"Sa svojim drugarima, nakon mnogih velikih i neočekivanih teškoća, uspio je naći ono nekoliko pojedinaca i izoliranih zajednica, svaki puta stječući djeliće tog znanja -
sve do trenutka kad su mu se otvorila vrata izvjesne škole, gdje je počeo razumijevati kako privesti na okup sva načela ezoteričkog nauka. Tu školu on jednostavno naziva
Univerzalno bratstvo, a da ne kaže ništa više."
( iz G.I. Gurdjieff: Susreti s iznimnim ljudima, str.8. )
O toj školi, koju je Gudjieff nazvao "Univerzalno bratstvo", postoje neke naznake u ovoj knjizi:
Dok su mi ne um padale mnoge takve pomisli starac je sjedio duboko zamišljen, i pokrenuo se tek kada sam ja našao snage da uzviknem: "Tko ste vi i kako to da me tako dobro poznajete?"
"Nije li to u ovom momentu svejedno tko sam i što sam!" odgovorio mi je. "Zar u tebi doista još uvijek živi ona radoznalost koja predstavlja jedan od glavnih razloga što sve što si u životu radio nije donijelo nikakvog rezultata? I zar je ona u tebi doista toliko jaka da si se čak i u ovom trenutku spreman čitavim bićem predati ispitivanje mog poznavanja tvoje osobnosti - samo da bi sebi objasnio tko sam i što sam ja?"
Starčev odgovor je pogodio moju najslabiju točku. "U pravu ste, oče", rekao sam mu. "Nije li za mene doista svejedno što i kako se izvan mene zbiva? Nisam li prije toga bio svjedok mnogih istinskih čuda, i kakvo razumijevanje sam odatle stekao? Znam samo da sam iznutra prazan i da nisam morao biti toliko prazan da nisam, kao što kažete, radio na vlastitu štetu, i da sam se umjesto da budem radoznao što se van mene zbiva i da na tu radoznalost tratim vrijeme, borio sa svojim unutarnjm neprijateljem.
Da... a sad je već prekasno! Trebalo bi mi biti svejedno sve što se izvan mene samoga zbiva, i zato ne želim znati ono što sam vas upravo pitao, nit vas ne želim više uznemiravati. Iskreno vas molim da mi oprostite što sam vas maloprije ražalostio."
Nakon toga smo još dugo sjedili, svaki zadubljen u svoje misli. Konačno je on prekinuo tišinu, rekavši:
"Ne, možda ipak još uvijek nije prekasno. Ako čitavim svojim bićem osjećaš da si doista prazan, savjetujem ti da pokušaš još jednom. Ako jasno osjećaš i bez ikakve sumnje spoznaješ da je sve za čime si do sada težio bila samo opsjena, i ako pristaješ na jedan uvjet, pokušat ću ti pomoći. A uvjet je taj
da svjesno umreš za život koji si do sada vodio, to jest da odmah prekineš svu automatski uspostavljenu praksu svog vanjskog života i da odeš tamo gdje ti ja kažem."
Istinu govoreći, za mene nije bilo više ničega od čega bih se morao odvajati. Taj uvjet za mene čak i nije bio uvjet, jer me, ako se izuzmu moje veze s nekolicinom ljudi, ništa više nije zanimalo, i jer sam sebe iz različitih razloga prinudio da ni na te veze više ne mislim.
Odmah sam mu rekao da sam istog trenutka spreman krenuti gdje god je potrebno. On je ustao, rekao mi da okončam svoje poslove, i bez riječi iščezao u gomili. Sljedećeg sam dana sredio sve svoje poslove, dao sam određene naputke, napisao kući nekoliko pisama poslovne prirode i počeo s čekanjem.
Nakon tri dana mi je došao jedan mladi Tadžik, koji je kratko i jednostavno rekao: "Unajmljen sam kao tvoj vodič. Put će trajati oko mjesec dana. Za put sam spremio to i to" - tu je nabrojao sve što je spremio za put. "Recite mi još što treba naručiti i gdje i kada želite da se okupi karavana."
...
(što je bilo dalje pročitajte u G.I. Gurdjieff: Susreti s iznimnim ljudima, str.147)
Ovdje se možemo prisjetiti pojma "bankrot osobnosti" koji je koristio Moravjev, a koji je preduvjet da bi se uopće moglo doći do bilo kakvog kontakta s "školom", odnosno Univerzalnim bratstvom.
Prijava
FAQ
Pretraživač
