Slika kako su zli Arapi izveli teroristicki napad je ekstremno prijatna slika.
Ne remeti dusevni mir, ne potresa pogled na svet i uljuljkava u ugodnu sliku kako „demokratski“ izbrana vlada mozda nije najsimpaticnija, ali ce se svakako odgovorno pobrinuti za potrebe svojih gradjana, te joj mirne duse mozemo prepustiti sve i otici da gledamo novu sapunicu na tv-u.
Takodje ne dovodi u pitanje onaj deo identiteta koji je izveden iz „grupnog identiteta“, pripadnosti jednoj naciji (timu dobrih momaka). Programiranje traje od malena:
Secate se slicnog programiranja: socijalizam = good. "Mi" smo bili jako dobri.

Doduse, doslo drugo vreme, neki od "nas" onda vise nisu bili dobri, a i definicija dobra se promenila,

ali je "nasa strana" svejedno ostala nesumnjivo dobra
Na gornju temu:
Holivud daje nesumljiv doprinos. Od mnostva primera jedan: da li ste gledali „Blistavi um“? U tom filmu jedan vrhunski matematicar (smatra da) otkriva delove neke zavere (davno sam gledala), da bi se na kraju filma ispostavilo da je to u stvari njegova iluzija izazvana teskim psihickim poremecajem.
Film je uzgred zaista dobro uradjen, namenjen je onima koji bi mozda i mogli nesto da naslute. Poruka je da u tom slucaju ne budu blesavi, vec da pod hitno odu kod psihijatra.
Negde u drugoj polovini filma on pocinje da se leci, ali se bolest vraca kada prestane da uzima pilule. Savrseno.
Dakle, ako psihijatri ne pomognu, nazad pod okrilje farmaceutske industrije.
