Arbitrium Liberum; budi jedan metar iza svoje glave.

Ha-ha!

Duhovit si Yoda likes it!

Bojim se da ćeš to morati pitati Kyle Griffitha koji je i napisao knjigu.

Truth shell set you free! Da li je dovoljno znati da te negdje čeka klopka, pa da ne upadneš u nju i lako ju zaobiđeš ili moraš naučiti svaki detalj o toj klopki kako bi ju rastavio?

rani radovi Davida Icke-a koliko se secam ne tog Grifita,znaci to je iz knjige?Ja mislio iz licnog iskustva posto je receno bas onako sa stavom, autoritetom.....sta ja znam.....pomislih: covek zna.....

Stvar je u tome, da to i nije adekvatan odgovor onom pitanju od kojeg je topik i poceo.

- Znanje -

Tekstovi i informacije objavljene na ovim stranicama su sakupljene iz mnogih izvora. Meni nije bitno da li će neko reći jesu li istinite ili nisu - ionako ono što je za jednog istina - za drugog može biti laž. Tako neka svatko izvuče iz svega ono što je njemu bitno i neka si SAM postavi neke temelje za daljnje učenje i napredak. Oni koji to ne žele, i ne moraju. Svatko ionako ima slobodnu volju pa neka sam odluči. Nikome ne treba ništa nametati.

Jedina obrana koju trebate je ZNANJE. Ono vas štiti od bilo koje moguće forme štete u vašoj egzistenciji. Što više imate znanja, što manje strahova, što manje boli, što manje stresa osjećate, što se manje mučite, to manje iskusite štete bilo koje vrste. Razmislite o ovome sada vrlo pažljivo jer je to jako bitno: Gdje je granica u konceptu riječi ZNANJE? Budući da nema granice, koja je vrijednost te riječi? Beskonačna. Možete li pojmiti da kako vas jedan koncept s takvim značenjem može osloboditi od svih ograničenja? Koristite vaše šesto čulo da pojmite kako riječ, termin, odnosno značenje riječi ZNANJE, može omogućiti sve što ćete ikada trebati. Ako pažljivo razmislite, brzo ćete uvidjeti da je to istina u svojoj najvećoj mjeri.

Da li to uključuje znanje naučeno iz knjiga?

To uključuje sva moguća značenja te riječi. Možete li zamisliti koliko značenje ima ta jedna riječ? ... Možete imati brza razjašnjenja, koja proizlaze iz znanja. Ako težite neprekidnom sakupljanju znanja, osiguravate si zaštitu od bilo kojeg negativnog događaja koji vam se može dogoditi. Znate li zbog čega? Što više posjedujete znanja, što ste SVJESNIJI, to vam je bolja zaštita. Eventualno, ta svijest postaje toliko jaka i sveobuhvatna da i ne trebate izvoditi neke posebne rituale i radnje koje bi vas štitile. Zaštita jednostavno postaje prirodna, i dolazi sa sviješću. Znanje sadrži svu smisao. Ono je srž cjelokupne egzistencije.


- Povezivanje svega u jednu veliku mrežu može svima omogućiti da jako brzo napreduju u svjesnosti. -

--------------------------------------------------------------------------------------

A sad se vratimo na temu, a tema je: područje između života (... a ne prepucavanje ).

-prepucavanje - upučivati jedno drugom zajedljive zamjerke ( )

-zajedljivo - koje zajeda, grize; podrugljivo, cinično, zlobno, pakosno.
-zamjerka - ono što se komu ili čemu zamjera, prigovor.
-zamjerati - iskazati prigovor, prebaciti, prigovoriti.

Ako ima kakvih zamjerki ( ) ... ...malo ih i obrazložite tako da to ima neke koristi i za sve one koji ovu temu budu i poslije nas proučavali.
Dankišen. :D

( ok, idemo dalje - ne okreči se, sine... )

- mala napomena: ovo je neutralan tekst - kao da ga nije nitko napisao nego je onako opčenito, tako da ovo napisano vrijedi za sve; uključujući i mene osobno ( spyro ).

- Moram priznat da je ovo šta si napisa dosta blisko onome kako sam i ja shvatia taj proces "života i smrti". -
( - na stranu terminologija - ono što je bitno je osnovni postupak - )

- Imam i ja neko predznanje vezano uz ovu tematiku i želim ga još više proširit; zato mi i je svaki podatak od velike koristi.

Tko god šta misli da zna vezano uz ovu temu - neka samo napiše. Sve se to posli da povezat u jednu veliku cijelinu. Sve če se posložit.

Da, Icke je napisao knjigu takvog nekakvog naziva. Samo, nisam ovdje mislila na Icke-a.
Knjiga o kojoj je riječ, tj. knjiga iz koje je info dat u mom prvom postu je Kyle Griffith: War in heaven.
Link dadoh u prvom postu.

Topik je Područje između života i upravo je to ono o čemu se govori u knjizi. Jedino što je moj sažetak malo previše (možda) pojednostavljen i banaliziran.

Griffith u knjizi navodi da je način izbjegavanja astralnog robovanja Teokratima razvoj "psychic" sposobnosti (astralnog vida, sluha, telepatije etc.), pa i intuicije, jer će one omogućiti prepoznavanje Teokrata i na taj naćin će astralna duša moći izbjeći da postane rob. Uz upozorenje da se ne dozvoli nikakav dodir (analogan nečemu što bi bio fizički dodir ovdje) jer komunikacija u astralu teče isključivo telepatski.
Što se tiče mog iskustva, ono je vjerojatno i razlog koji me je privukao knjizi.
Iskustvo nije ni fizičke niti emocionalne prirode, već (isprva) mentalne (a moguće ipak i astralne): sve češće sam se hvatala kako gledam (tamo gdje neki drugi ljudi vide običan vanjski događaj, oblik ili nešto što je "dato") da određeni misaoni obrasci (misli i stavovi, uvjerenja, vjerovanja, pa čak i životna filozofija u cjelini) utječe na živote ljudi i na vrstu iskustava koju ljudi imaju, pa čak i da su sposobni itekako poprimiti vidljive oblike. Ali, tek to bi bilo ovdje "off topic", čak ne znam ni u koji topic bi to došlo.

S nekim djelovima u knjizi se moje viđenje podudara, dok neki drugi ostavljaju dojam laži ili potrebe za manipulacijom onih koji "govore kroz usta" autora knjige, koji isto tako izgleda da su zaglibili u svom svijetu.

Ne želim dužiti (ako je nepotrebno), i stoga završavam ovaj post svojim kratkim viđenjem onoga što bi se moglo dogoditi nakon fizičke smrti.
Naša svijest kreće se dalje. Bez fizičkog tijela svijest ima priliku "ostaviti iza sebe" načine tijela koje je "pokupila" bivajući u tijelu. U tome joj pomaže znanje. Znanje upravo o tome da je "pokupila" načine tijela boraveći u njemu. Ako to ne učini – zadržava se "u blizini" bilo kao duh, prikaza ili nešto slično; bilo u onome što nazivamo niži astral gdje pokušava i dalje "iživljavati" tjelesne potrebe. To može trajati dok se ne iscrpi i ponovno inkarnira, ili može tek "trajati" kao treptaj oka i svijest brzo proći kroz to i nastaviti dalje. Slijedeće /neki ne budu niti svjesni onog prethodnog/ svijest može postati obavijena raznim emocijama i mislima koje odražavaju prevladavajuće i ignorirane emocije za života, svjesne, potiskivane i nesvjesne. Budući da su bile potiskivane, svijest-za-života ih nikad nije doživljavala kao svoje, pa ih vidi sada "izvanjskima", oko sebe kao dio nekakvog eksterijera u kojemu se našla, a one koje je doživljavala kao svoje – ovdje se rastaču i također postaju eksternalizirane. Svaka emocija i misao imaju određeni oblik, jer sve je titranje energija, a emocije i misli, stavovi, osobnost su isto tako "nakupine" titraja energije koje je na nekoj razini moguće percipirati i tako svijest ovdje stvara ili na sebe navlači "tijelo" koje joj izgleda najprikladnije za "boravak" ovdje. Ne mora "navući" nikakvo tijelo ovdje, iako se i to može dogoditi. Iako može zvučati kao jedno – ovo je zapravo područje koje sadrži nekoliko područja, ovisno o prirodi emocija/misli/stavova itd. Ovo je i područje na kojemu se ostavlja osobnost iza sebe (svijesti). Ovdje postoje i određene "opasnosti" (ovisno o nečijoj percepciji cilja i svrhe svega ovoga što zovemo svjestan život), a one uključuju i sve ono što je opisano u knjizi Rat na nebu: Teokrate koje sam spominjala u prethodnom postu i ostale (koje nisam spomenula). Opcije su –1 ono što se ne može ostaviti iza sebe biva suština ponovnog inkarniranja oko koje će se "kasnije" ponovno formirati neka osobnost, itd. Isto tako ovo je "otvorena mogućnost" da se "izgubi veza" s onim što bi dalje "trebalo" uslijedit po opciji 2. Opcija 2 – ako svijest zna da je sve to: emocije/misli/stavovi/uvjerenja/osobnost: sve ono što nazivamo unutarnjim – isto "tijelo određene frekvencije titraja energije" kao što je bilo i fizičko tijelo – svijest se ima mogućnost vratiti svojoj Matičnoj Svijesti iz koje je izvrla kao i brojne druge inkarnacije svijesti iste Matične Svijesti. Ono što takva svijest prenosi Matičnoj Svijesti (svom istinskom biću kojega je svijest tek dio, kao što je ruka, srce itd dio fizičkog tijela) jest čisto iskustvo (ovo uključuje i "znanje" koje je mogla zadobiti) svega onoga što je iskusila za i nakon života u fizičkom tijelu. Da bi se ovo zadnje dogodilo, ta svijest je za života (u fizičkom tijelu) morala svjesno tragati za znanjem, morala je razvijati u sebi ljubav i povjerenje – jer bez toga ne bi mogla "proći" kroz sva ona područja koja su "trnoviti put" natrag prema Matičnoj Svijesti. Matičnu Svijest ne mogu nazvati dušom jer dušom ljudi uglavnom nazivaju onaj dio koji se inkarnirao pri opciji 1. Inače za moje viđenje je ta Matična Svijest ono što Duša jest. Tu ću završiti s pričom.

Ima li ikome ovo smisla?

Pozdrav svima!

Da, ima cak i smisla, a jesi li citala castanedu ili kasiopejske transkripte?
ako ne, preporucujem, ali uz napomenu da nije sve za svakoga, odnosno razliciti ljudi iste stvari mogu da shvate samo ako im se razlicito prezentuje, odnosno onako kako njima odgovara.

A i ovo je dobar topik, ima veze i sa svescu:

http://galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=815

Meni ima. Ja bih jos samo ovo vidjenje povezao sa konceptima OPD/OPS, denzitetima i OPS silama 4.denziteta. Cini se da se lepo uklapaju i da slika postaje jos jasnija.

Nije nikakvo čudo što se čovijek nerado prisjeća bolnih emotivnih trenutaka iz svoga života. Potiskivanje neželjenih senzacija je praktički sasvim prirodno. Nitko ne voli bol.

Mogu razumijet da neke( a možda i mnoge... ) individue(duše) ne žele se sječati svog prošlog života.

Ipak postoji nešto što se zove: slobodna volja.

Ako uzmemo da imamo nekoliko miljarde indivudalnih duša i da one u osnovi uopče nisu svijesne svojih prošlih života, ( čast pojedincima, ali to je toliko mizeran broj da se neču više na ovo ni osvrtat... ) ; onda ispada da su sve odreda ( od tih nekoliko miljarda individualnih duša ) odlučile da je njihova slobodna volja bila; da se ne sječaju tko i što su bile u prošlom životu, što su radile, koliko su djece imali( ako su imali !!! ), koje su strane jezike naučilii u tom životu, koje zanate znaju zahvaljujući iskustvu iz tog života i tako dalje i tako dalje. To da se zaboravi tko i što si bio i da "prazne memorije" započmeš još jednu igru života i učenja ima nekog smisla. Sve šta je novo je zanimljivo. I sve to stoji. Život je igra.

Samo ima jedan mali problem.

Nekoliko miljarda jedinki je ipak nekoliko miljarda jedinki. Ako uzmemo da sve dolazi iz jednog izvora i da je ovo prestava "kreatora" i da je njegova slobodna volja bila da svi nemamo podatke iz svojih prošlih života dostupne kao na pladnju e onda bi ga baš tia upoznat da mu nešto u tri oka kažem !!! Čovijek( duhovno biće ) jest kreator, ali ima i slobodnu volju. Svoju a ne od nekog trečeg nepoznatog izvora koji se prestavlja kao da je on "svemogući ja". A moja slobodna volja sigurno nije bila da izgubim sječanje i svijest o sebi u prošlim životima.

Baš je od svih nekoliko miljarda duša svih nekoliko miljardu pristalo da im se izbriše sječanje... .... .... .... da pukneš od smijeha...

Kao što je Aragon rekao: treba imati na umu da taj denz( misli se na 4 denzitet ) nije totalno nematerijalan i da ga nastanjuju bica koja imaju svesnost o svojoj materiji/energiji i da svojom "svescu" mogu oblikovati svoju materiju, dok bi jedan "astralni putnik" iz naseg treceg denz. tamo bio totalno nematerijalan, pa je njegov uticaj na tu "ravan" prilicno upitan, tim pre sto se nalazi u okruzenju bica koja su za njega nedokuciva a koja ga "citaju" kao otvorenu knjigu, jer ipak funkcionisu na frekvencijama 4. nivoa svesnosti, ili drugim recima percipiraju siru "realnost", za razliku od nas koji smo na trecem.

Sa druge strane, mozda je sustina u necem drugom.

-------------------------------------------------------------------------------------

... a sad ako iskorišćuju još i naše emocionalne slabosti onda se možemo slikat !!!

Kad bi se svi sjećali prošlih života to bi nas samo opterećivalo i sigurno nebi mogli pravilno funkcionirati. Čuo sa za jedan slučaj gdje se čovjek sjećao mnogih svojih prošlih života, još od rođenja, te ga je to tako jako opterećivalo da je išao na seanse da ih zaboravi.

Sjećanje na prošle živote je neproduktivno i opterećuje trenutni život. Zaborav je nužnost a ne izbor.
Ako se ko sjeća čega prije rođenja sve mu je jasno. Kad sam odlučio da se rodim izvršio sam mnoge pripreme. Sjećam se da je bio jedan glavni, on je vrlo ozbiljan i sa njim nema zafrkancije, a znanje mu je ogromno. Izabrao sam vrlo rdagog druga da mi bude pratilac koji će biti veza mene i njih. Zatim se dogovaram sa dušama roditelja i njihovih roditelja, zatim budućih rođaka braća i sestara i buduće đece i svih onih sa kojima ću stupati u kontakt tokom budućeg života. Sve se brižljivo planira od početka do kraja. Zatim se poslije začinjanja života sve više boravi u budućem tijelu prateći njegov razvoj i upoznavajući se sa njegovim načinom rada. Ovđe se može uticati na ismjene naslijednih osobina. To se i čini kad određeni broj duša odluči da izvrši promjenu i to im se dozvoli. Odjednom se sva novorođena bića rađaju kao nova vrste be z glupih ideja o postepenim evolutivnim promjenama. Greška evolucionista je prvo što ne prihvataju postojanje duše i drugo što evojuciju duše predpostavljaju evoluciji tijela. To nema veze. Zatim pred rođenje, posljednji sa kojim si je pratilac, se spremiš za rađanje. To je naročito uzbudljiv i važan trenutak na koji izgleda niko ne može da utiče. Inače je to traumatični događaj ravan umiranju. E u tom trenurku pratilac te pozdravlja i na neki način oduzima sjećanja. Sjećanja nijesu nestala nego su na neki način tebi bedostupna. Kao kad izgubiš ključ od ladice na stolu. Znaš da je knjiga unutra a nemožeš joj prići dok ne nađeš ključ ili dok ne razbiješ bravu. Prvo sjećanje iz novog života koje djeluje zastrašuće na novu duši je izlazak iz majčine utrobe i susret sa novom sredinom. Zaista nešto nevjerovatno ali tad je već zaboravljeno sve od ranije. Posljedica je da život u novom tijelu odpočinje rođenjem odnosno izlaskom iz mačine utrobe. Prije rođenja buduća duša nije vezana sa tijelom neraskidivom vezom. Ova veza se prekida trenutkom smrti. I bez obzira što duša više ne boravi u tijelu i mota se po okolini veza je nepovratno prekinuta. Poslije toga mora ići dalje bez straha. Obično tu bude i pratilac koji se uvijek nađe u značajnim trenutcima pomažući da se sve odvija kako treba. Inače je sve to dio nekog fantastičnog plana u kojim je predviđeno ne samo ponašanje duša i ljudi nego i svake čestice u svemiru i đe je sve povezano i utiče jedno na drugo. Nemoj pokušavati da nešto promjeniš. To je sravično iskustvo

Heh... misliš možda na cca 6 milijardi duša koje su trenutno - ljudi?

Ali, nismo sami, ima vjerojatno u svemiru još drugih entiteta... neki isto imaju dušu... pa...

... možda NISI bio SVAKI PUT čovjek. Možda su i te mogućnosti česte ( i/ili vjerojatne ).

Ali možda je i UVJET, kad se želiš iz 5. denziteta vratiti u 3. u obliku male bebe, da se "resetiraš"! Dakle, ako želiš opet u materijalno - mooooraš zaboraviti određeno - jer je to "pravilo veeeelike igre". Vjerojatno tvoje pamćenje ostaje, samo u nekom drugom nivou egzistencije, do kojeg možda kasnije možeš opet doći nekim postupcima.

Baš kako je Formica opisao, a super je opisao, kao knjigu koja je zaključana u stolu, a ti još nemaš ključ. Kad nađeš ključ - možeš do nje.



Jest. Ali je ograničena sviješću. Kao i sva ostala bića u univerzumu. Manja svijest - manji stupanj slobodne volje, veća svijest - veći stupanj slobodne volje.

Npr. gorski kristal u obliku nekog kamena negdje na planini ima slobodnu volju. Super. Ali neke životinje se penju po planini i svojim nogama odrone taj kristal ( iako on to možda ne želi ). Kamen se otkotrlja i razbije u komadiće. Dalje, te životinje u obliku nekih divokoza imaju isto slobodnu volju. Idu gdje hoće i gdje ih volja. Ali samo do tamo gdje ih slobodna volja nekog lovca ne dohvati. Lovac ima veću svijest, pa prirodno, kao i kod odnosa kamen-divokoza, ima veći stupanj slobode i slobodne volje. Bira hoće li, ili neće ustrijeliti divokozu. Ona nema svijest o tome da ju lovac nišani iz daljine, ali lovac ima svijest da je divokoza naciljana. Divokoza pase neko grmlje dok ju pogađa hitac. Lovac donosi lovinu kući i sjeda za večeru. Njegova žena mu nešto prigovori i oni se ubrzo počnu jako svađati. Generira se određena negativna energija na koju slučajno naiđe neki 4D lizzie i usput, večera i on. Slobodna volja hoće se, ili neće, podrignuti.

Kamen je ostao razbijen u komadiće, divokoza je postala ljudska večera, ljudi su generirali večeru nekom Lizziju, a on možda, sudjeluje u nekoj privatnoj zabavi nekih 5D OPS bića, kojih nije ni svjestan. Ona opet imaju slobodnu volju... i tako se OPS hijerarhijska priča nastavlja. Divokozu nije bilo briga za kamen, čovjeka nije brinula smrt divokoze, Lizzija ne brine zašto se ljudi svađaju - bitno je da se svađaju, 5D-a nije briga hoće li Lizzie krenuti prema Alfa Centauriju ili gdjegod, bitno je da je u nekoj njihovoj "shemi" ( u nedostatku izraza )... itd.

Uglavnom, veći stupanj slobode ima vjerojatno onaj entitet sa više svijesti.



Vjerojatno postoje neka bića koja kontroliraju "ulazak" u materijalni svijet, možda se duše koje ne žele zaboraviti premještaju u neki drugi svijet, u kojem je dozvoljeno znati prijašnja iskustva... uh, kako je tek tamo zanimljivo... hehe...
Možda svaki svijet ima neka svoja pravila/uvjete/ograničenja prema kojim se duše koje se tako odluče svojom voljom - i šalju u novi ciklus.

Jack napisa:


... a možda je bit upravo u ovome... !!!

A ako ti oduzmu sjećanje ( znanje ); automatski imaš i manju svijest, a ako imaš manju svijest onda imaš i manje slobodne volje.

FORMICA napisa:


Šta bi bilo kad bi se svi sječali svojih prošlih života. Ne bi bilo mržnje među ljudima, kriminala, ratova, niti ičega kontraproduktivnog. Čovijek u tom slučaju ne bi bio tako lak "materijal" za manipulaciju OPS-a.

Ne bi imalo smisla napasti nekoga, ako bi znao da bi u idučem životu mogao postati dio toga što napadaš i iz uloge napadača preči u ulogu žrtve.

Stvarno ne bi imalo smisla napasti budučeg sebe.

U svijetu u kojem živimo : Sjećanje na prošle živote je neproduktivno i opterećuje trenutni život. Zaborav je nužnost a ne izbor.

Kad bi prošli životi bili svakome dostupni onda bi se o tome pričalo onako kao o nečemu sasvim uobičajenom u svijetu u kojem bi se živjelo; kroz suze i smijeh uz jutarnju kavu s kolegama na poslu npr

Sječanje na prošle živote u takvom svjetu ne bi bili ni neproduktivni niti bi opterečivali trenutni život.

A do tada: Zaborav je nužnost a ne izbor.

- Mada je moje iskreno mišljenje da se čovijeka ništa i ne pita, tako da on možda i nije ni svijestan da izbor postoji. Čak bi se čudio da je to pitanje u bilo kakvom obliku uopče dano na uvid od strane " ekipe za očediv ", -

(FORMICA; hvala na postu - "da te nima tribalo bi te izmislit ":mrgreen: ).

Vjerojatno je off t., ali da ti kratko odgovorim:



Castanedu da. Kasiopejske t - prvih nekoliko seansi. Hvala na preporukama, u svakom slučaju.
I također, hvala na linku za topik (poput tebe, isprintah i ja za "popodnevno" čituckanje, kad pročitam napišem nešto tamo, ako čitanje bude tražilo odgovor).
sorry spyro na off topicu

Da se vratim na topic :

Aragorne,
Denziteti se mogu dati uklopiti. Ono područje koje sam ja stavila kao središnje, a koje se zapravo sastoji od više "područja" bilo bi obuhvaćeno 4. i 5. denzitetom. Matična Svijest o kojoj sam govorila pripada 6. denzitetu. Ako netko želi ipak sve ubaciti u samo 4. denzitet – to je samo njegova slobodna volja, njegov izbor i njegov put. U mom viđenju Duša pripada frekvenciji vibracije 6.

spyro citat:

...

Što ako duša (vanvremenska svijest) ISTOVREMENO ima SVA svoja iskustva inkarnacije i jedino je duša (vanvremenska svjesnost) ta koja zna i ima pamćenje/sjećanje – znanje o svim svojim inkarnacijama, od kojih si i ti tek jedna od mnogih. Budući da duša ne "živi" u linearnom vremenu onakvom kakvim ga mi poznajemo, za nju su sve inkarnacije istovremene. Možda je sva poanta korektno odigrane igre inkarniranog života u tome da svaka utjelovljena inkarnacija duše mora proći kroz proces zaborava. Možda ti ostali životi i nemaju značenje za nas, već za našu dušu (vanvremensko sjećanje/pamćenje) i nas mogu učiniti samo još zbrkanijima nego što jesmo kad bismo se počeli identificirati s nečim što u suštini pripada duši kroz jednu drugu inkarnaciju. Poanta bi bila doći u kontakt s tom dušom (ili kako već nazvali ono što se utjelovljuje kroz brojne živote), ali što smo bliže tome, to manje smo "od ovoga svijeta". Bar ja to tako vidim.
[/quote]

Milo mi je kad me ne gledaju začuđeno kad razgovaramo o ovim temama.
Mene je pratilac naučio kako se prolazi kroz vrijeme odnosno prošle živote. u početku mi je bilo zanimljivo, a poslije mi je dosadilo, pa mi je pamćenje na hiljade prošlih života smetalo jer se nijesam mogao snaći đe sam. I dan danas se divim ljudima koji mogu sjećanje podesiti po vremenu. Mislim kad ga pitaš što si činio tog i tog dana on odmah zna, jer sjećanje veže za vrijeme. J ase ne mogu tako sjetiti jer mi datumi i sati neznače ništa. Meni je sjećanje po događajima ili jeli se to desilo prije ili poslije nečega i teško se snalazim u drugačijem odnosu prema sjećanju. Poslije sam morao zaboraviti i buduće događaje jer mi smeta kad ih znam. Naravno ništa ne smiješ mijenjati. Htio sam da ubrzam stvari i da zgrnem bogatstvo zašta sam skovao svršen plan. Taman sam htio kernuti u ostvarenje svoga plana kad su "Zvijezde počele padati" i čuo sam NE koje je u sebi sdržalo sve razloge zašto ne. Pred tom moći meoraš ućutati i posramljen se povući u ljušturu jer ako si puž ne možeš izigravati orla inače prođeš kao onaj međed kojega su sa papagajem izbacili iz aviona.

A znaci nasa dusa postoji istovremeno u svim denzitetima i realnostima,samo zavisi odakle se gledamo.Trenutno je popularno da je ta "maticna svest" na 7. denzitetu, odnosno da je to 7. denzitet jer je on ionako svaki drugi denzitet, znaci sveprisutan, znaci zivimo u svojoj dusi. (banalno govoreci)

A da da, kao da smo se jednom davno u buducnosti dogovorili sami sa sobom da cemo sve postojece i nepostojece da izmislimo, pa trenutno pricamo sami sa sobom, i zabavljamo se misleci da je sen-sei neko drugi a ne Arbitrium Liberum ili Jack, istovremeno posmatrajuci sami sebe sa nekog viseg denziteta.
A sve moze da se poveze i sa kontejniranom svescu.





A po cemu se nase duse razlikuju?









Pa otvori novi topik i napisi.

Hay, svima.

Evo, za one koje zanima "nešto više", otvoria sam novi topik pod nazivom " 7. Denzitet ".

- 7. Denzitet -

http://www.galaksija.info/forum/viewtopic.php?t=1275

WWW.GALAKSIJA.COM - Glavna stranica

- Da li trebamo dozvoliti tim retardima da nas potpuno porobe u ime njihovih "svevišnjih gospodara"?!? -



... ... ...



... ... ...

... za početak:

Koji su to razlozi !!!

Vjerujem da nisam jedini kojeg ovog zanima,.. ... ...

Htio sam uključiti i druge ljude da vide sve kako je. To ide vrlo prosto. Pokažeš mu i gotovo. To se poslije prenosi munjevitom brzinom i za trenutak svi vide sve. Onda im se prenese plan i svi ga ostvarimo. E to ne može jer plan već postoji. A ima i onih koji prate da se odvija po prvom planu. Kad treba da te razuvjeri pokaže ti se kraj plana i naravno odustaješ jer se pokaže i kraj tvoga plana. Nadalje ne smiješ koristiti znanje o budućim događajima što ti pokažu na isti način. I na kraju materijalno bogatstvo je nepotrebno mnogo je važnije duhovno a ono se stiče na drugi način. Svaki na kraju odustane.