ciklicno.
Lepo se poklopilo sa trenutnom diskusijom.
Citat:
O: Matematika je dobar ujedinitelj.
P: Hoćete reći da je matematika SAMA PO SEBI izražavanje spiritualnog svijeta?
O: Most.
P: Pa, budući da je sve iluzija, izgleda mi da bi matematika, koja opisuje fizički svijet, mogla biti istovremeno i ona koja opisuje spiritualni - jedino, možda, kao slika u ogledalu.
O: Iluzije jedino pašu u vlastitim realitetima, kao potrebne. Zašto imate beskonačnost?
P: A: Pa, zbog prirodnih brojeva, to možemo lagano dokazati da postoji beskonačno mnogo prirodnih brojeva.
O: Ali to je očajan pokušaj da se nametne linearna skala nad onim, što je po prirodi, cikličko.
P: Dobro, hoćete reći da se moramo okaniti beskonačnosti? Trebali bi brojiti 1,2,3,4,5,6,7,8,9,0,1,2,3,4,5,6,7,8,9,0? Ili nešto poput toga? Mi NE TREBAMO beskonačnost? Ne, vjerojatno ne, jer je pitanje bilo u vezi svijesnosti... a mi smo potaknuti razmišljanju o beskonačnosti - a sve je cikličko. Dobro, ranije sam pitao u vezi te ravnine, a ravnina je beskonačna, nasuprot sferi koja je konačna i ciklička. Rekli ste da je ravnina dobra, a da je sfera loša. Dakle...
O: Ne.
P: Ali ravnina, sama po sebi, beskonačna je - tako mi dolazimo do beskonačnosti, jer imamo beskonačnu ravninu...
O: Što je ciklička ravnina?
P: Što?! Disk. Ponekad ih pitamo pitanja i dobijemo odgovore drugim pitanjima... Zadnje pitanje: da li sam, generalno, u depresiji zbog toliko stvari za naučiti, toliko puteva za slijediti, toliko stvari za istražiti, toliko teorema dokazati, toliko matematičkih koncepata za razviti i toliko puno stvari iznad matematike i fizike koje treba istražiti, krugova u žitu, na primjer, i zbog toga što zbilja neznam od kuda bi počeo? Ne želim ući u labirint koji ne vodi nikuda... što učiniti?
O: Kad se suočimo s toliko neprilika, najbolje je jednostavno učiniti to, bez predrasuda, i bez straha da ćemo pogriješiti. Neka se put kreira sam, drugim rječima. I na to, laku noć.
Prijava
FAQ
Pretraživač
