Navigator je napisao:
Citat:
Na trenutak cu da skocim do tebe, jer postoji jedna kontradiktorna stvar, koje bih voleo da si svestan...
U jednom trenutku nekome
cestitas na necemu, dok u drugom je sve to samo "inteligentno parafraziranje" tj. "prepričavanje i prežvakavanje tuđe izjave" i "pisanje na tu temu u prvom licu", "bez približno istog energetskog efekta" ?
Interesantno..

Ratnik treba da je siguran i da zna, nagadjanje i premisljanje mu samo govore da nema dovoljno energije.
Sta god da je, treba da budes siguran.
Ali navigatore, nije mi jasno odakle ti uopšte ideja da sam JA, JA, JA

„nekome čestitao na nečemu“??? Ja sam u tom postu napisao:
„Mogu samo da izrazim svoje najveće divljenje i najdublje poštovanje prema duhu sa kojim pišeš postove.“
Dakle, divljenje i poštovanje prema DUHU, a naravno, kritika tvom sirovom nastupu i stilu. Dakle, nema nikakve kontradiktornosti. Očigledno je da nisi savladao veštinu prikradanja (traganja-stalking) koja propisuje određena pravila postupanja sa ljudima koji nas okružuju. O tome možeš da pročitaš na samom početku Kastanedine knjige „Moć Tišine“ gde don Huan opisuje kako ga je njegov učitelj nagual Hulijan podučavao osnovnim principima prikradanja (traganja) koji se tiču nastupa prema drugim ljudima. Kada sam to prvi put čitao umalo nisam umro od smeha...
Sledeće, rekao bih da si pobrkao gubljenje ljudskog oblika sa fenomenom koji se naziva ispravljanje energetskih vlakana.
Odlično je što je tema ljudskog oblika ovde spomenuta jer je on sama suština uma predatora koji je u nas usađen pa mislim da bi bilo korisno za produbljivaje ovog topica da iznesem neka svoja iskustva, mišljenja i zaključke povodom toga..
Ljudski oblik se može videti kao debela energetska ploča koja se nalazi s prednje strane svetlosne lopte ljudskog bića, ili posmatrano na drugačiji način, preko puta prednje strane fizičkog tela. Ta ploča ima pravougaoni oblik nadgrobne ploče ili spomenika. U pitanju je veoma zbijena energetska struktura. U određenom trenutku života ratnika, ta ploča se iznenada raspada i on postaje bezoblični ratnik. O tome Kastaneda piše u knjizi „Orlov Dar“.
Imao sam prilike da vidim ovu ploču i da primetim veoma zanimljive stvari. Ta ploča je sastavljena od naših verovanja, ideja, nadanja, stavova, principa i svega što nekoga čini osobom, ličnošću. Ona jeste ličnost i ego pojedinca.
Od trenutka rođenja, potrebno je da prođe 20 – 30 godina da se kroz mukotrpan proces socijalizacije, vaspitanja, ta ploča potpuno formira i sa starenjem ona postaje sve kruća i čvršća. Kada se ona jednom raspadne, teoretski je moguće da se ona ponovo obnovi putem sličnog dugogodišnjeg procesa ali takav trud bi zaista bio idiotski.
Bio sam zgranut kada sam video da je ta ploča poput debelog zida koji odvaja fizičko telo od njegovog energetskog dvojnika. Situacija je sledeća: Imamo fizičko telo, preko puta, kao odraz u ogledalu, nalazi se energetsko telo a između njih je debeli zid ili barijera koja komunikaciju između ova dva tela svodi na krajnji minimum.
Još više sam se zaprepastio kada sam primetio da tenzegritet i rekapitulacija omekšavaju i rastvaraju taj zid zadajući mu moćne udare i čineći ga propustljivim tako da se veza između dva tela pojačava.
U praksi se to pojačanje doživljava tako što kada neko započne da vežba te veštine, prva stvar koju doživi je da iznenada u svom fizičkom telu počinje da primećuje vibraciju, zračenje, strujanja, telo poput radijatora zrači nekakvu energiju i prožeto je njome. Ovaj osećaj je čudesan i veoma prijatan i donosi spokojstvo, optimizam i zaustavlja unutrašnji dijalog.
Usled tih postupaka, tih žestokih udara, taj zid postepeno sve više slabi dok se jednog dana sasvim ne raspadne uz senzacionalne efekte koje doživi onaj kome se to dešava. Tog dana se ponovo i trajno ujedinjuju naša dva tela, naše dve strane, tonal i nagual, muško i žensko, i ulaze u savršenu harmoniju, jedinstvo i ljubav. Tada ratnik postaje bezobličan i besprekornost mu je nadohvat ruke. Onome ko je doživeo ovo jedinstvo ne pada ni na kraj pameti da dopusti da se to teško povraćeno jedinstvo ponovo naruši.
Borba da se slomi ta prepreka me je podsetila na jedan istorijski događaj, na pad Konstantinopolja.
U 16. veku, Turci su decenijama bezuspešno pokušavali da osvoje Konstantinopolj. Razlog neuspeha su bili moćni bedemi grada koji su bili debeli 20 metara. Grad se činio neosvojivim sve dok na tursku vlast nije došao sultan koji je uspeo da osvoji grad. On je ispod zidina grada postavio ogroman broj tadašnjih primitivnih topova i naredio da svi istovremeno ispaljuju projektile u jednu te istu tačku bedema, bez prestanka 24 sata. Posle nekoliko meseci neprekidne paljbe, bedem je popustio i turska vojska je nahrupila kroz otvor i na brzinu osvojila grad.
Što se tiče ispravljanja energetskih vlakana, pojave koju si ti doživeo i veoma dobro opisao tu se radi o sledećem: Energetska vlakna od kojih se sastoji svetleća lopta ljudskog bića su kod prosečne osobe naborana i zgužvana usled očajnog nedostatka energije. Ja to mogu da vidim kao nešto poput stare izgužvane košulje. Kada skupimo dovoljno energije zahvaljujući ratničkim praksama, u jednom trenutku se iznenada ta vlakna zategnu i onda doživimo ono što si ti opisao. Sada ću reći nešto što je još bolje od toga: kada zategnemo svoja vlakna, mi postajemo sposobni da poništimo silu gravitacije i da letimo kao ptice. To je naša prirodna osobina. Na žalost, predatori nam isisaju skoro svu energiju, tako da te naše urođene sposobnosti ostaju samo bajke.
E sad, svim učesnicima i posetiocima ovog foruma bih rekao nešto o svojim početnim iskustvima sa predatorima, letačima, lizardima…itd. - sve je to isto.
Godinama sam čitao Kastanedine knjige i doživeo sam da razum često odbacuje ono što u njima piše ali, neki unutrašnji glas, neki veoma duboki deo mene je oduševljeno sve to prihvatao. Ali, to unutrašnje shvatanje je bilo toliko mutno i nedefinisano da su bile potrebne godine i godine ponavljanih čitanja da se stvari bar malo iskristališu. Svako ponovljeno čitanje, kao da je za jedan nivo više podizao moje razumevanje stvari. Ali, sve je i dalje bilo nejasno i teško primenjivo u
svakodnevnom životu. Uz to, pokušavao sam da uđem u sanjanje i doživeo sam čudne fenomene - "zamrznutost tela", neopisivi životinjski strah, video sam crne senke kako skaču na mene i ispuštaju
stravične i neljudske zvukove. Jedino taj strah me je naterao da se setim kako Kastaneda opisuje upotrebu volje u svojim knjigama tako da kada bi mi se ovo neprijatno iskustvo ponovo desilo, usmerio bih svu svoju pažnju na područje pupka i to mi je pomagalo da se izvučem iz te zastrašujuće vizije.
Dugo sam mislio da nešto ne radim dobro, ja sam hteo da uvežbavam sanjanje onako kako je to Kastaneda opisao u knjizi “Umetnost Sanjanja”, da kada zaspim i počnem da sanjam neki san, pronađem svoje ruke i usmerim svu pažnju na njih. Ali, uvek bih zatekao sebe kako buljim u svoju spavaću sobu potpuno smrznutog fizičkog tela, nesposoban da se pomaknem a onda bi se pojavile te grozne senke..i tako svaki put isto.
O takvim stvarima Kastaneda namerno nije pisao jer mu nije bilo dopušteno da javno iznese istinu o grabljivcima.Tako da je ovaj početni problem preskočio u svojim knjigama kada je govorio o započinjanju sanjanja. Ja sam bio u zabludi kada sam mislio da to što sam doživeo nije sanjanje. Paralizovano, "smrznuto" fizičko telo a budna svesnost znači da sanjamo, telo spava ali je svest budna - pa to je suština sanjanja. Međutim, u početnim fazama, mi sanjamo ovaj svet svakodnevice jer smo još uvek svojom namerom žestoko vezani za njega. I tada je prva stvar koju primetimo - postojanje grabljivaca jer su oni u najtesnijoj energetskoj vezi sa nama. Naravno, i oni primete da
ih vidimo pa skoče na nas da bi nas zaplašili. U tom trenutku, naše sanjajuće (ili energetsko, to je isto) telo, naša svesnost dok fizičko telo spava, postaje ispunjeno životinjskim strahom jer nije dovoljno zrelo i razvijeno i seća se trenutaka kada smo imali 2-3 godine i kada su ga grabljivci maltretirali i zarobili pomoću zastrašivanja.
Jedini način koji je meni poznat da se prevaziđe ova situacija je uporno vežbanje tenzegriteta koji ima moć da neverovatno ojača i ohrabri to naše energetsko/sanjajuće telo tako da ono jednoga trenutka postane sposobno da odbije nasrtaje grabljivaca i otera ih, tako da se oni nikada više ne vraćaju.
Da bi smo dospeli u druge oblasti percepcije (sanjanje) potrebna nam je energija. Međutim, običan čovek ima tako malo energije jer su ga “ispraznili” predatori, pa je za njega veoma opasno da svojom voljom eksperimentiše sa svešću. Pomeranje skupne tačke nije za slabe jer može dovesti do mentalne ili fizičke bolesti. U vezi toga imamo primere kod nekih ljudi koji su bez odgovarajuće pripreme izmenili stanje svesti, obično pomoću joge ili meditacije pa su završili u ludnici ili u samoubistvu...
Tenzegritet donosi praktičaru ogromni priliv energije pomoću koje on onda postaje sposoban da zauvek otera grabljivce, i da stupi na fascinantni put znanja koji je opisan u kastanedinim knjigama a da uz to sačuva mentalno zdravlje i optimizam. A ono sto me je totalno zaprepastilo je da su mi magijski pokreti tenzegriteta doneli dovoljno energije da po prvi put potpuno i kristalno jasno
razumem Kastanedine knjige i praktičnu i konkretnu vezu koje one imaju sa svakodnevnim životom i okolnostima. Zaista sam se uverio u don Huanove reči da nam može biti otkrivena najveća tajna a da nam to apsolutno ništa ne znači ako nemamo dovoljno lične moći (energije).
Ako uz to radimo i rekapitulaciju, proces oslobađanja od tih govnara je jos brži. Tek kada se ova borba uspešno završi, onda možemo da nastavimo sa vežbanjem sanjanja onako kako je to Kastaneda opisao u svojim knjigama. Taj početni sudar sa letačima je u stvari prva prepreka da se savlada ulazak u sanjanje.