I ja tek sada vidim temu
Manipulacija preko medija – na najrazlicitije nacine - je cesta tema, je ovde akcenat na smanjenju stepena nase osetljivosti i podizanju praga tolerancije i u tom je smislu tema dobro postavljena. Pokolji i uzasi u malim dozama da bi se stvorio imunitet i nasa sposobnost za ono osecanje koje, cini mi se, jedino moze stvoriti kulturu nenasilja.
Mozda je empatija kljucna rec. Koristim je radije nego saosecanje: pod njim obicno podrazumevamo sposobnost da se uzivimo u situaciju nekog drugog, da je razumemo (nikada potpuno) i da prema njoj ne ostanemo ravnodusni. Vredno osecanje, da. Ali koristim ipak rec empatija radije i zbog toga sto je saosecanje delimicno nauceno, socijalno uslovljeno. Postoje socijalne grupe, sa kojima nismo nauceni da saosecamo ili smo nauceni da ne saosecamo. Takodje i zbog toga sto saosecanje ponekad predstavlja masku za psiholoski profil spasioca, kradljivca energije.
Empatija nije socijalno uslovljena. Ona izvire iz osecaja da vas duboke spone vezuju sa drugim bicima, da sa njima delite trosnost fizicke egzistencije, njene radosti, tugu, podlosti i herojstva, kradje energije hehe,

sa jedne, i vecni izvor, cistu radost Bica sa druge.

Empatija ne znaci samo da se uzivimo u patnju drugog, vec da je zaista osetimo na najdubljem nivou kao svoju sopstvenu i da nas ona odvede do tacke poimanja Svejedinstva. Empatija je spoj duboke tuge i najcistije radosti. I retka je, izuzetno je retka: samo povremeni, kratkotrajni bljeskovi koji nas ponekad dovedu u to stanje.
Da li deo celine nosi u sebi kompletnu informaciju celine? Ako da, onda istinsko nenasilje znaci prepoznati patnju koju nanosimo kao patnju koju nanosimo samima sebi. I takodje znaci da u trenutku kada osetimo ove talase kako nas preplavljuju, kada makar nazremo taj rezervoar u kome je ponekad toliko mnogo patnje, ne pobegnemo u bezosecajnost, ravnodusnost ili stavimo ruzicaste naocari, uplaseni da ce nas preplaviti.
Nas put kuci.
Sretan vam put kuci!
