Čudna je namjera, nelinearna pa ispadnu i čudne rečenice, ako se pokušava napisati onako kako se događa.

Pozdrav Lee,
letelice po Apstraktnom.

Govoriti o Apstraktnom, Nameri i Nameravanju, stvar je energije i iskustva.
Vidi ovo:
Apstraktno = Duh = Ideja = Pojam = Energija = Reč = Misao = ova što sada čitaš.
Jezik i reči su beskrajno stariji od našeg kratkog postojanja.
U ovom našem ljudskom obliku egzistencije svaki oblik iskustva se u osnovi može svesti na reči, pod uslovom da imamo ista ili slična iskustva i isti ili sličan nivo energije, odnosno osveštenosti.

Reči vidim kao holografski „razdrobljen“ Duh, „izmrvljenu“ energiju, deliće koji su celina, ... u svakoj pojedinačnoj reči vidim Univerzum svih ostalih reči.

Šta se dešava dok čitamo nečije izgovorene reči? ... Teče Duh?
........

ŠTA Duh Namerava? ... Ovo što se dešava (ovo što sada čitaš)?
KAKO Duh to Namerava? ... Nameravanjem?

A da li ljudi i-šta i-kako Nameravaju? ... Ne ... Oni samo slede ispoljavanje Namere? Idu njenim tragom i gledaju joj u leđa dok se ona „materijalizuje“ u obliku misli, reči, osećaja, sveta, ...?

A šta rade ljudi od znanja, vidovnjaci?
Oni polet e svetlosnom brzinom za Namerom, sustignu je i ... stope se s Njom ... i komanduju dešavanja?

A šta mogu ljudi od neznanja, ne-vidovnjaci?
Mogu Nameru da gađaju kamenom (planiranjem...), praćkom (željom...), strelom (verovanjem, očekivanjem, ...), puškom (molbom, uverenjem, ...), topovima raznih kalibara (molitva, htenje, zahtev, komanda, namera, ...), atomskim i sličnim naoružanjem (volja, vračanje, čaranje, ...).
.........


Vidi Lee: Sreća-n što te(se) sretoh!

Dragi Dragane upperground!
Vrhunski si tragač!
Vaskrsao si najmanje dvojicu!
Jesi li probao da tragaš po Apstraktnom?
Namjeravati besprekornost?
Namera je fantasticna!!!!!!

Ja bih rekao kad se stope s NJOM mijenjaju sebe=sav svoj svijet i tako komanduju sebi=svom svojem svijetu.

Nazire se da smo svak za sebe, fragment kreacijske sile nesvjestan sebe, kojem je zabranjen direktan uvid u kreaciju do treće pažnje.
Nesvjestan namjerom kreatora, čak i u drugoj pažnji.
Pa kako li ono naša zapovjed postaje orlova zapovjed. Izgleda da je dovoljno da ne budalimo.

Uhvacen sam u rutinu ali to je zapravo i moja potreba da se cim vise vezem za norma_l,tonal i pariram nenormalnom da me ne raznese.Valjda cu se vec nekako iskobeljti iz ovoga ali moram dobaviti neke druge "lutke" a to ide polako i neizvjesno.
Neki ceznu za pustolovinom i senzacijom a ja za povratkom u normalu da malo predahnem, saberem i mozda iz temelja reorganiziram zivot.

Kastaneda je rekao da nije vazno sta smo postigli vec kako smo do toga dosli,dakle naglasava temelj.Bas taj temelj meni nije dobar i zato sve moze da se srusi i doslovno me pokopa.
Energija koja nas zarobljava ista je ona koja nas moze osloboditi.Kucu mozemo izgraditi na krivom mjestu i losim materijaom ali potrosit cemo novac,trud i vrijeme kao da smo gradili kako treba samo smo trebali slusati strucnjaka.
Mozda najbolji savjet koji sam ikad dobio u zivotu dao mi je jedan svecenik.On je rekao:Jedan pravac u zivotu!

Kastaneda kaze ako ne izaberes vjerovanje ono ce izabrati tebe.

O namjeri cu nekom drugom zgodom jer mi sad ne nailazi,nisam u tome.

Da jesam, tragao, trazio, isprobavao, u orlovim zracenjima.
Zanimljiv osjecaj spokojstva i neke sigurnosti, te vezivanja sa njegovom energijom.

Samo moram paziti da me ne sprzi!

Danas na tportal.hr.... eto da za sve očito postoji racionalizacija i neko ime, makar ko bolest.
Radi se o predmetima, mjestima.... koje mogu malo pomaknuti i fiksirati skupnu točku na neko specifično mjesto.

PUTNE BOLESTI

Kad turisti izgube razum
Ne patite od putne groznice, mučnine, straha od letenja ili zaraze nekom opasnom endemskom bolesti. Ipak, prije polaska na put treba se pripremiti na to da oboljeti možete i od ushićenja jer ste u novome gradu ugledali neku umjetničku divotu ili u blizini svetišta doživjeli trenutno prosvjetljenje i potrebu za propovijedanjem

Upravo te simptome imaju oboljeli od Stendhalovog i Jeruzalemskog sindroma, putničkih bolesti koje se opisuju kao rastrojenost prouzrokovanu jakim doživljajem nakon što ugledate neko umjetničko djelo ili posjetite grad prepun 'svetih' mjesta kao što je Jeruzalem.

Primjerice, jedna posjetiteljica firentinske galerije Uffizi kaže da je pod utjecajem Botticellieve slike Rođenje Venere osjetila kako joj se muti vid, preplavljuju je emocije i cure suze. Ozbiljniji oblici Sthendalovog sindroma manifestiraju se znojenjem, tahikardijom, boli i kontrakcijama u trbuhu. Sve je popraćeno tjeskobom ili neopisivom euforijom te osjećajima uzbuđenja, konfuzije, paranoje i izgubljenosti. Napad može i potpuno poremetiti osjećaj za stvarnost i prostor.

Stendhalov sindrom ime je dobio po francuskom piscu koji je prvi opis tog fenomena dao tijekom svoje velike turneje po Italiji 1817. opisanoj u knjizi Napulj i Firenca: put od Milana do Reggia. Stendhal je zapisao daj je taj emotivni stadij doživio nakon susreta sa 'senzacionalnim djelima umjetnosti'. Udaranje srca i osjećaj da ga 'život napušta zbog prevelike ljepote' doživio je u firentinskoj crkvi Santa Croce.

Zanimljivo je da je ta posebnost i kasnije češće uočavana u Firenci nego drugdje te da su istraživanja te bolesti pokrenuta nakon otkrića da obolijevaju turisti koji su posjetili baš taj dio Europe.

Iako svijest o bolesti datira od prve polovice 19. stoljeća, Stendhalovim sindromom nazvala ju je 1979. psihijatrica Graziella Magherini i napisala knjigu u kojoj je opisala više od 100 slučajeva te putničke bolesti kod turista koji su posjećivali Toscanu.

Ipak, Talijani joj nisu podložni, baš kao ni osobe koje pripadaju azijskom ili američkom kulturnom krugu.

Vjeruje se da Japance ta bolest ne može pogoditi, ako ni zbog čega drugog, onda zbog strogo organiziranih izleta u kojima nemaju vremena za emotivno prepuštanje nekoj umjetničkoj ljepoti.

Stendhalov sindrom najviše pogađa osjetljive osobe koje putuju same ili imaju izražene religijske osjećaje. Posljednja je skupina najpodložnija i Jeruzalemskom sindromu, odnosno umišljanju da su proroci, reinkarnacije božanstava, svetaca i slično.

Oboljeli su uvjereni da pod utjecaj mistike padaju zbog utjecaja 'svetog mjesta', pa u Jeruzalemu nije rijetkost naići na osobu koja na ulici ili križanju okuplja sljedbenike, nagovještava sretnu vijest ili traži da ga se slijedi. Prednost pred drugim mjestima Jeruzalem ima i zato što je sveti grad čak triju religija.

No problemi se javljaju ako 'prosvijetljeni' dožive destruktivne vizije, pa ih se mora sprečavati u tome da ubrzaju smak svijeta. Policija tako bilježi slučajeve podmetanja požara kako bi se izazvali apokaliptični ratovi između istoka i zapada ili izgrede pojedinaca koji su armagedon očekivali na prelasku milenija.

Tako se zbog Jeruzalemskog sindroma, osim u bolnici, može završiti i u zatvoru, pa za mirniji odlazak na putovanje neće biti dovoljno uplatiti tek običnu policu putnog osiguranja.

Jel po orlovim zračenjima tragaš u sanjanju?
I zar orlova zračenja ne spadaju u tonal, a ne Apstraktno?
.........

Još malo o Nameri:

“U terminima njegove veze s namerom, ratnik prolazi kroz četiri stanja. Prvo je kad ima zarđalu vezu s namerom. Drugo je kada uspe da je očisti. Treće je kada nauči da njome manipuliše. I četvrto je kada nauči da prihvati planove apstraktnog.”

Eto šta don Huan reče Kastanedi o “evoluciji” ratnikove namere.

A pošto je većina od nas još uvek u toj prvoj fazi evolucije, dal bi naš prvi korak prema drugom stadiju trebalo biti nameravanje čišćenja našeg spojnog beočuga sa Namerom?

U polusnu ih vidim, pa kad ih spojim sa nagualom, onda su apstraktna.

Kako to misliš?

Misliš vidiš ih u sanjanju kad si u polusnu, ili ...?
I kako ih spajaš sa nagualom, ne mogu to da vidim?
(Zar nije nagual isto što i Apstraktno, Orao?)
Čime vidiš zračenja?
....
(Pošto pitanja sama naviru, odgovori su dobro došli i na PM, ...da ne zbunjujemo društvo, a da ovde nastavimo o nameri)

Evo:
Vidim “dvostrukost” Duha:

1. Prvo, tonalno lice ispoljavanja (koje u šali nazvah “Poglavica koji sjaji”), zrači, isijava sjajem vidljivim našim čulima (antenama) okrenutim prema “vani”.

2. Njegovom nagualnom naličju dadoh ime “Poglavica koji sedi, mrči i brabonja sam sa sobom” koji je apstraktan, taman i nepristupačan.

Jedan sipa u našu svest opredmećeni svet (slike, zvuke, mirise, ukus, dodir), koje možemo da gledamo ili vidimo, a drugi nas zasipa mislima, osećanjima i svim drugim umnim začkoljicama.

A taj što sedi i skoro neprekidno blebeće, deluje mi kao glavni šef u tom jednoglavom tandemu, pošto onaj mlađahni i poletni iz njega isitiče.
Tog što teče zovem Tonal, a ovog drugog Nagual, Apstraktno, Orao, ...

Dakle Orlova zračenja nisu isto što i Orao ... Orao ih zrači, isijava, ... (mada o zračenjima imam još neko viđenje, ali ne bih sad o tome, nego o Nameri)

I jedna napomena: Kad kažem da nešto vidim, ne mislim pri tome na ono viđenje energije koja teče, nego na neku vrstu običnog apstraktnog viđenja, koja više liči na nagađanje nego na ono što don Huan naziva viđenjem.

Kužim ja to što pišeš i da imaš jaku intuiciju do nijemo zanje, no ja orlova zračenja ne bi trpao nikako u Tonal.
Jedino ako si ih ti oduvjek vidio i imao na popisu tonala pa tebi jesu tonal.

Kako da ti na to odgovorim? Tesko! Al pokusat cu.

Polusan niti ne spavam niti nism budan na granici ali daleko u dubini, oci su mi zaklopljenje.
Vidim orlova zracenja u obliku spiralnih tankih krugova u raznim bojama, boje su skroz zive nisu ko boje u nasem zivotu i skroz su realne, jednostavno su zive. Krugovi su kao materijalizirani imam osjecaj da ih mogu opipati.

E sad, moje drugo ja, nagual ili moja aktivna strana beskraja.
Zracenja su u tome u mojoj aktivnoj strani, nagualu.

E sad ako sam uspio odgovoriti, super!

namjeravanje namjere;) mislim da je to spominjano negdje u knjigama

Khmm...
Ovako vidim:
Obojica smo u pravu? ...Ako Orlova zračenja od kojih je sačinjen tonal nisu na popisu tonala, onda ništa tonalno ne bi moglo postojati, jer su ona osnovni i jedini građevinski materijal od kojeg je sagrađen tonal ...?
A pošto Orlova zračenja vidim kao jednu jedinu česticu (foton ili vlakno) svetlosti koja se kreće svetlosnom brzinom i tako „poništava“ vreme i prostor, i tako gradi tonalnu građevinu, onda uistinu ništa i ne postoji (čvrsto i trajno), pa bi se zračenja, na taj način viđena, mogla izuzeti iz popisa....?

........

Glede intuicije:

„Vračevi imaju osećanje da stvari znaju neposredno. Koliko su sigurni zavisi od njihove snage i čistote njihovog spojnog beočuga.“

Don Huan, dakle, vidi intuiciju kao jednu vrstu neposrednog znanja, ili, još bolje, prethodnicu nemog znanja, koja nema isti kvalitet tačnosti i istinitosti kao nemo znanje.

On je to osećanje i nazvao intuicijom i aktivatorom naše veze sa namerom (Kastaneda kaže: „Rekao je da je osećanje koje svi poznajemo kao „intuiciju“ aktiviranje naše veze sa namerom.“)

Hvala,
uspeo si i preko očekivanja.
A sad još dva pitanja, nadam se manje teška:

Da li si ikada video zračenja otvorenih očiju?
Ovo drugo je nevezano za prvo: Šta vidiš kad tragaš po pitanju „Kako nameravati učenje umeća nameravanja?“

Sretan ...(!?)
Sve se može nameravati ... osim same Namere ...? (ona se samonamerava, tj. Duh je Namerava?)
Možda si mislio na nameravanje umeća nameravanja, ili na nameravanje ispoljavanja Namere (Duha)?

Da, u mraku kad lezim, puno su gusca i deblja nego u polusnu nema im broja, oo.
To mi se dogodilo samo jednom! Bilo je prekrasno gledati u to, nevjerovatna smirenost, imo sam osjecaj da se stapam s time te je izmedju mene i toga neka velika povezanost, ispunjavalo me a u isto vrijeme je uzimalo nesto iz mene, ja sam to osjetio kao da me je punilo a u isto vrijeme izvlacilo smece od drugih ljudi iz mene, kao rekapitulacija.

Hm, ovo drugo je relativno tesko za oblasniti!
Jednostavno ti ne mogu opisati osjecaj nameravanja!
Svatko ko zeli nameravati prvo mora uci u unutarnju tisinu jer unutarnja tisina jesu vrata za sve. Iz unutarnje tisine nameravamo, " osjetimo " nagual, vidimo nemo znanje i ostalo.
Jednostavno traba nameravati, sta god zelis nameravati.
Po meni najbolje namjeravati besprekornost, u besprekornosti covjek dobije smirenost i postane opd i onda mu je sve nadohvat ruke i samo treba ugrbiti, koako kaze Kastaneda.

Svako ima svoj put, to je moj, al to ne znaci da netko drugi nece doci nekako drugacije do istog cilja. Netko ce mozda odmah namjeravati namjeru, al' cemu namjeravati namjeru ako se vec zna namjeravati ?! Onda je bolje namjeravati nesto drugo!