19.05.2007 14:12
POGLED S RUBA ZNANOSTI: BRAZILSKA OPERACIJA “TANJUR”
Vampirska svjetla nad ušćem Amazone
Autor Krešimir Mišak
http://www.vecernji.hr/newsroom/zanimlj ... 3/index.do
Mali gradić Colares, s ne više od dvije tisuće stanovnika, smješten je na otoku Coralesu u regiji Paru00E1 na sjeveroistočnoj obali Brazila. Tu gdje se Amazona ulijeva u ocean davne 1977. zbila se jedna od najčudnijih invazija. Invazija NLO-a. Bez pretjerivanja mogu reći – potpuno nalik nekoj hollywoodskoj izmišljotini. Jer čudnovati objekti nisu se zadržali na pokazivanju letačkog umijeća, nego su – čudno je i izreći – ljudima sisali krv. Zato su nazvani – “svjetlima vampirima”.
Svjetlosni snopovi
Isprva su neobična svjetla pratila i uznemiravala ljude gradova Santo Antonio do Taua, Mosqueiro, Bauia do Sol, a potom su ih tanki svjetlosni snopovi ljude počeli ošamućivati te bi se, malaksali, rušili u nesvijest. Osjećali su kao da ih je nešto sisalo. Doista i jest. Diljem regije Para žrtvom sisanja krvi bilo je više od tri tisuće ljudi, a središte nevolje bio je Colares.
Bijeli, svjetlosni snopovi bili su promjera od sedam do osam centimetara te vrući poput cigarete.
Na tijelu su ljudima ostajale male ranice, najčešće do osam rupica, kroz koje im je sisana krv. Evo što je o njima zapisala colareška liječnica Wellaide Cecim Carvalho, kod koje je pomoć došlo tražiti prvih tridesetak žrtava “vampirskih svjetala”, sa simptomima hipertermije, glavoboljom, opeklinama, mučninom, drhtavicom i vrtoglavicom:
“Sve su žrtve imale ozljede na licu i prsima koje su nalikovale na rane nakon izlaganja radijaciji. Tegobe su počinjale crvenilom kože koje se širilo od ranica. Poslije bi žrtvama počela opadati kosa, a koža bi postajala crna. Velikog osjećaja boli nije bilo, samo povećana toplina. Također su zamijećene male ranice i ožiljci na koži.“
Hollandina priča
U javnosti je priča iznesena tek 1997. godine kad ju je pukovnik brazilskog zrakoplovstva Uyrange Bolivar de Hollanda Lima ispričao brazilskom “NLO magazinu”’ i mreži “Globo Network”. Davne 1977. brazilska vojska tu je operaciju nazvala “Tanjur”. Hollanda (tada satnik) je bio voditelj Službe za traganje i spašavanje u Amazoniji u Prvom brazilskom zrakoplovnom zapovjedništvu u gradu Belemu. U rujnu 1977., kada se stanovništvo regije Para obratilo zrakoplovstvu za pomoć, postao je voditelj operacije u tom šumovitom području.
Hollandin tim je noćima nadzirao nebo sa spremnim fotoaparatima i kamerama s posebnim lećama i intervjuirao očevice i žrtve neobičnih objekata te prikupljao policijske izvještaje. Hollanda nije probleme pripisivao NLO-ima jer nije u njih vjerovao – sve dok članovi njegova tima napokon nisu uspjeli snimiti nizove fotografija NLO-a koji su se približavali. Bilo je velikih svjetlećih objekata, ali najviše je bilo žućkasto-bijelih svjetlećih kugli koje bi se iznenada pojavljivale iz šume, ponekad u formacijama od dvije, tri ili pet.
Među fascinantnim Hollandinim susretima jest onaj iz studenoga 1977. godine kad mu je na plaži Machadinho u Colaresue iznad glava prošao golem svjetleći objekt. Imao je oblik sifona, a stajao je mirno na oko dvjesto metara od njih. “Zastrašujuće, goleme stvari”, kazao je Hollanda, “bile su nešto inteligentno, nešto čime je bilo upravljano.” To inteligentno potom bi uzletjelo nevjerojatnom brzinom prema zvijezdama.
Stanovnici šumovitog brazilskog područja nisu viđali samo letjelice, nego ponekad i njihove stanovnike. Hollanda je zabilježio priču Claudomire Paixao iz mjesta Baia do Sol, koju je u noći 18. listopada 1977. probudilo jako svjetlo koje je obasjavalo njenu kuću. Svjetlo, isprva zeleno, a poslije crveno, prošlo joj je preko lica, zrak je posato topliji, a tada je vidjela “stvorenje, poput čovjeka, koje je bilo odjeveno u nešto nalik ronilačkoj odjeći.” Napravu nalik pištolju uperilo je u Claudomiru. Predmet je zasvijetlio tri puta, a ona je, užasnuta i ukočena od šoka, osjetila vrućinu te joj se činilo “kao da je probadaju igle”. Činilo joj se da je biće skupljalo njenu krv. No, izvještaja o bićima bilo je malo, glavni junaci bili su leteće svjetleći objekti.
Svjetlo pod vodom
NLO-e su lokalni ribari viđali kako zaranjaju i izranjaju iz zaljeva Marajo. Viđali bi i plavkasto svjetlo kako se kreće ispod vode, a jednom je prilikom takvo svjetlo bez ikakvog zvuka kružilo na udaljenosti od oko tristo metara od Hollandina broda.
Satnik Hollanda je u prosincu 1977. predao izvještaje u Prvo brazilsko zrakoplovno zapovjedništvo. Zapovjeđeno mu je da završi operaciju Tanjur. “Plijen” operacije, koji je poslan u glavno zapovjedništvo u Braziliju, bilo je 500 fotografija objekata, 16 sati filma na vrpcama osam i 16 milimetara te dvije tisuće intervjua sa žrtvama “'svjetala vampira”. Početkom 1978. svjetleći objekti postupno su prestale opsjedati Colares i susjedna mjesta.
Prijava
FAQ
Pretraživač
Mislim da svi ljudi koje su otele Greysi i nad kojima su vrsili eksperimente i mučenja imaju nesto zajedničko, ali šta to?Ako to saznamo mogli bi da promenom tih osobina i naseg ponašanja sprečimo otmice od strane vanzemaljaca.Sigurno ima otmica od strane vanzemaljaca na teritoriji bivse SFRJ ali se o tome ne priča, krije se to od javnosti, ako neko nesto zna neka kaze ovde može da koristi.Moj strah od otmice od strane Grejsa ili nekih drugih vanzemaljaca nije bez razloga, jer koga to oni tipuju da otmu zna li neko bilo šta? 
Ne zelim da ja niti moja porodica niti bilo ko drugi budemo pokusni kunići od strane vanzemaljaca, te otmice vanzemaljaca sigurno rade vanzemaljci jer nama ljudima spremaju nešto lose u budućnosti i to šta? 
