Mislim da nema mjesta za paniku bilo o kojoj varijanti da se radi, ukoliko čovjek nije po svojoj suštini ignorantan. A opet, ako jeste, onda će ga nešto lupati po glavi ovako ili onako, sve dok ne dođe sebi, bilo u ovom životu ili nekom od narednih.
Poznato je mnogo slučajeva gdje su ignorantni ljudi prelazili u stanja „prestravljenosti“ i ostajali tamo sve dok nisu potrošili i posljednji atom energije na doživljavanje i projiciranje svog straha, nakon čega im se smrt učinila mnogo boljom solucijom od jednog takvog života. Međutim, u momentu kad su se pomirili sa smrću, straha je nestalo i tek tada su počeli da žive. Sada je pitanje da li čovjek stvarno mora proći kroz takvo jedno iskustvo?! Nekima od nas i to predstavlja obaveznu lekciju dok će drugi ići lakšim putem u skladu sa razvojnim stepenom njihove svjesnosti.
Mnoge od stvari koje smatramo „onostranim“ možemo prenjeti na 3D nivo. Postoje zloćudni ljudi a postoje i dobroćudni ljudi. Mi u svom životu ulazimo u interakciju i sa jednim i sa drugima. Zloćudni ljudi su u stanju da nam izvuku veliku količinu energije, u stanju su da nas zaplaše ili nam nanesu neko zlo u skladu s tim koliko smo mi podložni njihovoj manipulaciji. Što se više nauružamo znanjem i razumijevanjem, naša svjesnost se povećava, pa tako i sposobnost zaštite. Kad naša svjesnost dostigne određeni prag, mi se jednostavno nađemo izvan njihovog domašaja. Takvim individuama u nekom slučajnom susretu s nama automatski postaje jasno da nemaju kod nas šta da traže. Međutim, oni će vjerovatno naći neku drugu žrtvu a mi nismo u stanju svakoga da spašavamo. Spas prvenstveno dolazi iznutra.
Uostalom, šta je to „duh“? Ljudsko biće u svom „spiritualno-eteričkom“ tijelu, da tako kažem, mada imamo prilično šaroliku terminologiju kad se o nazivima tih tijela radi. Isto tako, ono može biti zloćudno a može biti i dobroćudno. „Sve svoje nosimo sa sobom, bilo da smo u ovoj ili nekoj drugoj oblasti postojanja. („Dobroćudnost“ ne mora istovremeno da podrazumijeva i povećanu svjesnost.) Moglo bi se čak reći da su na 3D terenu, zloćudni duhovi prilično hedikepirani u odnosu na nas i njihova snaga odnosno sposobnost manifestacije mahom zavisi od energije koju uspiju da izvuku iz nas. S tim u vezi, oni obično biraju žrtve koje su manje svjesne, jer ih lakše mogu manipulisati i cijediti. Uveliko im pomaže to što je u nas postepeno instaliran strah od tog aspekta naše realnosti od samog našeg rođenja, što preko religije, holivudskih filmova, babskih priča itd., odnosno, jednog dobro organizovanog dezinformativnog sistema. O sujevjerju da ne pričamo.
Dakle, šta se zbiva s čovjekom nakon što se „odjavi“ odavdje? Postoji dosta indikacija da čovjek nakon smrti prelazi u tzv. 5D.
Citat:
Peti denzitet Ovaj pojam se koristi kako bi se označilo jedno nefizičko ili bestjelesno stanje bivstvovanja u kome borave individue koje se inkarniraju od prvog do četvrtog denziteta između svojih inkarnacija. Ta oblast je takođe poznata i kao - zona za reciklažu.
Ra opisuje to kao prvi ne-fizički denzitet ili denzitet mudrosti. U tom denzitetu misli mogu stvarati realnost bez ikakvog ometanja od strane materijalnih ograničenja.
Ovdje treba da razlikujemo oblik boravka u 5-tom denzitetu između života od pojma duše 5-tog denziteta, što podrazumijeva jednu individuu koja je “diplomirala” na 4-tom denzitetu, te tako izgubila potrebu za daljim inkarnacijama.
Ovo područje se takođe nalazi izvan domena naših direktnih saznanja. Tako možemo navesti samo neke uopštene naznake u vezi moguće prirode svega toga i uporediti ih sa nekim drugim materijalima na temu reinkarnacije i života nakon života.
Inkarnacija u denzitet koji odgovara generalnom nivou razvoja jedne duše smatra se nečim što je neophodno za njen napredak. Neke veoma bitne lekcije mogu se naučiti jedino uz pomoć inkarnacije. Ta teorija je prisutna u mnogim ezoteričnim učenjima.
Ra objašnjava da se doživljavanje sastoji od dva jednaka dijela, prostora/vremena i vremena/prostora. Prostor/vrijeme bi tu odgovaralo inkarniranom životu sa kretanjem u prostoru i bez kontrole nad vremenom. Vrijeme/prostor bi odgovaralo kontemplaciji, kada se individua nalazi između života, sa slobodnim kretanjem u vremenu ali bez sposobnosti uticanja na prostor, tj. bar kada su duše 3-eg denziteta u pitanju.
Steiner objašnjava stanje između života kao jedan astralni svijet koji je utemeljen na mislima, na isti način kao što je fizički svijet zasnovan na materiji. Vrijeme za inkarnirana bića teče prema naprijed, vrijeme za bića koja se nalaze između života ide u suprotnom smijeru, tj. unatrag. Generalno govoreći, Steiner gleda na duh kao na nešto što upravlja ili vodi sadašnjost iz budućnosti, dok se materija kreće ka budućnosti iz prošlosti. Svaki momenat u svijesti tako podrazumijeva jednu tačku u kojoj se susreću te dvije struje. Steiner navodi detalje kako se u astralnom svijetu prošli životi sagledavaju kao u nekom ogledalu, gdje svaka individua može da vidi sebe iz vana, kroz oči svih onih s kojima je ona bila u nekoj interakciji.
Kasiopejci opisuju 5-ti denzitet kao jednu bezvremensku zonu. Tako je svako stanje između inkarnacija ISTOVREMENO sa svakim drugim takvim stanjem. Kontemplacija tako može biti momentalna ili beskrajno dugačka, ovisno o tački gledišta. Peti denzitet tako može da predstavlja nešto kao jednu izložbenu dvoranu svega što bi moglo biti moguće ali pretvaranje u stvarnost tih mogućnosti za svrhu vlastitog učenja mora da se uradi u onom denzitetu koji je najpogodniji za određene lekcije.
Razdaljina između bića bila bi u tom slučaju pitanje obične misli, gdje se razdaljina mjeri sličnostima. Tako, neko biće koje je fragmentirano ili nestalno tj. nije u skladu sa samim sobom, možda neće biti prepoznatljivo kao jedan poseban, karakterističan ili isti entitet. Znači, kada govorimo o jednoj linearoj ili vremenskoj liniji inkarnacija, mjereći jednostavno sličnosti između svakog “među-inkarnativnog stanja”, onda bi ona koja su sukcesivna bila mnogo bliža jedni drugima od onih koja su odvojena, usljed većih promjena kod duše.
Danas već postoji mnogo izvještaja na temu doživljaja za vrijeme tzv. stanja bliske smrti. Jedna od zajedničkih karakteristika doživljaja ljudi koji su neko vrijeme bili klinički mrtvi je ta da su ti njihovi doživljaji uveliko bili u skladu sa njihovim sistemom vjerovanja. U mnogo slučajeva npr. hrišćani su se susretali sa Isusom. Neke od zajedničkih karakteristika takođe predstavlja ulazak u svjestlost ili prolazak kroz jedan tunel.
Ovdje je moguće da mentalni sklop čovjeka dožiljava oko sebe one koncepte koji su mu bliski ili poznati. Moguće je da se tu radi i o onome što Steiner objašnjava u smislu da znanje o nečemu približava nekoga onome što mu je poznato, gdje metričnost razdaljine može da podrazumijeva jednu informativnu sličnost. Tako se neko nađe u društvu onih s kojima je živjeo. Postoje i neke indikacije da se ljudi uzastopno reinkarniraju zajednički ili "u timovima". Stepen duhovne kohezije ‘nakon’ svake inkarnacije mogao bi da utiče na to koliko će se posla, planiranja ili učenja odvijati u tom ‘periodu’ između života. Tako, u nekim slučajevima možemo imati čisto mehaničko odvijanje zakona karme, a u drugim, manje ili više elaborirane životne planove.
***
[Dakle, ako ništa onda bar za svrhu vježbe ekspanzije naše sadašnje/ovdašnje svijesti, gledajući sa aspekta bezvremenosti 5-tog denziteta i prostorno-vremenske iluzije 3-ćeg, mi bi se istovremeno morali nalaziti i ovdje i tamo. Isto tako i ljudi koje poznajemo i svi ostali. S te strane moglo bi se objasniti zašto su mnogi od nas koji su doživljavali tzv. stanja bliske smrti, bili dočekani na "drugoj strani" od strane poznatih im osoba od kojih su neke "još uvijek bile žive u 3D". Isto tako, ne bi nas trebala iznenaditi mogućnost da neki aspekti nas samih već žive u 4D ili 6D.
Ako nastavimo kontemplaciju na ovu temu, onda si možemo postaviti pitanje – da li postoji mogućnost za komunikaciju s tim dijelovima nas iz "budućnosti" imajući na umu da bi ono što mi podrazumjevamo "budućnošću" mogla biti nečija sadašnjost?!]
http://www.galaksija.com/metafizika/denziteti.htm
Čini se da postoje i slučajevi zadržavanja diskarniranih individua na našem nivou postojanja!? Čovjek koji živi u zabludi ovdje, ostaje u zabludi i kad se “odjavi” odavdje (“sve svoje nosi sa sobom”). Tako se neki od nas ostanu i da vrzmaju ovdje ali bez fizičkog tijela i bez osjećaja za vrijeme). Mi njih jednostavno možemo smatrati – “slabo obaviještenima”. Neki od njih će da se “kače” drugim ljudima kako bi kroz njih doživjeli nešto što smatraju da su propustili ili iz nekih drugih razloga kao npr. pokušaj zaštite bližnjih ili ganjanje neke pravde, kao npr. u slučaju da su bili zlostavljani ili ubijeni od strane nekoga. Neki će pokušati uticati na procese razmišljanja onih s kojima su u interakciji. S duhovne strane to se smatra manipulacijom takođe, odnosno kršenjem slobodne volje drugih ljudi, bez obzira na “dobre namjere”. (Što neko reče: “Put u pakao je popločan dobrim namjerama”). U prevodu, ono što ja smatram da je dobro za nekog drugog, objektivno može da bude štetno za tu osobu, bez obzira na moje dobre namjere i dobru volju. S tim u vezi, svjesna ljudska bića neće kršiti slobodnu volju drugih, niti ih pokušavati manipulisati na bilo koji način.
Pored diskarniranih entiteta postoje i slučajevi audio-vizuelnog zapisivanja nekih događaja, pogotovo onih u kojima su ljudi oslobađali burne emocije, na nekim specifičnim područjima gdje su prisutni podzemni vodeni tokovi ili vulkanske stijene, kao i u nekim starijim kućama, pogotovo ako su građene od kamena ili kod prisustva određenih količina željeznog oksida. (O tome je dosta pisao Tom C. Lethbridge u svojim knjigama.) Tako u određenim vremenskim uslovima, i uz određeno prisustvo vlage, može da dođe do “play-back-a” u smislu glasova, muzike, vike, šetanja neke osobe (“duha”) kroz kuću. Međutim, tu se mahom jedna te ista scena ili “priredba” povremeno ponavlja bez nekih većih “varijacija na temu”.
Nadalje, vizualizacija određenih geometrijskih oblika takođe može “prizvati” ili “privuči” neke “astralne posjetioce”.
***
Bez obzira na to šta je u pitanju, moramo imati na umu da svaki događaj nosi u sebi 3 komponente. Isto tako, bez obzira na to što nam se neki događaj može učiniti negativnim, strašnim itd. („strašno“ je – subjektivno, tj. ono što je za nekoga „strašno“ ili „loše,“ ne mora da bude i za nekog drugog), prvo pitanje koje si trebamo postaviti je:
Šta ja mogu da naučim iz toga?
Kod takvog jednog pristupa, ona komponenta straha se ispostavlja kao sasvim nepotrebna, tako da ona sve više izostaje kako čovjek sve više uči, odnosno, podiže svoju svjesnost.
Nadalje, ukoliko se prihvatimo rada na samom sebi, kao što je to npr. predstavljeno pod temom gnostika (
http://www.galaksija.com/gnostika.htm), onda polako izlazimo iz područja „zone sumraka“ i krećemo se prema svjesnom življenju. Međutim, ni to se ne treba nikome nametati. Oni koji traže, naći će. S druge strane, moramo imati na umu da ne postoji ni jedan recept koji može pomoći svakome od nas podjednako.
S gnostičkog stanovišta, „dobro“ je sve ono što pomaže čovjeku u njegovom ezoteričkom razvoju a „loše“ je sve ono što ga u tome sprječava. Tako, i neka interakcija s nekim „slabo obaviještenim duhom“ može biti čovjeku od pomoći ako se on odnosi prema tome na pravilan način. S tim u vezi, prije će jedan svjestan čovjek biti u stanju da pomogne nekom duhu, nego duh čovjeku. Diskarnirani entiteti nemaju nikakvu prednost nad čovjekom. Oni ne moraju biti jači od čovjeka psihički a pogotovo ne fizički. Njihova „nevidljivost“ se takođe ne može smatrati nekom prednošću. Stoga, nemamo se čega bojati, osim svog neznanja.
**
Naravno, tzv. 4D OPS entiteti su druga priča i njih ne bi trebalo miješati s ovim.
Pozdrav
Prijava
FAQ
Pretraživač
