sta je bilo prosle nedjelje?

Pa sad.... verovatno za vecinu ljudi nista posebno, posto su previse zauzeti ~ozbiljnijim~ stvarima da bi primetili, ali meni se cini da se nesto desavalo, kao naprimer to usporenje, koje se pominje na forumu, pa onda smirenost koju sam ja doziveo kao neku neobicnu harmoniju, nikako pomirenost vise kao nekakvo shvatanje, bez ikakvih cuda i kerefeka, jednostavno mir.

Najzanimljiviji su ti osecaji, odnosno ~osecaji~ za atmosferu o kojima sam ja vec pisao, a koje mi je bilo neobicno lako da stvorim, jednostavno je trebalo samo da pomislim, vrlo je zanimljivo al ne preporucujem ako misli i osecanja nisu cisti, odnosno ako niste bas sami sa sobom.Nisam probao da zamislim nekakvu ruznu atmosferu ili situaciju, ali s obzirom kako lako je islo sa lepim stvarima, nemam hrabrosti, a ne osecam ni potrebu za ruznim.

Ljudi su bili vrlo zanimljivi takodje, svako u nekom svom svetu, bukvalno, pomalo naporni jer su svi okruzeni svojim oblacicima i munjama pa komunikacija bas vuce energiju dok im zaobidjes sve njihove zastite i zapreke i dok shvate da im ne mislis nista lose, ali generalno simpaticni ko mala deca.I jos mi se cini da ja na ljude delujem vise smirujuce, sto me posebno raduje.

I sto je najlepse, sve vrlo lako, bez napora, bez sumnje, bez bilo kakvih preporucenih tehnika, meditacija, tantri mantri, astralnih letova i ljubicastih balona.

Jednostavno receno: neverovatna lakoca.




ajde sad da vidim komentare kao: velkam tu d klab. Ti si to tek sad osetio? i slicno

Ti si po prirodi posmatrač, a to je odličan temelj za istinski razvoj ka samospoznaji. Kad si već osjetio takav mir i kad si vidio ljude sasvim drugačije nego inače, zar ne misliš da je konačno vrijeme da se dohvatiš onog što si spomenuo kao nepotrebno: meditaciju, npr...i ostalo što si spomenuo. Da te citiram:

"I bez bilo kakvih preporucenih tehnika, meditacija, tantri mantri, astralnih letova i ljubicastih balona. "

Jer, to su trenuci koje si sada osjetio, zar ne poželiš da je takvih trenutaka mnogo češće, mnogo više i da ti i takvi trenuci mogu postati sastavnim dijelom tvog svakodnevnog života,dakle potpuno promijenjenog života - u smislu trajnijeg osjećanja mira, shvatanja, razumijevanja i mudrosti koja "probija" iz ovih tvojih redova?

Tri puse od mene: jedna za doživljeno, druga za preporučeno, a treća za - iste takve i još bolje naredne trenutke u tvom životu.

A.

Pa... iskreno....ne osecam potrebu za takvim stvarima kao sto su meditacija i slicne tehnike, pa cak ni ceznju za vise takvih trenutaka, znam da ce ih biti pa ne brinem.Mislim da se treba razvijati (u svakom pogledu) onako kako kome odgovara, meni te tehnike ne odgovaraju i lice mi pomalo na forsiranje (skolu?), a to mi se bas i ne svidja.

Navikao sam da se sve dogadja u malim skokovima ali izmedju tih skokova ne osecam zelju za sledecim, niti kada se desi osecam nesto lose (ili se zadovoljno i lukavo smeskam) onom prethodnom stanju.Jednostavno konstatujem novo stanje, primetim razlike, primenim i zivim.

Ali mislim da je sve kako kome odgovara.

Hvala za posmatrac

Lenjivče jedan! Ti bi da ništa ne radiš, a da ti sve dođe pod ruku. Ajd, valjda neki mogu i tako. Ja samo znam da bez traganja nema ni nalaženja...iz tog razloga sam ti rekla sve ono gore. A ne bi bio na ovom forumu da za nečim ne tragaš?!

(Uh, jesam se sad napametovala, je l' da?)

Pusa.

Pa ja ne tragam, ne vidim to kao potragu, kao na nesto sto ja treba da uradim, ispunim, ispostujem, naucim, da se pitam o tome, e da bih bio nagradjen, pa da mi onda bude jasno, da bas ja budem taj, da ja eto osetim nesto ekstra, ne....

Vidim to kao usavrsavanje, proces koji tece bez bilo kakvog forsiranja i pozurivanja, ne kao nesto unapred programirano i nametnuto pa ja samo mehanicki radim sto mi se kaze,niti kao nekakvu ceznju za boljim visim; nego proces ucenja i usavrsavanja, gde se iz teorije i prakticnih primera izvlace zakljucci,a sve na nacin na koji meni to odgovara.O sebi a time i o drugima naravno, iako mi je to sad dal o sebi ili drugima svejedno.

Ustvari bas kao pravi trening na kome sam od detinjstva, pa bih sada mogao i da kazem koji su ljudi najvise uticali na moj trening, na koji nacin, koje su te stvari, knjige, dogadjaji koji su pobudjivali te male skokove, kada se sta desilo,kako je koji covek koga sam upoznao uticao na mene, koji su ljudi zajedno sa mnom na tom treningu. Tako mi se cini da ne treba nista pozurivati i da sve ide svojim tokom, pa sad dokle stignemo, stigli smo.A sto se tice razloga i cilja treninga, ne brinem ni oko toga, kad budem znao, znacu, a mozda je i cilj da budemo bas takvi kakvi smo.




Sad zamisljam nekog od (h)astralnih letaca kako komentarise: Auuu, al je ovaj programiran.

Mozda....

Ovo je kao da si uzeo i pročitao moje misli i onda ovdje napisao post.
Upravo na ovaj način i ja razmišljam i gledam na mogućnost upotrebe raznih "tehnika duhovnog razvoja" i kojekakvih vježbi, za mene lično jedina moguća i jedina prihvatljiva tehnika koju ću ikada koristiti i kojoj ću jedino "vjerovati" jeste znanje, a sve ostalo me ni malo ali baš ni malo ne zanima.
Ja mogu isto tako i raznim narkotičkim sredstvima izazvati ko zna kakva stanja (neću sad pominjati onaj termin "promijenjena stanja svijesti" jer oni koji nemaju problema sa stalnim naduvavanjem vlastitog ega i potrebom da u svakom mogućem trenutku budu i ispadnu najpametniji i sve najbolje i najviše znaju, sigurno razumiju šta znači taj pojam) pa šta mi to koristi, da li je to stanje trajno, ako nije koliko traje i zašto više ne traje, i pada mi na pamet još hiljadu pitanja koja se sve odnose na to: zbog čega bi mi uopšte bile potrebne bilo kakve hiperdimenzionalne tehnike ili neke druge tehnike meditacije, mantranja, tantranja i čega sve ne. Šta je cilj, da naučim da letim, da hodam po vodi, ubijam pogledom, zaplašujem izgledom, da sebi nabacim rengenski pogled pa da ženama gledam kroz odjeću, šta??? Šta će mi to sve, ja sam siguran da na ovom svijetu postoji jako mnogo ljudi koji su na jedan spektakularan i nevjerovatan način ovladali raznim magičnim i transdimenzionalnim tehnikama i da su u stanju svašta nešto nesvakidašnje prikazati i napraviti, ali šta će meni to sve?
Ja samo želim da se probudim iz ovog sna matrixa a ne da putujem po nekim astralima ili da hodam po vodi a prije toga da provedem u dubokoj meditaciji najmanje 3 sata ili sl.
Prema tome ovo što je AL napisao LIČNO smatram jednim pravilnim i zdravim pogledom na proces vlastite samospoznaje.

Meditacija ima veliku ulogu u balansiranju nas samih, da se osjećamo smirenije, opuštenije i sl. te takvi sigurno možemo više postići. Slažem se da je za razvoj bitno znanje ali je bitan i rad na sebi, koliko je to moguće naravno. Pogotovo to dobro dođe kad živimo ovako brzim tempom. Naravno trebate osjetiti potrebu za meditacijom, jer ako je prakticirate samo zbog toga što je netko rekao da je to dobro, ništa od toga.

Tako je.

Naravno, bez toga nema ničega, sve je džabe ako ne radimo na samom sebi, možemo pročitati tonu knjiga, primjeniti ne znam ni ja kakve sve tehnike ali ako to ne radimo sa namjerom i sviješću da se promijenimo i probudimo ne vidim onda svrhe ničemu. E sad, možda se ja ponavljam ali treba isto tako naglasiti da nema nikakvih prečica i lakših putevo do samospoznaje i konačnog oslobođenja, treba jasno i glasno naglasiti da je rad na sebi strahovito mukotrpan i težak i da zahtijeva mnoga odricanja. I to je jedan od razloga što ja izbjegavam sve te "tehnike" jer me to me nekako vuče u stranu, ako me razumijete, kao nešto će mi nešto olakšati, ne treba mi ništa olakšavati, moram kroz sve da prođem i što više toga naučim inače padam razred.
To je kao na fakultetu, dok sam studirao imao sam tu ludu "sreću" da sam pohađao jedan fakultet gdje si morao jednostavno za svaki ispit da se odereš od učenja i nije bilo nikakvih načina i mogućnosti da se nešto izbjegne ili olakša. Tad mi je to bilo užasno naporno a danas mi se to višestruko vraća na poslu.




Slažem se, nikad nisam osjetio potrebu za tako nečim i nemam namjeru da se silim i primoravam na nešto što neću da radim (ako baš ne moram).

Ja meditiram zato što sam eksplozivna, ono, lako planem a najbitnije, ali zaista najbitnije mi je u svakom trenutku postojanja OBJEKTIVNO vidjeti stvari kako stoje, biti što je moguće češće bez predrasuda i smireno, u bilo kakvoj stresnoj situaciji, OBJEKTIVNO vidjeti stvarnost. I smirenost se može postići sredstvima za smirenje, ali što će mi nešto izvana što ću konzumirati s ciljem smirenosti i što će me još usput zatrovati, ako imam svoju svijest koja mi može pomoći!? Recimo da mi je meditiranje dosta pomoglo, ali ne u potpunosti, valjda se rodiš s nekakvim temperamentom....tješim se

[quote="fingolfin"]


Ja samo želim da se probudim iz ovog sna matrixa a ne da putujem po nekim astralima ili da hodam po vodi a prije toga da provedem u dubokoj meditaciji najmanje 3 sata ili sl.
Prema tome ovo što je AL napisao LIČNO smatram jednim pravilnim i zdravim pogledom na proces vlastite samospoznaje.[quote]

Dragi Fingolfine, sve "tehnike" jedino i služe da se "probudiš iz ovog sna matrixa", a meditacija je provjeren put od strane par miliona ili čak milijardi ljudi koji su ikad živjeli na Zemlji i željeli ostvariti put do samospoznaje, te koristili meditaciju kao jedan od najdubljih načina poniranja u sebe. Ne trebaš letiti po astralima, niti hodati po vodi, ali će to doći kao "nusprodukt" tvog ličnog samorazvoja, nusprodukt koji niti si tražio niti je bio tvoj cilj.
Kako saznati više o sebi, drugim ljudima, svijetu i životu, ako ne prikupiti znanje izvana, a potom i iznutra? A kako ćeš iznutra prikupiti znanje ako ne ideš putem kojim se jedino i može ići da čuješ šta ti tvoje pametnije ja /pametnije od tvog vanjskog, logičkog uma/ ima reći? Tehnike kao tehnike ne služe ničemu niti uopće imaju rezultata, ako ne znamo šta nam je cilj i zašto to sredstvo uopće upotrebljavamo, baš kao i mnoga druga sredstva u životu. Bez većine tehnika u svijetu samospoznaje se može, i tu se slažem, ostaje ona jedna jedina bez koje se SIGURNO ne može, a to je poniranje u sebe. Kako ćeš ti porinuti u vlastiti unutarnji svijet u kome se uzgred nalaze svi odgovori na sva pitanja koja ćeš ikada postaviti, to je tvoja stvar. No, ne možeš nikada tvrditi da meditacija nije jedan od najpouzdanijih načina i "sredstava" da se približimo onom cilju zbog koga smo na ovaj put i krenuli, a to je barem za mene - i samospoznaja.

Pozdrav,
A.

Anđela kažeš SVE TEHNIKE, ja se sa ovim nikako ali baš nikako ne slažem.
Međutim što se tiče meditacije ja znam da ona ima jako mnogo korisnih dejstava i ako se radi pravilno i sa nekom jasnom i čistom namjerom i sviješću onda vjerovatno može da bude od pomoći, ali kako stvarno nisam ni najmanje kompetentan da govorim o meditaciji neću dalje o tome, ja sam samo mislio reći da MENI LIČNO ona trenutno ne odgovara niti osjećam neku potrebu da je upražnjavam a kako će drugi ljudi odlučivati o tome je isključivo na njima.

Tehnike nisu vazne, vazan je smisao i rezultat, a za tehnike bukvalno kako kome odgovara, verovatno su sve dobre.
Evo ja naprimer setam, i to ne onako polako penzionerski satima nego kratko, vrlo brzo i to mi pomaze da se veoma koncentrisem.Probao sam ranije i meditacije i to, al ne ide, previse sam nemiran za to, al kad setam mogu i da iskljucim mozak (ne preporucujem u tom slucaju hodanje pored puteva i saobracaja ) a mogu i da se vrlo jako koncentrisem na ono o cemu hocu da razmisljam.

Zasto sam ja ovo napisao u topik o transformaciji u 4. denzitet?Pa zato sto sam na neki nacin osetio razlicitost terena u kom sam se nalazio, kao da je sve isto al eto bas i nije i mnogo je nekako lakse (lakse jer nema druge reci kojem bi se to moglo opisati).

A. L. - to što si opisao kao doživljaj prilikom šetanja, zove se "hodajuća meditacija", he,he,he...
Bez zezanja, ZAISTA postoji i takva meditacija, pa kako vidiš, ipak od ove "tehnike" nisi pobjegao čak ni dok šetaš...

Pusa.

aaa znaci ja sam hodajuci meditant
Pa dobro, nisam ja ni zeleo da bezim, samo kazem da svako treba da koristo ono sto mu najvise odgovara.

nije da se nadovezujem ali....postavio bih ovdje pitanje i zanimao bi me odgovor (npr. Jackov)

Ako govorimo da ovdje svi prozivljavamo neke lekcije i da smo s razlogom ovdje, i uzmemo li za obzir ako se ne varam da onaj tko ne nauci svoje lekcije se opet iznova vrti u krug..

dakle onaj ko nauci ide dalje..

pa da li je moguce da onaj tko je "polozio" ispit ili iskusio i ispunio tu neku lekciju postaje iz tih razloga svijesniji i vec tako reci napreduje dalje...tj da oni koji to nesto nisu nasli i prozivjeli ne mogu biti svjesniji..jer zasto sve ovo nebi bila neka vrsta kusnje ili ispita...i da smo oni izabrani bas zato sto opstajemo svjesniji tj sto smo uspjeli ostat svjesniji zahvaljujući ispunjavanjima pojedinih lekcija...

Pa da!

Pa u tom je i fora... kao u školi. Kad naučiš sve lekcije iz 3. razreda - ideš u 4. Naravno, tada imaš veće znanje=svijest i tako napreduješ.

Učenje nije bubanje informacija na pamet, već proživljavanje emocija/lekcija/stanja ( i tko zna još čega ) u životu.

- Mi se ustvari transformiramo u treći denzitet i to na naćin da uzmemo fizićko tijelo.

- Nema potrebe imati "diplomu" za ostanak u četvrtom denzitetu kad jednostavno možeš odlućiti da ne uzmeš ponovo fizićko tijelo i to je to tzv transformacija u 4 D , odnosno ne transformacija u 3D po još koji put.

- Ne teba ti "diploma" za ostanak ili transformaciju u 4D , nego odluka da se više nećeš reinkarnirati u fizičko tijelo.

- Ustvari potrebna je "diploma" za tu odluku da se više ne reinkarniraš u fizićko tijelo.

- Nije ni bitan toliko denzitet postojanja koliko to da je igra zanimljiva.

- Ako ti igra ne bude zanimljiva , napustit ćeš je pa da je ne znam koji denzitet.

- A u trećem denzitetu je baš full napeto.

"A u trećem denzitetu je baš full napeto."

I to kaj velis....