Citat:
Sto oni u sustini rade? Po meni, prvobitno nas uce da postanemo jedan jaki OPS, tacnije to kako ne smijemo pruziti milosti suradnicima i konkurentima jer ako to dozvolimo, propast cemo u poslu (studiram Menadzment). Jos jedna stvar koju nas uce je to kako da, na sto laksi nacin, prihvatimo sistem, ili matrix, i kako je to jedini nacin da postignemo nesto u zivotu.
Jedan od problema je u tome sto posao vecinom posmatramo kao svojevrstan vid statusnog simbola, naravno, nametnutog spolja. Da nam je neko rekao da je veoooooma cool cepati drva i ako bismo za to dobili odgovarajuce uvazavanje (citaj energiju) svi bismo pilili kao ludi i lomili se da posle 10god. dobijemo radno mesto cepaca drva I.
Pored statusnih zanimanja (paznja zadobijena tzv. uvazavanjem na osnovu statusa), omiljeni nacini za crpljenje energije u svetu rada su mogucnost da se drugima zapoveda, da se oni kontrolisu i da se ima moc odlucivanja nad njihovom sudbinom.
Takodje, kompulzivna potreba za paznjom koja se zadovoljava proizvodnjom dovoljnih kolicina gluposti kojima bi bilo pozeljno da se drugi sto vise bave.

Grupa u koju bih pored sitnih kriminalaca i ekscentrika raznih vrsta svrstala i izvestan profil politicara

(ne sve, ima i malignijih tipova). Kao razmazeno dete koje nestaslukom privlaci paznju svojih roditelja. Samo im na zalost za privlacenje paznje na raspolaganju stoje znatno opasnije igracke.
Cini mi se da stvari postanu prilicno transparentne kada ih sagledamo preko principa energetske razmene.
Citat:
Mene je upravo faks doveo do stranica galaksije jer kao strucna osoba radim i mogu minimum 50% da surfam po netu jer i 10% moga rada meni isplati dan. Da radim bilo koji manje kvalifikovan posao fizicki ili kakva sekretarica, uzjasili bi mi za vratom sve i jedan radni minut i iscrpili svu energiju tako da bi se tesko mogla posvetiti bilo kakvom istrazivanju za svoju dusu posle.
Mislim da nema niceg problematicnog u sticanju novih znanja i jos bitnije vestina. Naprotiv

Problematicno je ono sto je JasamJa odlicno opisao kao nametanje jednog OPS modaliteta ponasanja i razmisljanja u svetu rada. Uz sugestiju da cemo propasti ako se budemo drugacije ponasali.
Medjutim, nesto neobicno sto sam uocila u firmi u kojoj trenutno radim: gotovo ravnomerna zastupljenost oba principa. Ni na jednom prethodnom poslu ovu podelu nisam tako jasno uocavala.
Od top-menadzmenta pa do dole su zastupljeni ljudi koji veoma svesno ulazu poprilicnu energiju u stvaranje sto boljih medjuljudskih odnosa, negovanje dobre saradnje cak i sa konkurentima, unosenje jednog humanog elementa medjusobne podrske u posao, stvaranje coveku primerenog okruzenja i atmosfere i ... oni drugi. Gotovo savrsena ravnoteza na svim nivoima. Strana firma, a predstavnika obe grupe ima i medju ovdasnjim i stranim. A ono sto mene licno raduje je sto mogu da primetim da prva grupa nekako uspeva da iznadje neka nova, prilicno inventivna resenja i argumente za uobicajena prebacivanja tipa „Placamo te da donosis profit firmi, a ne da unosis empatiju u pricu.“ Hehe.
Sasvim obicni ljudi koji svakodnevno vode i moram reci cesto dobijaju bitku za pravo da sebi obezbede egzistenciju a pri tome ne izgube element ljudskosti i individualnost.
Ajd’ nek je sa srecom na diplomskom!
