Da, mi koji imamo pristup transkriptima, a što sa onima koji nemaju pristup? Po toj logici, zar njihov put u primanju znanja nije teži? Taj put bi trebao biti svima jednako moguć, vjerujem da to i jest tako, pa baš zbog toga smatram da su ovi transkripti možda samo jedan mali djelić tog mozaika. Ako su uopće i to, naravno. Podizanje svijesti ima samo male veze sa knjigama, internetom i sličnim pomagalima. Ostalo je na čovjeku samom.

Postavio si opet isto pitanje. Ako ćemo ići po toj logici onda nemaju svi pristup ni znanjima koji se kriju na superzoni, zašto to samo ograničavati na kasiopejce. Kako sad na to gledaš? Šta ćemo sa silnim ljudima koji ne mogu doći do superzone, ne samo zbog levela koji oni propagiraju jer samim tim drže "pod ključem" to neko znanje za koje misle da ga imaju i daju ga samo onima za koje procjene da ga trebaju dobiti, a postavlja se pitanje da li je njihova procjena uvijek pravilna i pravedna, već i sa ljudima koji takođe nemaju internet pa su samim tim ograničeni za saznavanje, recimo nekih tehnika samospozanje ili nekih vježbi i ostaloga.

Opet ću reći, čak i neko ko živi recimo u Bangladešu u nekoj sojenici od bambusove trske će sigurno dobiti pristup NA BILO KOJI NAČIN onom znanju koje mu je stvarno potrebno. Ne moraju to biti ni C.skripte, ni tehnike sa superzone ni bilo šta u tom obliku, znanje će mu se ponuditi na način koji je najpogodniji za njega samog ako on to stvarno želi.

....isto mislim...

A mozda je prijavio novu adresu na MUP-u....

Njima to niti ne treba, oni ne žive u našoj civilizaciji i matriksu našeg tipa. S druge strane, povezaniji su sa prirodom i samim sobom nego netko tko gleda 8 sati TV na dan i radi u nekoj šugavoj firmi, u to sam siguran. Na kraju krajeva, gledaj samo jednog Credo Mutwu i sličnu ekipu, ti ljudi znaju više nego svi mi skupa zajedno što se tiče tih nekih stvari. Naravno, to je i različita kultura u pitanju, mi znamo više o kompjuterskom programiranju, automobilima, glazbi, logici, matematici, fizici, filozofiji jezika itd. itd. I to znanje je dobro, no tko kaže da su plemena gluplja od nas ili na nižoj razini? Sa stajališta tehno-kibernetičkog društva itekako jesu, no pitanje je da li je to pravi kriterij progresa. Ili moja omiljena "je li ljudožder napredniji ako jede vilicom i nožem?".

Što se tiče religijskog fanatizma i fundamentalizma, ja vidim rješenje u tome da se takve ljude treba obrazovati i što više naučiti kritički razmišljati. Dakle ulagati u kvalitetnu edukaciju. To im njihove vlade sigurno neće dati jer im to nije u interesu. Što je društvo više pod diktaturom i centraliziranije, to je manja vjerojatno da će sustav edukacije biti adekvatan za nešto više od onoga što treba "eliti". No to se ne može preko noći, trebala bi jedna dugotrajna reforma, jedan dugotrajan proces pun strpljenja i rada sa tim ljudima. Naravno ne na onaj način kao što to rade Amerikanci i njihove demonske horde u okviru raznih organizacija. Oni su drugi pol istog iskvarenog sustava.

Nitko nije rekao da su te transkripte jedini način dolaženja do nekog znanja. Dapače, mislim da se tu radi samo o načinima kako kome bolje odgovara. Ne govorim o sadržaju nego o formi, načinu učenja.

Tačno, ovo neki ljudi nikako da shvate, dobro si ovo rekao.

Prije dva tjedna šumovi u ušima, depresija, osjećaj da pucam po šavovima. Nakon toga sve o.k. Sinoć opet šumovi, glava puca, nakon toga šumovi u ritmu pulsa, otvaram kanal i radim na centrima, ruke držim na 4. čakri, svjesna sam što bi se moglo događati, razmišljam da bih sada prema očekivanjima trebala negativno reagirati, ali razmišljam, možda su gladni, jede im se malo straha, držim ruke na 4. čakri i tonem u san. Budim se svježa, naspavana, sve je u potpunoj suprotnosti od svih prijašnjih puta kada sam se osjećala ispijeno i nemoćno. Dolazim u dnevni boravak, nekih sat vremena nasmijavam svoje ukućane i komentiram kako sam uspila pozitivno razmišljati, smijem se na račun monstruma i govorim kako su ostali gladni,...bla bla, bla...... i dolazi poštar i donosi MOGUĆE nepovoljne vijesti za meni dragu osobu. Počinjem se tresti, govorim si: "razmišljaj pozitivno, ništa još nije gotovo, ovo je zamka kojom se hrane tvojom tjeskobom", ali ne pomaže, počinjem histerično plakati, glava me toliko bolila da sam mislila da će mi eksplodirati. Nakon što sam isplakala sve što se moglo isplakati, razmišljam kako su me opet sje*ali jer svjesna sam da su loše vijesti samo vijesti koje kažu da je MOGUĆE da se nešto loše dogodi, a ja imam izbor reagirati pozitivno i negativno. E, sad, svjesna sam da se ta bića koja me kontroliraju i upravljaju sa mnom ne mogu promijeniti jer njihova je priroda takva da se hrane mojim/našim emocijama, svjesna sam da je to njihova priroda jednako kao što je i u mojoj prirodi da se moram hraniti, a time ujedno i nanositi bol onim bićima koje konzumiram kao hranu. Svjesna sam da je najbolje rješenje mijenjati SEBE, ali imam osjećaj da madrfakeri ciljaju baš tamo gdje najviše boli. Isto tako, u dosta stvari sam se promjenila, uglavnom u sitnicama, ali kako da se snađem u stvarima koje stvarno bole i na koje ne mogu utjecati svojim mislima?

Zapitaj se ZAŠTO te stvari bole...

imam ja iza lijevog uha jednu.......kvrzicu......promjera 0.5-1cm.....pojavila se prije nekih 20god.....i sad ja nakon nekog vremena kod doktora i ovo je objasnjenje.....veli on meni ma to ti je limfna zlijezda i inace je indikator upalnog procesa ali kod tebe je stalno takva i nema nikakve opasnosti i moze se ambulantno maknuti cisto zbog estetskog razloga........sad ne vidi se to ako se bas ne trazi ali reko ja pa ok.....pisi mi uputnicu pa da mi to izvade........i on poceo prtljat da nemre to tako nesto bla bla......i tako ja to ostavio i nakon par godina promjenim ja doktora i primi on mene i sve 5 pa se sjetim ja da bi mogao rjesit to......veli on ok budem ti napisao uputnicu slijedeci put kad dodjes........slijedeci put mi je rekao da bi trebao naci novog doktora jer je kod njega guzva.......i tako kvrzica jos stoji .......
....e sad imam i posred cela jedan.........kao utor...ne vidi se ali na opip izgleda kao fraktura, ono kao da sam pao nekome iz ruku kao mali........cak su me slali na rendgen zbog toga ali izgleda sve ok.......tj na slici se to ne vidi

odgovor na tvoju misterioznu bolest je:
Limfni čvorovi i tonzile pripadaju limfno-retikularnom tkivu koje ima zadaću obrane od različitih mikroorganizama. U toj obrani mogu se i povećati.
Ovaj problem koji ti je narastao na čelu nije vanzemaljski implant vec lipom (građeni su od zrelih masnih stanica koje su normalna sastavnica potkožnog vezivnog tkiva). Tvoj ima utor i na opip izgleda kao fraktura iz razloga što je to lipom koji vjerojatno više nije u fazi rasta već smanjivanja. Naime, lipomi ostavljaju dubok trag nakon što se povuku (slično kao i akne). Vjerojatno ti iz tog razloga doktor nije dao uputnicu za rezanje (nema svrhe napraviti ti šavove na glavi, kad će se lipom kad-tad ionako sam smanjiti). Inače...odstranjuju se kirururškom postupkom koji se naziva ekscizija ili liposukcijom, međutim postupak je mnogo teži nego odstranjivanje normalnog potkožnog masnog tkiva.


vise o lipomu

......stvar je u tome da su meni limfni cvorovi povecani vec 20-tak godina......povlace se jedino kad stvarno imam neku infekciju ....tj. kod mene je reakcija obrnuta od normalnog.....

.....da mi je zrno graha za svaki put kad neki lijecnik-specijalist nije bio u pravu sad bi imali grah-party

.....za moje dijete je jedan lijecnik, u to vrijeme apsolutni autoritet na polju perinatalne medicine, dok nije optuzen za manipulaciju i trgovinu jajnim stanicama ili nesto slicno govorio da nema teorije da se dijete rodi zivo i da bi najbolje bilo napraviti pobacaj na sto nismo pristali i eto dijete danas ide u skolu, od rodjenja najnormalnije po svim kriterijima.....

....jednom prilikom sam imao spaljeno lice i procjena lijecnika je bila da ce oziljci biti vidljivi najmanje 2 godine a najvjerovatnije cijeli zivot.....nakon cca 2 tjedna nikakav oziljak vise nije bio vidljiv....

....pod cudnim okolnostima sam inficiran virusom za koji se danasnjim lijekovima smatra uspjeh ako se 6 mjeseci odrzi razina virusa manja od 50 i.u./ml......meni vec 2 god testovima na prisutnost gena virusa nema ni traga...iako me doktori uvjeravaju da "nas" imunoloski sistem ne moze dovoljno brzo odgovoriti na morfoloske promjene koje virus prolazi razmnozavanjem tako da je i sama ucinkovitost danasnjih lijekova upitna.......ja nisam uzimao nikakve lijekove......

......imao sam slomljen mali prst na nozi......dosta kompliciran lom....prst je pukao u bazi zgloba, pomaknuo se u stranu za jedno 45 stupnjeva i zarotirao isto toliko....izgledalo je kao neki batrljak sa strane


......nakon sto su oni to pokusavali namjestit, tri puta su ga lomili i nakraju me otpustili u "tolerantnom" polozaju s rjecima da mozda necu nositi japanke ali u cipelu ga mogu ugurat.......nakon tih njihovih zahvata i intervencija prst nije puno bolje izgledao ali se za manje od mjesec dana sam zarotirao u pravi polozaj i danas nema razlike izmedju zdravog i polomljenog.....

.....imam jos nekoliko slucajeva i otpusnih pisama sa dijagnozama s upitnicima na kraju tako da.....

... na ono što misliš stalno - toga ti i još više dolazi u tvojoj budućnosti.

sin777
gle, prvo trebas imati na umu najbitniju recenicu u kriznim situacijama: bez panike kao i jos jednu stvar, a to je da ako covjek viče vuk i kad vuka nema..na kraju mu nitko ne vjeruje kad vuk stvarno dođe
sve ovo sto si nabrojao nema veze sa vanzemaljskim posjetiocima i kirurzima vec sa neprofesionalnoscu nasih doktora kao i cinjenicom da je medicina grana koja se jos uvijek razvija
no, ako si ti uvjeren da to ima veze sa necim natprirodnim, nezemaljskim itd. onda...neznam, trebalo bi te pregledati

Kako biti siguran da li netko (konretno ja) imam implantante? Pročitao sam dosta toga na tu temu, ali nisam našao ništa konkretno osim tuđih iskustava i nešto nevjerodostojnih stvari... Po nekim stvarima koje sam čuo od nekih i čitao, sve ukazuje na to da ih imam, ako je vjerovati tim stvarima, pa me zanima kako biti siguran? Jer ne mogu to odgađati do vječnosti, a i sada sve živo isprobavam. Imam dosta simptoma ali ne mogu o tome baš na forumu...

Jedan je od simptoma da su mi misli gotovo STALNO teške i ometane nečim. Vrlo nezavisno razmišljam inače i sve, ali kao da imam "upade" neke... I tako mnogo stvari koje se ne mogu baš objasniti u par redaka.

I još jedno pitanje. Imao sam par madeža koji su se počeli povlačiti sami od sebe. Ne vjerujem da to nužno ima veze sa time, ali tko zna, mozda je povezano pa mozda ima netko slicna iskustva. Dermatologinja je rekla, kada sam isao jos prije kojih pet-šest godina da je to jako rijetka pojava, ali da se događa, ali da nije nista maligno (jer sam isao prvenstveno da vidim sta je to) vec dapače, da kada se pojavi bijeli kružić oko madeža (kao meni) da će madež s vremenom početi nestajati kao da ga ta bijela mrlja upija u sebe. Dakle slikovito, kao crna rupa koja guta madež, samo je bijeli prsten koji se omotava oko madeža (ili mladeža ako je nekom milije) i madež kroz jedan period života nestaje. Dva su mi gotovo već cijela nestala, ali to je išlo postepeno.
Kazem, nije uopce nuzno povezano sa time, dapače, ali ovo gore sto kazem, imam hrpu "simptoma"... Dobro mi je dosla svaka korisna, promisljena i dobronamjerna informacija. Hvala.

Mojoj frendici je "pobijelio" madež kojeg je imala cijelo život... preplašila se i naravno odjurila doktoru. On, kao i specijalisti u bolnici, neznaju što je, ali nebi operirali jer se nije pokazalo malignim.

To ju je smirilo, pa ipak... bube su joj u glavi...

Eto, samo da primjetim jer je Panta iznio istu stvar na sebi...

Toliko o rijetkosti... dvije "laste" ne čine proljeće... ali tko zna...

Reci joj da ne brine. Prvo se pojavi taj kružić, i kao što rekoh, s vremenom madež nestaje, a ja si to slikovito predstavljam kao da ga taj "prsten" oko njega proguta. Maligne izrasline na koži izgledaju puno drugačije i nerijetko dosta odvratno, tako da se to skuži. Slike ima u svakoj boljoj općoj enciklopediji zdravlja. Meni je to sa kružićem baš zgodno, jer ti madeži znaju biti na nezgodnim mjestima pa moraš paziti da ih ne zakačiš odjećom ili nečime i onda ih moraš operirati, a ovako sami od sebe nestanu usprkos uvriježenom mišljenju da ako imaš madež, imaš ga cijeli život. No najčešće ga ipak imaš cijeli život, ovo su iznimke. Meni je jedan gotovo van stršao i bio je pola cm najmanje dug i širok, ali kažem ti, od njega je ostala samo točkica praktički. Ovaj drugi na leđima se sravnio sa kožom i nema ga više osim ako jaaaaako dobro pogledaš i znaš o čemu se radi, možeš zaključiti da je tu jednom bio madež. Ali nedostatak pigmentacije u obliku bijele mrlje ostaje. To je zgodno jer madeži zapravo nastaju izlučivanjem melanina koji proizvode melanociti u jednom sloju kože - epidermi. Madež je dakle na neki način višak pigmenta i onda kao da ovaj višak (madež) odjednom bude zamjenjen manjkom (bijela mrlja koja ostaje), da uravnoteži stvar na staničnom nivou. No to nije vitiligo, vitiligo je nešto od čega ti koža po cijelom tijelu dobiva izuzetno bijele mrlje i to izgleda ne baš zgodno, ali poanta je u nedostatku tog pigmenta. BTW ovo gore nisam rekao da je jedan na milijun tj. jako rijetko već samo rijetko .

No vratimo se na implante, i ono pitanje, ukoliko netko zna nešto konretno, a ne samo o ljudima iz SAD-a koji su imali to i to pod noktom i slično. Opet, postoji više vrsta implantanata pa je to onda malo teže prepoznati...
A još danas kada se ide na popularizaciju toga. Moćna je ta nanotehnologija.

Još jedno pitanje glede implanta koje naočigled nije u izravnoj vezi s temom, ali...

Da li je fobija od svega vještačkog što se ugrađuje u ljudsko tijelo, te stavljanje određenih aparata i instrumenata u tijelo prilikom pregleda kod ljekara također znak da smo nekad bili podvrgnuti nekoj sličnoj operaciji ili usađivanju implanta i sličnog?
Da pojasnim: kao žena, nikad u životu nisam željela ugraditi dijafragmu kao kontraceptivno sredstvo;
kada sam probala nositi leće umjesto naočala, nisam uopće uspjela navići se na njih jer je moje tijelo (ili psiha) jako agresivno pokazivalo da ih ne želi u očima;
i treće i najgore iskustvo je: pregled kod ginekologa. Pošto muškarci ne znaju mnogo o tome, da opet pojasnim: prilikom svakog temeljitijeg pregleda, ginekolozi stavljaju u grlić maternice jedan aparat (zaboravila sam kako se zove) i pomoću njega gledaju stanje maternice. Tek sedam godina nakon rođenja djeteta, otišla sam na prvi pregled upravo zbog fobije koju osjećam prema ugrađivanju tih aparata i iako je ginekolog bila žena, ja sam u panici sišla sa stola, a doživjela sam takav šok i počela se tresti, znojiti, plakati itd..itd...da uopće nisu mogli obaviti pregled. Objasnila sam da ne podnosim nikakve aparate u svom tijelu, da mi se gade i da imam osjećaj da će mi se nešto strašno desiti kada se to stavlja unutra.

Da li bi to moglo biti sjećanje na ugradnju nečeg u moje tijelo, na neko duboko hororno i traumatsko iskustvo, a kojeg se, naravno, u vanjskoj svijesti uopće ne sjećam? Kao i Pantraguel, svako konkretno, lično iskustvo je dobrodošlo.

hvala.

.....mislis da je strucnost i educiranost lijecnika psihologa i psihijatara na visem nivo

.....no ovako....znam da je iz djelomicnih podataka tesko vidjeti siru sliku.......pitam se koja je tajna majstora isusa kad je pretvarao vodu u vino da ljudi u to vjeruju i nakon 2000 god a kad vide ulicnog madjijonicara kako iz suhih novina sipa vodu u casu to vrijedi eventualno pljesak

.....idemo se vratiti malo unatrag......kad sam bio mali bio sam jako bolezljivo dijete.....djecjih i ostalih bolesti sam imao dovoljno za svo okolno susjedstvo sve do jednog dogadjaja koji se zbio u mojoj dobi od oko 7-8 god......

.....jedno ljeto u vecernjim satima nas petoro djece se igralo klasicnih djecjih igara koje su u to vrijeme bile aktualne.....u jednom trenutku iznad nas stoji NLO.......mi djeca gledamo u to "cudo" kao nesto najnormalnije.....vjerojatno bi se vise cudili autobusu na kat u to vrijeme no mi smo komentirali svjetla oko NLO-a i njegovu velicinu......sjecam se da smo se usaglasili da je velicine nogometnog igralista i da je udaljen cca 100m od nas......i po nasem osjecaju za vrijeme to je trajalo par minuta......nakon sto je otisao krenuli smo doma i od roditelja saznali da smo gadno prekoracili vrijeme izlaska sto je povuklo pedagoske mjere

......o tom dogadjaju nismo vise pricali ali sam nakon par godina sjetivsi se tog dogadjaja misleci da sam mozda to sve sanjao pitao ostale sta znaju o tome.......svi su potvrdili pricu i nakon toga opet nema vise price o tome........ne znam.......jednostavno o tom dogadjaju medjusobno ne zelimo razgovarati......

....e sad nakon toga moje zdravlje se jako popravlja a koliko znam sada o ostalima i oni imaju neku "cudnu" moc prizdravljivanja.....

......od tog dogadjaja kad me pljusne gripa i dobijem temperaturu kad zatvorim oci vidim veliku kuglu kako mi se priblizava ali me nikad ne dosegne......nesto kao ona scena iz filma "indiana jones" i nakon 10-tak minuta te kugle meni temp pada....simptome gripe osjecam nekih par sati i nakon toga sam ok....

ˇ@oceania
..... e sada da li su u tom vremenu vrseni neki zahvati na nasim tjelima ili je nesto implantirano tesko da mogu dobiti odgovor od "kompetentnih" ljudi medicinske struke, ovo je meni vise kao neka autoanaliza tako da ne bih zelio da se pronadjes u nekom negativnom kontekstu i osjetis se prozvanim jer tvoj stav meni pomaze da dodjem do nekih meni bitnih stvari

Pantagruel, mozda si jednostavno u vecoj meri postao svestan ”prirodnog stanja” ”naseg” uma: tvorevina koja ne prestaje da zuji i laprda. Ogromna energija odlazi na to. Nikakvo cudo da se javlja utisak tezine, ako makar delimicno postanemo svesni funkcionisanja ovog procesa.

Takodje, misli se javljaju ispod praga opazanja svesti. U trenutku kada ih svest osvetli, vec su tu, upletene u proizvoljni asocijativni sled. Mozda otuda utisak ”upada”.
Trenutak kada pojmimo stanje u kome se nalazi nas aparat misljenja je zastrasujuci ali i prvi korak ka iscelenju.

To ne znaci da nisu u pitanju i implanti, naprotiv, verujem da ih ogroman deo populacije ima.